NAJVEĆA TAJNA KATOLIČKE CRKVE: Oni čuvaju ove morbidne relikvije, evo i zbog čega (VIDEO)

U novoj knjizi Paul Koudounarisa “Heavenly Bodies: Cult Treasures and Spectacular Saints” priča i fotografije o ovim kosturima prvi put će se pojavliti u štampanom izdanju

Lovac na relikvije Paul Koudounaris, kojeg u šali nazivaju Indiana Bones (kosti), uspio je fotografirati veliki broj kostura na nekim od najtajnijih religijskih mjesta. On je sada otkrio kolekciju kostura starih više od 400 godina koji su pronađeni u crkvama diljem Europe, a koji su posebni po tome što su optočeni draguljima, zlatom i srebrom.

U 16. stoljeću je na tisuće kostura iskopano iz rimskih katakombi i premješteno u gradove diljem Njemačke, Austrije i Švicarske po nalogu Vatikana. Oni su poslani u katoličke crkve kako bi zamijenili relikvije koje su uništene tijekom Reformacije.

Za ove kosture su prvo mislili da su ostaci prvih kršćanskih mučenika, a morbidne relikvije koje su dobile naziv “Sveci iz katakombi”, postale su svetišta koja podsjećaju na duševno blago zagrobnog života. One su također postale simbol nove snage katoličke crkve u protestantskim područjima.

Svaki od kostura je ukrašen velikom količinom zlata, srebra i dragulja od strane vjernika, prije nego što su svoje vječno počivalište pronašli u crkvama.

Neki od ovih kostura ukrašavani su čak pet godina. Oni su proglašeni svecima, iako nitko od njih nije bio kvalificiran zbog strogih pravila katoličke crkve.

Međutim, u 19. stoljeću je većina njih postala morbidan podsjetnik na sramotnu prošlost, pa su mnogima skinute sve počasti koje su im prethodno dodijeljene.

U novoj knjizi Paul Koudounarisa “Heavenly Bodies: Cult Treasures and Spectacular Saints” priča i fotografije o ovim kosturima prvi put će se pojavliti u štampanom izdanju.

Nakon što su posmrtni ostaci pronađeni u rimskim katakombama, vlast Vatikana je potpisala certifikate u kojima su ih identificirali kao svece, spakovali kosti i poslali ih dalje.

Kosture su zatim oblačile uglavnom časne sestre i ukrašavale ih nakitom, zlatom i srebrom. Morali su ih održavati oni koji su se zavjetovali crkvi – pošto se smatralo da su sveci, nitko se drugi nije mogao brinuti o njima – piše Kaudaunaris.
 

 
(telegraf.rs,youtube/uredio:nsp)