Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » Illuminati, Masoni, Novi Svjetski Poredak, PREPPERS, TEORIJE ZAVJERE, VIJESTI Hrvatska » KAKO ILUMINATI I BANKARI PROGRAMIRAJU PODSVIJEST NAŠIH POLITIČARA

KAKO ILUMINATI I BANKARI PROGRAMIRAJU PODSVIJEST NAŠIH POLITIČARA

podsvijest-mozak-umNaši političari naprosto su bolesni od suženja percepcije. Na njihovu podsvijest može se utjecati različitim tehnikama čak i na daljinu, što koriste tajne službe i znanstvenici korporacija. Primjeri se vide posvuda. Stalno poručivanje: ‘nema spasa bez privatizacije’, ‘trebamo EU da bismo se spasili’, govori dovoljno s kim imamo posla, kaže Sanela Ahmetović.

Tvrdnje izrečene na nedavnoj tribini o ‘Svjetskoj vladi’ prema kojima se namjera može spremiti u kutiju i poslati poštom, prema kojima pripadnici ‘elite’ koji poznaju ‘tehnologiju duha’ mogu ljude uvjeriti da rade i ono što ne žele, kasnije su izazvale burnu polemiku u javnosti. O toj izuzetno zanimljivoj, no u medijima rijetko prisutnoj temi, razgovarali smo sa Sanelom Ahmetović, pranoterapeutkinjom čiji posao podrazumijeva znanje o mehanizmima ljudske podsvijesti, pa i tehnikama manipulacije ljudima.

Na koji način se može upravljati ljudima?

Posvuda se svim silama potiče nesigurnost i strah, te se svatko priklanja tamo gdje se osjeća najsigurnije. Žalosno je, no istinito, da se danas najčešće sigurnost traži u sjeni novca. Život se sve više svodi na teško stjecanje i upravljanje novcem, pa se pronalaze i prečice.

Zaboravlja se da je važan put zbog putovanja samog, da su važni svi koje sretneš na tom putu te da cilj ne opravdava sredstva. Može se, dakle reći da upravljanje ljudima olakšano oslabljivanjem zajednice i duha pojedinca. Oduzimanjem i trošenjem njihove vitalne snage prekomjernim radom, stresnim okruženjem, usmjeravanjem pozornosti na nevažne stvari putem industrije zabave, glazbe, medija, te trčanjem za ispraznim vrijednostima koje osobe čine konstantno frustriranom i praznom. Forsira se brza strast, brzo sagorijevanje, naglost, nepromišljenost, nemoć nad doživljajem vlastitog smisla postojanja.

Zato se postaje normalno predati, odnosno pripadati nekom ili nečem što nudi ‘gotov’ identitet koji ne možeš sam iznutra iznjedriti. Društveni opis uspjeha danas je popularnost, posjedovanje, nadmoć, status ega. To je direktno u suprotnosti s unutrašnjim porivom duhovno i psihološki zdravog pojedinca. Cjelovita, vitalna osoba prirodno teži živjeti svrhovito, doprinositi zajednici i biti korisna društvu. Želi se ponositi svojim doprinosom cijelom svijetu, a ne visokim statusom.

Možete li biti malo određeniji?

Detaljniji odgovor na pitanje: Kako se to radi, jest: radi se nečijom namjerom. Pitam se je li ovako loše stanje u ekonomiji i gospodarstvu slučajno? Kako ja to vidim, sve što imamo sada od gospodarske i ekonomske situacije bila je nečija namjera. Sve što jest, počinje namjerom. Zapravo, bilo je potrebno puno energije i planiranja da bi se stvorilo aktualno stanje nesigurnosti i razočaranja.

Kako se namjerom može djelovati na nekoga ili nešto?

Sve je vibracija. Primjer glazbene vilice je dobar primjer prijenosa vibracije. Ako približimo vibrirajućoj glazbenoj vilici drugu vilicu, vibracija tona od jedne ka drugoj se prenosi i samom blizinom. Tako se određena uvjerenja, misli, ovisnost, namjere, emocije, strahovi, bijes, bespomoćnost i nesigurnost prenose iz podsvijesti u podsvijest pojedincima putem određenih okidača u medijima, reklamama, novinama, te putem polja kolektivnog nesvjesnog.

Prvo se stvori uvjerenje u određenoj skupini ljudi, da nisu dovoljno pametni, bitni, vrijedni, nudeći im neučinkovita rješenja za nametnute probleme, a potom ih se dovoljno dugo tretira kao glupane, jadnike dok oni sami ne povjeruju u svoju ničim zasluženu ulogu, pa više uopće ne reagiraju na omalovažavanje. