Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » Kapitalizam: po─Źetak kraja

Kapitalizam: po─Źetak kraja

komunizamCrvene zastave, protestne pjesme i najava nacionalizacije banaka u jeku Gr─Źke krize nakratko su o┼żivjeli veliki san dvadesetog stolje─ça: san o ru┼íenju tr┼żi┼íta djelovanjem vi┼íe sile

Ve─çim dijelom dvadesetog stolje─ça ljevica je tako zami┼íljala ulazak u novu ekonomiju koja dolazi poslije kapitalizma. Silu bi primijenila radni─Źka klasa, izlaskom na birali┼íta ili barikade. Kao poluga bi poslu┼żila dr┼żava, a prilika bi se ukazala zahvaljuju─çi ─Źestim epizodama ekonomskog kolapsa.

Piše: Paul Mason, The Guardian

Me─Ĺutim, sve ┼íto se u posljednjih dvadeset pet godina uru┼íilo bile su nade ljevice. Njezine planove osujetilo je tr┼żi┼íte; individualizam je potisnuo vrijednosti kolektivizma i solidarnosti; zna─Źajno uve─çana svjetska radna snaga mo┼żda izgleda kao “proleterijat”, ali vi┼íe ne razmi┼ílja i ne pona┼ía se kao nekada.

Za one koji pamte tih dvadeset pet godina, a ne ljube kapitalizam, to je bilo traumati─Źno iskustvo. U me─Ĺuvremenu, tehnologija je otvorila novi put koji ostaci stare ljevice – i sve snage u njenoj orbiti – moraju prihvatiti ili izumrijeti. Izgleda da kapitalizam ne─çe biti sru┼íen silom. Ukinuti ─çe se tako ┼íto ─çe unutar starog sustava proizvesti ne┼íto dinami─Źnije, u po─Źetku ne tako primjetno, ne┼íto ┼íto ─çe se nametnuti i oblikovati ekonomiju utemeljenu na novim vrijednostima i oblicima pona┼íanja. Taj novi sustav nazivam postkapitalizma.

Kao iu doba opadanja feudalizma prije 500 godina, smjenu kapitalizma postkapitalizma ubrzat ─çe vanjski udari, a oblikovat ─çe je pojava nove vrste ljudskog bi─ça. Taj proces je ve─ç u tijeku.

Postkapitalizam ─Źine mogu─çim tri velike promjene koje je donijela revolucija informacijskih tehnologija u posljednjih dvadeset pet godina. Prvo, smanjena je potreba za radom, zamagljene su granice izme─Ĺu rada i slobodnog vremena i oslabljena veza izme─Ĺu rada i nadnice. Dolaze─çi val automatizacije, trenutno usporen zato ┼íto na┼ía dru┼ítvena infrastruktura lo┼íe podnosi posljedice tog procesa, u velikoj mjeri ─çe umanjiti koli─Źinu potrebnog rada – ne samo za puko pre┼żivljavanje nego i za udoban ┼żivot za sve.

Drugo, informacije umanjuju sposobnost tr┼żi┼íta da ispravno formira cijene. Jer funkcioniranje tr┼żi┼íta podrazumijeva oskudicu, a informacije su dostupne u izobilju. Sustav se brani uspostavljanjem monopola – u obliku gigantskih tehnolo┼íkih kompanija – kakvi nisu vi─Ĺeni posljednjih 200 godina. Ali monopoli ne mogu dugo trajati. Razvoj poslovnih modela i njihova evaluacija na temelju preuzimanja i privatizacije informacija koje je generirala naj┼íira zajednica stvaraju nestabilne korporativne konstrukcije koje su u suprotnosti s osnovnom potrebom ljudi, da slobodno koriste ideje.

Tre─çe, svjedoci smo spontanog rasta kolaborativne proizvodnje: pojavljuju se robe, usluge i organizacije koje ne reagiraju na diktat tr┼żi┼íta i menad┼żerske hijerarhije. Najve─çi informacijski proizvod na svijetu – Wikipediju – besplatno ure─Ĺuju volonteri, ─Źime su izdava─Źi enciklopedija izba─Źeni iz posla, a reklamna industrija li┼íena prihoda u visini od tri milijarde dolara.

Gotovo neprimjetno, u skrivenim ni┼íama tr┼żi┼ínog sustava, veliki segmenti gospodarskog ┼żivota po─Źinju pulsirati nekim drugim ritmom. Ali ekonomska profesija ne obra─ça pozornost na paralelne valute, vremenske banke, zadruge i autonomne prostore koji se umno┼żavaju nakon ru┼íenja starih struktura zbog financijske krize 2008. godine.

