Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » PAUL KRUGMAN: Što ako depresijski uvjeti budu potrajali, ne još godinu, nego desetljećima

PAUL KRUGMAN: Što ako depresijski uvjeti budu potrajali, ne još godinu, nego desetljećima

depresija-spirala-ekonomijaAko provedete neko vrijeme u društvu ljudi zaduženih za monetarnu politiku, čuti ćete kako se stalno ponavlja jedna riječ – “normalizacija”. Većina tih dužnosnika, ali ne svi, shvaća da sada nije vrijeme za stiskanje, da u ovom trenutku kredit mora biti neosjetan, a kamatne stope niske

Pa ipak, ljudi u tamnim odijelima s nestrpljenjem očekuju dan kada će moći vratiti svom uobičajenom poslu i kada će oteti zdjelu s punčem čim se party ponovo zaigra.

Ali što ako svijet u kojem živimo posljednjih pet godina predstavlja “novo normalno”?

Što ako depresijski uvjeti budu potrajali, ne još godinu – dvije dana, nego desetljećima. Možda mislite da su ovakve spekuliacije nešto čime se bavi radikalna margina. One zaista jesu radikalne, ali nisu toliko marginalne.

Mnogi ekonomisti flertuju sa ovakvim idejama već neko vrijeme. A sada su se te ideje preselile u mainstream. Zapravo, argumenti u prilog “sekularne stagnacije” – permanentnog stanja u kojem je depresirano gospodarstvo normalno, s kratkim i rijetkim epizodama pune zaposlenosti – ovakva ideja je nedavno ozbiljno iznijeta na jednom uglednom skupu, velikoj godišnjoj istraživačkoj konferenciji MMF-a. A čovjek koji ih je iznio bio je glavom i bradom Larry Summers. U pravu ste, onaj Larry Summers.

A ukoliko je g. Summers u pravu, sve što su ugledni ljudi govorili o ekonomskoj politici je netočno, i ostati će netočno još dugo.

Larry Summers je počeo od činjenice koja bi trebala bti očigledna, ali je često zanemarena: financijska kriza koja je pokrenula Veliku recesiju sada je daleko za nama. Zaista, po većini mjerenja, završila se prije više od četiri godine. Pa ipak, naša ekonomija je i dalje u depresiji.

Zatim je istaknuo još nešto: prije krize smo imali ogromne balone nekretnina i duga. Međutim, čak i uz ogromnu potrošnju pokrenutu balonima, opće ekonomsko stanje bilo je srednje žalosno – tržište rada je bilo okey, ali nije bilo sjajn , a bum nikada nije dovoljno snažan da proizvede značajan inflatorni pritisak.

G. Summers je iz toga izvukao zanimljivu pouku:

Mi imamo, rekao je on, ekonomiju čije je normalno stanje zapravo stanje nedovoljne potražnje – u najmanju ruku stanje blago depresirane ekonomije – koja se približava punoj zaposlenosti isključivo kada je pogura neki balon.

Ja bih dodao još neke dokaze. Pogledajte dug kućanstava u odnosu na prihode. Taj odnos je bio prilično stabilan od 1960. do 1985., ali drastično je i nezaustavljivo rastao od 1985. do 2007., kada je nastupila kriza. Međutim, iako se kućanstva sve više zadužuju, ekonomske performanse tijekom čitavog razdoblja bile su u najboljem slučaju osrednje, a potražnja nije pokazala nijedan znak da ide ispred ponude. Gledajući unaprijed, očito se ne možemo vratiti na stanje konstantno rastućeg duga. Ali to podrazumijeva slabiju potrošačku potražnju – a kako da se bez nje vratimo na punu zaposlenost?

Ponavljam, dokazi ukazuju na to da je blaga ekonomska depresija postala prirodno stanje svjetske ekonomije, a kratke epizode prosperiteta se javljaju samo uslijed napuhanih balona i neodrživog zaduživanja (primjer cijelog Balkana)

Zašto se to događa? Jedan mogući odgovor jeste usporeni rast stanovništva. (priča o depopulaciji?) Rastuća populacija stvara potražnju za novim kućama, novim poslovnim zgradama i tako dalje; kada se rast uspori, potražnja opada. Radno sposobno stanovništvo u Americi naglo je poraslo 1960-ih i 1970-ih, kako su stasavali baby-boom-eri, a radna snaga rasla je čak i brže jer su žene ulazile na tržište rada. Sve je to sada iza nas. I možete vidjeti posljedice: čak ni u jeku balona nekretnina nismo izgradili ni približno toliko kuća kao sedamdesetih.

Još jedan mogući faktor je uporan trgovinski deficit, koji se pojavio 1980. koji je od tada fluktuirao ali nikada nije nestao.

Zašto je sve ovo važno? Jedan odgovor je da guverneri središnjih banaka trebaju prestati pričati o “izlaznim strategijama”. Laki novac bi trebao biti tu još dugo, kao što vjerojatno i hoće. To, s druge strane, znači da možemo zaboraviti sve one jezive priče o državnom dugu, koje otprilike kažu, “To možda nije problem sada, ali pričekajte samo da kamatne stope porastu.”

Iz šire perspektive, ako naša ekonomija ima stalnu tendenciju ka depresiji, živjet ćemo po obrnutim pravilima depresijske ekonomije – u kojoj je vrlina porok, a razboritost ludost, gdje od pokušaja da se uštedi (uključujući pokušaje smanjenja proračunskog deficita) svi imaju samo štetu – i to dugoročno.

Znam da mnogi mrze ovakve priče. To vrijeđa njihov osjećaj za ispravnost, čak i osjećaj za moral. Ekonomija bi se trebala baviti donošenjem teških odluka (na račun drugih, naravno). Ona ne treba nagovarati ljude da troše više.

Ali kao što je rekao gospodin Summers, kriza “nije gotova dok se ne završi” – a ekonomska realnost je takva kakva je. Trenutno se čini da je to realnost u kojoj će depresijska pravila važiti još vrlo dugo.
 

 

 
(pescanik, youtube.com/uredio i preveo: nsp)

EKSPLOZIJA KORIŠTENJA ANTIDEPRESIVA U RAZVIJENIM ZEMLJAMA: Velika Pharma gura teblete kao čarobno rješenje svih problema
Titova Služba Sigurnosti: Kennedy nije Ubijen po Zvaničnoj Verziji

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , , , , , , , , ,

 
reklama