Zimbabwe: 35 godina od samostalnosti i uvođenja kapitalizma, pa sve do ekonomskog sloma

Robert Mugabe, lider oporbene stranke, vlada Zibabweom 35 godina od kada je naslijedio prvog predsjednika zemlje Canaana Bananu. Postao je poznat i ugledan tijekom 1970-ih kao vođa ZANU-a (The Zimbabwe African National Union)

Kada je Zimbabwe 1980. godine stekao nezavisnost, iako kontroverzna ličnost, Mugabe je u Africi smatran herojem koji se izborio za samostalnost ove države. Još je od 1990. godine manipulacijama pokušao izigrati sve one koji nisu u njegovoj partiji.

Ubojstva, napadi i teror nad svima koji ne podržavaju Mugabea započinju 2000. godine. Napadana su imanja bijelaca koji su podržavali opoziciju (MDC – Pokret za demokratske promjene), te je započet krvavi slijed ubojstava prvo bijelaca, a potom i crnačkih aktivista i radnika.

Navedeni je krvavi pir praćen masovnim oduzimanjem zemlje od bogatih bijelaca. Međutim, pitanje je li Robert Mugabe diktator ili ne, nije u vezi s eksproprijacijom zemlje, već s njegovim odnosom prema crnom stanovništvu. SAD, Europa i Velika Britanija optužuju Mugabeovu administraciju da je korumpirana, da loše vodi državu i financije, te da ugrožava ljudska prava.

Zimbabweu ekonomska kriza nije strana

U 2008. je godini Zimbabwe pretrpio hiperinflaciju koja je u jednom trenutku dovela do rasta cijena prije nego što je vlada odbacila svoju valutu rand u korist dolara. Između 2009. i 2011. godine, rast BDP-a u prosjeku je iznosio 7,3%, što je Zimbabwe napravio jednom od najbrže rastućih ekonomija.

S druge strane, službeni dug Zimababwea u travnju je prošle godine iznosio 7 milijardi $ i 200% BDP-a, dok se do kraja godine popeo na 11 milijardi $. Očajnički je bilo potrebno da dođe do politike privlačenja izravnih stranih investicija. Službeno, novčana pomoć iz inozemstva prošle godine obogatila ekonomiju za otprilike 837 milijuna dolara, ali se mnogi slažu da je stvarna brojka dvostruko veća što je povećalo nacionalnu proizvodnju za više od 10%.

Međutim, ekonomski je stres toliko težak da po prvi put, u više od deset godina, postoji realna mogućnost političkih promjena u zemlji. Nagli pad standarda, slaba proizvodnja, vanjski dug zemlje, kao i neadekvatna unutarnja politika, razlozi su zašto je zemlja koja je bila jedna od najbrže rastućih ekonomija u svijetu, danas na rubu kolapsa. Vrijednost je randa pala za 15% u odnosu na dolar u ovoj godini. U Južnoj Africi 3 milijuna stanovnika Zimbabwea radi zarađujući novac koji gubi svoju vrijednost na tržištu.

Ekonomija Zimbabwea uglavnom je utemeljena na poljoprovrednoj proizvodnji i, zbog kolonijalne politike, kao iu većini drugih afričkih zemalja, ostala je nerazvijena. Mugabe, čovjek koji je nekada smatran herojem, danas se smatra “diktatorom i tiraninom”, a njegov je režim okarakteriziran kao “tamno doba”.

Vlada Zimbabwea u ovom je trenutku suočena s problemima u gospodarstvu, dok teži popraviti napredak u razvoju tržišne privrede. Sankcije koje su uvele MMF, EU i Ministarstvo financija SAD-a utjecale su na vladu Zimbabwea, usmjerenu na zamrzavanje 200 računa i imovina koje su povezane s Mugabeovu režimom. Ipak, teška vremena prisiljavaju vladu da donese teške i potencijalno opasne odluke. Sada je Zimbabwe “zalutao na putu”: ne može posuditi novac niti ga ispisati. Odbacivanjem svoje valute, Zimbabve je izgubio ne samo kontrolu nad monetarnom politikom, nego i važan amortizer ekonomskog razvitka. Ako zemlja želi koristiti valutu druge zemlje, ona mora zaraditi gotovinu kroz izvoz, ulaganja ili novčane pošiljke.

Upletenost u rat u Demokratskoj Republici Kongo dovela je do odljeva stotina milijuna dolara iz gospodarstva. Podrška MMF-a uskraćena je zbog neplaćanja dugova i nepridržavanja programa reformi i probijanja proračuna. S druge strane, ni prirodne prilike nisu ništa pogodnije za razvoj gospodarstva. Dominantna strategija u svijetu jeste globalizacija čiji je cilj pretvoriti svijet u jedno globalno tržište. Taj se proces još uvijek odvija pod kontrolom SAD-a i institucija koje su pod utjecajem SAD-a, kao što su MMF, Svjetska banka, NATO i političko-ekonomske grupacije razvijenih zemalja.

Ova je kriza posebno aktualna uglavnom zbog toga što je vlada odgovorala na svaku prethodnu krizu sužavanjem mogućnosti. 1990-ih, kada su bili suočeni s dužničkom krizom, Mugabe je proglasio bankrot. 2000-ih je Mugabe nastavio sa sve većim tiskanjem novčanica, što je dovelo do hiperinflacije, a kasnije i do odbacivanja valute Zimbabwea. Ekonomija je potpuno krahirala.

Prema kritičarima, Mugabeova loša ekonomska politika dovela je do kaosa u zemlji. Zimbabve je danas zemlja s najvećom inflacijom u svijetu. Zemlja je u političkoj izolaciji i bez perspektive. Mugabe nije priznao izborne rezultate nekoliko puta te je spletkama održavao sebe i svoju partiju na vlasti.

Kroz povijest, hiperinflacije se nisu događale isključivo zbog povećanja novčane mase nego zbog neuobičajenih vanjskih faktora. Primarni uzroci su drastičan pad proizvodnje, korupcija, promjene režima, ustupanje monetarne suverenosti i gubitak rata.

Iako se hiperinflacija najčešće smatra monetarnim problemom, eksplozivni je rast novčane mase uglavnom posljedica navedenih čimbenika. Zaključno, treba reći da loše upravljanje resursima i financijama države može uništiti bilo koju ekonomiju. Mudro upravljanje korištenjem fiskalnih mogućnosti koje pruža monetarni sustav može ići u smjeru ostvarivanja pune zaposlenosti, socijalne pravednosti i održavanja stabilnosti cijena.
 
(poslovnisvijet.ba,youtube/uredio:nsp)