KOMENTAR: Treba im mimohod da nas podsjete na strah od rata

Ako odmah na početku teksta iz rasprave izbacimo srbočetničku zavjeru ili da autora proglasimo četnikom i jugokomunjarom što je prilično težak zadatak za zadrte nacionaliste, mogli bi se zateći u zrakopraznom prostoru sulude državne logike, besramne i licemjerne politike rodjačkog usmjerenja i katastrofalnog saznanja da živimo u državi koja nije vrijedna ni hračka

Danima se drvi po medijima o veličanstvenoj proslavi dvadesete obljetnice “Oluje”, a glavni akteri organizacije te stupidne parade u kojoj se slavi rat (pobjeda u ratu ako vam je milije), međusobno se natječu tko će prodati građanim što bolju patos nacionalističku foru.

Tuđmanovi kipovi niču kao gljive poslije kiše, Karamarko je već odavno teleportiran u 1941. godinu i zapovjeda Jasenovcem, Milanović bi valjda za pobjedu na izborima objavio rat Sloveniji da može, Kolinda je obišla sve štale i kokošinjce u državi, branitelji su za svoje braniteljske mirovine spremni izvesti i državni udar, a sve pod parolom domoljublja, državni paraziti stavljaju novi premaz vazelina samo da što lakše kliznu u svoje omiljene rupice, dočim obični croaticus-domesticus građanin već 25 godina od osnutka ove države i dalje puši isti štos sa zastavom, oružjem i domovinom.

Zašto mimohod, a ne vojna parada?

Osim činjenice da bi se netko mogao dosjetitit pa vojnu paradu usporediti sa gay paradom, mimohod je ustvari najprimjereniji naziv ovog cirkusa koji svoju ishodišnu točku ima u smrti, nesreći i najgorem obliku ljudske katastrofe…osim ratne pobjede tu se ustvari nema šta slaviti.

Organiziran je mimohod, dakle, oni će hodati mimo nas što je već samo po sebi dovoljno da shvatimo apsurdnost samog čina, a osim činjenice da oni već 25 godina ove države hodaju i žive mimo nas, treba napomenuti da nas i normalan život već 25 godina mimoilazi tako da je ovo višedimenzionalni mimohod.

Slavimo zveckanje oružja, a usput slavimo i činjenicu da smo već 25 godina sačuvali živu glavu na ramenima pored ovakvih luđaka kojima je rat, oružje i smrt veća čast od normalnog i civiliziranog života.

Napali nas Srbi, a zatukli nas naši Hrvati

Računajmo samo u 25 godina ove države 25 novorođenih generacija i recimo da je prosjek novorođene djece svake godine u Hrvatskoj 40 000. Kada pomnožimo 40 000 sa 25 godina dobijemo impresivnu brojku od 1 000 000 novih građana u ovih 25 godina samostalne Hrvatske, koji su ni krivi ni dužni osuđeni na propast života u pokradenoj i devastiranoj državi čiji su prvoborci ginuli samo za beneficije svojih preživjelih suboraca i onih koji će kasnije parazitirati na sustavu braniteljskih mirovina i čiji su predstavnici naroda sustavno radili na tome da si urede državu po vlastitoj mjeri, ne mareći za građane koji su i okosnica same države i bez kojih sve ovo ne bi ni postojalo.

Kada uzmemo ove krnje parametre kao validne (generacije prije ne računamo jer njih je odavno mimoišao normalan život), dolazimo do saznanja da mimohod ustvari nije odavanje počasti palima za slobodu Hrvatske, da nije proslava veličanstvene pobjede, već je podsjetnik, upozorenje svim građanima da će ako se ikada pobune protiv ovog robovlasničkog sustava, ovog izrabljivanja i prevare stoljeća naletiti, sudariti se sa vojnom silom koja je tu da štiti njih…ne nas, jer mi od samostalne Hrvatske nemamo ništa osim činjenice da služimo sustavu koji na našim leđima, našim životima prilično lagodno živi i već 25 godina izrabljuje građane u slavu svoje ratne pobjede.

Da ne trošimo dragocjene retke na 200 bogatih obitelji, neka ih i neka se uguše u pustim milijunima da bog da.
Da ne trošimo previše energije na lažne branitelje, neka ih se pokoljenja srame.

Da ne bauljamo bespućima nepotizma, rodjačkog uhljebljivanja, veza i poznastava državnih parazita, neka ih i neka im, jadni su i ne znaju bolje.
Da ne gubimo vrijeme na agresiju Srbije diljem Jugoslavije pa i Hrvatske, kusaju danas ono što su sijali.

Da ne trošimo živce na činjenicu da je čitav rat bio jedna velika namještaljka složena samo u svrhu velike pljačke, neka im njihove zastave, himne i vjera, jebe nam se za to, prisjelo je nama, a prisjeda polako i onima koji su u ime toga sjebali tuđe i vlastite živote.

Ali zar je doista bilo toliko teško uzeti manje, ukrasti umjerenije, živjeti usklađenije sa većinom i iskazati minimum razuma da se shvati da vrč ide na vodu dok se ne razbije?
Odgovor je vrlo jednostavan…da, bilo je teško, teško je i ustvari je nemoguće da ti agresori normalnog života shvate da građanstvo nije tu da servisira njihove parazitske namjere već da servisira sustav koji će omogućiti svakom građaninu život koji je u skladu sa civilizacijskim normama 21. stoljeća.

Traži račune i ulovi kune!

