Francuska – u raljama života

Kakva god bila sudbina zakona o radu i prosvjeda koji zbog njega potresaju Francusku od početka ožujka, izvjesno je da ništa više u njoj ne može biti isto. A bogami i šire

Teško je predvidjeti posljedice s obzirom na to da se Zapadna Europa posljednjih desetljeća ovako ustrajno i snažno nije suočavala s demonstracijama nezadovoljnih radnika. Pogotovo što ni Europa, suočena s brojnim problemima, nije ono što je bila.

Slike okrvavljenih glava poslije brojnih međusobnih tuča nogometnih navijača od početka Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj preplavile su ovih dana medije u svijetu i na neko vrijeme preotele slavu francuskim sindikalcima. Kada se maltene zaboravilo na njih prije dva dana su opet bili u glavnoj ulozi masovno izašavši na ulice Pariza, Marseillea, Rena, Lyona, Toulousea …

U danu kada je francuski Senat počeo raspravu o spornom zakonu o radu, na ulicama prijestolnice nije falilo krvavih glava, razbijenih izloga, vodenih topova, suzavca. Već narednog dana predsjednik Francuske Franosa Hollande je zaprijetio zabranom demonstracija ukoliko ne bude mogla biti zajamčena sigurnost ljudi i imovine. Tko to treba jamčiti ostalo je nedorečeno.

Da li je Hollandeova najava praktično priznanje da francuska policija, preopterećena intervencijama zbog nereda i tuča nogometnih navijača i pritisnuta mogućim terorističkim napadima, nema snage da se nosi i sa sindikalnim prosvjedima? Više od toga.

Poruka je pokazala svu frustraciju francuskog predsjednika situacijom u kojoj se država našla, koja traje jako dugo. Ne samo od ožujka, kada su počeli prosvjedi Francuza nezadovoljnih izmjenama zakona o radu koji im, prije svega, donosi teže zapošljavanje, a lakše otpuštanje s posla, izmjene u 35-satnoj radnom tjednu, smanjenje naknade za prekovremeni rad. Krojen kažu, po mjeri poslodavaca, a ne radnika u Francuskoj u kojoj je trenutno 10 posto nezaposlenih.

Zaboravilo se da su krajem siječnja zemlju tresli štrajkovi i demonstracije zbog ekonomskog stanja. Tada su sindikati organizirali 120 demonstracija diljem Francuske prosvjedujući protiv gubitka radnih mjesta, tvrdeći da ih je oko 150.000 izgubljeno od 2007. godine i početka svjetske ekonomske krize.

Tvrdoglavost može koštati

Hollande je dosad tvrdokorno ostajao pri stavu da prijedlog zakona neće biti povučen i da se neće odustati od predloženih reformi tržišta rada. Ništa manje izričiti nisu bili ni u najvećem sindikatu CGT, koji je organizirao prosvjede, da od izmjena zakona treba odustati.

Očekuje se da konzervativni Senat značajno izmijeniti zakon koji je predložila vlada socijalista. Ukoliko do toga dođe, zakon će morati vratiti u donji dom na ponovnu raspravu, gdje je na prijedlog Vlade već prošao bez glasovanja. Tek kada sve to prođe, prijedlog zakona se vraća u Nacionalnu skupštinu na završno glasovanje.

Na nedavno pitanje da li bi potpisao predloženi zakon kao dekret, Hollande je rekao da bi bilo bolje da tekst bude usvojen glasovanjem, ali ne i po cijenu da se od njega odustati.

Ministrica rada Mirijam al Comri, međutim, smatra da CGT danas više ne postavlja kao zahtjev povlačenje nacrta zakona. Da li je to tako, znat ćemo već sutra kada bi trebao sastati s glavnim tajnikom tog sindikata Filipom martinela.

Ono što je, međutim, nesumnjivo je da su reforme Zakona o radu uzdrmale vladajuću Socijalističku partiju manje od godinu dana prije predsjedničkih izbora.

Hollandeova prijetnja o mogućoj zabrani demonstracija izazvala je gnjev na lijevom krilu njegove Socijalističke stranke.

“Postoji mnogo jednostavniji način od zabrane prosvjeda, a to je obnoviti pregovore (o Zakonu o radu)”, poručio je zastupnik u parlamentu Benoa Amon.

Kakva god bila sudbina Zakona o radu i prosvjeda koji zbog njega potresaju Francusku od početka ožujka, izvjesno je da ništa više u njoj neće biti isto. A bogami i šire.

Teško je predvidjeti posljedice s obzirom na to da se Zapadna Europa posljednjih desetljeća ovako ustrajno i snažno nije suočavala s demonstracijama nezadovoljnih radnika. Pogotovo što suočena s brojnim problemima, od gospodarske i migrantske krize, do prijetnje terorizmom, izlaska Velike Britanije iz EU, kao i hladnih odnosa s Rusijom, Europa nije ono što je bila.
 
(sputniknews.com)