Morate se potruditi da biste primijetili novu ekonomiju na dijelu. Jedna lokalna nevladina organizacija je mapirala zadruge, alternativne proizvo─Ĺa─Źe, paralelne valute i lokalne sustave razmjene u Gr─Źkoj i locirala vi┼íe od 70 velikih projekata i stotine manjih inicijativa, od skvotova do zajedni─Źkog kori┼ítenja automobila i dje─Źjih vrti─ça. Ekonomski stru─Źnjaci to ne smatraju za gospodarsku aktivnost – ali u tome i jeste poenta. Takve inicijative postoje zato ┼íto koriste, mo┼żda jo┼í nesigurno i neu─Źinkovito, valute postkapitalizma: slobodno vrijeme, umre┼żene aktivnosti i besplatne stvari. Mo┼że se u─Źiniti da je to nesiguran, mo┼żda i opasan temelj za izgradnju alternative sada┼ínjem globalnom sustavu, ali isto se moglo tvrditi za nov─Źani i kreditni sustav u doba Edvarda III.

Novi oblici vlasni┼ítva, kreditiranja, nove vrste ugovora: u posljednjih deset godina izrasla je ─Źitava poslovna potkultura koju u medijima nazivaju “ekonomijom dijeljenja”. ─îesto se govori o “javnim dobrima” i “kolaborativnoj proizvodnji”, ali malo tko se zapitao ┼íto sve to zna─Źi za sam kapitalizam.

Vjerujem da nam to otvara novi put – ali jedino ako ti mikroprojekti budu podr┼żani, promovirani i za┼íti─çeni promjenama u pona┼íanju dr┼żave. Za to je neophodna promjena u na─Źinu razmi┼íljanja – o tehnologiji, o vlasni┼ítvu i radu. Tako, grade─çi elemente novog sustava, mo┼żemo re─çi sebi i drugima: “Ovo vi┼íe nije samo mehanizam pre┼żivljavanja, moje privatno uto─Źi┼íte u neoliberalnom svijetu; ovo je nov na─Źin ┼żivota koji upravo nastaje. “

***

Kriza iz 2008. godine odnijela je 13 posto globalne proizvodnje i 20 posto globalne trgovine. Globalni rast je pre┼íao u minus – u ekonomiji u kojoj se recesija definira kao rast manji od 3 posto. Kriza je na Zapadu proizvela depresiju du┼żu od one iz 1929-1933. ─îak i danas, unato─Ź naznakama bljedunjavog opravka, ekonomisti su u┼żasnuti mogu─çno┼í─çu dugoro─Źne stagnacije. Naknadni potresi u Europi prijete da rastrgaju kontinent.

Kao rje┼íenje ponu─Ĺeni su ┼ítednja i monetarno popu┼ítanje. Ali to ne daje rezultate. U najte┼że pogo─Ĺenim zemljama mirovinski sustav je uni┼íten, starosne granice za odlazak u mirovinu pribli┼żavaju se sedamdesetoj godini ┼żivota, obrazovanje privatizirati, a diplomci optere─çuju dugovima koje ─çe otpla─çivati ÔÇőÔÇő─Źitavog ┼żivota. Usluge dr┼żavnih slu┼żbi se ukidaju, a infrastrukturni projekti odga─Ĺaju za budu─çnost.

Mnogi i dalje ne razumiju pravo zna─Źenje rije─Źi “┼ítednja” u dana┼ínjem svijetu. ┼átednja nije samo osam godina prora─Źunskih rezova, kao u Britaniji, pa ─Źak ni katastrofa koja je sna┼íla Gr─Źku. ┼átednja podrazumijeva spu┼ítanje nadnica i ┼żivotnog standarda na Zapadu dok se ne izjedna─Źe s rastu─çim nadnicama i standardom srednje klase u Kini i Indiji.

U me─Ĺuvremenu, u odsutnosti alternativnih modela, stvaraju se uvjeti za jo┼í jednu krizu. Stvarne nadnice opadaju ili stagniraju u Japanu, ju┼żnim zemljama eurozone, SAD i Britaniji. Netransparentni bankarski sustav i dalje funkcionira i danas je ─Źak ve─çi nego 2008. Nova pravila o pove─çanju bankarskih rezervi se odla┼żu ili ubla┼żavaju. U me─Ĺuvremenu, zahvaljuju─çi poplavi besplatnog novca, najbogati postaju jo┼í bogatiji.

Neoliberalizam se transformirao u sustav programiran da periodi─Źno proizvodi katastrofalne krize. ┼áto je jo┼í gore, neoliberalizam je ukinuo obrazac koji je u posljednjih 200 godina bio tipi─Źan za razvoj industrijskog kapitalizma – svaka ekonomska kriza stimulirala je nove oblike tehnolo┼íkih inovacija od kojih su svi imali koristi.

Neoliberalizam je prvi ekonomski model u posljednjih 200 godina koji polazi od premise o neophodnosti smanjivanja nadnica i razgradnji dru┼ítvene mo─çi radni─Źke klase. Ako pogledamo razdoblja uspona kojima se bave teoreti─Źari dugih ciklusa – kao ┼íto je sredina devetnaestog stolje─ça u Europi, po─Źetak i sredina dvadesetog stolje─ça diljem svijeta – uo─Źit ─çemo da je snaga organiziranog radni┼ítva primorala poduzetnike i korporacije da odustanu od poku┼íaja da zastarjele poslovne modele odr┼że u ┼żivotu spu┼ítanjem nadnica i da inovacijama stvore novi oblik kapitalizma.

