NEMA ČEKANJA: Nakon što je spasio Siriju, Putin sada gleda da to učini isto i u Libiji

Netko to mora učiniti!

Nakon provedbe akcije od strane Moskve u Siriji, Putin kreće na Libiju. I ovaj novi udaljeni sukob koji Putin važe sa Zapadom, da ovaj slučaj ima sličnosti kao i posljednji bijedni pokušaj Zapada da podupre “demokratsku” vlast islamističkim skupinama.

Putin je podržao državni autoritet u napadnutoj državi, a ISIS sjedi ravno u sredini kao cilj svačije retorike, ali nerijetko i njihovog oružja.

I opet, Zapad se opet premanevrirao. Vlada koju podržava Zapad, vlada iz Tripolija je sve samo ne demokratska, i jedva se drži na okupu pod ‘zaštitom’ islamističke skupine ‘Libijska zora’, koalicije koja uključuje džihadiste bivše Al-Qaede, i ostale zanimljive likove.

I ‘zaštita’ koju daje ‘Libijska zora’ dolazi po cijeni koja se naplaćuje uzurpiranjem institucija ove vlade priznate od strane Zapada i UN-a.

Vrlo tanak veo civiliziranosti maskira vrlo kaotičnu i nemilosrdnu borbu za vlast između skupina koje imaju vrlo malo toga zajedničkog, i vrlo malo zajedničkog pojma kako bi Libija trebala izgledati u budućnosti.

U međuvremenu, u istočnom gradu Tobruku, izabrani parlament Libije, Zastupničkog doma, sve se više otuđuje od države zbog upada ‘Libijske zore’ u političke procese u Tripoliju.

No parlament Libije je polako privučen i u sferu utjecaja “pobunjenika” generala Haftara koji kontrolira istok zemlje, na kojem je većina naftnih polja, a kojeg podržava Rusija.

Izvješava se da su Rusi navodno pomogli Istoku da naštampa 4 milijarde dinara, potpomognutih naftom, za konsolidaciju rivalske središnje banke prema onoj u Tripoliju.

U stvari, Putin pomaže generalu Haftaru da izgradi paralelne državne institucije s onima koje podržava Zapad u Libiji. A, sa svojim velikim bogatstvom i vojnom moći, Istok može očekivati ​​da će u srednjem i dugom roku uzurpirati legitimne institucije države, i na kraju preuzeti cijelu Libiju.

I baš kao u Siriji, nema potrebe za javnim sukobima između prozapadne vlade u Tripoliju i proruske na Istoku zemlje. Obje strane se mogu pretvarati da naoružavaju svoje klijente, pa čak i slati trupe na teren pod izlikom borbe protiv ISIS-a, koji se skriva u gradu Sirte, baš između ove dvije glavne frakcije.

Sfere utjecaja politike

Što Putin radi je dobro, gura staru sferu utjecaja politike, baš kao i u Hladnom ratu. No, Zapad ne uspijeva odgovoriti na isti način. Oni odbijaju priznati tu realnost, ili su nemoćni učiniti bilo što u svezi Putinovog apetita za Bliskim istokom.

Obamina administracija je sada u “naslijeđenom modu”, i neće se dopustiti da se uvuče u otvoreno uključivanje u Libiji, dok Europljani koji su najviše pridonijeli rušenju Gaddafija u 2011, Velika Britanija i Francuska, imaju drugih problema kod kuće – Velika Britanija sa svojim referendumom o izlasku iz Europske unije, a Francusku s nekim od najtežih industrijskih sporova u zadnjim godinama.

Najviše zabrinjava aspekt za nas bi trebala biti činjenica dali ovaj trik funkcionira, Putin je uspostavio predložak kako preuzeti bliskoistočne zemlje pod svoju sferu utjecaja koji bi se mogao proširiti na njihove tradicionalne saveznike u regiji. Militarističku, autokratski, a često i svjetovni tradicionalni diktatori, tek sada vide, u svjetlu Arapskog proljeća, koliko gadljiv i nepouzdani Zapad može biti u njihovim upravama.

Javno mnijenje i zapadni čelnici u više navrata su poduprli demokratske ustanke, islamističke skupine. No, Putin i Rusi su pokazali prema tome veliko gađenje. Oni su stajali sa svojim saveznikom Assadom u Siriji, a sada su podržali sličnu vrstu uprave u Libiji. Predsjednik Abdel Fattah al-Sisi u Egiptu će morati ovo sve pozorno pratiti.
 
NoviSvjetskiPoredak.com