Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA, Novi Svjetski Poredak, VIJESTI IZ SVIJETA » NEOLIBERALNI KAPITALIZAM: Ovako dalje ne ide! Dobrodo┼íli u socijalizam 21. stolje─ça

NEOLIBERALNI KAPITALIZAM: Ovako dalje ne ide! Dobrodošli u socijalizam 21. stoljeća

neoliberalni-kapitalizam-barkodDr┼żavi je potrebno, ako pravilno tuma─Źim njeno raspolo┼żenje, i ona zahtjeva hrabro, uporno eksperimentiranje. Zdrav razum nala┼że da izaberemo jednu metodu i da ju isprobamo; ako ne uspije, to po┼íteno priznamo i probamo drugu. Ali prije svega, da ne┼íto probamo.
Franklin Roosevelt, 22. svibnja 1932.

Pet godina je pro┼ílo od kolapsa banke Lehman Brothers, 15. rujna 2008. Od tada je doveden u pitanje legitimitet kapitalizma kao na─Źina dru┼ítvenog organiziranja; obe─çanje kapitalizma o prosperitetu, dru┼ítvenoj pokretljivosti i demokraciji izgubila su kredibilitet.

Ali nije nastupila radikalna promjena. Sustav je redovito primao udarce, ali je pre┼żivio. Dio cijene za nedostatke kapitalizma pla─çen je ukidanjem nekih socijalnih prednosti koje su od njega ranije izvojevane. “Tr┼żi┼íni fundamentalisti su proma┼íili u svakom pogledu – pa ipak potpuno dominiraju politi─Źkom scenom, vi┼íe nego ikad ranije”, pi┼íe ameri─Źki ekonomist Paul Krugman. Sustav se jo┼í uvijek dr┼żi , iako je na re┼żimu automatskog upravljanja, a to nije zasluga njegovih protivnika. ┼áto se dogodilo? ┼áto se mo┼że u─Źiniti?

Antikapitalisti─Źka ljevica odbacuje ideju ekonomske neizbje┼żnosti jer razumije da ekonomiju oblikuju politi─Źke sile. Trebalo je shvatiti da financijska katastrofa 2007.- 2008. ne─çe prokr─Źiti put ka njenim ciljevima.

Presedan iz tridesetih godina pro┼ílog stolje─ça ukazao je na sljede─çe: ovisno od nacionalnih okolnosti, dru┼ítvenih saveza i politi─Źkih strategija, ista ekonomska kriza proizvela je takve razli─Źite ishode kao ┼íto su dolazak Hitlera na vlast u Njema─Źkoj, ameri─Źki New Deal, Front populaire u Francuskoj i prakti─Źki ni┼íta u Britaniji. Osamdesetih godina, u samo nekliko mjeseci razlike, Ronald Reagan je u┼íao u Bijelu ku─çu, a Francois Mitterand u Elizejsku pala─Źu; 2010. je Barack Obama je uspio osvojiti drugi mandat, dok Nicolas Sarkozy nije. Ovo nam govori da sre─ça, talent i politi─Źka strategija nisu dodatne varijable koje mogu biti potisnute dru┼ítvenom strukturom odre─Ĺene dr┼żave ili stanjem njenog gospodarstva.

Pomicanje svjetske osovine nakon financijske krize obilje┼żilo je i ulazak proizvo─Ĺa─Źa i potro┼ía─Źa iz Kine, Indije i Brazila u kapitalisti─Źku igru. Oni su poslu┼żili kao rezervisti upravo u trenutku kada se ─Źinilo da sustav umire. U proteklih 10 godina, udio glavnih zemalja u razvoju u globalnoj proizvodnji porastao je sa 38% na 50%. Nove svjetske radionice postale su ujedno i neka od najva┼żnijih svjetskih tr┼żi┼íta: od 2009, Njema─Źka izvozi vi┼íe robe u Kinu nego u SAD.

Postojanje nacionalnih srednjih klasa i implementacija nacionalnih rje┼íenja sada nailazi na prepreku u vidu svjetskih vladaju─çih klasa koje nastupaju u sprezi. Osim u slu─Źaju da jo┼í uvijek vjerujete u antiimperijalizam ┼íezdesetih, te┼íko je ra─Źunati na politi─Źku elitu Kine, Rusije i Indije za progresivna rje┼íenja dana┼ínjih problema, jer su one jednako grabe┼żljive i pokvarene poput svojih zapadnih kolega.