U svakom razdoblju rasta rezultat je bila sinteza automatizacije, vi┼íih nadnica i rasta potro┼ínje. Danas nema tlaka radne snage, a tehnologija koja je u sredi┼ítu teku─çih inovacija ne donosi rast potro┼ínje ili ponovno anga┼żiranje stare radne snage na novim radnim mjestima. Informacija je stroj za spu┼ítanje cijena i smanjivanje koli─Źine rada potrebnog za odr┼żavanje ljudskog ┼żivota na planeti.

Zato su mnogi pripadnici poduzetni─Źke klase postali neoluditi. Umjesto da otvaraju laboratorija za genetski in┼żenjering oni ula┼żu u restorane, kozmeti─Źke salone i tvrtke za pru┼żanje usluga ─Źi┼í─çenja: bankarski sustav, sustav planiranja i kultura poznog neoliberalizma najvi┼íe stimuliraju one poduzetnike koji otvaraju lo┼íe pla─çena radna mjesta s dugim radnim vremenom.

Inovacija je ve─ç me─Ĺu nama, ali jo┼í nije pokrenula peti razdoblje kapitalisti─Źkog rasta koji teorija dugih ciklusa predvi─Ĺa. Razlog je u specifi─Źnoj prirodi informacijske tehnologije.

***

Okru┼żeni smo ne samo inteligentnim strojevima ve─ç i novim slojem stvarnosti koji ─Źine informacije. Na primjer, avion: kompjuteri upravljaju njegovim letom; projektiran je, testiran i “virtualno proizveden” ve─ç milijun puta; avion u realnom vremenu ┼íalje povratne informacije proizvo─Ĺa─Źu. U avionu su ljudi koji gledaju u ekrane povezane s internetom, bar u sretnijim zemljama.

Kada se gleda sa zemlje, to je i dalje ista bijela ┼żeljezna ptica kao u doba Jamesa Bonda. Ali sada je to tako─Ĺer inteligentna strojeva i ─Źvori┼íte mre┼że. Avion uklju─Źuje informacijske sadr┼żaje i dodaje “informacijsku vrijednost” svijetu, pored svoje fizi─Źke vrijednosti. Na prepunom poslovnom letu, gdje svi putnici pripremaju prezentacije i pi┼íu izvje┼ítaje, putni─Źka kabina je tvornica informacija.

Ali koliko sve te informacije vrijede? Odgovor ne─çete prona─çi u poslovnim bilancama: prema suvremenim ra─Źunovodstvenim praksama vrijednost intelektualnog vlasni┼ítva odre─Ĺuje se metodom naga─Ĺanja. Jedno istra┼żivanje Instituta SAS iz 2013. godine pokazalo je da se podaci ne mogu adekvatno vrednovati na temelju tro┼íkova prikupljanja, tr┼żi┼íne vrijednosti, pa ni o─Źekivanog prihoda u budu─çnosti. Tek ra─Źunovodstvo koje uklju─Źuje neekonomske koristi i rizike tvrtke mo┼że pokazati dioni─Źarima koliko podaci vrijede. Ne┼íto je pogre┼íno u logici koju koristimo da odredimo vrijednost najva┼żnije stvari u modernom svijetu.

Veliki tehnolo┼íki napredak ostvaren po─Źetkom 21. stolje─ça nije ograni─Źen na nove predmete i procese. On uklju─Źuje i stare procese u koje je ugra─Ĺena inteligencija. Udio znanja u proizvodu postaje vredniji od njegovih fizi─Źkih komponenti. Ali to je vrijednost koja se mjeri kao korisnost, a ne kao razmjenska ili imovinska vrijednost. Devedesetih godina ekonomisti i tehnolozi su u isto vrijeme do┼íli na istu ideju: da informacije u novoj ulozi stvaraju novu, “tre─çu” vrstu kapitalizma – vrstu koja se od industrijskog kapitalizma razlikuje onolko koliko se industrijski razlikovao od trgova─Źkog i robovlasni─Źkog kapitalizma 17. i 18. stolje─ça. Ali dinamiku tog novog “kognitivnog” kapitalizma nisu uspjeli opi┼íu. Za to postoji dobar razlog. Njegova dinamika je su┼ítinski nekapitalisti─Źka.

Tijekom i neposredno poslije Drugog svjetskog rata, ekonomisti su informacije vidjeli kao “javno dobro”. Ameri─Źki zakonodavci su ─Źak propisali da nije dozvoljeno ostvarivati ÔÇőÔÇőprofit od posjedovanja patenata, ve─ç samo od proizvodnje roba. Onda smo postupno po─Źeli shva─çati ┼íto je intelektualno vlasni┼ítvo. Kenneth Arrow, ekonomski guru svog vremena, izjavio je 1962. da je u ekonomiji slobodnog tr┼żi┼íta primarna svrha novih izuma generiranje prava intelektualnog vlasni┼ítva. “U mjeri u kojoj je uspje┼ían, takav sustav jam─Źi nedovoljnu iskori┼ítenost informacija”, pisao je.

