Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » Napadi u Parizu, tajne službe koje teroriste mogu uhvatiti samo u holivudskim filmovima, a cijeli sustav globalnog prisluškivanja vrijedan milijarde dolara je otišao dođavola

Napadi u Parizu, tajne službe koje teroriste mogu uhvatiti samo u holivudskim filmovima, a cijeli sustav globalnog prisluškivanja vrijedan milijarde dolara je otišao dođavola

pariz-napad-isisPariz je bio zagovornik svih intervencija NATO saveza i jedan od ključnih aktera u svrgavanju Sadama Husseina, Muammara Gaddafija, Ben Alija u Tunisu, Mubaraka u Egiptu i sada Bashar Al-Assada u Siriji

Kako piše Le Figaro, kod jednog od terorista koji je počinio napade u Parizu je pronađena sirijska putovnica koja glasi na ime Ahmeda Almuhameda rođenog 1990. godine.

Europska unija ga je registrirala kada je stigao u Grčku, odakle je Ahmed Almuhamed u zapadnu Europu stigao preko Srbije i Hrvatske, gdje je bio u kampu u Opatovcu kao izbjeglica.

Američka televizija CBS prenosi da bi njegova putovnica mogla biti falsifikat, a američki izvori tvrde da digitalni kod na njoj ne odgovara originalnim sirijskim putovnicama, dok fotografija ne odgovara imenu koje piše na dokumentu.

Mediji su potom objavili imena još dvojice bombaša-samoubojica odgovornih za seriju terorističkih napada u Parizu koji su odnijeli 129 života.

Među samoubojicama se nalazi i Ismail Omar Mostefai (29), francuski državljanin čiji su otac i brat privedeni u policiju. Njegovo ime je na svojoj Facebook stranici objavio zastupnik francuskog parlamenta i gradonačelnik Chartresa, Jean-Pierre Gorges, koji kaže da je terorista živio u Chartresu od 2012. godine.

Od tri napadača kojima se zna identitet, jedan je bio državljanin Sirije, drugi Francuz, a kod trećeg tijela je pronađena egipatska putovnica.

O trećem teroristi, Abdulakbaku B., kojeg spominje list Le Figaro, za sada nema nikakvih informacija, a ranije je priopćeno da su trojica od 8 terorista bili stanovnici belgijskog grada Molenbeka, a svjedoci tvrde da je jedno od vozila terorista imalo belgijske tablice, prenosi Sputnik.

Omar Ismail Mostefai, poznat francuskoj policiji kao sitni kriminalac, a čiji je identitet potvrđen pomoću otiska pronađenog prsta na mjestu napada, ali je isto tako poznato da bio je blizak radikalnom islamu, ali “nikada nije bio povezan s terorizmom”. Prilično čudno za mladića od 29 godina da bude poznat kao “radikalni islamist”, da francuska policija priznaje “da su napadači na prvi pogled izgledali iskusni i dobro obučeni”, te da nekoliko godina ne bude predmetom šire istrage ili praćenja.

Istina, napadači su pazili i na to, jer francuska policija preslušavši njihove telefonske razgovore nakon terorističkog napada u Parizu nije pronašla informacije o sudionicima ili pomagačima.

Nama je posebno važna informacija o vlasniku sirijske putovnice, koju su potvrdili i Grci, a koji prošao je preko “Balkanske rute”, a 8. listopada je registriran u Opatovcu u Hrvatskoj.

Grčki ministar Nikos Toskas je izjavio da je osoba sa sirijskom putovnicom, a koja je osumnjičena za terorističke napade u Francuskoj, stigla 3. listopada na grčki otok Leros i propušten je “jer za njega nije bilo nikakvog alarma”, dakle, sigurnosno nije bio označen od Interpola kao sumnjiv.

Iako se pretpostavlja da su svi napadači europski državljani, dvije strane putovnice, sirijska i egipatska, mogu u Europi napraviti pravu pomutnju, jer bi to značilo da se Ahmed Almuhamed, koji je u Europu došao kao izbjeglica, nakon samo mjesec i pol dana odlučio na počinjenje terorističkog djela.

