ISPOVIJEST BIVŠEG RATNIKA: ‘Bio sam borac Al-Nusre i pokajao, oni nemaju nikakve veze s islamom. Ja se u Siriju više ne vraćam!’

Danas ima 27 godina, on je završio srednju školu, nije u braku, prakticira islam, a djed mu je bio Mula. Bio je sudionik rata u Siriji

Svibnja 2013. godine, kada mu je bilo 24 godina, odlučio je se pridružiti opozicijskim sirijskim snagama s jednim ciljem – rušenje režima sirijskog predsednika, Bashara al-Assada.

Ali, završio je ratujući na strani međunarodni priznate terorističke grupe, Fronta al-Nusra.

Kaže da ga je jedan Albanac putem društvene mreže Facebook uputio na to kako da stigne do Sirije.

“Preko Facebooka sam stupio u kontakt sa jednim Albancem i on mi je rekao kako da odem tamo. On je imao jednu grupu na Facebooku preko koje je pozivao ljude da na ljudski način pomognu, bilo novcem ili odjećom …”.

“Pitao sam ga ‘da li mogu da napravim nešto više ukoliko odem tamo’, i rekao mi je da će ‘napraviti nešto kako bi otišao’, i kasnije mi je javio da mogu otići”, ispričao nam je ovaj mladić pod nadimnkom ‘Arben’. Njegovo pravo ime poznato je redakciji.

“Kada je počelo arapsko proljeće, htio sam pomoći ljudima u Siriji. Kao dijete sam prošao kroz rat na Kosovu i htio sam da pomognem toj djeci, obiteljima, na humanitaran način. Htio sam barem biti prisutan tamo, ako je neko izgubio obitelj da mu pomognem”, kazao je on.

Na pitanje kako je otišao tamo, te da li ga je neko čekao na granici, naš sugovornik odgovara: “Krenuo sam sam u svibnju 2013, sa prištinskog aerodroma. Na aerodromu sam kupio kartu za Tursku. Sletio sam u Istanbulu i tu me je sačekao taj Albanac sa kojim sam bio u kontaktu preko Facebooka”.

Oni su zajedno prešli tursko-sirijsku granicu i smjestili su se u Alepu, u centrima gdje su, kako navodi, smještene jedinice Slobodne sirijske vojske. Ona je danas poznata kao umjerena opozicija u Siriji.

“Tada nije bilo ISIL-a (Islamska država Iraka i Levanta), već je bila samo Slobodna sirijska vojska. U opoziciji nije bilo grupa, možda je bilo nekih manjih grupa, u formiranju. U tom okruženju gdje sam bio nisam mogao čuti nešto oko toga”.

Za Alepo kaže da je bilo vrlo fino mjesto prije nego što su krenuli žestoki sukobi.

“Bila je velika vila, bilo nas je oko 60 osoba u toj kući, u jednoj sobi nas je bilo do deset. Bili smo svi zajedno, bilo ih je iz Sirije, ali i iz ostalih država”, konstatira naš sugovornik.

On navodi da su ih tijekom prvog tjedna pustili da se odmore.

“Nismo imali neke aktivnosti, a potom smo počeli regulirati izbjegličke kampove, škole, čistiti. Zatim, smo počeli vježbati svako jutro, za pružanje humanitarne pomoći, ali i za vojsku. Učili smo koristiti Kalašnikov A-47. Bio sam dio tih vježbi, ali nisam učestvovao u ratu, međutim, ostali jesu.”

Ističe da, ukoliko si mlađa osoba, ne puštaju te da odeš na front.

“Vodili su se žestoki sukobi, bilo je bombardiranja, kamikaza u školama i džamijama”, objašnjava Arben.

Kasnije je saznao o formiranju Fronta al-Nursa, u sklopu Slobodne sirijske vojske.

“Onaj Albanac mi je objasnio da se iz opozicije odvojila jedna grupa koja dolazi iz Iraka i Afghanistana. Počele su i svađe među grupacijama”, kaže on.

Na pitanje šta je potom saznao Arben odgovara: “Kada su na početku išli u rat, bili su zajedno na prvoj liniji fronta, a potom su se počeli odvajati, neki su ratovali pod jednom komadom, a druga polovina pod drugim komadantom. Svako je želio da ima svoj teritorij. Došli su Muhadžiri (Front al-Nusra) u tom mjestu gdje sam bio, približili su se Alepu. Vršili su propagandu da opozicija ne možesrušiti Assada i da treba voditi šerijatski rat”.

On je objasnio da su u tom periodu bile tri grupe, Slobodna sirijska vojska koja se pozivala na demokraciju, Al-Nusra koja se bavila pljačkama kuća i zauzimanjem teritorija, i posljednja, Islamska država Iraka i Levanta.

“Čuo sam da su grupe uzimale tuđe žene, kada bi osvojili neku zonu gde je bilo obitelji i žena a čiji su muževi bili u ratu, Front al-Nusra je uzimao te žene”, navodi Arben, te naglašava:

“Mnogo toga me potom počelo zabrinjavati, počevši od tog nepravednog rata kada se nije štedilo ni malo dijete, ni žena. Nitko nije smio da izaći na ulicu. Kad sam na početku otišao, svi su nas na ulici pozdravljali. Ali, onda su nas počeli gledati drugačije. Plašili su nas se.”

Dok je bio tamo, nije bio u kontaktu sa građanima Kosova, dodaje Arben.

Pokajanje zbog odlaska

Protiv Arbena trenutno se vodi sudski postupak na Kosovu.

On kaže da se vratio na Kosovo pošto je uvidio da se Assadov režim ne obara. Ali, povratak nakon tromjesečnog boravka tamo nije bio lak.

“Moja odluka o povratku je stigla do vojnih sudova u Siriji”, objasnio je on, dodajući da je nadležne slagao da su mu roditelji bolesni i da se mora vratiti.

Povratak mu je omogućio ponovo onaj Albanac, koji ga je i regrutirao. Sada kaže da je prekinuo svaki kontakt “sa njima”.

Na pitanje da li bi otišao ponovo Arben odgovara: 

“Ne, nikada nakon onoga kroz šta sam prošao. Pokajao sam se što sam otišao a što, prije toga, nisam dobro razmislio o tome, već sam odluku donio na osnovu videa sa društvenih mreža. Od kad sam se vratio ne želim čuti ništa više o Siriji. Te video snimke koje postavljaju više i ne gledam. Ali, čudim se da postoji interes, čak i kod djevojaka, za ovaj rat. Oni koji misle da je tamo dobro i da idu u jedan ISIL, oni tamo nemaju ništa sa islamskom vjerom”, kazao je Arben.

Kosovske institucije usvojile su zakon koji sankcionira učešće građana Kosova u stranim sukobima. Pored toga postoji i Nacionalna strategija za sprečavanje nasilnog ekstremizma i radikalizma koji dovode do terorizma.

U posljednjem izveštaju američkog State Departmenta o ratu protiv terorizma u svijetu tijekom 2014, Kosovo je ocijenjeno kao zemlja sa rastućom prijetnjom od islamskog ekstremizma.

Predstavnici Vlade Kosova, ali i oni iz civilnog društva, kažu da je od 2012. do sada, oko 300 građana Kosova ratovalo na strani terorističkih organizacija.
 
(fokus.ba/uredio:NSP)