Me─Ĺutim, obnova kapitalizma nije bila univerzalna. Sociolog Immanuel Wallerstein pi┼íe: “Latinska Amerika je bila prvak svjetske ljevice u prvom desetlje─çu 21.stolje─ça … stranke ljevice ili lijevog centra dobile su nevjerojatan niz izbora u ovom desetlje─çu. I kolektivno, latinoameri─Źke vlade su prvi put napravile zna─Źajnu distancu prema SAD. Latinska Amerika je postala relativno samostalna geopoliti─Źka sila.”

Kr─Źenje puta za tr┼żi┼íta

U svakom slu─Źaju, regionalnu integraciju, koju smjeliji mislioci smatraju uvertirom za “socijalizam 21. stolje─ça”, drugi vide kao jo┼í samo jedan korak ka stvaranju jednog od najve─çih svjetskih tr┼żi┼íta. Ova igra je jo┼í uvijek otvorenija u biv┼íem ameri─Źkom dvori┼ítu nego unutar dezorijentirane Europske unije. Latinska Amerika je pre┼żivjela ┼íest poku┼íaja pu─Źa za manje od 10 godina, u Venecueli, Haitiju, Boliviji, Hondurasu, Ekvadoru i Paragvaju, mo┼żda zato ┼íto su politi─Źke promjene koje donosi ljevica zaista poljuljale dru┼ítveni poredak i transformirale svakodnevni ┼żivot.

Ove promjene su pri tom pokazale da alternativa stvarno postoji, da nije sve izgubljeno, ali da su za stvaranje uvjeta za uspjeh neophodne strukturne, politi─Źke i ekonomske reforme. Takve reforme bi probudile radni─Źku klasu, koja je uslijed nedostatka mogu─çnosti svedena na apatiju, misticizam ili puko pre┼żivljavanje, i tako─Ĺer bi mogle ponuditi na─Źin za borbu protiv ekstremne desnice.

Koje strukturne transformacije bi bile prave? Neoliberali su toliko uspje┼íno usadili ideju da alternativa ne postoji da su u nekim slu─Źajevima uvjerili protivnike da izgube iz vida vlastite prijedloge. Idemo pretresti neke od njih, imaju─çi na umu ─Źinjenicu da ┼íto su ambicioznije utoliko je va┼żnije priviknuti se na njih ┼íto prije, kao i ─Źinjenicu da njihovu mogu─çu o┼ítrinu treba usporediti s brutalno┼í─çu dru┼ítvenog poretka koji bi trebali zamijeniti.

Kako se postoje─çi poredak mo┼że obuzdati, pa zatim preokrenuti? Pro┼íirenje neprofitnih i no-cost sektora moglo bi brzo odgovoriti na ovaj izazov. Ekonomist Andre Orlean isti─Źe da u 16. stolje─çu “zemlji┼íte nije bilo trgova─Źka roba, nego zajedni─Źko dobro o kome se nije pregovaralo, ┼íto obja┼ínjava silinu otpora zakonima o ogra─Ĺivanju pomo─çu kojih je izvr┼íena aproprijacija zajedni─Źkih pa┼ínjaka … Ista stvar se danas doga─Ĺa s komercijalizacijom ljudskih bi─ça. Ljudski organ ili krv nisu roba, ali da li ─çe postati ?”

Da bismo provjerili ovu tendenciju, trebalo bi definirati osnovne potrebe – smje┼ítaj, hranu, kulturu, komunikaciju, prijevoz – demokratski, da ih financiramo kolektivno i osiguramo svima. Sociolog Alen Akordo preporu─Źuje “pro┼íirivanje javnih usluga brzo i kontinuirano, do one to─Źke kada one obuhva─çaju sve osnovne potrebe ‘besplatno’, u skladu s njihovom povijesnom evolucijom, ┼íto je ekonomski zamislivo samo ukoliko se svi resursi i bogatstva kori┼íteni i proizvedeni kolektivnim trudom vrate u zajedni─Źko vlasni┼ítvo”. Umjesto da pretvaramo zahtjeve u gotovinu zna─Źajnim podizanjem nadnica, ponuda bi bila socijalizirana i nove pogodnosti garantirane svima.