Sve navedeno je još uvijek u sferi nagađanja, ali nema sumnje da među stotinama tisuća ljudi koji dolaze sa šireg područja Bliskog istoka i sjevera Afrike ima i onih koji su u Siriji i Iraku sudjelovali u borbama u redovima islamističkih terorističkih skupina.

Na to se upozorava već dulje vrijeme, ali sigurnosne službe gotovo svih zemalja kao da jedva čekaju da se riješe mase migranata i da ih propuste u druge zemlje. Konačni rezultat ove sulude imigrantske politike je tragični epilog u Parizu.

“Koliko mrtvih još treba da zapadni lideri razumiju da nam nisu bili neprijatelji Sadam i Gaddafi, kao ni danas Assad?”

Iako su mediji to prešutjeli, treba podsjetiti na izjavu gradonačelnika Chartresa, Jean-Pierra Gorgesa, koji je identificirao napadača Ismaila Omara Mostefaia, a koji kaže sljedeće:

“Francuska se dokazala kao zemlja ljudskih prava, ali ovaj užas jasno pokazuje da naši lideri, osim u svojim govorima, nisu sposobni osigurati sigurnost Francuza u vlastitoj zemlji. Teroristi su, kao i oni u siječnju, govorili tečnim francuskim. Oni su bili Francuzi, barem neki od njih. Problem, dakle, leži ovdje. Svatko to zna, samo ne političari koji još uvijek raspravljaju i vode ideološke sporove. Jedan terorista je imao sirijsku putovnicu, a u Grčkoj je registriran “migrant” ili “izbjeglica”. Sad će se o tome raspravljati, ali ne o tome da ne možemo kontrolirati niti tisuće francuskih radikaliziranih državljana. Što je dobro u tome da mi idemo bacati bombe po Siriji? To je skupo, a štiti li nas uopće? Sasvim suprotno, jer tima imamo manje novca za unutarnju borbu, što uzrokuje odmazdu naših protivnika. Zapitajte se zašto su prvo odlučili udariti na francuski teritorij? Ipak su naši lideri nakon Sadama Husseina, nakon Gaddafija, Bashara Al-Assada označili kao glavnog neprijatelja i to bez ikakvih dokaza. Isti lideri nakon što su podržali pokolje u inozemstvu u ime Republike nisu bili sposobni zaštiti naš narod. Ideja Europe umire ubrzanim tempom zbog svojih pogrešaka. Do kada? Koliko će im smrti još trebati da to razumiju?”

Zastupnik u francuskom parlamentu i gradonačelnik Chartresa, Jean Pierre Gorges, je apsolutno u pravu. Službeni Pariz je bio zagovornik svih intervencija NATO saveza i jedan od ključnih aktera u svrgavanju Sadama Husseina, Muammara Gaddafija, Ben Alija u Tunisu, Mubaraka u Egiptu i sada Bashara Al-Assada u Siriji.

Što je Pariz dobio? Ništa osim terora. Istina je da prije svega treba djelovati unutar vlastitih granica. Proaktivno, ne samo represivno. No, još jedan detalj treba spomenuti kada pričamo o Francuskoj. Naime, ta je zemlja uz Njemačku pripremila veliku dobrodošlicu imigrantima, a prilikom njihovog dočeka se jasno vidjela koreografija sa simbolom globalnog kalifata pod vodstvom “Muslimanskog bratstva” i zastava takozvane “Slobodne sirijske vojske”, koja postoji još samo u govorima francuskih i drugih lidera koji i dalje ustraju na svrgavanju Assada. Svi dokazi s bojišta u Siriji govore kako se radi o islamističkim ekstremistima, koji se razlikuju samo po tome hoće li nevine civile i zarobljene neprijateljske vojnike ubiti odmah i “bezbolno” ili će ih srednjovjekovnim metodama mrcvariti do smrti.

Nitko u Francuskoj, posebice tajne službe, nije uložio dovoljno truda da se pokušaju prepoznati, locirati i spriječiti teroristi da ostvare svoj naum.