U duhu dijabolične ideje da je smotra vojne sile i defiliranje iste kroz grad, nešto ćemu bi se narod trebao veseliti i nešto što bi u svakom građaninu trebalo izazvati ponos i veselje, državni lumeni su zamislili, obzirom da ovako očita pizdarija prolazi, da bi bilo genijalno da građani krenu cinkati i prokazivati svoje sugrađane koji im ne izdaju račun za određenu uslugu.

Za 25 000 kuna koliko iznosi nagrada koju će neki naivac dobiti putem nagradnog izvlačenja za cinkanje, znači, čak neće ni dobiti nagradu nego tek nakon cinkanja ulazi u bubanj sa ostalim cinkarošima, pa koga strefi taj je baja. Dakle, osim činjenice da mi plaćamo nadležne službe koje očito ne mogu izvršiti posao za koji su plaćene, država je zamislila da se i međusobno drukamo i radimo posao za koji ih mi plaćamo.

Kada se prosječan građanin susretne sa ovako monumentalnim sranjem od države u kojoj živi i kada shvati da je sustav tako jadan da ne može čak ni samostalno servisirati vlastito financiranje kroz poreze koji nisu mali i kad pozivaju građane da se moralno unakaze pretvarajući se iz koliko toliko časnih ljudi u prokazivače, drukere i cinkaroše, a samo zato da bi državni paraziti skupili koju kunicu više za svoje političke pozicije, onda suluda ideja da će ovdje ikada zavladati jednaki zakoni za sve i da će biti bolje postaje utopija.

Da mi živimo u državi koja skrbi o svojim građanima, da je samostalnost Hrvatske dovela do toga da se građani uvedu u bolji i pravedniji sustav jer kao onaj je bio loš, da se građanima nije poljuljalo povjerenje u državu i sustav silnim pljačkama, tajkunizacijom i prodajom zajedničke imovine onda bi mimohod imao smisla, ali to onda ne bi bio mimohod već vojna parada.

Osim toga, građani bi sami i bez poticanja na cinkarenje od strane Vlade RH-a prijavljivali prekršitelje zakona jer bi suštinski voljeli državu u kojoj žive, ali prije svega sustav koji im omogućuje život dostojan čovjeka.

Nije Vladi RH-a palo na pamet da organiziraju nagradnu igru u kojoj bi građani drukali poslodavce koji isplaćuju plaće radnicima pola na ruke, a minimalac na račun i tako da doskoče sivoj ekonomiji, a nije takvih poslodavaca zanemariv broj u Hrvatskoj.

Ako znamo da Hrvatsku godišnje posjeti cca 11 milijuna turista i da su prihodi od turizma 7 milijaradi eura, onda se doista treba praviti ober blesav i glup na činjenicu da ta vojska konobara, kuhara, sobarica, čistačica, recepcionera i turističkih vodiča radi upravo po dobro smišljenom sustavu minimalac na račun, a ostatak na ruke.
Država i nadležne službe to prešutno odobravaju i od toga namjerno okreću glavu jer im nije u interesu da to dovedu u red, a ako netko doista misli da se 7 milijardi eura prikupi uz plaćanje radnika po zakonu tj. puna plaća na račun, onda sa takvim likovima doista nešto nije uredu u glavi.

U svakom turističkom mjestu na našoj obali, na prste jedne ruke mogu se prebrojati oni koji poštuju zakone, ali da ne duljimo, neka nam nadležni objasne tko u turizmu radi po 10, 12, 15 sati na dan za 2423,64 kn mjesečno i kako im nije palo na pamet da u 25 godina ove države doskoče tom problemu.
Odgovor je kristalno jasan…plaće na minimalcu znače i manje mirovine, okretanje glave od ovog očitog izrabljivanja radnika stvara privid da mi imamo kakvu takvu ekonomiju jer bi u protivnom pod teretom suludih poreza u startu 50% poslodavaca zatvorilo svoje obrte, a to bi opet vodilo manjem prihodu u državnoj blagajni i zato je bolje se pravimo blesavi.

Samostalna Hrvatska je propali projekt i samo još jedna država u našim životopisima

Svi smo imali ili imamo bake i dide koji su promijenili minimalno tri države u kojoj su živjeli, od Austrougarske, kraljevine Jugoslavije, NDH-a, fašističke Italije, SFRJ, pa do samostalne Hrvatske, a ista sudbina čeka i nas. Da nisu pohlepnici željeli još i koš možda bi ova “bajka” i potrajala, ali danas 25 godina od samostalnosti, 20 godina od “Oluje” možemo slobodno zaključiti da je kraj sve bliže, a njihov mimohod…pa mimohod im je zadnja slamka spasa.

Mimohod im služi samo kao sredstvo zastrašivanja građana, podsjećanje onima koji bi pomislili pobuniti se protiv te kriminalne bande da će najebati i da će im se ako budu neposlušni organizirati neki novi pičvaj…za neke nove ideale, za bolje sutra, za neku novu malu Švicarsku.

Dok se bude marširalo u slavu noževa kako kaže Balašević, dok represivni aparat bude prešetavao i pokazivao silu po Zagrebu i kasnije Kninu jedan će konobar, kuhar, čistačica, sobarica, recepcioner ili turistički vodić pročitati ovaj tekst i shvatiti će da su ga gadno zajebali, a to je početak njihovog kraja.

Jebeni su ti mimohodi…Vi mimo nas, a mi mimo Vas.
 
(piše: Branko Rafajac,kontraportal.com/uredio:nsp)