Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » DEMOKRACIJA HAKIRANA: Partijski vo─Ĺe iz 1991. ve─ç ─Źetvrt stolje─ça su nacionalni vo─Ĺe, osim ako su umrli, a danas se ┼żivi grozno

DEMOKRACIJA HAKIRANA: Partijski vo─Ĺe iz 1991. ve─ç ─Źetvrt stolje─ça su nacionalni vo─Ĺe, osim ako su umrli, a danas se ┼żivi grozno

tadjikistan-dushambe“U doba SSSR-a bili smo svjesni da nam nije dobro, ali nam je Partija govorila da ─çe sutra sve biti bolje. Znali smo da postoji plan i da ─çe za pet ili 10 godina doista biti bolje. Ali sad ne znamo ┼íto nam donosi sutra, izgubili smo tu nadu”

U gradu Komunizmu u Tad┼żikistanu ┼żivi oko 7000 stanovnika. Rije─Ź je o gradi─çu na sjeveru te srednjoazijske zemlje do kojeg vodi neugledna cesta, gadno o┼íte─çenog asfalta i puna rupa i izbo─Źina.

Tim putem pro┼íao je Guardianov moskovski dopisnik Shaun Walker tijekom istra┼żivanja za reporta┼żu iz Tad┼żikistana, zemlje ─Źije je stanovni┼ítvo nakon 25 godina neovisnosti prisiljeno priznati da je plansku ekonomiju iz sovjetskih vremena zamijenila ─Źista kleptokracija, da je demokratski sustav hakiran i da, zapravo, dan-danas imaju jednopartijski sustav, samo druga─Źije prirode, takav koji stanovni┼ítvu nudi bitno gore uvjete ┼żivota nego onda.

Gradi─ç Komunizam smje┼íten je pukih 80-ak kilometara sjevernog od afganistanskog Kunduza. Biv┼íe kolektivno poljoprivredno dobro kod Komunizma Walker opisuje kao i danas mjesto bolj┼íevi─Źke ikonografije; Marx, Lenjin, prikazi radni─Źkih, selja─Źkih i vojnih heroja.

Zanimljivo je da se na mjestu gdje se neko─ç u Pala─Źi mladosti, glavnoj gradskoj zgradi, nalazio portret Lenjina, danas nalazi portret nominalno demokratski izabranog predsjednika Emomalija Rahmona.

Ostalo, navodi Walker, odaje dojam sveop─çeg raspada. U pet “stana” koji su se 1991. odvojili iz SSSR-a ÔÇô Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan, Kirgistan i Tad┼żikistan ÔÇô nacionalni identitet obnovljen je relativno brzo i lako.

S ekonomijom je, me─Ĺutim, i┼ílo puno te┼że, u pravilu stvari stoje i gore nego “onda”, a prosje─Źni standard gra─Ĺana, kao i gra─Ĺanske slobode, u svim tim zemljama su katastrofalni. A Zapad o tom podru─Źju nema pojma, do te mjere da je jedan New York Times pro┼íle godine imao katastrofalan gaf, spominju─çi dr┼żavu “Kirzbekistan”.

Podru─Źje tih pet zemalja ─Źini regiju brojnih mo─çnih, u┼żasnih, veli─Źanstvenih civilizacija izniklih na nevjerojatnom prometnom ─Źvori┼ítu izme─Ĺu Kine na istoku, Rusije na sjeveru, Turske, Bliskog istoka i Mediterana na zapadu i Afganistana s Pakistanom na jugu. Od tog ogromnog povijesnog zna─Źaja i mo─çi danas su ostali uglavnom tek areholo┼íki spomenici.

“U doba SSSR-a bili smo svjesni da nam nije dobro, ali nam je Partija govorila da ─çe sutra sve biti bolje. Znali smo da postoji plan i da ─çe za pet ili 10 godina doista biti bolje.

Ali sad ne znamo ┼íto nam donosi sutra, izgubili smo tu nadu”, kazao je Walkeru Medetkhan Sherikkulov, koji je u SSR Kirgistanu bio glavni ideolog u 80-ima, a danas predaje politi─Źke znanosti na Sveu─Źili┼ítu Bi┼íkek.

On, me─Ĺutim, za dana┼ínje stanje u tim zemljama nalazi opravdanje u tome ┼íto se “ne mo┼że preko no─çi o─Źekivati uspje┼ína tranzicija u demokraciju nakon 70 godina Sovjetskog Saveza. Ina─Źe bi nastao kaos”.

Ipak, 25 godina je ─Źetvrt stolje─ça i nije ba┼í vremenski razmak “preko no─çi”… U ranim 90-ima predsjednici komunisti─Źkih partija postali su nacionalni vo─Ĺe najja─Źih stranaka, ispunjavaju─çi odjednom nastali ideolo┼íki vakuum novim legendama i junacima, izgra─Ĺenih ─Źesto s ne previ┼íe obaziranja na povijesne ─Źinjenice.

