Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » SVIJET U RATU » PROROČANSKI INTERVJU ZINOVJEVA IZ 1999. GODINE: 21. stoljeće će po stravičnosti prestići sve što je čovječanstvo vidjelo do sada!

PROROČANSKI INTERVJU ZINOVJEVA IZ 1999. GODINE: 21. stoljeće će po stravičnosti prestići sve što je čovječanstvo vidjelo do sada!

zinovjev-aleksandarPodsjećamo se dio intervjua poznatog ruskog disidenta i filozofa Aleksandra Zinovjeva (1922-2006), koji je dao pred svoj ​​povratak iz Njemačke u Rusiju. Razgovor s novinarom francuskog lista Figaro vođen je 24. srpnja 1999. godine u Berlinu

Nakon kraha komunizma osnovni predmet vašeg istraživanja postao je zapadni sustav. Zašto?

- Zato što se dogodilo ono što sam predvidio: pad komunizma doveo je do raspada Rusije.

Proizlazi da je borba protiv komunizma prikrivala želju za uništenjem Rusije?

- Upravo tako. To govorim zato što sam u svoje vrijeme bio nevoljni sudionik te za mene sramotne akcije. Rusku katastrofu su htjeli i programirali ovdje, na Zapadu. Čitao sam dokumente, sudjelovao u istraživanjima koja su pod vidom ideološke borbe ustvari spremala pogibiju Rusije. To je za mene postalo toliko nesnosno da više nisam mogao biti u taboru onih koji uništavaju moj narod i moju zemlju. Zapad mi nije stran, ali gledam na njega kao na neprijateljsku silu.

Danas mnogi bivši sovjetski disidenti govore o svojoj ranijoj domovini kao o zemlji prava i demokracije. I sada, kada je ta točka mišljenja postala općeprihvaćena na Zapadu, vi je pokušavate opovrgneti. Nema li tu proturječnosti?

- Za vrijeme Hladnog rata demokracija je bila oružje u borbi protiv komunističkog totalitarizma. Danas mi shvaćamo da je epoha Hladnog rata bila trenutak kulminacije u povijesti Zapada. U to vrijeme Zapad je imao sve: rast blagostanja koji je bio bez presedana, istinsku slobodu, nevjerojatan socijalni progres, ogromna znanstvena i tehnološka otkrića. Ali, u isto vrijeme, Zapad se neprimjetno mijenjao.

Stidljiva integracija razvijenih, započeta u to vrijeme, bila je u suštini preteča internacionalizacije gospodarstva i globalizacije vlasti, čiji smo svjedoci danas. Integracija može poslužiti rastu općeg blagostanja i da ima pozitivne posljedice ako, primjerice, ona zadovoljava legitimne težnje bratskih naroda za ujedinjenjem. Ipak, ta integracija o kojoj se govori bila je od početka smišljena kao vertikalna struktura, strogo kontrolirana od nacionalne vlasti. Bez uspješno izvedene ruske kontrarevolucije protiv sovjeta Zapad nije mogao krenuti ka globalizaciji.

Znači, uloga Gorbačova nije bila pozitivna?

- Gledam na stvari iz nešto drugačijeg kuta. Unatoč uvriježenom mišljenju, sovjetski komunizam nije propao iz unutarnjih razloga. Njegovo uništenje je najveća pobjeda u povijesti Zapada. Tiha pobjeda koja, ponavljam, omogućuje uspostavljanje planetarne vlasti. Kraj komunizma označio je i kraj demokracije. Današnja epoha je ne samo postkomunistička ona je i post-. Danas smo svjedoci demokratskog totalitarizma ili, ako hoćete, totalitarne demokracije.

Zar vam to ne zvuči malo apsurdno?