Kako izbje─çi zamjenu tr┼żi┼íne tiranije dr┼żavnim apsolutizmom? Sociolog Bernard Frio predla┼że izbor iz modela narodnih postignu─ça za koja znamo da funkcioniraju: socijalno osiguranje, na primjer, na koje se vlade svih boja sada obru┼íavaju. Ovaj “ve─ç postoje─çi osloboditelj” , zahvaljuju─çi principu doprinosa, redistribuira zna─Źajan dio bogatstva, financira mirovine i lije─Źenje i nadoknadu za nezaposlene. Doprinosi za socijalno osiguranje razlikuju se od poreza koje prikuplja i tro┼íi dr┼żava, i ne dovode do akumulacije kapitala; u po─Źetku su ga organizirali sami poslodavci. Za┼íto ne oti─çi dalje?

Tri prednosti

Takav svjesno agresivni program donio bi neke prednosti: politi─Źki, ne bi ga mogli kooptirati neoliberali ili ekstremna desnica, iako bi ujedinio vrlo ┼íiroku dru┼ítvenu koaliciju; ekolo┼íki, izbjeglo bi se kejnzijansko resetiranje, koje bi produ┼żilo postoje─çi model i dovelo do “ubrizgavanja novca u bankovne ra─Źune, samo da bi ga reklamna policija preusmjerila u tr┼żi┼ínu potro┼ínju”. Tako─Ĺer bi za prioritete postavilo potrebe koje nisu zadovoljene proizvodnjom robe u zemljama s niskim nadnicama. Donijelo bi i jednu demokratsku prednost: obrana kolektivnih prioriteta (┼íto je besplatno a ┼íto nije) vi┼íe ne─çe biti isklju─Źivo pravo politi─Źara, dioni─Źara i intelektualaca iz istog dru┼ítvenog stale┼ża .

Pristup ove vrste urgentno je potreban. U dana┼ínjem ure─Ĺenju globalnih politi─Źkih odnosa, ubrzavanje automatizacije industrijskog rada i usluga stvara rizik nastanka novog oblika profita od kapitala (kroz sni┼żavanje tro┼íkova rada) i masovne nezaposlenosti sa smanjenim beneficijama za nezaposlene.

psihologija ciklus dionice tr┼żi┼íte marketAmazon i veliki pretra┼żiva─Źi svakodnevno pokazuju kako stotine milijuna potro┼ía─Źa spremno prepu┼ítaju robotima da im izaberu slobodne aktivnosti, odmore, lektiru i glazbu. Knji┼żari, novine i turisti─Źke agencije pla─çaju cijenu. Dominic Barton, generalni direktor tvrtke McKinsey, isti─Źe da su “10 najve─çih kompanija na internetu, uklju─Źuju─çi Google , Facebook i Amazon otvorile jedva 200.000 radnih mjesta” , ali su zaradile “stotine milijardi dolara u tr┼żi┼ínoj kapitalizaciji”.

Da bi rije┼íila nezaposlenost, vladaju─ça klasa pove─çava rizik scenarija na koji je upozoravao filozof Andre Gorc – uporna uzurpacija podru─Źja u kojima jo┼í ne vlada profitni motiv: “Gdje ─çe transformacija svih aktivnosti u profitno orijentirane aktivnosti – koje postoje zbog njihovog profita, s ciljem maksimalnog prihoda – prestati? Koliko jo┼í krhke barijere mogu izdr┼żati protiv profesionalizacije roditeljstva, komercijalne oplodnje, prodaje djece i trgovine organima ?”

Pitanje duga zahtijeva razotkrivanje njegove politi─Źke i socijalne pozadine. U povijesti je ─Źesta pojava dr┼żava koju vjerovnici dr┼że u ropstvu, a ona se osloba─Ĺa da bi izbjegla nametanje beskona─Źne ┼ítednje svom narodu. Sovjetska republika je odbila priznati dugove svojih carskih prethodnika. Remon Poincar├ę je spasio franak devalvacijom od 80 posto, kre┼íu─çi du┼żni─Źko optere─çenje Francuske, koje je zatim moglo da se isplati u pojeftinjenoj valuti. Poslije rata , SAD i Britanija nisu uvele ┼ítednju; pustile su inflaciju i skoro prepolovile svoje javne dugove.