Od Astane i Ashgabata kazahstanska i turkmenistanska vodstva podigli su fantasti─Źne nove gradove skoro iz ni─Źega.

Lenjinove slike zamijenili su slikama nacionalnih vo─Ĺa. U glavnom gradu Tad┼żikistana Du┼íanbeu pove─çi je problem prona─çi i jedan dio grada iz kojega se ne vidi neki veliki portret Rahmona. Turkmenistanski predsjednik Gurbanguly Berdymukhammedov da je da se podigne spomenik sa zlatnim kipom koji prikazuje njega na konju.

Astana je na pragu da ju se imenuje po Nursultanu Nazarbayevu, predsjedniku Kazahstana. Jer on ima naslov “vo─Ĺe nacije”. Rahmon je “utemeljitelj mira i nacionalnog jedinstva”. Berdymukhammedov je “za┼ítitnik”. Saparmurat Niyazov do smrti 2006. bio je “Turkmenbashi”, “otac svih Turkmena”.

Svaka dr┼żava ima svoga i u svakoj od njih obitelj vo─Ĺe enormno se obogatila, ima imunitet pred zakonom, ali i pred opozicijom. Do promjene vlasti, osim smr─çu vo─Ĺe, dolazilo je samo u Kirgistanu, i to nakon dviju revolucija u 25 godina kojima su se ru┼íile korumpirane vlasti.

Jednom je tako bje┼żao sam Kurmanbek Bakiyev, navodno sa stotinama milijuna dolara, u Minsk, s njegov sin Maxim u London, da bi sada bio na udobnom i sigurnom u SAD-u. Danas niti se ikoga od njih izru─Źuje Kirgistanu, niti Kirgistan s Almazbekom Atambayevim ima posebno bolju vlast.

U svih pet biv┼íih socijalisti─Źkih republika djedovi i bake bolje su obrazovani od svoje unu─Źadi. Tko god je mogao, pobjegao je u Rusiju, u potrazi za boljim poslom, obrazovanjem, standardom, zdavstvenom skrbi…

Zemlje pre┼żivljavaju na oronuloj industriji i infrastrukturi sovjetskog doba, u Kirgistanu i Tad┼żikistanu skoro je i nemogu─çe na─çi mu┼íkarca u 20-im ili 30-im godinama tko nema iskustvo rada u Rusiji.

Bi┼íkek je izlijepljen plakatima koji reklamiraju autobusne veze s gradovima diljem Rusije, gdje samo ─Źekaju poslovi u lo┼íim uvjetima, s niskim pla─çama, slabim radni─Źkim pravima, da bi sve to skupa i dalje bilo bitno bolje od onoga ┼íto imaju u domovinama. Nacionalne granice posebna su pri─Źa.

Nastale su ne kako bi zadovoljile neke nacionalne razloge, jer tada nisu bili ni bitni, nego odre─Ĺene administrativne uvjetovanosti. Pa tako postoji niz enklava s isklju─Źivim nacionalnim manjinama, pri ─Źemu se isti─Źe onaj grani─Źni krkljanac Kirgistana, Tad┼żikistana i Uzbekistana.

A tek eksteritorijalna podru─Źja… Gradi─ç Sokh je uzbekistansko eksteritorijalno podru─Źje, koji s okolicom ima oko 50.000 stanovnika i nebrojene stalne probleme s okolnim Kirgistanom. Pa onda sekularizam.

S jedne strane sve te zemlje naslijedile su ga iz SSSR-a, s druge nije ba┼í ni tako iracionalno to ┼íto paranoi─Źno reagiraju na svaku naznaku politi─Źkog islama, u strahu da ih ne pregazi val radikalizacije. U Uzbekistanu su zato zabranjene brade, u Tad┼żikistanu policija vodi evidenciju ┼żena pod velovima i bradatih mu┼íkaraca, u Kirgistanu su kampanje u kojima se uspore─Ĺuju manekeni u odijelima s onima u tradicionalnoj odje─çi.

A, normalno, uvijek do─Ĺe i do zabuna. Tako je Shabnam Khudodoydov iz Tad┼żikistana, koja ┼żivi u Rusiji, do┼íla u suludu situaciju da je morala bje┼żati u Minsk zbog optu┼żbi da je regrutirala ljude u ISIL.

U istra┼żnom zatvoru u Minsku dobila je i neke batine prije nego ┼íto je uvjerilja ljude da to ni teoretski nije mogu─çe jer je ona ateistkinja. Kao i milijuni ljudi koji ┼żive u “stan-ovima”.

Ipak, ─Źinjenica je i to da su iz zemalja poput Uzbekistana i Turkmenistana mnogi radikali dospjeli do Sirije kako bi napadali vladu u Damasku, te da u se u tim zemljama povremeno bilje┼że teroristi─Źki napadi. Sve te zemlje danas su jo┼í stabilne, ali ako civilizacija gra─Ĺanima ne nudi barem odre─Ĺeni standard, pitanje je koliko ─çe to dugo tako i ostati.
 
(express.hr)

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , ,