NOBELOVAC HENRY ALFRED KISSINGER: ‘Putin nije Hitler, a između Amerike i Kine prije ili kasnije će doći do sukoba’

Nekadašnji američki državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry Kissinger (91) i kako kažu nesuđeni ratni zločinac kojem se trebalo suditi u Haagu, čiji stavovi o međunarodnim odnosima i danas imaju velikog odjeka u svjetskoj javnosti, za ugledni je britanski Independent progovorio o nekim od najvažnijih geostrateških pitanja o kojima ovisi budućnost svijeta

U knjizi Carl Bernsteina and Bob Woodwarda, Kissinger je citiran: “glupe i mutave životinje se moraju  iskoristiti” kao pijuni za vanjsku politiku.

Povod nedavnog intervjua je njegova nova knjiga ‘Svjetski poredak’, koja se upravo našla u prodaji, a u njoj je na jednom mjestu citirao studiju koja pokazuje da, u situaciji kada istovremeno postoje etablirana sila i sila u usponu, u 10 od 15 takvh slučajeva izbija rat.

Poznato je da je Kissinger prije 40-ak godina bio jedan od glavnih arhitekata uspostave američko-kineskih odnosa. U tajnosti je uspio dogovoriti put tadašnjeg američkog predsjednika Richard Nixona u Peking i njegov povijesni susret s Mao Zedong-om.

Novinarka Rachel Halliburton piše da je konstrukcija tih odnosa danas pred urušavanjem i da se postavlja pitanje o mogućem ratu između Amerike i Kine. Stoga je Kissingera priupitala koliko je konflikt izgledan i što je moguće učiniti ne bi li ga se izbjeglo.

‘I predsjednik Obama i predsjednik Xi, a predsjednik Xi posebno, kažu da bi htjeli kroz svoje odnose pokazati da se napetosti između postojeće sile i sile u usponu mogu smanjiti. No, u praksi zasad toga nema. I mislim da to predstavlja ogroman problem’, rekao je Kissinger i upozorio na napetosti oko otoka u Južnokineskom moru.

‘Prije ili kasnije jedan od tih otoka će dovesti do konfrontacije. Ne bih htio da Kina i SAD budu kao Njemačka i Britanija 1914. godine, ali čini mi se da otpor ne možemo pružati primarno šaljući vojsku na kinesku granicu. Pitanje je možemo li stvoriti prostor između nas [SAD-a] i Kine na način da bi američka vojska bila na vidiku, ali da se možemo natjecati po nekim ustanovljenim pravilima’, dodao je Kissinger.

Putin nije Hitler

Govoreći o Rusiji, Kissinger prvo upozorava da je ta zemlja od 17. do sredine 20. stoljeća često bila ključna u održavanju balansa svjetske moći – osujetila je osvajačke snove Karla XII, Napoleona i Hitlera. U tome leži i ključ njegova stava o tome kako bi trebalo odgovoriti na Putinovu invaziju Ukrajine.

‘Ne slažem se s Putinom, ali zašto netko negdje usput nije predložio rješenje koje bi uzelo u obzir interese obiju strana u kontekstu neovisne Ukrajine? Kada je Europa rekla da Ukrajina mora birati između Europe i Rusijeu trgovinskim pregovorima, možda da se reklo suprotno, da se reklo ‘ajmo zajedno’, možda bi takav pristup iznjedrio velik napredak’, priča Kissinger.

‘Lako je sotonizirati Putina. Naravno da s njim nije jednostavno, ali nije da već nismo vidjeli takav tip ruskih vođa, a on nije Hitler. Ne bi o ovome trebalo govoriti u kontekstu jednog ruskog lidera. Pitanje je kako vidimo dugoročne odnose Rusije i Zapada u trenutku kada je Azija u fazi transformacije, a islam je u fazi permanentnog previranja’, dodaje Kissinger.

Zapadnu intervenciju u Libiji, kojom je srušen režim Moamera Gadafija, ocijenio je katastrofalnom. ‘Gotovo je sigurno da je više ljudi izgubilo život nego što bi ih poginulo da je Gadafi ostao, to je uistinu grozan ishod’, kaže Kissinger, na što novinarka Independenta dodaje da se tijekom posjeta Tripoliju za vrijeme Gadafijeve vladavine usred noći na ulici osjećala sigurnije nego u ijednom drugom gradu na svijetu. Kissinger je samo u znak odobravanja kimnuo glavom i rekao: ‘Knedla u grlu stane kada to kažete’.

Problem Irana

Intervenciju Zapada protiv Islamske države Kissinger snažno podržava, ali više ga trenutno brine Iran. Na sugestiju novinarke da bi prijetnja iz Teherana možda bila manja da je ajatolaha Homeinija svojedobno naslijedio umjereniji vođa Rafsandžani Kissinger odmahuje glavom. ‘Razvije li Iran nuklearno oružje ili dođe nadomak stvaranja nuklearnog oružja, to će samo po sebi poremetiti ravnotežu u regiji, bez obzira koliko umjerena vlast bila u Teheranu. To bi značilo da je Iran pokazao neposluh prema Vijeću sigurnosti i da je pobijedio Ameriku u ratu prijetnjama.’

Iako na izborima 2016. godine planira glasovati za republikanskog kandidata, smatra da bi demokratkinja Hillary Clinton bila dobra predsjednica. ‘Vodila je State Department kao instituciju bolje nego itko, uključujući i mene’, rekao je sa smiješkom.

‘Ja nisam precizan poput nje. Ona je na dužnost došla u složenom trenutku kao dio administracije koja je željela napraviti drastičan zaokret. Njezina osobna gledišta nisu bila drastična u mjeri u kojoj su bila predsjednikova [Obamina], ali sve je obavila prilično vješto i nisam čuo da je ijednom kritizirala predsjednika’, nahvalio je Kissinger Hillary.

HENRY KISSINGER

Henry Alfred Kissinger (Fürth, 27. svibnja 1923.), nobelovac, filantrop, američki diplomat i političar njemačkog porijekla.

Rodio se kao Heinz Alfred Kissinger u Bavarskoj. Otac mu je bio učitelj, a majka potječe iz bogate židovske obitelji. Pred nacističkim progonom pobjegao je u SAD 1938. godine.

Bio je vrlo utjecajan političar od 1969. do 1977. godine. Obnašao je funkcije savjetnika predsjednika za nacionalnu sigurnost te državnog tajnika za vrijeme Nixonove i Fordove administracije. Tijekom Hladnog rata, kao vješti diplomat, smirio je napete odnose SAD-a i Sovjetskog Saveza. Pomagao je politiku otvaranja Kine. 1987. je dobio i prestižnu “Karlovu nagradu” grada Aachena. Od 1996 postaje članom znanstvenog vijeća zaklade “Otto von Bismarck”.

Poznati američki novinar i ekonomski teoretičar Frederick William Engdahl u svojim knjigama o američkoj naftnoj i prehrambenoj geopolitici “Stoljeće rata” i “Sjeme uništenja” izravno optužuje Kissingera za odgovornost za sudjelovanje u američkoj politici sedamdesetih godina 20. stoljeća koja je bila usmjerena na agresivno širenje agrobiznisa u zemlje u razvoju, s ciljem uništenja poljoprivredne proizvodnje u tim zemljama.

Ta se politika nastavila u okviru omogućavanja američkim proizvođačima genetski modificiranih žitarica tijekom 90-ih da agresivno nametnu svoje proizvode siromašnijim zemljama, a krajnji cilj takve politike bilo bi smanjenje broja stanovnika na Zemlji.

Engdahl ističe kako je Kissinger bio vrlo blizak Georgeu W. Bushu i podržavao njegovu politiku prema Iraku i Afganistanu, koja je usmjerena na daljnje učvršćivanje američke moći. Henry Kissinger štićenik je interesnog kruga obitelji Rockefeller čiji utjecaj na američku politiku i svjetsku ekonomiju poprima nezamislive razmjere.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Henry Kissinger: SAD mora napasti islamsku državu

 
(jutarnji, youtube.com/uredio: nsp)