- Nimalo. Za demokraciju je potreban pluralizam, a pluralizam predviđa postojanje najmanje dvije manje-više ravne sile, koje se između sebe bore i zajedno utječu jedna na drugu. Za vrijeme Hladnog rata bila je svjetska demokracija, globalni pluralizam, unutar kojeg su postojala dva suprotstavljena sustava: kapitalistički i komunistički. Kao i nejasna, ali ipak struktura onih država koje se nisu mogle svrstati u prve dvije skupine. Sovjetski totalitarizam je bio prijemčiv za kritike koje su dolazile sa Zapada. Sa svoje strane, Zapad se nalazio pod utjecajem SSSR, posebno preko vlastitih komunističkih partija. Danas živimo u svijetu gdje vlada jedna jedina sila, jedna ideologija i jedna proglobalistička partija.

Sve to uzeto zajedno, počelo se formirati još u vrijeme Hladnog rata, kad su se postupno u najrazličitijim oblicima pojavile superstrukture: komercijalne, bankarske, političke i informacijske organizacije. Bez obzira na razne sfere djelatnosti, ove snage je objedinjavala njihova transnacionalna suština. Padom komunizma one su počele upravljati svijetom. Na takav način zapadne zemlje su se našle u nadređenom položaju, ali, zajedno s tim, one se nalaze u podređenom položaju jer postupno gube svoj suverenitet u korist toga što ja zovem naddruštvom. Planetarno naddruštvo čine komercijalne i nekomercijalne organizacije, čiji utjecaj izlazi daleko iz okvira pojedinačnih država. Kao i druge zemlje, zapadne države potčinjene su kontroli ovih nadnacionalnih struktura. I to zato što je suverenitet država također bio neotuđivi dio pluralizma, a to znači i demokracije u planetarnom okviru. Sadašnja vladajuća nadvlast guši suverene države. Europske integracije, koje se otvaraju pred našim očima, također vode nestajanju pluralizma unutar tog novog konglomerata u korist nadnacionalne vlasti.

Zar vam se ne čini da su Francuska ili Njemačka i dalje demokratske države?

- Zapadne zemlje su upoznale pravu demokraciju za vrijeme Hladnog rata. Političke partije su imale istinske ideološke razlike i različite političke programe. Organizacije tiska su se isto veoma razlikovali jedni od drugih. Sve je to utjecalo na život običnih ljudi i vodilo rastu njihovog blagostanja. Sada je tome došao kraj. Demokratski i razvijeni kapitalizam sa socijalno orijentiranim zakonodavstvom i jamstvima sigurnosti bio je umnogom obavezan postojanjem straha od komunizma. Nakon pada komunizma u zemljama Istočne Europe, na Zapadu je počeo masivni napad na socijalna prava građana. Danas socijalisti koji se nalaze u vlasti u većini zemalja Istočne Europe vode politiku demontaže sustava socijalne zaštite, politiku uništavanja svega što je socijalističko, a što je postojalo i u zemljama kapitalizma.

Na Zapadu nema više političke snage sposobne da zaštiti obične građane. Postojanje političkih partija je čista formalnost. Svakim danom među njima će biti sve manje i manje razlika. Rat na Balkanu je bio svakakav samo ne demokratski. Ipak, njega su vodili socijalisti, koji su nekad bili protivnici takvih vrsta avantura. Ekologisti, koji se također nalaze u vlasti u nekim zemljama, također su pozdravili ekološku katastrofu izazvanu bombardiranjem NATO. Oni su se čak usudili tvrditi da bombe koje sadrže osiromašeni uran ne pretstavljaju opasnost za okoliš iako pri njihovom aktivirnju vojnici oblače specilne zaštitne kombinezone. Tako demokracija postupno nestaje iz društvene organizacije zapadnih zemalja. Svuda se širi totalitarizam jer nadnacionalna struktura nameće državama svoje vlastite zakone. Taj nedemokratski dodatak odaje naređenja, uvodi sankcije, organizira embargo, baca bombe, mori glađu. Čak mu se i Clinton potčinjava. Financijski totalitarizam potčinio je sebi političku vlast. Hladnom financijskom totalitarizmu tuđe su emocije i sažaljenje. U usporedbi s financijskom diktaturom, politička diktatura se u potpunosti može smatrati ljudskom. Unutar najsurovijih diktatura bio je moguć nekakav otpor. Protiv banaka je nemoguće ustati.

A što je s revolucijom?

