Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA, Novi Svjetski Poredak » GLOBALIZACIJA: POJAM, NASTANAK I TRENDOVI RAZVOJA (1.dio)

GLOBALIZACIJA: POJAM, NASTANAK I TRENDOVI RAZVOJA (1.dio)

globalizacijaSvijet novog tisućljeća oblikuju globalizacija, liberalizacija i tehnološki razvoj. Pojam globalizacija počeo se intenzivnije koristiti tek u novije vrijeme, a različiti ga autori različito definiraju. Globalizacija dovodi do stvaranja trgovačkih blokova, globalnih tvrtki i globalne ekonomije. Svijet na taj način postaje jedinstveni sustav, a svjetsko tržište dostupno svima.

Ekonomska globalizacija nudi zemljama širom svijeta mnoge mogućnosti. Upravo zahvaljujući tim mogućnostima mnoge su zemlje napredovale od svjetske periferije do vrlo razvijenih jezgara te mogu poslužiti kao dobar primjer drugim zemljama koje tek kreću u osvajanje tržišta. Globalizacija, međutim, nije isto što i globalno gospodarstvo.

Ona je samo njegova nadgradnja, šira je od gospodarskih odnosa i sadrži mnogo elemenata politike, kulture i socijalnih odnosa. Cirkulacijom ljudi, roba i informacija povezuju se regije i ostvaruje interakcija. Dolazi do procesa decentralizacije te ustupanja moći i suverenosti država nadnacionalnim tijelima. Globalizacija ubrzava te procese te oblikuje nove uvjete kojima se moraju prilagoditi svi koji žele uspjeti. 

Pojam globalizacije

Konvencionalna definicija globalizacije podrazumijeva proces otvaranja i liberalizacije nacionalnih financijskih tržišta i njihova stapanja u globalno tržište kapitala. No danas se češće pod tim pojmom podrazumijeva “međunarodna integracija” dobara, tehnologija, rada i kapitala pa se može govoriti o globalizaciji u širem smislu. Pojam globalizacije izveden je od riječi “global” što znači ukupnost, a  globalizam je način gledanja na zbivanja u globalu. Globalizacija bi tako podrazumijevala socijalni proces koji teži sveobuhvatnosti i jedinstvenosti svijeta. Kad se govori o globalizmu, tu je još i proširena teorija koja globalizam tumači argumentima suvremene mikroelektronske revolucije.

Zahvaljujući globalizaciji odnosi među ljudima i zemljama postaju sve intenzivniji, a ljudi počinju globalno razmišljati i svijet u cjelini drugačije shvaćati. Globalizacija ima i određene zahtjeve – stalno ulaganje u znanje, tehnologije, istraživanje i razvoj. Tko jednom počne zaostajati u procesu globalizacije ili se na vrijeme ne uključi u suvremene procese, bitno zaostaje. Današnji se svijet sve više “otvara” i “smanjuje” i otuda je stvorena već dobro poznata uzrečica o svijetu kao “globalnom selu”. Globalizacija se kao ideja odnosi na “smanjivanje” svijeta, ali i na jačanje svijesti o svijetu kao cjelini.

Za globalizaciju se može ustvrditi da je jedna od posljedica razvoja znanosti, suvremene tehnologije, tržišne ekonomije, demokracije. Globalizacija je omogućila i slobodno kretanje kapitala, roba, informacija i ljudi kroz širenje i ukidanje granica. Ekološka, kulturološka i društvena strana globalizacije često se zanemaruju u odnosu na njezinu političku, a osobito ekonomsku dimenziju, ali u novije vrijeme i one dobivaju sve veći prostor. Treba primjerice spomenuti antiglobaliste, borce za ljudska prava, prava životinja (Greenpeace i dr.) i sl. Teoriju globalizacije osmislio je osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća Ronald Robertson. Na temelju te teorije mogao je opisati pojave koje imaju nadnacionalno i svjetsko značenje. Osim Robertsona brojni autori govore o globalizaciji i pridaju joj različita značenja. Tako Urlich Beck piše o čak osam tipova globaliteta od kojih su najvažnija prva četiri. 

Tipovi globaliteta: 

1. gospodarski tip

2. tehnološki tip

3. univerzalne vrijednosti

4. globalna kulturna industrija

5. policentrična svjetska politika

6. svjetsko osiromašenje

7. globalno razaranje i uništavanje čovjekova okoliša

8. transkulturalni konflikt.  

Nastanak globalizacije

Pojavi procesa globalizacije pogodovala je situacija nakon Drugoga svjetskog rata, osobito u Europi. Europske zemlje, neke tada u potpunosti razorene, ali novčano potpomognute od SAD-a, započinju proces međusobnog povezivanja. Jedan od ciljeva tog povezivanja bio je izbjeći daljnja međusobna neprijateljstva i stvoriti Europu u kojoj će sve zemlje međusobno surađivati i pomagati se. Takva politika u Europi bila je nakon toga pokretač sličnih procesa i drugdje u svijetu. To je na kraju dovelo do stvaranja svijeta kakav jest danas.  Kada se govori o nastanku globalizacije svakako se mora spomenuti GATT (General Agreement on Tariffs and Trade) i značenje što ga je imalo smanjenje trgovačkih carina među zemljama. Ono je, uz ostalo, pridonijelo njihovu jačem međusobnom trgovinskom povezivanju. GATT je osnovan 1947. i temeljio se na klauzuli o najvećim pogodnostima.