Od tada, kroz dominaciju monetarizma, bankrot je postao himna, inflacija (─Źak i kad se pribli┼żi nuli) zlo protiv kojeg se treba boriti, a devalvacija ne dolazi u obzir. Zajmodavci su oslobo─Ĺeni rizika nepla─çanja, pa ipak i dalje napla─çuju svoje “kreditne premije”. “U povijesnim situacijama prezadu┼żenosti” , pisao je ekonomista Frederick Lordon, “izbor se svodi na strukturno prilago─Ĺavanje u korist vjerovnika ili njihovu propast”. Djelomi─Źno ili potpuno otpisivanje duga li┼íilo bi imovine rentijere i financijere, bez obzira na njihovu nacionalnost, nakon ┼íto im je sve bilo predano .

Om─Źa oko vrata dru┼ítva br┼że bi se olabavila kada bi se mogli povratiti porezi koje je razorila 30 – godi┼ínja vladavina neoliberalizma – ne samo podrivanjem progresivnog oporezivanja i pove─çanjem utaja, nego i kroz stvaranje strukture gdje se polovica me─Ĺunarodne trgovine dobara i usluga odvija preko poreznih uto─Źi┼íta. U korisnike ovog ure─Ĺenja ne ubrajaju se samo ruski oligarsi i biv┼íi francuski ministar ekonomije, nego i tvrtke s dr┼żavnom za┼ítitom ( i utjecajem u medijima ) kao ┼íto su Total, Apple, Google, Citigroup i BNP Paribas.

Izgubljeni prihod

U Europskoj uniji, gubitak koji poga─Ĺa dru┼ítvo u cjelini – kao rezultat pravnih aktivnosti poput porezne optimizacije, “transfernih cijena” (koje omogu─çavaju lokalizaciju profita podru┼żnica u niskoporeznim podru─Źjima), i iseljenja sjedi┼íta tvrtki – dosti┼że mo┼żda i 1.000 milijardi eura. U nekim zemljama , izgubljeni prihod je ve─çi od nacionalnog duga.

U Francuskoj, kako mnogi ekonomisti tvrde, “─Źak i kad bi se povratila samo polovica te svote, prora─Źun bi bio uravnote┼żen bez ┼żrtvovanja mirovina, radnih mjesta u javnom sektoru, ili budu─çih ekolo┼íkih investicija”. Povrat ovog novca, redovito najavljivan i odlagan (a vrijedi mnogo vi┼íe od “prijevare socijalnog”), bio bi popularan i egalitaran, jer obi─Źni porezni obveznici ne mogu smanjiti svoj ÔÇőÔÇőoporezivi prihod pla─çanjem fiktivnih naknada filijalama na Kajmanskim otocima.

Mnoge opcije predlo┼żene u listu Le Monde diplomatique mogle bi se dodati na popis prioriteta: zamrzavanje visokih pla─ça, zatvaranje burze, nacionalizacija banaka, problematiziranje slobodne trgovine, napu┼ítanje eura, kontrola kapitala. Za┼íto se onda fokusirati na no-cost sektor, preure─Ĺenje javnog duga i obnovu poreza? Zato ┼íto je, da bi se razradila strategija, utvrdila njena dru┼ítvena baza kao i uvjeti u kojoj se mo┼że politi─Źki realizirati, bolje izabrati mali broj prioriteta nego sastaviti popis zahtjeva za izvo─Ĺenje gnjevne rulje na ulicu, koja bi se razbje┼żala poslije prve oluje.

Napu┼ítanje eura sigurno zaslu┼żuje se na─çi na popisu (vidi Fr├ęd├ęric Lordon, No currency without democracy). Svi su svjesni ─Źinjenice da zajedni─Źka valuta i institucionalna i pravna rje┼íenja koja je podr┼żavaju (neovisna sredi┼ínja banka, pakt za stabilnost) isklju─Źuju svaku mjeru borbe protiv rastu─çih nejednakosti i podrivanja suverenosti od strane vladaju─çe klase podre─Ĺene zahtjevima financijskih krugova.