- Demokratski totalitarizam i financijska diktatura isključuju mogućnost društvene revolucije.

Zašto?

- Zato što oni ujedinjuju grubu svemoćnu vojnu silu s financijskim gušenjem u planetarnom okviru. Svi revolucionarni prevrati su dobivali nekad podršku izvana. Sad je to nemoguće pošto više nema i neće biti suverenih država. Štoviše, na najnižoj društvenoj ljestvici klasa radnika je zamijenjena klasom nezaposlenih. A što žele nezaposleni? Posao. Zato su oni u lošijoj poziciji od klase radnika iz prošlosti.

Svi totalitarni sustavi su imali svoju ideologiju. Kakva je ideologija ovog novog društva koje vi nazivate postdemokratskim?

- Najutjecajniji zapadni teoretičari i političari smatraju da smo ušli u postideološko epohu. To je zato što pod slovom “ideologija” oni podrazumijevaju komunizam, fašizam, nacizam itd. Ustvari, ideologija, nadideologija zapadnog svijeta koja se razvijala tijekom posljednjih pedeset godina, mnogo je jača od komunizma ili nacional-socijalizma. Zapadnom građaninu mnogo više ispiru mozak nego što su običnom sovjetskom čovjeku posredstvom komunističke propagande. U području ideologije glavne nisu ideje, već mehanizmi njihovog širenja. Moć zapadnih medija npr. nerazmjerno je veća od najjačeg sredstva propagande Vatikana u vrijeme njegove najveće moći.

I to nije samo film, literatura, filozofija – sve poluge vlasti utjecaja i sredstava širenja kulture u najširem smislu riječi rade u tom smjeru. Na najmanji znak, sve što radi u toj sferi tako jednodušno reagira da nevoljko dolazi misao o zapovijedima koje dolaze iz jedinstvenog izvora vlasti. Na kraju, umjesto da se osuđuju političari i generali NATO za njihovo kršenje svih postojećih zakona, najveći broj zapadnih građana je uvjeren da je rat protiv istočnih zemalja bio potreban i pravičan. Zapadna ideologija kombinira i miješa ideje ovisno od svojih potreba. Jedna od takvih ideja – zapadne vrijednosti i način života su najbolji na svijetu iako za većinu ljudi na planeti te vrijednosti imaju pogubne posljedice. Probajte uvjeriti Amerikanca da će te vrijednosti biti pogubne za Rusiju.

Nećete uspjeti. Oni će i dalje buditi tezu o univerzalnosti zapadnih vrijednosti, prateći na takav način jedan od kamena temeljaca principa ideološkog dogmatizma. Zapadni teoretičari, političari i mediji apsolutno su uvjereni da je njihov sustav najbolji. Upravo zato oni ga bez svake sumnje i sa mirnom savješću nameću čitavom svijetu. Zapadni čovjek, nositelj tih najboljih vrijednosti, na takav način postaje novi nadčovjek. Na termin je stavljen tabu, ali se sve svodi upravo na to. Naravno, ova pojava trebalo bi znanstveno da se proučava. Ipak, mogu primijetiti, u nekim područjima sociologije i povijesti postalo je krajnje teško provoditi znanstvena istraživanja. Znanstvenik koji odjednom pokazuje želju da izučava mehanizme demokratskog totalitarizma suočava se s velikim teškoćama. Od njega prave prognanika. Sa druge strane, te čija istraživanja služe vladajućoj ideologiji zatrpavaju grantovima, a izdavačke kuće i mediji bore se za pravo suradnje s tim autorima. To sam osjetio na vlastitoj koži kad sam predavao i radio kao istraživač na stranim sveučilištima.

Zar u toj nadideologiji, koju ne volite, nema tolerantnosti i uvažavanja bliskih?

- Kad slušati predstavnike zapadne elite, sve vam se čini tako čistim, velikodušnim, punim poštovanja prema ljudima. Radeći to, oni primjenjuju klasično pravilo propagande: prikrivaju stvarnost slatkim riječima. Ipak, dovoljno je samo uključiti televizor, otići u kino, otvoriti bestseler ili poslušati popularnu glazbu kako bi se uvjerilo u suprotno: širenje kulta surovosti, seksa i novca je bez presedana. Blagorodne riječi trebaju sakriti ta tri stupa (postoje i drugi) totalitarne demokracije.

