Trump predvodi američku revoluciju i Amerikance pobunjene protiv vašingtonskog establišmenta i tajnih društava

EVO ZAŠTO SE ISHOD OVIH AMERIČKIH PREDSJEDNIČKIH IZBORA TIČE MNOGIH I U SVIJETU

Značajan dio svjetske čitalačke publike dugo se prema izborima u SAD odnosio s priličnom skepsom – jer, navodno, tamo se nikad ništa ne mijenja. Tko god da pobijedi, to ne mijenja ništa za ostatak svijeta.

Amerika je bila, jest i bit će neprijateljska, kulturno strana i civilizacijski drugačija zemlja. Svaki njezin lider će činiti otprilike isto što i njegov prethodnik. To je višestoljetna povijest. To je vječni konflikt. To je nepromjenjivo. Točka.

Najbolji primjer koji ilustrira “nezanimljivost” izbora u SAD bilo je jasno vidljivo smjenjivanje dinastija američkih predsjednika. Prvo je bio Bush stariji, pa Clinton, zatim Bush mlađi, sada će ponovo biti ili Bush ili Clinton (ova).

Šou i farsa!

Međutim, Jeb Bush je ispao iz utrke još 21. veljače, nakon predizbora u državi Južna Karolina. Trump je je održao uvjerljivu pobjedu u “superutorak”, izgubivši samo u četiri države od 12. Drugo mjesto zauzima političar koji također nema lijepe riječi za vašingtonski establišment – Ted Cruz, koji je pobijedio u Iowi iu tri države u “superutorak”.

Jedini kandidat koji oličava status quo kod republikanaca poslije ispadanja Busha, mladi neokonzervativac Marco Rubio, pobijedio je samo u jednoj državi, i izgleda da je to maksimum njegovih mogućnosti.

Hillary je poslije nerviranja zbog prvih partijskih izbora u Iowi, New Hampshireu i Nevadi, izgleda, ponovo stekla sigurnost, ipak, Sanders joj je u “supeutorak” uzeo četiri države i odigrao s njom neriješeno u petoj. Njegov rezultat je, tako, čak i bolji nego kod Cruza, koga još uvijek smatraju sposobnim da zaustavi Trumpa.

Sanders možda nema mnogo šanse, ali svi preliminarni izbori kod demokrata su proporcionalni, tako da će on na završnoj stranačkoj konferenciji imati solidan broj delegata, što će mu dati mogućnost da bivšoj državnoj tajnici diktira određene uvjete: da mijenja program, da traži funkcije za svoje istomišljenike itd.

Ali, ono što je najvažnije, birač koji stoji iza Trampa i Sandersa sve jasnije iskazuje da ne želi na političkom izborniku birati opciju “kao i obično”. On više nije spreman da svojim glasovanjem ovjerava dvostranački tajni dogovor washingtonske elite. Status quo ga ne zadovoljava. On se pobunio i, izgleda, ne namjerava se smiriti dok njegovi zahtjevi ne budu ispunjeni.

Pošto Sanders, po mišljenju elite, ne predstavlja neposrednu opasnost, sva moć zvanične američke propagande obrušila se na Trumpa.

Na stranicama The Washington Posta drugog ožujka objavljen je uvodnik u kojem je redakcija glavnog političkog lista u zemlji zahtijevala od rukovodstva Republikanske stranke da hitno zaustavi kandidata-milijardera, a ako ne uspije – podržati na predsjedničkim izborima Hillary Clinton, ne obazirući se na stranačke nesuglasice.

Time je definitivno povučena “linija fronte”, gdje je s jedne strane običan Amerikanac, a s druge – Washington.

Nešto takvo se u američkoj politici nije događalo odavno.

Što se dogodilo? Zašto su radnici, mali poduzetnici, liječnici, vojnici i farmeri spremni glasati za izgledom ne naročito privlačnog, “moralno nestabilnog” (oženjen po treći put bivšom manekenkom), ideološki umjerenog milijardera, a elita Republikanske stranke je spremna učiniti sve da spriječi da on bude kandidat stranke – čak i po cijenu raspada same stranke?

Što fali Tumpu?

Sa klasnog aspekta, on naizgled odgovara desnoj Republikanskoj stranci. Njegove riječi slušaju radnici i srednja klasa, za njega glasuju konzervativci i centraši, vole ga ženski birači, za njega rado glasuju naturalizirani Amerikanci iz Latinske Amerike.

Zbog čega ga se onda toliko plaši establišment?

Odgovor na to pitanje se djelomično krije u samoj suštini establišmenta – političke vladajuće klase, koja reproducira sama sebe i koja se radi očuvanja vlasti udružuje s najrazličitijim interesnim skupinama.

Ta klasa je koristeći resurse najjače svjetske države stvorila moćnu globalnu infrastrukturu ideologiziranog neprijateljstva.

Na obuzdavanju Rusije i Kine, na “iranskoj nuklearnoj prijetnji”, na “razvoju demokracije” i promjeni režima – šačica “poštovanih ljudi” svake godine zarađuje stotine milijardi dolara, a pojedini američki saveznici, kao što su Turska i Saudijska Arabija, i postoje isključivo zahvaljujući toj infrastrukturi.

E pa, Trump je obećao da će demontirati tu infrastrukturu neprijateljstva, proglasivši je ekonomski neprihvatljivom i štetnom za građane SAD. Isto je rekao i za financijske, farmaceutske, vojno-industrijske, energetske i mnoge druge lobije.

“Oni to rade na vaš račun” – rekao je on biračima.

Da je Trump samo šokantan kandidat, a da pri tom ne udara na “sveto”, The Washington Post nikada ne bi pozvao na udruživanje stranaka protiv njega. A ovako je, naravno, on neprijatelj.

Da je Sanders jači, i on bi bio neprijatelj, jer je o “svetom” istog mišljenja kao i Trump.

Ta dva kandidata su otkrila pravo lice establišmenta, koji odavno ne predstavlja nikoga osim saveznika i sponzora. Birač, koga se sjete tek prilikom izbora, odavno je sumnjao da tu nešto nije u redu: gospodarstvo je dobro za sve osim za američke radnike, kojima su političari obećali da će ih štititi svim snagama, vanjska politika je izgubila svaki iole normalan smisao .. .

Trump i Sanders sami po sebi nisu toliko bitni. Oni su prosto u pravo vrijeme došli da otvore oči izgubljenim i bijesnim građanima, da ukažu na istinskog vinovnika njihovi nedaća.

The Washington Post piše da Tramp vrši “autoritarni napad na demokraciju”. A on zapravo zajedno s biračima napada zatvoreni ciklus razmjene novca za povlastice za saveznike i sponzore. Ciklus iz kojeg je običan Amerikanac isključen, pa je lijepo zamolio aktualnu elitu da “napusti prostoriju”.

I to je prava socijalna revolucija u samom srcu zapadne civilizacije.

Da li će ona pobijediti ili neće – veliko je pitanje.

Ali, govoriti da od ovih izbora ništa ne ovisi – velika je pogreška.
 
(fakti.org/uredio:NSP)