Koliko je to to─Źno mo┼żete uo─Źiti na primjeru svih do sada stvorenih modela elektroni─Źkog poslovanja: monopolizuje i za┼ítititi podatke, prikupiti sve besplatne podatke generirane interakcijom korisnika, uvedi komercijalne interese u podru─Źju proizvodnje podataka koji jo┼í nisu komercijalizirani, ispitaj prognosti─Źku vrijednost prikupljenih podataka – uvijek i na svakom mjestu osiguraj da rezultate ne mo┼że koristiti nitko osim korporacije.

Kada se na─Źelo koje je izlo┼żio Arrow okrene, njegove revolucionarne implikacije postaju o─Źite: ako spoj tr┼żi┼íne ekonomije i intelektualnog vlasni┼ítva vodi do “nedovoljne iskori┼ítenosti informacija”, onda ekonomija pune iskori┼ítenosti informacija ne mo┼że tolerirati slobodno tr┼żi┼íte ili apsolutna prava intelektualnog vlasni┼ítva. Poslovni model svih modernih digitalnih giganata uvjetovan je oskudicom informacija.

Ipak, informacija ima u izobilju. Umno┼żavanje informacijskih dobara ni┼íta ne ko┼íta. Ono ┼íto je jednom napravljeno mo┼że se umno┼żavati beskona─Źno mnogo puta. Pjesma ili d┼żinovska baza podataka koju koristite da biste napravili avion imaju odre─Ĺenu proizvodnu cijenu; ali tro┼íkovi njihove reprodukcije te┼że nuli. Ako uobi─Źajeni mehanizmi formiranja cijena u kapitalizmu jo┼í djeluju, cijena bi tako─Ĺer morala te┼żiti nuli.

Ve─ç dvadeset pet godina ekonomisti se rvu s ovim problemom: ekonomija kakvu poznajemo podrazumijeva ograni─Źenu raspolo┼żivost dobara, a opet najdinami─Źnija sila u modernom svijetu dostupna je u izobilju i, kao ┼íto je primijetio genijalni hipik Stewart Brand, “┼żeli biti slobodna i besplatna”.

Paralelno sa svijetom monopolizovanih informacija i nadzora koji grade korporacije i dr┼żave, informacije razvijaju i jednu druga─Źiju dinamiku: informacije kao dru┼ítveno dobro, besplatno na mjestu kori┼ítenja, koje se ne mo┼że posjedovati ili eksploatirati i ne mo┼że mu se odrediti cijena. Pro─Źitao sam vi┼íe poku┼íaja ekonomista i poslovnih lidera izgraditi okvir kojim ─çe razumjeti ekonomiju koja po─Źiva na obilju informacija u dru┼ítvenom posjedu i otkrio da je sve to ve─ç zamislio jedan ekonomist iz 19. stolje─ça, u doba parnih strojeva i telegrafa. Tko? Karl Marx.

***

Mjesto je Kentish Town u Londonu, velja─Źe 1858, negdje oko ─Źetiri ujutro. Marx je odavno morao napustiti Njema─Źku. U Londonu je okupiran izvo─Ĺenjem misaonih eksperimenata i pravljenjem bilje┼íki. Kada su ┼íezdesetih godina najzad dobili priliku da vide ┼íto je Marx te no─çi napisao, intelektualci s ljevice su priznali da to “dovodi u pitanje sva dosada┼ínja tuma─Źenja Marxa”. U pitanju je “Fragment o strojevima”.

U “fragment” Marx zami┼ílja ekonomiju u kojoj je zadatak strojeva proizvoditi, a zadatak ljudi da ih nadziru. Do┼íao je do zaklju─Źka da bi u takvoj ekonomiji glavna proizvodna snaga bile informacije. Proizvodni kapacitet strojeva kao ┼íto su mehani─Źka predilica, telegraf i parna lokomotiva ne ovisi o koli─Źini rada potrebnog da se stroj proizvede ve─ç od stanja dru┼ítvenog znanja. Drugim rije─Źima, organizacija i znanje daju ve─çi doprinos proizvodnom kapacitetu nego rad ulo┼żen u proizvodnju i upravljanje strojevima.

Imaju─çi u vidu ono ┼íto ─çe marksizam postati – teorija eksploatacije koja se ostvaruje kra─Ĺom tu─Ĺeg radnog vremena – to je revolucionaran iskaz. To zna─Źi da kada znanje jednom postane proizvodna snaga za sebe, koja prema┼íuje stvarni rad ulo┼żen u proizvodnju strojeva, klju─Źno pitanje vi┼íe nije “odnos nadnice i profita” ve─ç tko kontrolira ono ┼íto Marx opisuje kao “mo─ç znanja”.