Doduše, kako navodi hrvatski novinar Drago Pilsel, od napada na redakciju tjednika Charlie Hebdo i market Hiper Cacher, koji su za sobom ostavili 17 mrtvih, policija u Francuskoj je u posljednji tren spriječila čak 8 atentata koji su imali ili bili zamišljeni tako da prouzroče veliku štetu. Posljednji spriječeni atentat je trebao biti 29. listopada kada je mladić u Toulonu zaklao svog šefa i planirao dići u zrak plinsko postrojenje. Velika je akcija bila kada je u vlaku Bruxelles – Pariz uhićen Marokanac Ayoub El Khazzani koji je sa suradnicima imao kod sebe veliki arsenal i planirao pokolj sličan onome od sinoć, itd, itd.

Policija je registrirala čak 2 000 francuskih građana koji se u Siriji ili Iraku bore u redovima tzv. “Islamske države”, od kojih se možda čak i do 500 vratilo u domovinu. Francuska policija je pazila na oko 5 000 sumnjivih adresa i imala u registru 1 733 potencijalnih terorista, ali priznaje da ih nije bila u stanju pratiti 24 sata dnevno. U protekle 2,5 godine je čak 326 građana uhićeno u vezi terorističkih planova. Broj francuskih građana spremnih za borbu na strani tzv. “Islamske države” je porastao za 212% u posljednjih godinu dana. S druge strane postoji i veliki otpor protiv zakona koji bi policiji dao pravo da slobodno provjerava račune građane.

Kako se čini, sve je ovo bilo nedovoljno. Možda zbog nedovoljnih resursa ili zakonskih prepreka. Međutim, činjenica je da su francuska policija i tajne službe zakazali.

Izvrsna poznavateljica prilika u Rusiji koja je doktorirala na Moskovskom državnom sveučilištu Lomonosov, Jelena Jurišić, jučer je na svom Facebook profilu napisala “kako ne treba izmišljati toplu vodu i iskustvo treba preuzeti od Rusa”.

“U Rusiji sve te događaje (kao što su bili koncert u Parizu i prijateljska nogometna utakmica Francuska-Njemačka op.a.) osigurava policija, a ne zaštitari, koja stoji na ulazima metroa, željezničkih kolodvora, aerodroma, itd. Rendgenskim uređajima se provjerava sadržaj prtljage, pa čak i ručne,a svi prolaze kroz posebna vrata za pregled putnika, pa ako se bombaški napad i dogodi, to bude baš na tim kontrolnim punktovima, kao što je bilo prije koju godinu na aerodromu Domodjedovo u Moskvi ili željezničkom kolodvoru u Volgogradu”, piše Jelena Jurišić.

S druge strane je u emisiji zagrebačkog “Radija 101″ stručnjak za sigurnost Mate Laušić naglasio “kako su napadači upravo izabrali mjesta koja nisu uobičajene mete terorističkih napada, za razliku od napada na podzemnu željeznicu Londonu 2005. ili željeznički kolodvor u Madridu 2004. godine”. Međutim, napadi u Parizu govore kako se kao meta potencijalnog napada više ne može isključiti nijedan cilj.

Zapadne obavještajne službe su u stanju spriječiti terorističke napade samo u filmovima

Ovu je tvrdnju u svojoj kolumni iznio ruski ekspert Evgenij Krutikov. On kaže kako se nakon najvećeg, smionog i dobro planiranog terorističkog napada u povijesti Francuske nameću dva pitanja: tko su “počinitelji” i zašto su sigurnosne službe zakazale.

Mediji su već puni teorije zavjere, ali to su samo nagađanja i problem se krije u činjenici da tajne službe desetljećima imaju naviku da koketiraju s “klijentima” iz terorističkih skupina, nemajući pojma s kim u stvarnosti posluju.

Prva stvar koja slijedi nakon ovakvih strašnih terorističkih napada su šok i suze. Potom dolazi val teorija zavjere, koje ponekad prelaze u sferu znanstvene fantastike.

Tada, s malim zakašnjenjem, počinje “stručna analiza”. No, budući da su emocije i teorije zavjere zauzele prvo mjesto, jasno je da je stručna analiza pod pritiskom raznih iskrivljenih procjena.

Teorije zavjere su već tu, a emocije još više, jer zapadna Europa još nije vidjela nešto toliko frustrirajuće.