Problematiziranje zajedni─Źke valute, koliko god neophodno, ne jam─Źi uspjeh u tim podru─Źjima, ┼íto pokazuju ekonomske i socijalne mjere u Velikoj Britaniji i ┼ávicarskoj. Napu┼ítanje eura, poput protekcionizma, ovisilo bi od politi─Źke koalicije u kojoj bi se na┼íli i najbolji i najgori, a trenutno najgori prevladavaju. Univerzalna naknada, veliko rezanje javnog duga i obnova poreza omogu─çili bi postizanje velikih ili ve─çih rezultata, dok bi se izbjeglo stvaranje nepo┼żeljnih saveza.

Bilo bi besmisleno tvrditi da bi takav “program” osvojio ve─çinsku potporu u bilo kojem parlamentu na svijetu. Njegova radikalna odstupanja od statusa quo kr┼íe mnoge propise koji se smatraju nepovredivim. Me─Ĺutim, neoliberalima nije manjkalo hrabrosti kada je trebalo da se spa┼íava njihov sustav. Nisu ustuknuli ispred mogu─çnosti zna─Źajnog porasta duga, za koji su ranije upozoravali da ─çe podi─çi kamatne stope; niti pred sna┼żnim fiskalnim stimulansom, za koji su tvrdili da ─çe raspiriti inflaciju; niti pred podizanjem poreza, nacionalizacijom propalih banaka, obaveznim podizanjem rezervi na ┼ítednju ili ponovnim uvo─Ĺenjem kontrole kapitala na Cipru.

Ono ┼íto vrijedi za njih trebalo bi vrijediti i za nas, ali mi patimo od prevelike skromnosti … Ni fantazije o povratku u pro┼ílost kao ni nade u ubla┼żavanje katastrofa ne─çe obnoviti samouvjerenost niti se izboriti s rezignacijom nad nedostatkom drugog izbora osim smjenjivanja desnice i ljevice koje jednako provode prakti─Źno isti program.

Hrabrost je potrebna

Dakle, jeste – hrabrost je potrebna. Pi┼íu─çi o ┼żivotnoj sredini 1974 Andre Gorc je pozvao na “politi─Źki napad na raznim razinama za preotimanje kontrole (od kapitalizma) i suprotstavljanje potpuno druga─Źijim planiranjem dru┼ítva i civilizacije”.

Objasnio je da je va┼żno izbje─çi ekolo┼íku reformu na ra─Źun socijalnih uvjeta: “Ekolo┼íka borba ─çe mo┼żda kapitalizmu stvoriti probleme i primorati ga na promjenu; ali kada, nakon dugog opiranja silom i lukavstvom, kona─Źno popusti jer je ekolo┼íka to─Źka bez povratka neizbje┼żna, on ─çe inkorporirati ova ograni─Źenja kao ┼íto je inkorporirao nekada┼ínja ograni─Źenja … kupovna mo─ç ljudi ─çe se smanjivati ÔÇőÔÇői sve ─çe se odigrati tako da se ra─Źun za borbu protiv zaga─Ĺenja podenese ljudima koji su morali kuppovati proizvode”.

Od tada, sustav je pokazao otpornost u stvaranju tr┼żi┼íta za borbu protiv zaga─Ĺenja. U Shenzhenu, mali zaga─Ĺiva─Źi prodaju drugim tvrtkama pravo na prekora─Źenje propisane kvote. Za to vrijeme, zaga─Ĺeni zrak ubija preko milijun Kineza godi┼ínje.

Ideja za preusmjeravanje svijeta na dobar kolosijek ima na pretek, ali kako izbje─çi da se one ne pretvore u jo┼í neke neostvarene mogu─çnosti? U skorije vrijeme, dru┼ítveni poredak je pretrpio mnoge izazove, od arapskih ustanaka do pokreta “Indignados”. Od velikih demonstracija protiv rata u Iraku 2003 desetine milijuna prosvjednika iza┼ílo je na ulice, od ┼ápanjolske do Izraela i od SAD, do Turske i Brazila. Oni su privukli pa┼żnju, ali nisu mnogo postigli. Njihov strate┼íki neuspjeh mo┼że nam pomo─çi u budu─çim planovima.