U ekonomiji u kojoj najve─çi dio posla obavljaju strojevi, priroda znanja koje je zatvoreno u stroja mora, pi┼íe on, biti “dru┼ítvena”. Na kraju no─çnog misaonog eksperimenta Marx je poku┼íao zamisliti kona─Źno odredi┼íte nove putanje: stvaranje “idealne strojevi” koja traje vje─Źno i ni┼íta ne ko┼íta. Stroj koji se mo┼że proizvesti bez tro┼íka, ÔÇőÔÇőzaklju─Źio je, ne bi dodavala nikakvu vrijednost proizvodnom procesu i ubrzo bi, za nekoliko obra─Źunskih razdoblja, oborila cijene, profit i radne tro┼íkove svega ┼íto dotakne.

Kada shvatite da infomacije posjeduju fizi─Źku prirodu i softver strojeva, da cijene memorije, propusnost i procesorske snage eksponencijalno opadaju, vrijednost Marxovih uvida je o─Źevidna. Okru┼żeni smo strojevima koje ne tra┼że nikakav tro┼íak i koje, ako to ┼żelimo, mogu vje─Źno trajati.

U bilje┼íkama objavljenim tek sredinom dvadesetog stolje─ça Marx je zamislio priljev i pohranu informacija u ne─Źemu ┼íto naziva “op─çim intelektom” – koji ─Źine umovi svih ljudi na planeti povezani dru┼ítvenim znanjem, u kojem svaki novi proboj donosi korist svima. Ukratko, zamislio je ne┼íto sli─Źno informacijskoj ekonomiji u kojoj ┼żivimo. A njeno ra─Ĺanje, zapisao je, “podi─çi ─çe kapitalizam u zrak”.

***

Stari put koji je ljevica dvadesetog stoljeća zamišljala kao prolaz na drugu stranu kapitalizma nestao je s vidika kada se promijenio teren.

Ali otvoren je novi put. Kolaborativna proizvodnja i kori┼ítenje mre┼żnih tehnologija za proizvodnju roba i usluga koje funkcioniraju jedino ako su besplatne ili dijeljene ukazuju na mogu─çi izlaz iz tr┼żi┼ínog sustava. Potrebno je da dr┼żava stvori okvir – kao ┼íto je stvorila okvir za rad tvornica, stabilnu valutu i slobodnu trgovinu po─Źetkom devetnaestog stolje─ça. Postkapitalisti─Źki i tr┼żi┼íni sektor ─çe vjerojatno koegzistirati jo┼í desetlje─çima, ali velika promjena je po─Źela.

Mre┼że vra─çaju “granularnost” postkapitalisti─Źki projektu. To jest, one mogu poslu┼żiti kao osnova jednog netr┼żi┼ínog sustava koji sam sebe obnavlja i ne mora se svakog jutra iznova stvarati na kompjuterskom zaslonu nekog komesara.

Za tranziciju su potrebni dr┼żava, tr┼żi┼íte i kolaborativna proizvodnja koja nadilazi tr┼żi┼íte. Ali da bi se to dogodilo, ─Źitav projekt ljevice, od prosvjednih skupina do velikih socijaldemokratskih i liberalnih partija, mora se rekonfigurirati. Zapravo, kada ljudi jednom razumiju logiku postkapitalisti─Źki tranzicije, takve ideje vi┼íe ne─çe biti vlasni┼ítvo ljevice – ve─ç jednog znatno ┼íireg pokreta za koji nam je potrebno novo ime.

Tko bi to mogao u─Źiniti? U starom projektu ljevice to je bila industrijska radni─Źka klasa. Prije vi┼íe od 200 godina, radikalni novinar John Thelwall je upozoravao ljude koji su sagradili engleske tvornice da su stvorili nov i opasan oblik demokracije: “Svaka velika radionica ili pogon je malo politi─Źko udru┼żenje koje se ne mo┼że u┼íutkati odlukama parlamenta niti rasturiti odlukom suda.”

Danas je ─Źitavo dru┼ítvo jedna velika tvornica. Svi sudjelujemo u stvaranju i odr┼żavanju brendova, normi i institucija koje nas okru┼żuju. U isto vrijeme komunikacijske mre┼że koje su neophodne za svakodnevni rad i stvaranje profita bruje od dijeljenog znanja i nezadovoljstva. Danas je mre┼ża ono ┼íto se “ne mo┼że ukinuti ili rasturiti” – kao tvornice prije 200 godina.

Istina, dr┼żava mo┼że zatvoriti Facebook, Twitter, ─Źak i ─Źitav Internet i Moblinu mre┼żu u vrijeme krize, ali time paralizira ekonomiju. Mo┼że ─Źuvati i nadzirati svaki kilobajt informacija koje proizvodimo. Ali ne mo┼że ponovno nametnuti hijerarhijsko, propagandom kontrolirano i neobavesteni dru┼ítvo od prije pedeset godina, osim ako nije spremna da se li┼íi nekih od klju─Źnih elemenata modernog ┼żivota – kao u Kini, Sjevernoj Koreji ili Iranu. Kao ┼íto je rekao sociolog Manuel Castells, to bi bilo sli─Źno deelektrifikaciji zemlje.

Stvaranjem milijuna umre┼żenih ljudi koji su financijski eksploatirani, a ukupno ljudsko znanje im le┼żi na dohvat ruke, informacijski kapitalizam je stvorio novog pokreta─Źa povijesne promjene: obrazovano i povezano ljudsko bi─çe.

