VELIKI NJEMAČKI EKSPERIMENT

Njemačka se kreće ka provođenju jednog od najradikalnijih društvenih eksperimenata u svojoj (i europskoj) povijesti

Njime će biti određeno hoće li veliki izbjeglički val, koji se već više od godinu dana kreće ka Europi, kontinentu biti od koristi ili će značiti katastrofu.

Prošlog tjedna, njemački parlament (Bundestag) započeo je raspravu o Zakonu o integraciji, prvom takve vrste u povijesti zemlje. Prema odredbama nacrta, tražitelji azila morat će pohađaju satove jezika, kulture i vrijednosti koje vrijede u Njemačkoj u zamjenu za brži pristup tržištu rada.

Vlada je obećala da će subvencionirati 100.000 novih “radnih mogućnosti”, od kojih su mnoge slabo plaćeni poslovi. Zakon o radu biće blaži kada je u pitanju zapošljavanje imigranata. Izbjeglice bez posla će morati ostati u područjima u kojima su se prvi put prijavile, a onima koji odbiju prihvatiti vladin program značajno će biti umanjena pomoć.

Njemački političari smatraju da ovakvim mjerama mogu spriječiti nastajanje “paralelnih društava”, tipičnih za Francusku i Belgiju, i geta, koja su u Njemačkoj i Švedskoj nastala početkom šezdesetih godina, kada su se stotine tisuća Turaka slile u te zemlje kao “gastarbajteri”.

U Njemačkoj toga doba nije bilo želje da se ti ljudi integriraju u društvo, a restriktivni zakon o državljanstvu, još iz vremena prije Prvog svjetskog rata, otežavao je dobivanje putovnice. Ljevica je takvo stanje nazivala multikulturalizmom; desnica je pak računala da će se gastarbajteri vratiti u matične zemlje po odlasku u mirovinu.

Međutim, mnogi Turci su ostali; procjene su da u Njemačkoj ima oko 1,5 milijun građana turskog podrijetla. Geta i otuđenje također i dalje postoje. Najbolja potvrda za to je procjena haškog Centra za borbu protiv terorizma, prema kojoj se na strani Daesu-a u Iraku i Siriji bori 700 njemačkih građana.

Ipak, Njemačka je puna političara, redatelja, glumaca, nogometaša i pisaca s turskim prezimenima. Zajedno sa značajnim priljevom ratnih izbjeglica bivše SFRJ, Židova i Nijemaca iz bivšeg SSSR-a, promijenili su lice Njemačke.

Njemačka, oštro podijeljena na katolike i protestante, koji se među sobom nisu miješali, odavno je prošlost. Oko 20 posto stanovnika su migranti ili njihovi potomci. Međutim, izazov pred kojim se Njemačka danas nalazi umnogome je drugačiji, ne samo zbog svoje veličine.

Izbjeglice iz ratnih zona, poput Sirije, Iraka ili Afganistana, duboko su traumatizirane i pitanje je kako će prihvatiti uvjete za stjecanje znanja koje će im omogućiti uklopiti se u njemački način života.

U prvim danima prošlogodišnjeg velikog izbjegličkog valova, njemački građani reagirali su učinkovitije od vlasti, koje su bile pretrpane, pomažući imigrantima. Međutim, novogodišnji kolnski incident sve je promijenio i ultradesničarska Alternativa za Njemačku ove godine kapitalizirati nezadovoljstvo građana dosadašnjom imigrantskom politikom.

Kancelarka Merkel jedno vrijeme uspješno je branila Ustavom zajamčeno pravo na azil, međutim u svom pragmatičnom maniru, ipak je prihvatila kontrolu njemačkih granica, sporazumjeli se s Turskom (milijarde eura u zamjenu za držanje izbjeglica daleko od Europe), dok su Balkanske države zatvorile svoje granice i tako relaksirale Njemačku.

Njemačko javno mnijenje vrlo je zainteresirano za raspravu o zakonu koji će izmijeniti lice njihove zemlje. Svi su svjesni da će, da bi eksperiment uspio, Nijemci morati ojačati kapacitete lokalnih vlasti kako bi integrirali tisuće novopridošlih ljudi drugačije kulture i traumatiziranih dugogodišnjim ratnim sukobima.

Novi zadaci postavljaju se i pred sigurnosne službe, koje će morati pojačati nadzor. Nedavno je njemačka policija uhitila trojicu osumnjičenih da pripadaju terorističkoj ćeliji. Sva trojica su bili registrirani kao izbjeglice iz Sirije.

Promjene će se morati očekivati i u njemačkoj vanjskoj politici prema Sjevernoj Africi i Bliskom istoku, a pitanje je kako će eksperiment uspjeti bez potpore njemačkih partnera iz EU.

Težak zadatak, čak i za tako moćne i bogate države kao što je Njemačka.
 
(sputniknews.com)