Iz nje proizlaze tri temeljna načela: načelo recipročnosti, načelo liberalizacije i načelo nediskriminacije. Načelo recipročnosti odnosi se na to da trgovačke olakšice koje potpisnice GATT-a priznaju jedna drugoj, moraju biti jednake za obje strane. Kasnije je to načelo ublaženo u korist zemalja u razvoju. Načelo liberalizacije podrazumijeva postupno smanjivanje carina i drugih ograničenja, a načelo carinske nediskriminacije da se dvostruke carinske olakšice između dviju potpisnica moraju primijeniti na sve članice GATT-a.

Carinske stope također se ne smiju jednostrano povećavati.  U godini osnivanja GATT-u su pristupile 23 zemlje, a kasnije se taj broj neprestano povećavao. GATT je 8. prosinca 1994. preimenovan u WTO (World Trade Organization) na kraju urugvajskog kruga pregovora i ministarske konferencije u Marakeshu. WTO je počeo djelovati 1995., a financira se doprinosima potpisnica prema njihovu udjelu u trgovini među članicama. U članstvu su 134 države.  Još jedan pojam koji je uz globalizaciju sve više u upotrebi, jest i pojam transnacionalizacija. Rast i sve veće ekonomsko značenje transnacionalnih korporacija i transnacionalnih tijekova roba, kapitala, informacija te znanja na svjetskom tržištu i globalnom ekonomskom prostoru, najbitnija je odlika transnacionalizacije. O njoj se govori i sve više sa stajališta nacionalne države koja se pojavom transnacionalizacije mora odreći dijela svoje suverenosti radi uključivanja u iznadnacionalne saveze kao što su NATO ili EU. 

Činjenica da država više nije najviši autoritet osobito je teško prihvaćena u tranzicijskim zemljama jugoistočne, istočne i srednje Europe (pa tako i u  Hrvatskoj) koje su nakon više desetljeća “čekanja” stekle svoju samostalnost i koje su je se već na početku, kada su je počele uživati, dijelom morale “odreći”.

Građani tih zemalja ponekad imaju skeptično mišljenje prema europskim integracijama i integriranju. Kao što je rečeno, u procesima globalizacije do izražaja sve više dolazi snaga i moć multinacionalnih korporacija. Mnoge države u kojima takve korporacije posluju, a posebice one male i siromašne, zbog golemih financijskih sredstava koje multinacionalne korporacije posjeduju, nerijetko se vode u financijskom pogledu kao njihove podružnice.

Bruto-nacionalni proizvod tih zemalja ne može se ni približno mjeriti s profitom koji ostvaruju te korporacije.  Multinacionalne korporacije, međutim, utječu i šire svoju moć na sve države. Nijedna ne može izbjeći “globalno traženje”. Investicijske odluke korporacija donose se na globalnoj razini, prenoseći kapital ili resurse iz jedne zemlje u drugu, utječući na (ne)zaposlenost milijuna ljudi i stupanj ekonomske aktivnosti u pojedinim državama.

Prema mnogima, svijet i svjetsko društvo postali su “mnoštvo bez jedinstva”, gdje svatko gleda svoje interese, nastoji što više zaraditi i nadmašiti konkurenciju. Globalizacija je proces koji je započeo i koji se više ne može zaustaviti. Prije svega tu je sve veća interakcija među sudionicima međunarodne trgovine, globalno umrežavanje financijskih tržišta i već spomenuta rastuća moć multinacionalnih korporacija. Očevidci smo i stalnog informacijskog i komunikacijskog razvoja, razvoja globalne kulture i policentričnosti svjetske politike. Danas se globalizacija doživljava kao svijet bez granica. Sve što se stvara počinje se odražavati globalno. Tako danas postoje globalni proizvodi, moda, potrošači pa i građani. Globalizacija se, dakle, može čak shvatiti kao jedna etapa razvoja civilizacije.

Početci stvaranja globalne kulture

Europljani su stvorili prvu doista svjetsku kulturu. Stvaranjem kolonijalnih carstava pojedinih europskih država u prostoru izvan geografskih granica Europe, mnogi su narodi došli pod utjecaj europske kulture. 

Dakako, europske se zemlje u pogledu kulture uvelike razlikuju, međutim pod utjecajem općeg napretka europsku se kulturu počelo poistovjećivati s modernizacijom, industrijalizacijom i urbanizacijom. Važnu ulogu u tome odigrala su putovanja i komunikacije jer su upravo oni omogućili uspostavu europske kulture kao prve globalne kulture.