***

To ─çe biti vi┼íe od ekonomske tranzicije. Naravno, tu su jednako neodgodivi zadaci smanjivanja emisije ugljika i rje┼íavanja problema demografskih i fiskalnih bombi koje nas ─Źekaju. Ali ja se ovdje koncentriram na ekonomsku tranziciju koju pokre─çu informacije jer je ta tema dosad bila zanemarivana. Horizontalno umre┼żavanje je opsesija koja se prepu┼íta vizionarima, dok ozbiljni ekonomisti s ljevice nastavljaju kritiziraju programe ┼ítednje.

Zapravo, na terenu, u zemljama kao ┼íto je Gr─Źka, otpor mjerama ┼ítednje i stvaranje “mre┼ża na koje se mo┼żete osloniti” – kao ┼íto je jedan aktivista izjavio – napreduju ruku pod ruku. Postkapitalizam kao koncept ti─Źe se prije svega novih oblika ljudskog pona┼íanja koje konvencionalna ekonomija ne smatra relevantnim.

Kako zamisliti promjenu koja slijedi? Jedini koherentan obrazac koji imamo na raspolaganju je smjena feudalizma kapitalizmom – a zahvaljuju─çi istra┼żivanjima epidemiologa, geneti─Źara i statisti─Źara, danas o tom prijelazu znamo mnogo vi┼íe nego prije pedeset godina, kada je to bila isklju─Źiva nadle┼żnost dru┼ítvenih znanosti. Prvo moramo primijetiti da su razli─Źiti modusi proizvodnje strukturirani oko razli─Źitih stvari. Feudalizam je bio ekonomski sustav strukturiran obi─Źajima i zakonima koji se ti─Źu ÔÇőÔÇő”du┼żnosti”. Kapitalizam je strukturiran isklju─Źivo ekonomski: djelovanjem tr┼żi┼íta. Na temelju toga mo┼żemo predvidjeti da postkapitalizam – koji podrazumijeva obilje – ne─çe biti samo modificirana verzija slo┼żenog tr┼żi┼ínog dru┼ítva. Ali ne mo┼żemo re─çi mnogo vi┼íe o tome kako ─çe sustav izgledati.

Gornjom tvrdnjom ne ┼żelim samo zaobi─çite┼íko pitanje: nije nemogu─çe skicirati op─çe ekonomske parametre postkapitalisti─Źkog dru┼ítva do, primjerice, 2075. godine. Ali ako to dru┼ítvo bude strukturirano oko ljudske slobode, a ne ekonomije, mogu─çe je da ─çe ga oblikovati neke sasvim nepredvidljive stvari.

Na primjer, kada je pisao 1600. godine, Shakespeare je o─Źito bio svjestan da tr┼żi┼íte stvara nove oblike pona┼íanja i morala. Po analogiji, najo─Źitije “ekonomsko” zapa┼żanje za Shakspeaera 2075. bile bi promjene u rodnim odnosima ili seksualnosti ili zdravlju ljudi. Ali mo┼żda tada ─Źak ne─çe ni biti dramati─Źara: mo┼żda ─çe se promijeniti sama priroda medija koje koristimo pri─Źati pri─Źe – kao ┼íto se promijenila u elizabetanskog Londonu kada su napravljena prva javna kazali┼íta.

Zamislite to kao razliku izme─Ĺu, primjerice, Horacija u Hamletu i lika kao ┼íto je Daniel Doyce u Dickensovoj Maloj Dorit. Obojica pokazuju znakove opsesija karakteristi─Źnih za njihovo vrijeme – Horacije je opsjednut humanisti─Źkom filozofijom; Doyce je ospednut patentiranjem svojih izuma. Lik kao ┼íto je Doyce nije mogu─ç kod Shakespeara; kod njega bi u najboljem slu─Źaju zavr┼íio u si─çu┼ínoj ulozi komi─Źne figure iz radni─Źke klase. Ali u vrijeme kada je Dickens pisao, ve─çina njegovih ─Źitatelja je poznavala nekog kao ┼íto je Doyce. Kao ┼íto Shakespeare nije mogao zamisliti Doycea, tako ni mi ne mo┼żemo zamisliti kakvu vrstu ljudskog bi─ça ─çe stvoriti dru┼ítvo kada ekonomija prestane biti glavni organizacijski princip ljudskog ┼żivota. Ali neke naznake mo┼żemo naslutiti kod mladih ljudi diljem svijeta koji ru┼íe barijere vezane za seksualnost, rad, kreativnost i sopstvo tipi─Źne za dvadeseti vijek.