A što je s ljudskim pravima? Zar ih na Zapadu ne poštuju najviše?

- Danas se ideja ljudskih prava sve više nalazi pod pritiskom. Čak i broj ideoloških teza, po kojima se ova prava dobivaju rođenjem i ne mogu biti oduzeta, danas ne mogu izdržati preliminarnu ozbiljnu analizu. Ja sam spreman zapadnu ideologiju podvrgnem istoj takvoj znanstvenoj analizi kakvu sam primijenio na komunizam. Ali to je dug razgovor i nije za današnji intervju.

Da li zapadna ideologija ima ključnu ideju?

- Ideja globalizacije. Drugim riječima, vladavina svijetom. A, pošto je takva ideja doboljno neugodna, ona se prekriva općim frazama o ujedinjenju planete, o transformaciji svijeta u jednu integracijsku cjelinu. U stvarnosti, Zapad je sad pristupio strukturnim promjenama u planetarnom okviru. S jedne strane, zapadno društvo vlada nad čitavim svijetom, a, s druge strane, ono samo se transformira po vertikali, s nadnacionalnom vlašću na samom vrhu piramide.

Svjetska vlada?

- Ako hoćete, da.

Vjerujete li u to? Zar to ne znači biti žrtva glupe fantazije o svjetskoj zavjeri?

- Kakva zavjera? Nema nikakve zavjere. Svjetskom vladom upravljaju rukovoditelji svima dobro poznatih nadnacionalnih komercijalnih, financijskih i političkih struktura. Prema mojim procjenama, to naddruštvo koje danas upravlja svijetom već broji oko pedeset milijuna ljudi. Njegov centar su SAD. Zemlje Zapadne Europe i neki bivši azijski “zmajevi” čine njegov biznis. Ostale zemlje se nalaze pod vlašću stroge financijsko-gospodarske hijerarhije. To je realnost. Što se tiče propagande, ona smatra poželjnim stvaranje svjetske vlade pod kontrolom svjetskog parlamenta, pošto je svijet veliko bratstvo. Sve su to priče namijenjene publici.

I Europski parlament, također?

- Ne, pošto Europski parlament postoji. Ali treba biti naivan pa vjerovati da je Europska unija bila rezultat dobre volje vlada čije zemlje ulaze u njen sastav. Europska unija – to je oružje za uništenje nacionalnih suvereniteta. Ona je dio projekta koji su stvorile nadnacionalne organizacije.

Europska suradnja promijenila je ime poslije raspada Sovjetskog Saveza i počela se zvati Europska unija. Po ugledu na boljševike, rukovoditelji Europske unije nazivaju se komesarima. Kao i boljševici, oni se nalaze na čelu komisija. Posljednji predsjednik je bio “izabran”, kao jedinstveni kandidat …

Ne treba zaboravljati da se proces socijalne organizacije potčinjava određenim zakonima. Organizirati milijun ljudi – to je jedno, organizirati deset milijuna – to je drugo, dok je organizirati sto milijuna ljudi – najteži zadatak. Organizirati petsto milijuna ljudi je zadatak kolosalnih okvira. Treba stvoriti nove administrativne organe, obučavati ljude koji će njima upravljati i osigurati im kontinuiran rad. To je primarni zadatak. Ustvari, Sovjetski Savez je bio klasični primjer mnogonacionalnog konglomerata na čijem čelu se nalazila nadnacionalna upravljačka struktura. Europska unija želi dobiti bolje rezultate od Sovjetskog Saveza. To je u potpunosti opravdano. Još prije dvadeset godina bio sam iznenađen time što su tzv. defekti sovjetskog sustava bili još razvijeniji na Zapadu.

Koji na primjer?

