IGRA ZA RESURSE: Kako političari maskiraju klimatske promjene u vlastite interese

Tijekom nedavne demokratske debate na CNN-u, voditelj Anderson Cooper okupio je pet američkih predsjedničkih kandidata kako bi pokušao doći do odgovora na pitanje: “Što je najveća prijetnja po nacionalnu sigurnost SAD?”

Kaos na Bliskom Istoku, odgovorio je guverner Lincoln Cafi; nuklearni potencijal Irana, rekao je bivši guverner Martin O’Malley; ekspanzija nuklearnog naoružanja i crno tržište nuklearnih materijala koji može dospjeti u pogrešne ruke, precizna je bila Hillary Clinton; Kina, cyber rat i Bliski Istok, opširan je bio senator Jim Webb. Samo jedan od prisutnih, senator Bernie Sanders, izdvojio se po odgovoru i rekao da najveću prijetnju po nacionalnu sigurnost predstavljaju klimatske promjene.

Činjenica da su se klimatske promjene uopće spomenule u kontekstu prijetnje govori o promjeni u političkom pristupu ovom problemu, kojem je trebalo mnogo godina da ispliva na površinu.

Iako je problem klimatskih promjena bio potpuno odsutan u predsjedničkoj debati 2012. godine, zbog čega su Barack Obama i Mitt Romney optuženi za “klimatsku tišinu”, ova tema bila je prisutna u predizbornim kampanjama još od 1988. godine.

Kandidati su predstavljal ovaj problem na vrlo različite načine, a tek nedavno je, nakon pobjede na izborima, aktualni američki predsjednik Barak Obama istakao da one zapravo predstavljaju ozbiljnu bezbjednosnu prijetnju.

U obraćanju diplomcima Akademije Obalne Straže, Obama je okarakterizirao klimatske promjene kao “ozbiljnu prijetnju po globalnu sigurnost, koja će utjecati na način na koji vojska brani SAD”.

I Obama i Sanders bili su u pravu. Kako aktivisti, tako i vojni stručnjaci oglasili su alarm povodom globalne klime još početkom novog tisućljeća, ali ako se briga o klimi ne premjesti iz akademskih i znanstvenih krugova u političke, posljedice na odgovor, ne samo SAD, već i drugih zemalja svijeta, biće veoma ozbiljne.

Ministarstvo obrane SAD predstavilo je 2003. godine izvješće naslovljen “Scenarij naglih klimatskih promjena i njihov utjecaj na nacionalnu sigurnost SAD”. Izvješće je istaknuo da bi klimatske promjene dovele do nestašice hrane i vode, što bi moglo izazvati nestabilnost u ranjivim zemljama.

Od tada, međutim, obavještajne službe su na primjerima uvidjele da klimatske promjene predstavljaju ne potencijalnu, već vrlo neposrednu prijetnju. U izvještaju CIA-e iz 2008. godine, stručnjaci su pokušali predvidjeti kako će promjene globalne klime utjecati na nacionalnu sigurnost do 2030. godine, a do 2014. je Ministarstvo obrane usvojilo termin “Katalizaror prijetnji” kojim opisuje ove sve brže procese.

U međuvremenu, istraživanje je otkrilo koliko su klimatske promjene doprinijele Arapskom proljeću i građanskom ratu u Siriji.

Sve to, tvrdi Francesco Femija, direktor Centra za Klimu i Bezbjednost, podiglo je zainteresiranost političkih krugova za ovu temu.

“Vidjeli smo vrlo jasne dokaze da klimatske promjene već utječu na sigurnosnu situaciju u brojnim zemljama diljem svijeta, uključujući i na strateški važne kao što je Sirija“, rekao je Femija.

Naravno, samo zato što je problem dobio legitimnu pažnju, ne znači da ova pažnja nije iz “probitačnih” razloga. Tijekom posljednjeg desetljeća, političari su se prema klimatskim promjenama odnosili kao prema kontroverznim pitanjima naoružanja i abortusa. Klima je također bila podmatana i kao ekonosmko pitanje, pa dok su demokrati tvrdili da će okretanje obnovljivoj energiji dovesti do otvaranja novih radnih mjesta, republikanci su uzvraćali da će se dogoditi upravo suprotno, jer će veliki broj radnih mjesta u industriji fosilnih goriva prosto nestati.

Podmetanje klimatskih promjena kao pitanja nacionalne sigurnosti također ima svojih prednosti. Ne samo da se stvara dojam da je potrebno što hitnije rješavanje problema, već i otvara nove puteve za pristup čitavom problemu. Vojska, na primjer, može predstavljati vrlo koristan i važan faktor u uspostavljanju i izgradnji infrastrukture za takozvane zelene tehnologije, za održavanje mreže i stvaranje strateške prednosti u odnosu na druge zemlje.

Iako su sigurnosne implikacije klimatskih promjena više nego realne, i Femija i sveučilišni profesor Joshua Bazbi smatraju da su Sanders tvrdnje o najvećoj sigurnosnoj prijetnji pretjerane, u usporedbi s na primjer Iranom ili Sjevernom Korejom.

Činjenica je, navodi Bazbi, da podmetanje klimatskih promjena kao vojno-sigurnosni problem može dovesti do upotrebe vojnih rješenja, prije nego znanstveno-ekoloških. Recimo, topljenje leda na Arktiku omogućilo je Rusima neviđenu ekspanziju i eksploataciju resursa. Suočen sa sve većim pristustvo Rusije, Obama je pozvao na veća ulaganja u ledolomce koji bi omogućili Americi da brane svoje interese na Arktiku.

Drugim riječima, ako okarakterizirate klimatske promjene kao sigurnosnu prijetnju, vojska će željeti reagirati, a način na koji će odgovoriti vjerovatno će imati malo ili nikakve veze sa spriječavanjem klimatskih promjena. Umjesto toga radiće se o čistoj zaštiti ili čak ekspanziji interesa.

“Sve to dolazi sa cijenom. Kako ekološkom, tako i monetarnom “, objašnjava Bazbi.

Zbog toga, političari će morati dugo i dobro razmisliti prije nego što se obrate ovom problemu na pravi način.

“Ljudi koji se protive postavljanju klimatskih promjena u sigurnosne okvire možda čak i ne mogu predvidjeti prave implikacije koje će uvlačenje vojske u čitav problem stvoriti. To podgrijava nacionalistički odgovor na neophodno rješavanje problema, umjesto da se kolektivnim snagama učini nešto što će biti korisno za cijeli svijet “, istaknuo je Bazbi.
 
(etrafika.net/uredio:nsp)