Zašto je važno razumijeti našu TAMNU STRANU

Kad ste bili mali, dali ste se bojali mraka? Većina od nas je. I sumnjamo da smo ikada preispitivali taj strah

Gotovo prirodno su nas učili da se bojimo mraka, jer je tama puna nepoznatih stvari koje bi nas mogle povrijediti.

No, što se obično događa kad upalite svjetlo? Vidjeli ste da nepoznate stvari nisu bile toliko zastrašujuće. I nisu bile tako nepoznate. Oni su samo dio okoliša.

Naučili smo povezati tamu sa zastrašujućim i nepoznatim, i saznali da je bolje da ne govorimo s našim mračnim mislima i emocijama.

Uključivanjem svjetla na našu emocionalnu sjenu je puno veći izazov nego uključivanje fizičkog prekidača za svjetlo. Tako da ga onda izbjegavamo. Površnost je lakša. Ali ta tama naše duše ima vlastiti život koji buja, da li ili ne biramo to priznati. Ona je tamo, i ona je moćna.

Razumijevanje Tame

Taj strah od naše emocionalne složenosti rastao je kao što smo mi rasli, a s vremenom je postao naša sjena. To je skriveni dio u nama koji utječe na naše izbore češće nego što smo svjesni.

Istina, mnogo truda treba da bi se suzbilo i sakrilo od nas samih i drugih. To je naša tamna strana. Dijelovi skojih se sramimo i bojimo pokazati. Ali kroz poricanje, ne uspjevamo vidjeti da u mraku i tami također leži naša snaga.

Iz razloga koji potiču iz prošlosti, odlučili smo negirati i skrivati ​​tu tamnu stranu bez da ju istražujemo ​​dalje. I tako za uzvrat nas drži daleko od našeg istinskog izražavanja.

Na mnogo načina, skrivanje svoje sjene se može smatrati najvišim oblikom izdaje.

Prikrivanjem tog našeg dijela, mi govorimo da ne zaslužujujemo pokazati našu potpunu osobnost, a time se i izdajemo.

Zauzvrat, tajnovitost, manipulacija, i pretvaranje preuzima velike dijelove našeg života iz straha od “izloženosti” i odbačenosti.

Kao što je spomenuto, naša sjena se može pokazati kao slabost ili snaga. Postati svjesni svoje potpune samouprave daje nam priliku za izražavanjem snage. Ignorirajući te osobine, međutim, uvijek ćemo proizvesti štetan rezultat.

Što više potiskujemo ovaj tamni kutak našeg bića, više se suočavamo sa poremećajem naše osobnosti. To se može manifestirati u obliku ovisnosti, anksioznosi, loših odnosa ili poslova ili drugim oblicima ponašanja koji uzrokuju uništavanje samog sebe i drugih.

Da biste postali svjesni svoje sjene potrebno je rasvijetliti naše najranije rane omogućavajući im šansu za ozdravljenjem i transformacijom. No, dokle god smo odlučili zatvarati oči pred tim, rane će i dalje propadati, i emitirati otrov u naše živote.

Da bi produbili duhovnost, mi moramo proći kroz sjenu

Svaki duhovni rad mora imati u sebi izlaganje i razumijevanje naše sjene. Isključivo s naglaskom na pronalaženje našeg svjetla koje nas drži podalje od mjesta srama, krivnje, ljubomore, pohlepe, konkurencije, požude i nasilja. Ali, upravo kroz te emocije moramo proći prije dolaska u blizinu naše svjetlije strane.

Čak i neke duhovne prakse poput meditacije mogu postati teške kada pokušavamo ignorirati svoju vlastitu sjenu. Njegova represija se pojavi kad zatvorite oči, i kada se nađemo sami s našim mislima.

Kao i sa svim snažnim emocijama, ono što ne želimo gledati uvijek nas drži stisnutima i odbačenima. Duboko u sebi znamo da ove osobine i osjećaji žive u nama i skrivajući ih, nas vodi u život neautentičnosti i ponekad neshvatljivog samo-destruktivnog ponašanja.

Ako je naša sjena nije priznata i zagrljena, veličina našeg duhovnog i osobnog rasta će biti ograničena. Uskraćivanje pogleda u tamu, odbacuje potrebu da budemo prihvaćeni u ukupnosti od strane drugih.

Mi smo se započeli previše poistovjećivati sa stranom sebe stečeneom kroz vlastitu percepciju stvarnosti. To pak oblikuje našu osobnost, površnu stranu nas samih, s kojima se svijet susreće.

Naše uloge i osobnost pukušavaju sve od sebe kako bi nam pomogli da se osjećamo vrijedno i dopadljivo. Za neke je to da moraju biti inteligentni, uspješni i moćni dok je za druge to upravo suprotno. Na koji god način naša osobnost pokušava kontrolirati život, ostaje drugi pokušaj da se budemo voljeni za nešto što znamo da nismo.

Dokle god se ta djelomična slika o sebi zadrži netaknuta, stvaramo razdvajanje. Poruka je: “Ne želim gledati i osjećati određene dijelove u meni i ja ću radije suditi druge za prikazivanje i življenja onoga što sam se odlučio odbaciti”, stoga odabirete odvajanje, iznutra i izvana. To je bolni kavez kontinuirane izolaciju.

Prihvaćanje sebe kao kompletne osobe

Način na koje naša svjetlost prolazi kroz tamu. Sviđalo nam se to ili ne, tamna strana u nama je vrlo aktivna iako je skrivena i ne očituje se prema van. Ali znamo da je ona tu, neprekidno tražeći priznanje.

Sjena bi trebao biti ispunjena u okolišu sigurnosti i ljubavi. Inače, previše straha od suočavanja sa sjenom će uzrokovati razaranje i dovesti daljnju izolaciju. Kada budete sigurni možemo početi tražiti, gledati, i izražavati ono što je skriveno od naše svijesti.

Postoje mnoge neuglačane sile, kreativnosti i ljepote, koje smo čuvali ograničene, tako da se drugi nama bliski ljudi ne bi osjećali malima, zastrašenima ili uplašenima. Obraćanje svojoj sjeni je ogroman korak prema ozdravljenju i ljubavi prema sebi.

U početku, kada se ukrcamo na ovo uzbudljivo i potrebno putovanje, možda nećemo biti sigurni tko smo mi zapravo. Ali to je samo zato što smo toliko koristili naše maske koje su izražavale naše pravo ja. Uskoro će se pojaviti nove mogućnosti, izbori i percepcije.

Odjednom smo se suočiti sa mnogo upitnika u našem životu sa mjesta snage i izvornosti. Mi smo ojačali naš kapacitet da u ovom svijetu budemo potpuni i kompletni. Dakle, jeste li spremni?
 
NoviSvjetskiPoredak.com