Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » DRŽAVNI POSAO – nekad bilo, sad se pripovijeda

DRŽAVNI POSAO – nekad bilo, sad se pripovijeda

drzavni-posaoSigurnost posla u državnoj tvrtki je sada već mit koji je važio tijekom socijalizma, jer država danas ne može financijski je osigurati

Upravo je to razlog zbog čega su mladi svjesni da im je možda bolje da imaju nesigurne poziciju, koja će im donijeti mnogo više novca, nego neki privid sigurnosti u javnom sektoru.

Rad u državnim firmama se tradicionalno u bivšoj Jugoslaviji, pa samim tim i u Hrvatskoj, smatrao najsigurnijim zaposlenjem koje bi jamčilo solidna primanja i dobre uvjete rada, međutim u posljednje vrijeme ni državne jasle ne jamče stabilnost, te se mladi okreću privatnom sektoru u potrazi za većim izazovima i, naravno, većim plaćama.

Posljednje istraživanje koje je sproveo sajt “Infostud” pokazalo je da je interes za državnim tvrtkama drastično opalo u posljednje tri godine, dok su kao najpoželjnije označene strane tvrtke. Čak 40 posto ispitanika kaže da strane tvrtke pružaju bolje uvjete, a to ne podrazumijeva samo veću plaću, već kvalitetniji rad, bolji sustav kompenzacija, a sam radnik može računati na vlastiti razvoj u vidu dodatnih obuka i usavršavanja.

Trend predstavlja racionalnu reakciju radne snage na promjene koje su se dogodile na tržištu rada tijekom posljednjih nekoliko godina. Došlo je do promjena u plaćama, s obzirom na to da su u privatnom sektoru primanja rasla, dok su u javnom smanjivana. Istovremeno, i potražnja za radnom snagom u privatnim tvrtkama raste, dok u javnom sektoru ne samo što je zapošljavanje zabranjeno već su najavljivana i velika otpuštanja.

Privatni sektor – logičan trend

Sve je to učinilo da se ljudi okreću onom sektoru koji nudi posao i koji obećava bolju perspektivu napredovanja. Međutim, privatni sektor bira one ljude koji imaju više obrazovanje, a samim tim i veći potencijal za napredak u budućnosti.

“Ako se sagledaju sva javna poduzeća, uključujući državnu upravu, zdravstvo i obrazovanje, raspon plaća je izuzetno mali, a najlošije prolaze oni koji su najobrazovaniji. Kao rezultat imamo liječnike, specijaliste i vrhunske stručnjake koji odlaze u privatni sektor ili su primorani napustiti zemlju jer je u zemlji u javnom sektoru vrlo teško zaraditi 1.500 eura”.

Sociolog Vladimir Vuletić to objašnjava time što su mladi ljudi daleko pragmatičniji, prate trendove i tokove koji ih okružuju, a njihovo iskustvo i odrastanje šalju drugačiji signal nego što je to bio slučaj kod njihovih roditelja, kada je najvažnije bilo završiti školu, zaposliti se u državnoj tvrtki i dočekati mirovinu.

“Mladi sa sobom nose jednu dimenziju koja je potpuno različita od prethodne generacije – u pitanju su izazov i novac, dok su prioriteti njihovih roditelja bili sigurnost i stabilnost. Oni su spremni da se natječu za bolje poslove i da umjesto državnih jasla biraju rizičnije poslove koje su više plaćeni”.

Pojam “sigurnost” polako iščezava

Sa gledišta sigurnosti posla, javni sektor će svakako ostati oličenje toga, međutim, prema novom Zakonu o radu, više uopće nije teško ostati bez posla, pa čak i u državnoj upravi.

Stoga, ka javnom sektoru trebaju se okretati ljudi sa srednjim obrazovanjem, jer takva vrsta poslovne orgnaizacije, u kojoj se od radnika ne zahtjeva toliko kao u privatnim tvrtkama, njima više pogoduje.

“Pozitivna strana privatnog sektora jest to što ne samo da dozvoljava usavršavanje već se ono od radnika i zahtjeva, naročito kada se prijeđe neka kritična faza razvoja i kada uvjet za opstanak privatnih poduzeća postane uvođenje inovacija i kreativnosti u djelatnost. Tada su im potrebni sposobni, posvećeni i obrazovani ljudi s iskustvom, koji zauzvrat dobivaju vrlo dobre plaće “.

Iz sociološkog kuta, Vuletić kaže da je ta sigurnost sada već mit, koji je važio tijekom socijalizma, jer država danas ne može financijski je osigurati, uzimajući u obzir način na koji svjetsko gospodarstvo djeluje. Upravo je to razlog zbog čega su mladi svjesni da im je možda bolje da imaju nesigurne poziciju, koja će im donijeti mnogo više novca, nego neki privid sigurnosti u javnom sektoru.

Privatni sektor je stup gospodarstva

Privatni sektor bi trebao biti ključni nositelj razvoja, jer je on izvor koji osigurava sredstva za jaku državu. Privatne tvrtke, jesu te koje financiraju usluge države, i ako one ne stvaraju veliku dodatnu vrijednost, neće biti dovoljno sredstava za financiranje vojske, obrazovanja, zdravstva i drugih djelatnosti koje financira država.

S druge strane, kaže da, unatoč tome što u poslovanju privatnog sektora postoji veliki broj kršenja prava zaposlenih, počevši od slabog sindikalnog organiziranja pa do prekovremenog rada, to ne znači da će tako zauvijek i ostati.

“Sve ovisi iz kojeg kuta se sagledava cijela situacija. Oni stariji će se boriti da zadrže svoju poziciju, jer ne odgovaraju samo za sebe već i za svoju djecu, samim tim će se i zalagati za postojanje sindikata. Sa druge strane, mladi su spremni se natjecati i ugrabiti svaku šansu koja im se pruži, a na sindikate ne obraćaju pažnju”, zaključuje on.
 
(sputniknews.com)

5 STVARI koje vrlo inteligentni ljudi rade drugačije
PAUL CRAIG ROBERTS: Ako postane jasno da Trump pobjeđuje Clintonovu - CIA će ga ubit!i

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , ,

 
reklama