PAUL KRUGMAN: Doba Mjehura

Još jedna nevolja s BRIC – om. U stvari , nikad mi se nije mnogo dopadao taj koncept “BRIC” – Brazil, Rusija, Indija i Kina: Rusija, koja je u suštini petro – ekonomija, uopće se ne uklapa ovdje, a i između ostale tri zemlje postoje ogromne razlike. Međutim, ne može se reći da Indija, Brazil i mnoge druge zemlje sada ne prolaze kroz slične probleme. A ti zajednički problemi definiraju ekonomsku krizu du jour.

Što se stvarno događa? Ovo je varijacija stare priče: investitori su voljeli ove ekonomije, ne mudro ali strastveno, a sada su se okrenuli protiv svoje nekadašnje ljubavi. Prije nekoliko godina, zapadni investitori – obeshrabreni niskim prihodima iz Sjedinjenih država i iz nekriznih zemalja Europe – počeli su gurati ogromne količine novca u razvojna tržišta. Sada su promijenili pravac. Kao rezultat, indijski rupi i brazilski real padaju, kao i indonezijski rupi , južnoafrički rand, turska lira i druge valute .

Je li ovaj zaokret sreće predstavlja veliku prijetnju svjetskoj ekonomiji? Mislim da ne (kaže on prekriživši prste iza leđa). Točno je da su gubitak povjerenja investitora i posljedični pad vrijednosti valuta izazvali ozbiljne ekonomske krize u azijskim zemljama 1997-98. Ali ključni problem tada, u kriznim zemljama, bilo je to što su mnoga poduzeća imala ogromne dugove u dolarima, tako da je pad njihovih valuta praktično izazvao napuhavanje dugova, što je pokrenulo široku financijsku krizu. Taj problem nije potpuno nestao ni sada, ali on sada izgleda puno bezopasnije.

Zapravo, ja sam jedan od onih koji smatraju da je trenutno najveća prijetnja činjenica da će razvojna tržišta panično reagirati – njihove centralne banke će znatno podići kamatne stope da održe svoje valute, što ostatku svijeta sada nije potrebno .

Međutim, čak iako vijesti iz Indije i drugih zemalja nisu apokaliptične, to nisu stvari koje želite čuti dok se bogatije svjetske ekonomije, koje uistinu stoje bolje nego prije nekoliko mjeseci, još uvijek bore s dubokom depresijom i pokušavaju se oporaviti. A ovaj posljednji financijski potres nameće jedno šire pitanje: kako to da smo imali toliko mjehura ?

Sada je jasno da je upliv novca u razvojna tržišta – koji je nakratko podigao brazilsku valutu za skoro 40 posto, što je do sada potpuno poništeno – bio samo još jedna stavka na dugom popisu financijskih balona kroz nekoliko desetljeća. Naravno, postojao je mjehur nekretnina. Ali prije toga smo imali internetski mjehur; prije toga azijskim mjehur sredinom 90 – ih; prije njega mjehur poslovnih nekretnina 80 – ih. Taj posljednji mjehur je natovario ogromne troškove poreznim obveznicima, koji su morali spašavati “uštedi & posudi” institucije.

Radi se o tome da nije oduvijek bilo tako. Pedesete, šezdesete, pa čak ni problematične sedamdesete godine nisu bile toliko sklone mjehurićima. Što se onda promijenilo ?

Jedan popularni odgovor svaljuje krivnju na Federalne rezerve – na politiku jeftinog novca Ben Bernanke-a i prije njega Alan Greenspan-a. Svakako je točno da se FED u proteklih nekoliko godina trudio da spusti kamate, i uobičajenim i nekonvencionalnim mjerama, poput kupnje dugoročnih obveznica . Niske stope su sigurno potaknule ulagače da potraže druga mjesta za ulaganje , uključujući i razvojna tržišta.

Ali Fed je samo radio svoj ​​posao. On i treba spuštati kamatne stope kad je ekonomija depresirana i kad je inflacija niska. Što je s nizom prethodnih balona, koji se sada već protežu do prethodne generacije?

Znam da ima ljudi koji smatraju da je Fed svo vrijeme držao preniske kamatne stope i da je štampao previše novca. Ali kamatne stope su 80 – ih i 90 – ih zapravo bile visoke prema povijesnim mjerilima, dok su čak i u vrijeme mjehura nekretnina bile unutar povijesnih normi. Pritom, zar ne bi trebao pokazatelj pretjeranog tiskanja novca bude porast inflacije? Imali smo niz mjehura kroz nekoliko desetljeća – a inflacija je niža nego na početku.

Dobro, očito je kriva financijska deregulacija – ne samo u Sjedinjenim državama nego i diljem svijeta. U nju spada i ukidanje većine kontrolnih mjera za međunarodno kretanje kapitala. Podivljale banke su bile u središtu mjehura poslovnih nekretnina osamdesetih i mjehura nekretnina koji je pukao 2007. Prekogranični protok vrućeg novca zaslužan je za azijsku krizu 1997-1998, kao i krizu koja sada izbija u razvojnim tržištima – i bio je ključni faktor u današnjoj krizi u Europi.

Ukratko, glavna pouka ovog doba mjehura – pouka koju Indija, Brazil i druge zemlje sada ponovno shvaćaju – je da kada financijskoj industriji dajete odriješene ruke da radi ono što najbolje umije, ona hrli iz krize u krizu.
 
(pescanik.net/uredio: nsp)