Feudalni model poljoprivredne proizvodnje prvo se sudario s ekolo┼íkim ograni─Źenjima, a zatim sa sna┼żnim vanjskim udarom – epidemijom kuge. Uslijedio je demografski ┼íok: zbog nedovoljnog broja ljudi za obra─Ĺivanje zemlje nadnice su porasle, a odr┼żavanje starog feudalnog sustava zasnovanog na du┼żnosti vi┼íe nije bilo mogu─çe. Nesta┼íica radne snage u─Źinila je neophodnim tehnolo┼íke inovacije. Nove tehnologije koje su omogu─çile uspon trgova─Źkog kapitalizma bile su one koje su stimulirale trgovinu (tisak i ra─Źunovodstvo), stvaranje bogatstva kojim se mo┼że trgovati (rudarstvo, kompas i br┼żi brodovi) i produktivnost (matematika i znanstvena metoda).

Kroz ─Źitav taj proces bili su prisutni elementi naizgled tipi─Źni za stari sustav – novac i kredit – koji su poslu┼żili kao temelj za izgradnju novog sustava. Mnogi zakoni i obi─Źaji iz vremena feudalizma rezultat su nastojanja da se novac jednostavno ignorira; na vrhuncu feudalizma kredit i kamata su smatrani ─Ĺavoljom rabotom. Kada su novac i kredit sru┼íili postavljena ograni─Źenja i formirali tr┼żi┼íni sustav, nastupila je revolucija. Ono ┼íto je novom sustavu dalo energiju bile su neograni─Źene koli─Źine besplatnog bogatstva u Amerikama.

Kombinacija svih tih ─Źimbenika omogu─çila je skupinama koje su u doba feudalizma bili marginalizirane – humanisti, znanstvenici, zanatlije, pravnici, radikalni propovjednici i pisci boemi poput Shakespeara – da preuzmu vodstvo u transformaciji dru┼ítva. U klju─Źnim trenucima, u po─Źetku nevoljko, dr┼żava je odustala od sprje─Źavanja promjene i po─Źela je stimulira.

Ono ┼íto danas potkopava kapitalizam, a ┼íto ekonomisti glavnog toka uglavnom zanemaruju, jesu informacije. Ve─çina zakona koji se ti─Źu ÔÇőÔÇőinformacija utvr─Ĺuju pravo korporacija da ih gomilaju i pravo dr┼żava da im pristupaju, bez obzira na ljudska prava gra─Ĺana. Ekvivalent tiskarske pre┼íe i znanstvenog metoda jesu informacijske tehnologije i njihovo prelijevanje u sve druge tehnologije, od genetike i zdravstvene za┼ítite do poljoprivrede i filmova, gdje one ubrzano spu┼ítaju tro┼íkove.

Moderni ekvivalent dugotrajne stagnacije poznog feudalizma je izostanak treće industrijske revolucije. Umjesto dalje automatizacije koja ukida potrebu za radom, koncentrirali smo se, kao što primjećuje David Graeber, na otvaranje loše plaćenih radnih mjesta. Mnoge ekonomije su u stagnaciji.

┼áto bi bio ekvivalent novog izvora besplatnog bogatstva? To zapravo nije bogatstvo: to su “eksternalije” – besplatne stvari i blagostanje koje se generira kroz umre┼żene interakcije. Uspon netr┼żi┼íne proizvodnje, informacije koje se ne mogu posjedovati, horizontalne mre┼że i poduze─ça bez uprave. Francuski ekonomist Yann Moulier-Boutang vjeruje da je moderni ekvivalent otkri─ça novog svijeta Internet koji je “istovremeno i brod i ocean”. Zapravo, on je brod, kompas, ocean i zlato, sve zajedno.

Vanjski udari koje trpi moderno doba su o─Źigledni: problem energije, klimatske promjene, starenje stanovni┼ítva i migracije. Te promjene mijenjaju dinamiku kapitalizma i ─Źine ga neodr┼żivim na dulji rok. One jo┼í ne djeluju tako sna┼żno kao epidemija kuge – ali kao ┼íto smo vidjeli na primjeru New Orleansa 2005, nije potrebna epidemija kuge da bi se razorio dru┼ítveni poredak i funkcionalna infrastruktura u financijski slo┼żenom i osiroma┼íenom dru┼ítvu.

Kada se tranzicija shvati na taj na─Źin, nije nam potreban savr┼íeno prora─Źunat petogodi┼ínji plan – ve─ç projekt koji ima za cilj da razvije tehnologije, poslovne modele i pona┼íanja koja razgra─Ĺuju tr┼żi┼íne sile, socijaliziraju znanje, ukidaju potrebu za radom i pribli┼żavaju ekonomiju izobilju. To nazivam Projektom Nula – jer cilj je da se uspostavi energetski sustav s nultom emisijom ugljika; proizvodnja strojeva, roba i usluga s nultim marginalnim tro┼íkovima; i smanjivanje koli─Źine potrebnog rada do razine koja se pribli┼żava nuli koliko god je to mogu─çe.

Ve─çina ljevi─Źara dvadesetog stolje─ça je smatrala da je kontrolirana tranzicija preveliki luksuz: ve─çina je vjerovala da ni┼íta iz starog sustava ne mo┼że opstati u novom – mada je radni─Źka klasa oduvijek poku┼íavala stvoriti alternativni ┼żivot unutar i “unato─Ź” kapitalizmu. Kada je mogu─çnost tranzicije u sovjetskom stilu kona─Źno odba─Źena, moderna ljevica se ograni─Źila na oporbene politike, na opiranje privatizaciji zdravstva, zakonima koji ukidaju sindikate, va─Ĺenju nafte iz ┼íkriljca i tako dalje.