- Planiranje. U zapadnim gospodarstvima se beskonačno više planira nego što se nekad planiralo u ekonomiji SSSR. Zatim birokracija. U Sovjetskom Savezu je od 10-12 posto aktivnog stanovništva radilo u sferi državne administracije i upravljanja. U SAD takvih radnika je 16-20 posto. Ipak, SSSR su kritizirali upravo zbog njegove planske ekonomije i rotacije birokratskog aparata. U Centralnom komitetu KPSS radilo je 2.000 ljudi. Brojnost aparata Komunističke partije dolazila je do 150.000 radnika. Danas na Zapadu možete naći desetke, čak stotine poduzeća iz industrijskog i bankarskog sektora koja zapošljavaju mnogo više ljudi. Birokratski aparat sovjetske Komunističke partije bio je zanemarivo mali u usporedbi s personalom krupnih zapadnih transnacionalnih korporacija. Treba priznati: u SSSR se loše upravljalo upravo zbog nedostatka administrativnog osoblja. Trebalo je imati dva-tri puta više administrativnih radnika. Europska unija odlično shvaća ove probleme i zato ih uzima na znanje. Integracija je nemoguća bez postojanja impresivnog administrativnog aparata.

To što vi govorite ne poklapa se s idejama liberalizma, kojeg propagiraju europski rukovoditelji. Ne mislite li da je njihov liberalizam samo ukras?

- Administracija ima tendenciju velikog uvećanja, što je opasno za nju. Ona to zna. Kao i bilo koji organizam, ona nalazi vlastite protuotrove za nastavak normalnog funkcioniranja. Privatna inicijativa – jedan je od njih. Drugi protuotrov je društvena i individualna moralnost. Primjenjujući ih, vlast se bori s tendencijama koji vode ka samouništenju. Zato je ona izmislila liberalizam kako bi izgradila protutežu svojoj vlastitoj rotaciji. Ipak, biti danas liberalom – apsurdno je. Nema više liberalnog društva. Liberalna doktrina nikako ne odgovara realnosti epohe koncentracije kapitala bez presedana u povijesti čovječanstva.

Kretanje kolosalnih financijskih sredstava nikako ne odgovara interesima pojedinačnih država i naroda, kojeg čine individualci. Liberalizam podrazumijeva osobnu inicijativu i preuzimanje financijskih rizika na sebe. Danas za svaki posao treba novac, kojeg pružaju banke. Te banke, čiji broj se postupno smanjuje, vode politiku koja je, po svojoj prirodi, diktatorska i dirigentska. Vlasnici poduzeća su im predati na milost jer se sve potčinjava kreditu, znači nalaze se pod kontrolom financijskih organizacija. Važnost individualaca – osnova liberalizma – smanjuje se iz dana u dan. Danas nema značaja tko upravlja ovim ili onim poduzećem, ovom ili onom zemljom: Bush ili Clinton, Cole ili Schroeder, Chirac, koja je razlika?

Totalitarni režimi XX stoljeća su bili vrlo surovi, što se ne može reći za zapadnu demokraciju.

- Glavno je – ne metodi, ali da dobiveni rezultati. Da navedem primjer? Tijekom borbe s nacističkom Njemačkom, SSSR je izgubio 20 milijuna ljudi i pretrpio kolosalnu materijalnu štetu. Tijekom Hladnog rata, rata bez bombi i pušaka, gubici u svim aspektima su bili mnogo veći. Za posljednjih deset godina životni vijek Rusa se smanjio za deset godina. Smrtnost katastrofalno nadilazi rađanje. Dvije milijuna djece ne spava kod kuće. Pet milijuna djece školske dobi ne ide u školu. Registrirano je 12 milijuna narkomana. Alkoholizam je postao univerzalan. Čak 70 posto omladine nije sposobno za vojnu službu uslijed različitih fizičkih nedostataka. Eto izravnih posljedica Hladnog rata, poslije kojeg je došao prelazak na zapadni način života. Ako se tako nastavi, stanovništvo države će se u početku brzo smanjiti sa 150 na 100 milijuna, a onda i na 50 milijuna. Demokratski totalitarizam će prevladati ranije totalitarne režime.

Po nasilju?