Velike protestne koalicije moraju u─Źvrstiti brojnost i izbje─çi razdiru─çe pitanja. Svi znaju koje ─çe teme vjerojatno pokidati saveze, koji ─Źesto nemaju ─Źvr┼í─çu osnovu od dobronamjernih ali maglovitih ciljeva, kao ┼íto je bolja raspodjela bogatstva, manje ┼ítetni oblik demokracije i ukidanje diskriminacije i autoritarizma.

Kako se društvena baza pristalica neoliberalne politike smanjuje, a srednja klasa sada plaća cijenu kroz nesigurnost, slobodnu trgovinu i skupo visoko obrazovanje, sastavljanje velike koalicije postaje lakše.

Ali kada se ona jednom sastavi, ┼íto mo┼że u─Źiniti? Zahtjeve koji su previ┼íe uop─çeni ili previ┼íe brojni te┼íko je preto─Źiti u politiku i uklopiti u bilo kakav dugoro─Źan plan. “Na sastanku svih vo─Ĺa socijalnih pokreta”, rekao nam je Artur Enrique, biv┼íi predsjednik Ujedinjene radni─Źke centrale, najve─çeg brazilskog sindikata, “sakupio sam od svih papire. Plan sindikalnih organizacija imao je 230 to─Źaka, selja─Źkih 77 … Kad sam ih sve sabrao, imali smo preko 900 stavki. I postavio sam pitanje: ┼íto zapravo mo┼żemo u─Źiniti sa svim ovim?

“U Egiptu, vojska je dala odgovor. Ve─çina Egip─çana bila je protiv predsjednika Morsija iz dobrih razloga, ali kako nisu imali zajedni─Źki cilj osim njegovog obaranja, prepustili su vlast vojsci, uz rizik da ─çe sada postati njezini taoci, a kasnije mo┼żda i njene ┼żrtve. Kad nemate kartu, to ─Źesto zna─Źi da se oslanjate na one koji je imaju.

Spontanost i improvizacija mogu proizvesti revolucionarni trenutak, ali ne jam─Źiti revoluciju. Dru┼ítvene mre┼że su potaknule horizontalnu organizaciju demonstracija, a odsustvo formalne organizacije im je omogu─çilo da izbjegnu policijski nadzor, bar privremeno. Ali vlast se jo┼í uvijek osvaja kroz piramidalne strukture, novac, aktiviste, izbornu ma┼íineriju i strategiju: koji dru┼ítveni blok i koji savez za koji projekt? Akardova metafora je relevanta: “Svi dijelovi satova poredani na stolu ne─çe omogu─çiti nekom tko nema uputstvo da napravi sat. Uputstvo za sklapanje je strategija. U politici mo┼żete vikati ili mo┼żete razmi┼íljati kako da spojite dijelove”

Odnos prema vlasti

Satna strategija bilo bi definiranje glavnih prioriteta, rekonstruiranje debate o njima i prestanak kompliciranja stvari da bi se dokazala ne─Źija pamet. “Revolucija po modelu Wikipedije, gdje svako dodaje sadr┼żaj” ne─çe popraviti sat. Posljednjih godina, lokalne difuzne grozni─Źave akcije proizvele su opoziciju zaljubljenu u sebe, nestrpljiv i nemo─çan spektar, i razo─Źaranja. Budu─çi da je srednja klasa ─Źesto nose─çi stup ovih pokreta, takva nepouzdanost nije iznena─Ĺuju─ça: ona sklapa savez s radni─Źkom klasom samo u krajnjoj nu┼żdi, i to pod uvjetom da brzo ponovno preuzme kontrolu.”

Postavlja se i pitanje odnosa prema vlasti, sve ─Źe┼í─çe. Sada kad vi┼íe nitko ne zami┼ílja da ─çe velike partije i postoje─çe institucije promijeniti neoliberalni poredak, javlja se isku┼íenje da se u fokus stavi promjena uma umjesto promjene struktura i propisa i da se napusti nacionalni teren, preusmjeravanjem na lokalnu razinu za stvaranje probnog podru─Źja za budu─çe pobjede. “Jedna skupina ra─Źuna na (dru┼ítvene) pokrete, na raznovrsnost bez centralne organizacije” , pi┼íe Volerstin. “Druga tvrdi da bez promjene politi─Źke vlasti ne mo┼żete promijeniti ni┼íta. Sve vlade u Latinskoj Americi vode ovu raspravu”.