Ako sam u pravu, logi─Źan fokus za zagovornike postkapitalizma je izgradnja alternativa unutar sustava; kori┼ítenje mo─çi dr┼żave na radikalan na─Źin; usmjeravanje svih dejstava na ostvarivanje tranzicije – a ne na obranu odabranih elemenata starog sustava. Moramo otkriti ┼íto je najhitnije i ┼íto je najva┼żnije i prihvatiti da se te dvije stvari ponekad ne poklapaju.

***

Mo─ç imaginacije ─çe biti veoma va┼żna. U dru┼ítvu informacija nijedna misao, nijedna debata ili san nikada nisu uzaludni – bilo da su nastali u ┼íatoru na planini, u zatvorskoj ─çeliji ili oko stolnog nogometa u tek osnovanoj tvrtki.

Kao iu virtualnoj proizvodnji, u procesu tranzicije u postkapitalizam rad ulo┼żen u fazu projektiranja mo┼że smanjiti broj pogre┼íaka u fazi provedbe. A projektiranje postkapitalisti─Źkog svijeta, kao i projektiranje softvera, mo┼że biti modularno. Razli─Źiti ljudi mogu raditi na razli─Źitim mjestima, razli─Źitim brzinama, uz relativnu autonomiju. Ako bih dobio priliku da mi se besplatno ispuni jedna ┼żelja to bi bilo stvaranje jedne globalne institucije koja bi oblikovala kapitalizam: model otvorenog kod za ─Źitavu ekonomiju. Svaki eksperiment koji bi se obavio u takvoj instituciji nu┼żno bi je obogatio; to bi bio otvoreni kod sa onoliko polaznih to─Źaka koliko ih ima u najslo┼żenijim klimatskim modelima.

Najve─ça kontradikcije dana┼ínjice je kontradikcija izme─Ĺu mogu─çnosti stvaranja besplatnih i obilnih roba i informacija, s jedne, i sustava monopola, banaka i vlada koje poku┼íavaju ih u─Źine privatnim, oskudnim i komercijalnim, s druge strane. Sve se svodi na sukob izme─Ĺu mre┼że i hijerarhije: izme─Ĺu starih oblika dru┼ítva koji su izrasli oko kapitalizma i novih oblika koji najavljuju ono ┼íto tek dolazi.

***

Da li je utopijsko vjerovanje da se nalazimo na rubu evolucije koja ─çe nas prevesti na drugu stranu kapitalizma? ┼Żivimo u svijetu u kojem parovi istog spola mogu sklapati brakove iu kojem je kontracepcija, za samo pedeset godina, prosje─Źnoj ┼żeni iz radni─Źke klase donijela vi┼íe slobode nego ┼íto su aktivistkinje iz ere Blumsberija mogle i sanjati. Za┼íto nam je onda tako te┼íko zamisliti ekonomsku slobodu?

Projekti elita zatvorenih u svijet limuzina s tamnim staklima danas izgledaju jednako prevazi─Ĺeno kao ideje milenijaristi─Źkih sekti devetnaestog stolje─ça. Demokracija specijalnih jedinica za razbijanje demonstracija, korumpiranih politi─Źara, kontroliranih medija i dr┼żavnog nadzora izgleda la┼żno i krhko kao Isto─Źna Njema─Źka prije trideset godina.

Svako ─Źitanje ljudske povijesti mora dopustiti mogu─çnost da se pri─Źa lo┼íe zavr┼íi. Takav ishod nas progoni uu filmovima o zombijima i katastrofama, u postapokalipti─Źnim pejza┼żima filmova kao ┼íto su Put ili Elizijum. Ali ┼íto nas sprje─Źava da zamislimo sliku idealnog ┼żivota, izgra─Ĺenog na obilju informacija, nehijerarhijski radu i odvajanju rada od nadnice?

Milijuni ljudi po─Źinju shva─çati da im je prodan san koji se kosi s onim ┼íto stvarnost mo┼że ponuditi. Njihova reakcija je bijes – i povla─Źenje u nacionalne oblike kapitalizma koji mogu razoriti svijet. Promatranje kako se takvi oblici javljaju, od radikalnih frakcija Sirize koje se zala┼żu za izlazak iz eurozone do Nacionalog fronta i izolacionizma ameri─Źke desnice sli─Źno je promatranju no─çnih mora koje su se ostvarile krizom Lehman Brothersa.

Potrebno nam je vi┼íe od utopijskih snova i ograni─Źenih horizontalnih projekata. Potreban nam je sustav utemeljen na razumu, dokazima i projektima koji se mogu testirati, sustav koji prati povijest i ekolo┼íki je odr┼żiv. I potrebno je da se bacimo na posao
 
 
(http://neznase.ba/uredio:nsp)

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , , , , , , , , ,