ŠOKANTAN FILM O “ZARAŽENIMA HIV-om” KOJI TVRDE DA JE AIDS PLANSKA PRIJEVARA, DA VIRUS NE POSTOJI!

ŠOKANTAN FILM O “ZARAŽENIMA HIV-om” KOJI TVRDE DA JE AIDS PLANSKA PRIJEVARA, DA VIRUS NE POSTOJI, I DA LJUDI UMIRU OD “LIJEKOVA” KOJE DOBIVAJU ZA “LIJEČENJE”!

HIV je skraćeni naziv za virus koji izaziva pad imuniteta kod ljudi (Human Immunodeficiency Virus). Bolest koja se u kontaktu s ovim virusom razvija je nazvana – AIDS (Acquired Immunodeficiency Syndrome), u prijevodu – Sindrom stečenog nedostatka imuniteta (SIDA)

O tome koliko je ovaj virus opasan, kako se prenosi, tko i kada treba da se testira na HIV, odavno vam je već poznato. Globalni mediji ne prestaju nas, sve na planeti, zastrašivati i zasipati informacijama o ovoj opasnoj bolesti (navodno najčešće homoseksulalaca i narkomana).

Žrtava je, naravno, najviše u SAD, gdje je i najviše narkomana, ali i u Africi (mada tamo nitko ne kaže da je to zbog homoseksualnosti i narkomanije).

Svejedno, pametnom čovjeku je već odavno ovaj virus utjerao strah u kosti, a oni koji su imali potrebu da odu na testiranje i otkriju da su HIV pozitivni (što ne znači da su i oboljeli od AIDS-a) doživjeli su šok. Sada se moraju kriti od svijeta, ali i da, u paničnom strahu, iščekuju sudnji dan kada će ih AIDS totalno savladati. Jer, bolest završava smrtno.

Postoji samo jedan problem: ovaj virus nitko do sada nije izolirao po proceduri koja je definirana još 1973. u Pasteurovom institutu u Parizu i nitko ga nije fotografirao pomoću mikroskopa. Na temelju čega se onda zaključuje da HIV zaista postoji?

Pa cijeli medicinski svijet priča, zaboga! Priča Svjetska zdravstvena organizacija, pričaju biokemičari, tvrde znanstvenici, globalni mediji upozoravaju, države izdvajaju ogromna sredstva za liječenje …

Dobro, ali neki znanstvenici hoće znanstveno validne dokaze.

“Ukoliko postoji dokaz da HIV uzrokuje AIDS trebalo bi postojati znanstveni dokumenti koji ili pojedinačno ili kolektivno objašnjavaju tu činjenicu i to najmanje visoke vjerojatnosti. Takav dokument ne postoji”, izjavio je Dr. Kary B. Mullis dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1993.

“Sve do danas zapravo ne postoji ni jedan znanstveno uvjerljiv dokaz za postojanje HIV-a. Niti jednom takav retrovirus nije izoliran i pročišćen metodama klasične virusologije”, riječi su dr Heinza Ludwig Sengera, umirovljenog profesora molekularne biologije i virusologije na institutu Max-Planck u Münchenu.

Ovakvih stavova ima još mnogo.

Naravno, to su samo znanstvenici koji imaju hrabrosti da se suprotstave stručnom mišljenju autoriteta kao što je Svjetska Zdravstvena Organizacija. To su oni koje ne možete baš obmanjivati, kao što možete nepismen narod, posebno onu u Africi i Aziji. Od liječnika koji ne bi htjeli izgubiti posao i dobro uhljebljenje u WHO i moćnim privatnim bolnicama ne treba previše ni očekivati.

Ali, ako ne postoji virus, kako onda nastaje AIDS?

ŠTO JE ZAISTA AIDS?

Sindrom stečenog nedostatka imuniteta (AIDS) sam po sebi i nije zasebna bolest. Tehnički je AIDS definiran kao jedna od 19 do 60 klasičnih bolesti koje prate pozitivan HIV test, kao što su pneumonija, proljev, hepatitis, malarija, zaušnjaci, ospice, gonoreja, salmonela, tuberkuloza, izvjesna kancerogena oboljenja i još mnoge druge bolesti.

Postupno slabljenje imunoloških funkcija i konačno potpuno razaranja lipoidnih i imunoloških organa je centralni okidač koji dovodi do potpunog razaranja imunološkog sustava i tada nastaje AIDS.

Tako je organizam lišen mogućnosti da se brani od mnoštva virusa i oni slobodno kreću u akciju razaranja stanica.

Različite zemlje imaju različite kriterije po kojima se određuje postojanje AIDS-a. Neki barataju sa 19 bolesti, a neki sa 60. Osnovni kriterij za dijagnozu AIDS-a je ako jednu od ovih bolesti prati pozitivan HIV test.

Liječnici znaju za dva tipa HIV testa: Elisa test, koji je stariji i Western Blot. Obavlja se i treći tip testiranja i to je test viralne nosivosti baziran na reakciji lanca polimeraza (Polymerase Chain Reaction) koji je izmislio upravo nobelovac dr Kery Mullis.