Europska dominacija i uspostavljanje svjetske trgovine započeli su najprije jedrenjačkom plovidbom, a učvrstili su se razvojem parobroda i željeznice te kasnije suvremenim vrstama komunikacija. Za vrijeme kolonijalizma europske su države u Novi svijet prenosile i svoje državne, gospodarske i političke institucije. Budući da su njihove kolonije bile samo aneksi matičnih zemalja, a europske zemlje imale pod političkim i gospodarskim nadzorom mnoštvo takvih država, s vremenom su one postale prava carstva. Tako je i izgled naselja doseljenih Europljana u prekomorskim zemljama gotovo identičan onim u matičnim zemljama. Npr. u Latinskoj se Americi i danas govori španjolski, odnosno portugalski, jer je to bio jezik europskih kolonizatora, a i kultura i način života su vrlo slični. U isto je vrijeme Europa, još od rimskog razdoblja, bila razjedinjena, a europske države u neprestanim sukobima i ratovima.

Čak i nakon raspada kolonijalizma i kolonijalnih carstava te osamostaljenja kolonija, veze koje su te zemlje imale s Europom ostale su i dalje vrlo jake. Prva od zemalja koja je izborila svoju samostalnost, bio je SAD (1776.), ali je engleski jezik i dalje ostao službeni i tek u novije vrijeme, doseljavanjem ljudi iz Latinske Amerike, dobija i španjolski jezik. Naravno, i prije velikih geografskih otkrića i osnivanja europskih kolonija u drugim dijelovima svijeta također su postojale interkontinentalne veze. Kao primjeri mogu se navesti trgovina u vrijeme starog Rima pomorska trgovina u Kineskom moru i Indijskom oceanu i sl., ali tada nije bilo gospodarske razmjene pod dominacijom jedne kulture kao što se to zbilo prevlašću Europljana na globalnoj sceni.  

Aspekti globalizacije

Brojni su i raznovrsni aspekti globalizacije, a odražavaju se na svim poljima života i djelovanja suvremenog čovjeka. Prvi i jedan od najvažnijih aspekata globalizacije jest ekonomski aspekt. Globalne tvrtke utječu na tijek svjetskih gospodarskih procesa i mnoge od njih, iz sasvim jednostavnog razloga da obavljaju svoj posao i stječu dobit, integriraju planet.  Multinacionalne tvrtke uključuju u svoje poslovanje milijune ljudi širom svijeta koji su međusobno povezani usprkos velikim udaljenostima. One nadziru planetarne resurse, kapital i tehnologiju. Na taj se način širi gospodarstvo bez granica i posluje se kao da nema gospodarskih i političkih barijera.

Drugi, ali ne manje važan je političko-pravni aspekt globalizacije. Političko- pravni aspekt odnosi se na narušenu državnu suverenost nastalu uključivanjem u međunarodne ugovore, zajednice i organizacije. Stvara se sustav globalnog upravljanja koje ograničava dosadašnju moć države pri čemu nastaje temelj za stvaranje nove, nadnacionalne države. Slabljenje državne vlasti posebno se uočava u području financija.

Internacionalizacija i regionalizacija također postaju, uz globalizaciju, izazovi današnjim državama. Stvaraju se nove međunarodne i regionalne udruge preko kojih se mogu vršiti pritisci na vlade država, ali i uspostavljaju veze s ljudima širom svijeta.  Globalna politika postaje multikulturalna i multicivilizacijska.

“Smanjivanjem” svijeta porasla je svijest o povezanosti i međuovisnosti njegovih različitih dijelova. Dolazi do napuštanja starih i prihvaćanja novih, širih identiteta. Tako, još razmjerno novi, europski identitet danas sve više prestaje biti nešto neshvatljivo za francuskog ili španjolskog ribara, kao što je u 19. stoljeću njemački identitet prestao biti apstrakcija za bavarskog seljaka.

Vrlo su vidljive promjene procesa globalizacije i na području kulture. To se može ilustrirati činjenicom da se danas velikom brzinom uvodi zajednički svjetski jezik, ali to nije, kao što su neki očekivali, esperanto, već je to engleski jezik. Engleski se jezik na taj način našao na drugom mjestu najrasprostranjenijih jezika koji se govore (poslije kineskog). Neki smatraju da je – s obzirom na tu činjenicu, ali i svakodnevno izumiranje nekoliko dijalekata i jezika – na pomolu nov lingvistički poredak.

Suvremeni čovjek svjedoči činjenici da je i u kulturološkom pogledu svijet sve više zaokupljen pozapadnjačenjem i stvaranjem globalne kulture. Na žalost, na taj način nestaju mnoge kulturalne posebnosti koje život na Zemlji čine zanimljivim i jedinstvenim.  
 
(Globalizacija – pojam, nastanak i trendovi razvoja, J.Lončar/uredio: nsp)

Priznanje na samrti: ADHD je izmišljen zbog popunjavanja farmaceutskih blagajni!
Nekoliko načina kako se riješiti potencijalno smrtonosnog fluora iz hrane i pića!

Filed under: GLOBALNA KRIZA, Novi Svjetski Poredak · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

 
reklama