Svaki put kada se dogodi nešto slično, analitičarima i komentatorima je zajednička tvrdnja: “Tajna služba je sve morala znati unaprijed, jer je to njena glavna zadaća, odnosno da spriječi teror u fazi formiranja” i kako “se napad može unaprijed spriječiti samo kroz ulazak u samu terorističku organizaciju”. Često se za ovakve operacije regrutiraju bivši teroristi, koji u praksi stvaraju deformirane, paralelne, lažne i fiktivne terorističke skupine kojima je zadaća presresti velike “naredbe” i “zadatke”.

Neke od ovih jednostavnih tehnika su naučili artikulirati i stručnjaci koji su sugovornici novinara u prva 24 sata nakon terorističkih napada. Najgore je što u svemu ovom ima puno istine. Smatra se da to treba učiniti i mnogi zaista aktivno koriste ovu taktiku. Rezultat ovakve borbe protiv terorizma je da većina zapadnih obavještajnih službi vodi fascinantnu intelektualnu igru bez vidljivih rezultata, jasno definiranih zadataka i gotovo bez ikakve šanse za pobjedu. Dugo vremena, čak desetljeća, zna proći dok se ne dođe do stvarnih vođa i uhićenja glavnih terorističkih ćelija ili njihove likvidacije.

Sudbina Osama Bin Ladena je izuzetak koji samo potvrđuje pravilo, dok popunjenost Guantanama i aktivnosti obavještajnih službi sami po sebi imaju vrlo neizravan odnos, a i sam rezultat je neizvjestan.

Uz pomoć terorističkih skupina, kojima su uvijek upravljale iste obavještajne službe, ostvaruju se razni korisni i taktički ciljevi, od protjerivanja sovjetske vojske iz Afganistana do likvidacije Gaddafija ili rušenja Assada. Te su skupine korisne za realizaciju dugoročnih planova i podjarmljivanja naroda diljem svijeta, a onda se misli da se međunarodni terorizam može eliminirati iznutra.

Problem ovdje je da ova strategija podrazumijeva koketiranje s “klijentima” i s njima se ulazi u takav zamršeni odnos koji je na svim razinama nesiguran. To je vrlo sofisticiran sustav od pet, sedam, deset organizacija koje se ne poznaju međusobno, a svaka sljedeća je još tajnovitija od prethodne. Postoji nekoliko paralelnih lanaca prijenosa informacija. U tom svijetu djeluju dvostruki i trostruki agenti, bez stida ili savjesti, pa čak i bez jasne biografije.

Infiltracije, prikrivene operacije, financiranje putem sveučilišta i knjižare i žene bez kojih se ništa ne može. To je sofisticirani svijet ljudi koji su bili prisiljeni staviti u službu najnegativnije odlike svojih karaktera. Svi oni su završili tako duboko involvirani da su izmislili svoj vlastiti svijet u kojem postoji samo jedna strana – ona tamna.

Zapadne službe su se desetljećima navikle oslanjati na slične podanike u inozemstvu, nekako vjerujući da se različite skupine sklone terorizmu ipak mogu kontrolirati. Ali ljudi su takvi da se vole otimati kontroli i sve se na kraju pretvorilo i u jasno strukturiran kanibalistički vrijednosni sustav u njihovoj glavi kojim nitko ne upravlja. U stvari, ovdje na primarnoj razini nije jasno tko koga kontrolira i tko vodi igru i mijenja pravila. A što ako se cijeli sustav, koji je stvaran desetljećima, ustrojilo kao mehanizam višestruke međusobne prijevare i samozavaravanja?

Svijet obavještajne zajednice se odavno pretvorio u paralelni svemir, tako da sve ove igre “infiltriranih” agenata koji bi trebali upozoriti na predstojeće terorističke napade nije ništa više nego bajka prikladna za rane tridesete. Obični “lajtmotiv” za holivudske scenariste.

S druge strane imamo samo “krovnu” organizaciju fanatika, izgrađenu na jednostavnom principu “ćelija spavača” i primitivnu vertikalnu kontrolu koju su koristili socijalisti i anarhisti u atentatima na ruske careve, nastavlja Evgenij Krutikov.