- Narkotici, alkoholizam, loša prehrana i SIDA imaju veću učinkovitost od vojnog nasilja. Nakon kolosalnog uništavanja u Hladnom ratu, Zapad je izmislio “mirovni rat”. Kampanja na Bliskom istoku su dva primjera kolektivnog kažnjavanja i uzvratnih dionica isključivo velikih razmjera, kojima propagandna mašina daje smisao “blagorodnog djela” ili “humanitarnog rata”. Usmjeravanje nasilja protiv samih žrtava – to je druga tehnologija. Primjer njene upotrebe je ruska kontrarevolucija iz 1985. godine. Međutim, raspirujući rat u Jugoslaviji, zemlje Zapadne Europe povele su rat protiv same sebe.

Bez obzira na njezin nuklearni potencijal?

- Nuklearni arsenal Rusije je ogroman, ali je zastario. Osim toga, Rusi su moralno razoružani i gotovi na kapitulaciju. Čini mi se da će 21. stoljeće po stravičnosti prestići sve što je čovječanstvo vidjelo do sada. Razmislite samo o nadolazećem globalnom ratu s kineskim komunizmom. Za pobjedu nad tako gusto naseljenom zemljom potrebno je uništiti 10-20 milijuna ljudi, a negdje i 500 milijuna. Danas je to potpuno moguće, imajući u vidu razinu razvoja postignuća propagandne mašinerije. Naravno, u ime slobode i ljudskih prava. Jedino ako neka PR-organizacija ne izmisli novi, ništa manje plemeniti razlog.

Vama se ne čini da ljudi mogu imati vlastito mišljenje, da mogu glasovati i na takav način se samostalno izražavati?

- Prvo, ljudi već sada malo glasuju, a kasnije će još manje. Što se tiče javnog mnijenja, na Zapadu ga formiraju sredstva masovnih informacija. Sjetite se Španjolskog rata. Dobrovoljci su dolazili iz svih krajeva svijeta kako bi ratovali na jednoj ili drugoj strani. Sjetite se Vijetnamskog rata. Sada su ljudi toliko hladni da reagiraju isključivo tako kako očekuju vlasnici propagande.

SSSR i Jugoslavija su bile najviše multietničke države na svijetu, i, bez obzira na to, bile su uništene. Vidite li vezu u rušenju multietničkih zemalja, s jedne strane, i propagande multietničnosti, s druge?

- Sovjetski totalitarizam je stvorio istinsko mnogonacionalne i multietničko društvo. Upravo su zapadne demokrate uložile nadčovečanski propagandne napore za raspirivanje raznih vidova nacionalizma jer je za njih raskol SSSR bio najbolji način za njegovo uništenje. Takav mehanizam je proradio i u Jugoslaviji. Njemačka se uvijek zalagala za likvidaciju Jugoslavije. Budući ujedinjena, Jugoslavija se mogla suprotstaviti. Suština zapadnog sustava se ogleda u podjeli kako bi se bolje mogli uspostavljati svoji zakoni u svim zemljama odjednom, gdje bi one same istupale u svojstvu vrhovnog suca. Nema nikakvih razloga da se ne vjeruje da slična tehnologija neće biti primijenjena i u podjeli Kine u budućnosti.

Na vas je veći dojam izazvala učinkovitost američkog vojnog arsenala u Jugoslaviji?

- Po svemu, rukovoditelji novog svjetskog poretka izabrali su strategiju permanentnog nasilja. Jedan za drugim će sada izbijati lokalni konflikti kako bi ih mašinerija “mirovnog rata”, koju smo već vidjeli na djelu, gušila. U suštini, to može biti tehnologija upravljanja čitavom planetom. Zapad kontrolira veći dio prirodnih resursa Zemlje. Njegovi intelektualni resursi milijun puta nadilaze resurse ostatka svijeta. Ta ogromna superiornost uvjetovana je hegemonijom Zapada u području tehnologija, umjetnosti, sredstava masovnih informacija, informatike, znanosti, a sada slijedi i prevladavanje u svim ostalim sferama. Bilo bi suviše jednostavno samo zavladati svijetom. Oni trebaju upravljati njime. Upravo ovaj fundamentalni problem pokušavaju sada riješiti Amerikanci. Sjetite se, u vrijeme Krista na Zemlji je bilo samo 100 milijuna ljudi. Danas samo Nigerija ima toliko.