Iako mnogi vjeruju da HIV test otkriva prisustvo baš ovog virusa, to nije tako. Dvije od ova tri testa ispituju postojanje antitijela u krvi kao odgovor na prisustvo izvjesnih proteina. Liječnici tada oprezno kažu da su to proteini za koje se vjeruje da liče na HIV proteine. Specijalizirani doktori – mikrobiolozi, virusolozi i drugi istraživači naglašavaju, medjutim, da ovi proteini nisu karakteristični ni za jedan poseban virus.

Antitijela se ne formiraju zbog prisutnosti samo jednog specifičnog mikroba već zbog raznovrsnih mikroba. Tako je više od 60 okolnosti dokumentirano da reagira na test HIV-a. Među njima su: obična gripa, cjepivo gripe i druge cjepiva, skora transfuzija krvi, alkoholizam, pogrešna uporaba lijekova, bolesti jetre, postojanje herpesa bilo kad u životu, i mnoga druga stanja. Najgore od svega je što trudnoća savršeno zdrave žene može također reagirati pozitivno na test HIV-a.

Dakle, postoji naznaka bolesti kao i kod svih starih i dobro poznatih bolesti, ali se smatra da djelovanjem sa HIV virusom ona izaziva bolest – AIDS.

Evo kako to izgleda ako bi se prevelo u formulu:

Indikator bolesti + HIV = AIDS

Što se tiče testa koji se vrši izazivanjem reakcije lanca polimeraza, postoji izjava samog izumitelja ovog testa, dr Mullisa, “… da ni pod kakvim okolnostima se ne može reći da test dokazuje isključivo prisutnost HIV virusa”. Naprotiv, dr Kery Mullis je vodeći skeptik u vezi povezivanja HIV-a i AIDS-a.

Dakle, u odsutnosti HIV-a, indikator bolesti pokazuje bolest koja se zove svojim starim imenom. Prevedeno u formulu:

Indikator bolesti – HIV = Pokazatelj bolesti

Konkretno to može izgledati ovako:

Tuberkuloza + HIV = AIDS
Tuberkuloza – HIV = Tuberkuloza

Dijareja + HIV = AIDS
Dijeraja – HIV = Proljev

Demencija + HIV = AIDS?
Demencija – HIV = Ludilo?

Eto, tako nastaje bolest nazvana AIDS, u prisustvu virusa (HIV), koji još nitko nije precizno dokumentirao.

Ovakvo objašnjenje bolesti se nekim znanstvenicima i liječnicima učinilo sumnjivim. Zato su krenuli u akciju potrage za istinom o ovom virusu. Otvorili su i svoj sajt: http://www.virusmyth.com/aids/. Tu možete naći njihova razmišljanja.

Možda još jedno logično pitanje koje se meni kao laiku nametnulo: S kojim ciljem bi Kreator (koji je stvorio život) stvorio i jedan takav virus koji razora sam imunološki sustav? Zašto je onda Kreator uopće stvarao imunološki sustav? Nije li ovo biološki nelogično?

OD ČEGA ZAISTA UMIRU “OBOLJELI” OD AIDS-a?

Ali nije sve tako crno. Ima i crnjeg.

Za Afriku je Svjetska Zdravstvena Organizacija ustanovila posebnu tehniku ​​za dijagnosticiranje AIDS-a. S obzirom da je HIV test suviše skup (za jeftine crnce, valjda), oni su odobrili vizualnu dijagnostiku. Tako, ukoliko afrički pacijent izgubi 10% svoje težine, ima groznicu ili upornu dijareju praćenu eventualnim kožnim osipom i svrbežom … Da, onda je to – AIDS. Točka.

Još ako to potvrdi CNN, nema što se poriče. Točka.

Sa ovakvom tehnikom dijagnosticiranja jasno je zašto u Africi postoji prijavljen tako veliki broj obeololih od AIDS-a i još veći broj HIV pozitivnih i zašto se ogromna sredstva iz nacionalnih proračuna država članica UN izdvajaju za borbu protiv ove bolesti.

Ista dijagnostička tehnika se primjenjuje i u jugoistočnoj Aziji. Ostale bolesti koje su posljedica siromaštva i loše higijene, potpuno se zanemaruju.

Prosječno inteligentnom čovjeku postaje sada uočljivo da postoji neki PLAN po kome se NEŠTO u vezi s ovim “virusom” radi i gdje je uključena UN kao i Svjetska Zdravstvena Organizacija. Dakle, ako virus i nema, PLAN postoji.

Ali ljudi ipak umiru od AIDS-a?

Čini se da ljudi prije umiru od lijekova koji su izuzetno toksični i koji im se daju protiv “opasnog virusa”.

Za pogoršanje zdravstvenog stanja osoba koje su pozitivne na HIV postoje dva razloga: ili je osoba oslabila zbog pothranjenosti ili je neka druga bolest koja je zapostavljena – napredovala, ili je osobi dat lijek za AIDS.