Prije ere sofisticiranog oružja i mobilne komunikacije su se ponekad mogle proturiti šifrirane poruke, čak s programima koji su bili dostupni srednjoškolcima. Međutim, načini komunikacije i koordinacija današnjih terorista su jednako primitivno kao i njihova ideologija i koriste se starim pravilom prema kojem je najjednostavnije metode najteže otkriti. Dokaz za to je i da se “presretnu” mladež čak regrutira preko Facebooka.

Dakle, cijeli sustav globalnog prisluškivanja vrijedan milijarde dolara je otišao dođavola, jer se naredba: “Vozite se bulevarom Voltaire, od sjevera do juga i ubijajte sve nevjernike redom!” ne daje mobilnim telefonom izravno povezanim sa satelitom NSA.

To će “odabranom mučeniku” reći uz blagoslov njegov “imam” ili će naredbu dobiti na salveti u kafiću, a dat će mu je skupo odjeven čovjek, možda kirurg, možda odvjetnik “istočnog podrijetla” i neokaljanog ugleda. Komadić papira će kasnije biti bačen u Senu i sve to dok cijela orbita s najnovijim dostignućima u svemirskoj industriji kruži iznad napadača.

Ništa od svega toga neće pomoći, sve dok se ne prestane igrati opasna igra s ljudima koji imaju bitno različite vrijednosti u njihovim glavama i koji se zapadnim agentima u potpuno izmišljenom svijetu složenih obavještajnih struktura često smiju u lice.

Usput, da bi vidjeli pakao poput ovog u Parizu nije trebalo dugo vremena. Iz tajnih kampova Afganistanu ili područja koja kontrolira ISIL nije nikakav problem doći u Europu. Nažalost, duboka kriza je zapadne obavještajne zajednice pretvorila u skupe igračke, obvezni atribut država koje drže do svog “ugleda”. Tek sada se ispostavilo da u rukama imaju “igračku s pogreškom” i nemoguće je reprogramirati.

Kada se u ime “humanizma” hrani fašizam

Odavno smo trebali nešto naučiti, još od vremena vladara koji su sebe nazivali božjim sinovima do suvremenih despota koji povlađuju masama, da je manipulacija javnog mnijenja uvijek bila u službi vlasti. Iskorištavanje onih koji rade samo da bi uspjeli preživjeti i političko ugnjetavanje većine od strane privilegiranih ne može postojati bez velikih obmana. Glavni mediji su danas učinkovitiji nego ikad u povijesti i neprestano nas zasipaju klišejima kako borbu protiv zlih bradatih terorista vojske zapadnih zemalja vode u Africi i na Bliskom istoku, a tamo su nam se pridružili “naši najbolji saveznici” i drugim besmislicama.

Nedavno je manipulacija bila u službi prihvata “migranata” koji su riskirali svoje živote kako bo dotrčali u Europu i zapadnu fatamorganu. Priče o migrantima su se besramno umanjivale na suosjećajan diskurs o lešu djeteta na plaži u Turskoj. Naravno, nekako se na odgovarajući mora primiti imigrante, legalno ili ne, a Francuska je u tome daleko od primjera, posebno ako vidimo , ulice od Pariza do Calaisa. Ali svaki narod ima temeljno pravo da kontrolira svoju budućnost, čak i onu demografsku, a razvijene zemlje Europe to čine između humanističkih i demagoških govora.

Lažu i skrivaju glavni uzrok kaosa koji je stvorio milijune izbjeglica na Mediteranu, a to su vojne intervencije, diplomatska i financijska potpora teroristima glavnih zapadnih sila, Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Francuske, Turske i fundamentalističkih petro-monarhija iz Perzijskog zaljeva, Saudijske Arabije i Katara.

Od početka ovog stoljeća, potaknuti zajedničkom željom da preoblikuju sjever Afrike i Bliski istok u svoju korist, ratom su uništene nacionalne države Iraka (Bush) i Libije (Sarkozy), te se organiziralo i financiralo separatiste i naoružale su se plemenske vođe za pokretanje rata protiv Sirije.

Ove posljednje nisu mogli pobijediti, ali je na ruševinama uništenih gradova stvoreno islamističko čudovište imena “Islamska država” koje se potpuno otelo kontroli. Nakon toga odjednom vidimo milijune sirijskih izbjeglica koji bježe, ali onaj tko danas glumi vatrogasca je zapravo piroman!