Milijarda zapadoida i njima asimiliranih ljudi će upravljat cijelim svijetom. Međutim, tim milijardama, sa svoje strane, također treba upravljati. Za upravljanje zapadnim svijetom potrebno je najverovarnije 200 milijuna ljudi. Njih treba birati i obučavati. Eto zašto je Kina osuđena na poraz u borbi protiv hegemonije Zapada. Toj zemlji nedostaje uprava, kao i ekonomski i intelektualni resursi u cilju provođenja učinkovitog upravljačkog aparata koji se sastoji od 300 milijuna ljudi. Samo je Zapad sposoban riješiti probleme svjetske uprave. On je već pristupio tome. Stotine tisuća zapadoida koji se nalaze u bivšim komunističkim zemljama, primjerice u Rusiji, kao po pravilu, zauzimaju tamo rukovodeće položaje. Totalitarna demokracija će još biti i kolonijalna demokracija.

Prema Marxu, kolonizacija, osim nasilja i surovosti, nosila je sa sobom civilizacijska blaga. Možda se povijest čovječanstva ponovi na novom okretu?

- Doista, zašto ne? Ali, ovaj, ne za sve. Kakav doprinos su dali civilizaciji američki indijanci? Praktično nikakav jer su bili podavljeni, uništeni, zbrisani s lica zemlje. A sada pogledajte doprinos Rusa. I, uopće, napravit važnu primjedbu: Zapad se nije plašio toliko vojne snage SSSR, koliko njegovog intelektualnog, umjetničkog i sportskog potencijala. Zapad je vidio koliki poligon života je bio SSSR. Upravo to je trebalo uništiti kod neprijatelja. Upravo to je i bilo urađeno. Danas ruska znanost ovisi od američkog financiranja. Ona se nalazi u jadnom stanju jer SAD nisu zainteresirane za financiranje konkurencije. Amerikanci više vole ruskim znanstvenicima dati posao kod sebe, u SAD. Sovjetski film je također bio uništen i zamijenjen američkim. Sa književnošću se isto to dogodilo. Svjetska vladavina se prije svega vidi kroz intelektualni ili, ako hoćete, kulturni diktat. Eto zašto posljednjih desetljeća Amerikanci s tako velikom željom rade na obaranju kulturne i intelektuane razine u čitavom svijetu osim vlastite, što će im omogućiti da oni provode taj diktat.

Neće li se ta vladavina na kraju okrenuti na dobrobit za čitavo čovječanstvo?

- Oni koji budu živjeli kroz deset generacija, zaista mogu reći da se sve dogodilo u ime čovječanstva, tj. radi njihovog blagostanja. Ali što će biti s Rusom i Francuzom koji danas žive? Može li se on radovati tome što njegov narod čeka sudbina američkih Indijaca? Termin “čovječanstvo” je apstrakcija. U realnosti postoje Rusi, Francuzi, itd. Međutim, ako se sadašnja tendencija nastavi, narodi koji su osnovali suvremenu civilizaciju (mislim na latinske narode) postupno će nestati. Zapadna Europa je već puna stranaca. O tome još nismo govorili, ali ta pojava nije slučajna i nije posljedica nekih nekontroliranih ljudskih tokova. Cilj je stvoriti u Europi stanje slično stanju u SAD. Izgleda mi, Francuzi će se malo obradovati saznavši da će čovječanstvo bili sretno, ali bez Francuza. Na kraju krajeva, ostaviti na Zemlji ograničeni broj ljudi koji bi živjeli kao u raju mogao bi biti racionalan projekt. Ljudi koji bi ostali sigurno bi smatrali da je njihova sreća rezultat povijesnog razvoja. Ne. Značaj ima samo onaj život koji mi i nama bliski živimo danas.
 
(web-tribune.rs/uredio i preveo:nsp)

Filed under: SVIJET U RATU · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,