Jedan od tih lijekova je Azidothymidine, skraćeno AZT. Lijek je nastao 1964. da bi se koristio u kemoterapiji kod oboljelih od raka. Bio je odbačen i prije nego što je stigao na tržište, jer su već u laboratoriskim testiranjima mnoge životinje uginule. Ovaj lijek se smatra jednim od najotrovnijih lijekova koji je ikad stavljen u uporabu.

On jednostavno zaustavlja sve DNK sinteze u ćeliji, te se smatra pravim otrovom za stanice. Za razliku od njegove primjene u terapiji u liječenju raka kada se on koristi samo nekoliko tjedana i nikad više, u liječenju AIDS-a on se propisuje za cjeloživotno uzimanje. Dakle, smrtno otrovan lijek se mora uzimati doživotno!

Sada vam je jasno zašto pacijenti koji umiru od AIDS-a izgledaju tako kako izgledaju ..

To su ljudi koji polako, ali sigurno – umiru. Zvanično na listi efekata koje ovaj lijek izaziva su upravo: razaranje koštane srži te stoga nastaje i anemija i daljnji pad imunološkog sustava do njegovog potpunog sloma, kao i poremećaj rada crijeva i smanjenje apsorbcije hranjivih tvari, uslijed čega dolazi do pada težine. Trbušni bolovi, bolovi u leđima, grudima, otok usana, groznica, simptomi prehlade, krvarenje desni, dijareja, otkazivanje jetre, depresija, konfuzija i još mnogo toga, posljedica su uzimanja ovog “lijeka”.

Dakle, ljudi se proglašavaju bolesnima od AIDS-a na temelju postojanja virusa koji nikada nije dokumentiran i znanstveno dokazan, otkrivenog testovima koji su nespecifični, i na njima se provodi liječenje teško otrovnim lijekovima koji uzrokuju upravo one simptome za koje se tvrdi a ih stvara prisustvo HIV-a.

Tko je tu zaista bolestan?

Ne, vi ćete možda pomisliti da nije moguće da liječnici stvaraju ovu opaku bolest. Ali, postoje i drugi primjeri takvih bolesti koje se jednim imenom nazivaju ijatrogeni bolestima. Podsjetimo na Svinjska gripa, SARS, Španjolska gripa ..

A sve se uvijek vrtjelo oko novca koji se slio na račune farmaceutskih kompanija.

Ali, nije samo biznis u pitanju. Postoji i nešto drugo.

Još prije trideset godina objavljen je program o neophodnosti depopulacije ljudske vrste na planeti. To nije tajna. Svi sumnjivi virusi upravo se i pojavljuju tamo gdje je populacija siromašnih najveća. Je li ovo perfidno smišljeni genocid? Da li je on “human” jer žrtva nije svjesna da mora umrijeti jer to NEKO želi?

Zar je to teško zaključiti?

U Velikoj Britaniji kao i u SAD sprema se zakon po kome će sve trudne žene biti obavezno podvrgnute HIV testu. Kakav štos, kada se zna da upravo trudnoća daje pozitivan rezultat na ovakav test. Naravno, HIV pozitivne osobe se odmah registriraju i stavljaju na posebnu listu i prate se. To su potencijalno “opasne” osobe.

Njihova djeca će biti automatski zaražena HIV-om. I ona se moraju pratiti. Svaka i najmanja temperatura ili prehlada mogu biti – ZNAK. Onda se mora što prije dati “LIJEK”. Azidothymidine (AZT), na primjer. Nije li to uvod u legalizirano masovno ubijanje?

Što nama preporuča bivša Jugoslovenska asocijacija za borbu protiv Side (JAZAS), “nevladina”, neprofitna organizacija koja je “spontano” nastala i koju vode isključivo mladi ljudi koji nemaju pojma odakle im pare da vode svoje akcije: Tko, po njima, treba se podvrgne HIV testu?

Nije li ovo poziv na ubijanje? Koliko ljudi ovo može shvatiti? Antropologija je vrlo precizna: tko želi reducira stanovništvo, mora prvo onesposobiti i ubiti žene.

Ali ni to nije sve. Narod treba maksimalno varati i pljačkati. Tako se sada radi i na dobivanju cjepiva protiv HIV-a. Naravno, za ova istraživanja se iz nacionalnih proračuna izdvaja pozamašna suma.

Poznati baletni igrač Rudolf Nurejev jedna je od žrtva AIDS-a. Ovo su objavili svi svjetski mediji. Ali nisu objavili da je kao “lijek”, nakon što je otkriveno da je HIV pozitivan, dobivao AZT.

Nurejev je zapravo umro od perikarditisa (upale srca) koju je dobio inficiranjem Cytomegalovirusom iz obitelji herpesa. Ovaj mikrob je obično latentan, ali zbog pada imunološkog sustava, navodno uzrokovanog HIV-om, on je postao patogen. Ili je možda postao patogen zbog AZT-a? Ne, zaboga! Nurejev je umro od AIDS-a. Točka.

Tko je stvorio AIDS (VIDEO) …
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet/uredio i preveo:nsp)