Lažu i ne žele priznati da je ovaj nagli priliv “migranata” u Europi namjerno organizirala Turska, čiji islamistički predsjednik Erdogan jedan od stupova NATO saveza i šalje oružje i borce da podrivaju Siriju već punih 15 godina, tvrdi François Arzalier u som osvrtu za Histoire et Societé.

Tko bi mogao biti tako naivan da povjeruje da deseci tisuća muškaraca, žena i djece dolaze svaki tjedan iz turskih luka, plove u iznajmljenim krijumčarskim barkama po povoljnoj cijeni, a da ih turske obavještajne službe, jednih od najbolje organiziranih u svijetu, ne mogu vidjeti?

Oni lažu i kad ukazuju na “veliko srce” i velikodušnost kancelarke Merkel prema “migrantima”, dok ona u stvari govori u ime njemačkih poslodavaca, među najbogatijima u svijetu zahvaljujući činjenici da tamo rade potplaćeni imigranti iz Poljske i Bugarske. Oni vide ovaj priljev “migranata” preko Mediterana vide samo kao još jeftiniju radnu snagu od one iz Varšave i Budimpešte.

Humanističkim govorima na kontroliranim medijima se pogađaju najosjetljivija srca, tako da oni koji su odgovorni za sve itekako mogu biti zadovoljni. Tijekom rasprava o “migrantima” u organizaciji “Festivala humanosti” (Festival dell’Humanité), jedini predstavnik francuskog Ljevičarskog fronta, eurozastupnik M.C. Vergiat, ograničio se na humanističke floskule i bez oklijevanja pohvalio zadovoljne oportuniste buržujske “ljevice” koje je pozvao da podrže kancelarku Merkel “koja je napokon pokrenula stvari na bolje”.

M.W. Birkwald, dužnosnik njemačke stranke Die Linke, rekao je kako je najozbiljnije razgovarao s “velikim njemačkim poslodavcima i kapitalistima koji se žale da nedostatak radne snage i demografski pad, a izbjeglice u prosjeku imaju 26 godina, što je populacija koja interesira njemačke tvrtke”.

Lažni moralisti su neprestano ukazivali na negodovanje Mađarske, Grčke i Poljske zbog ove poplave konkurentskih radnika, tako da političari i poduzetnici Njemačke odlučili da treba destabilizirati vazalske istočnoeuropske i balkanske zemlje.

Lažu i kada skrivaju činjenicu da stotine tisuća “migranata” ne bi odjednom krenuli ka Europi da nisu bili ohrabreni zapadnim agencijama i medijima, budući da su godinama živjeli u Siriji, Libanonu, pa čak i Turskoj, a da europske lidere nimalo nije pogađala njihova sudbina.

Ovo je neočekivani poklon ekstremnoj ksenofobnoj desnici koja se probija u vrh vlasti u većini istočnih i srednjoeuropskih država, pa i Grčkoj i Francuskoj.

Kada manipulacija dobrim osjećajima dođe do te razine da prijevara graniči s neznanjem, možemo i moramo se pitati tko od toga ima koristi i tko sve to organizira.

Od početka XXI stoljeća zapadni imperijalizam organizira kaos na štetu nacionalnih država u Africi i na Bliskom istoku, a danas to čini u Europi, od Ukrajine do Grčke, a svi ćemo postati žrtve ako nam se razum i interes ne probude iz zimskog sna prije pada u ponor.

Teroristički napadi u Parizu su odnijeli 129 života i ako to nije dovoljno da se probudimo iz ovog zimskog sna u kojeg su zapali naš razum i interesi, onda i ne zaslužujemo bolje.

FOTO – Doček imigranata u Parizu s prepoznatljivom zastavom “Slobodne sirijske vojske” i “žuto-crnom rukom”, inače simbolom globalnog kalifata “Muslimanskg bratstva”:

PARIZ

 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Novi trendovi u razvoju kontrole uma i društva: Čije su naše misli?
Sjetimo se kolumne Hrvatice Vedrane Rudan poslije "Charlie Hebdoa"

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

 
reklama