Pote┼íko─çe u prvoj strategijom su znatne. Postoji povezana vladaju─ça klasa, svjesna svojih interesa, koja gospodari terenom i raspola┼że silom, dok su na drugoj strani mnoga udru┼żenja, sindikati i partije, gdje svatko brani svoju stranu, svoju jedinstvenost i samostalnost, jer se boje da ─çe ih progutati politi─Źka vlast.

Mo┼żda i boluju od internetskih iluzija, uslijed kojih zami┼íljaju da su zna─Źajni jer imaju web – stranica. Ono ┼íto nazivaj “mre┼żnom organizacijom” postaje teorijska maska ÔÇőÔÇőza odsustvo organizacije i strate┼íke misli, budu─çi da mre┼ża nema nikakvu realnost izvan cirkuliranja elektroni─Źkih poruka koje svi proslje─Ĺuju ali ih nitko ne ─Źita.

Veza izme─Ĺu dru┼ítvenih pokreta i institucionalnih kanala, protute┼ża vlastima i partijama, oduvijek je bila problemati─Źna. Sada kad vi┼íe ne postoji glavni cilj, op─ça linija – i manje nego ikad partija ili skupina koja je oli─Źava – neophodno je da se “razmisli o tome kako stvoriti globalno po─Źev┼íi od partikularnog”.

Definiranje prioriteta koji se izravno opiru vlasti kapitala omogu─çilo bi da se naoru┼żaju osje─çaja , da se napadne centralni sustav i da se identificiraju politi─Źke snage koje to mogu izvesti.

S druge strane, uvijek ─çe biti va┼żno zahtijevati od njih da bira─Źi mogu, putem referenduma, izbaciti svoje predstavnike prije nego ┼íto im istekne mandat; od 1999. u ustavu Venecuele zapisana je takva odredba. Mnogi ┼íefovi dr┼żava su donosili krupne odluke (granica za umirovljenje, vojna obveza, ustavni ugovori) bez narodnog mandata. Tako bi ljudi stekli pravo kazniti vlastodr┼íce, a da to ne bude samo vra─çanje na vlast klonova onih koji su ve─ç izigrali povjerenje naroda.

Da li je dovoljno ─Źekati pravi trenutak? “Po─Źetkom 2011 bilo je samo ┼íestero ljudi koji su jo┼í uvijek bili u CPR [Kongres za republiku]“, prisje─ça se predsjednik Tunisa Monsef Marzuki. “Ali to nije sprije─Źilo ovu partiju da osvoji drugo mjesto na demokratskim izborima u Tunisu nekoliko mjeseci kasnije. “U dana┼ínjem kontekstu, rizik od pasivnog idealisti─Źkog ─Źekanja jeste da bi oni manje strpljivi, manje kolebljivi i opasniji mogli iskoristiti trenutak i zlouporabe, za svoju korist, gnjev koji tra┼żi metu, ne nu┼żno pravu. Po┼íto se posao dru┼ítvenog razbijanja nikad ne zavr┼íava sam od sebe, ─Źvori┼íta i centri otpora (neprofitne aktivnosti, javne slu┼żbe, demokratska prava) koji bi mogli biti nositelji mogu─çeg trijumfa, riskiraju da u me─Ĺuvremenu budu uni┼íteni, umanjuju─çi time ┼íanse za kasniju pobjedu.

Igra nije zavr┼íena. Neoliberalni san je izgubio status apsoluta i ideala, bez kojeg ─çe njegovi dru┼ítveni projekti venuti i nestati. Sada mo┼że jedino proizvoditi privilegije i hladna, mrtva tijela. Promjena ─çe do─çi. Svatko od nas mo┼że pridonijeti njenom ubrzanju.
 
(pescanik.net/uredio:nsp)

Filed under: GLOBALNA KRIZA, Novi Svjetski Poredak, VIJESTI IZ SVIJETA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,