PREVIŠE SMO GLUPI DA BISMO VIDJELI I SHVATILI 4. DIMENZIJU

Razumijevanje čovječanstva o prirodi naše stvarnosti je eksponencijalno rastuće. Već duže vrijeme, mi razmišljamo o anomalijama u našoj svijesti, kvantnoj fizici i drugim stvarima koje nam pomažu da razumijemo naš svijet i svjetove izvan našeg svijeta

Potraga za planetima poput Zemlje i životom izvan naše planete traje već neko vrijeme. Sada razmišljamo o postojanju višestrukih svemira, kao io višestrukim dimenzijama stvarnosti.

Većina čovječanstva i ljudi na Zemlji razmišlja onako kakvo im je obrazovanje nametnulo po rođenju, i kako ih je povijest učila, te kako su ih naučili masovni mediji, čiji su vlasnici mega-manipulatori.

Nismo samo na dohvat potvrđivanja inteligentnog vanzemaljskog života i vanzemaljskih svjetova, već i na dohvat potvrđivanja vandimenzionalnih svjetova i vandimenzionalnog života, ako ih nismo već i potvrdili.

Flatland (Ravna zemlja) je roman koji je napisao Edvin Abbott 1884. godine. To je priča o dvodimenzionalnom svijetu po imenu Fletlend koji nastanjuju geometrijski oblici.

Jednog dana taj svijet je posjetio trodimenzionali oblik (lopta) kako bi objasnio ideju o trećoj dimenziji kvadratu, u nadi da će educirati stanovnike Flatlanda o postojanju treće dimenzije.

Nakon što se dvodimenzionalna bića počnu otvarati ideji o novim dimenzijama, lopta ih počinje uvjeravati o postojanju 4., 5. i 6. dimenzije. Dvodimenzionalni objekti su uvrijeđeni i prestrašeni.

U nemogućnosti da razumiju druge dimenzije, oni ostaju u udobnosti njima već poznatog Flatlanda.

U dvodimenzionalnom svijetu postoji samo lijevo, desno, naprijed i natrag, ali ne i gore i dolje. Dvodimenzionalni objekti su ravni i nemaju svijest o trodimenzionalnim oblicima poput lopte. Ako bi trodimenzionalno biće ušlo u Flatland (drugu dimenziju), ne bi se pojavio njezin potpun oblik, već samo dio, presjek, pogrešno tumačenje pravog oblika.

Slično, mi postojimo kao trodimenzionalna bića i ne možemo shvatiti kako bi izgledala 4. dimenzija.

To znači da, ako bi se pojavilo biće iz 4. dimenzije, njegov pravi oblik iz te dimenzije bi bio predstavljen na pogrešan način.

Ako zaista postoji biće u višoj dimenziji, ono može vidjeti stvari na način na koji mi još ne možemo.

Ono ima pristup mnogo drugačijoj perspektivi nego mi i može lako manipulirati i da se igra s našom realnošću dok ne postanemo svjesni toga.

“Ako vidimo samo ono što znamo, kako neko ikada vidi nešto novo? Nepoznato … kako ikada izađemo iz naše kutije? “

Pretpostavimo da je posjetitelj iz 4. dimenzije poželio da dođe u naš trodimenzionalni svijet i progovorio. Mogli bismo samo čuti glas, ali ne i vidjeti biće. Biće bi moglo da se percepira samo ako bi ono odlučilo objaviti svoju prisutnost.

U ravnoj zemlji, može se reći da je realnost u prostoru prosto kvadrat, ne kocka, već dvodimenzionalni ravni kvadrat. Ako taj kvadrat uhvatimo za stranicu i pomičemo u pravim kutevima ka njemu jednakom dužinom da bismo od njega napravili oblik, dobiti ćemo kocku!

Jednostavnije rečeno, kocka u ruci bi bila trodimenzionalni objekt. Kvadrat bi ležao ravno u ruci i mogao bi se pomicati samo lijevo, desno, naprijed i nazad. Kocka bi mogla ići i gore i dolje.

Dakle trodimenzionalna kocka je u svijetu ‘iznad’ dvodimenzionalnog kvadrata.

Što je onda sa četvorodimenzionalna kockom? To bi bio tesarakt, četverodimenzionalni analog ili ‘sjena’ kocke.

Pošto smo ograničeni na trodimenzionalnu perspektivu, mi to ne možemo percipirati.

Zamislite bića u ravnom kvadratu na dnu kocke (2. dimenzija). Sada zamislite bića u kocki iznad ravnog kvadrata (3. dimenzija). Zatim zamislite bića u tesaraktu priključenu na trodimenzionalnu kocku! Ta bića bi mogla vidjeti i unutar 3. i unutar 2. dimenzije.

Ovo su vrlo zanimljivi koncepti realnosti. Kako ćemo ikada moći percipirati dimenzije iznad naše? Kako zapravo izlazimo iz naše kutije? Odgovor možda leži u realmu svijesti. Odakle naše trenutno razumijevanje realnosti dolazi?

Moguće je da se preko stvaranaja svijesti o nečemu dolazi do ključa iskustva tog nečega. Tijekom povijesti, otkrivali smo neka nova saznanja o našoj stvarnosti. Prvo smo znali da je Zemlja ravna, pa smo znali da je okrugla, da li smo sada kod još jedne promjene paradigme?

Tijekom povijesti, intelektualne vlasti su suzbijale znanstvena otkrića koja se nisu poklapala s trenutnim shvatanjima realnosti, da li su se stvari promijenile?

Možda je postojanje višestrukih dimenzija već poznato i možda im možemo pristupiti, ali su ta znanja duboko skrivena, da mi ne bismo znali, jer tako će elita izgubiti moć.

“Imamo tehnologiju da dovedemo vanzemaljce. Već možemo putovati među zvijezdama, ali te tehnologije su zaključane u crnim projektima i ne mogu se iskoristiti za dobrobit čovječanstva. Sve što možete zamisliti već možemo učiniti “- Ben Rich, Lockheed Skunk Works.

S nedavnim obelodanjvanjem NLO-a/vanzemaljaca u proteklih par godina, koncepti poput ovog trebaju biti u prvom planu čovječanstva. Možda ako se kolektivno skupimo i shvatimo da mi zapravo imamo beskonačni potencijal i ako izgubimo definicije i ograničenja koja smo postavili za sebe, možda ćemo tada moći proširiti naše razumijevanje o prirodi naše realnosti i kreirati nešto bolje za sebe.

Možda možemo prebacimo našu svijest iz 3. dimenzije u 4. ili 5. dimenziju svijesti?

Da bismo to razumjeli, moramo se koncentrirati i promijenimo način na koji upravljamo svijetom.

Naša trenutna realnost ne rezonira dovoljno, potrebna je veća sinkronizacija s prirodom. Nešto se mora promijeniti, cijeli život to osjećamo.
 

 
(webribune.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)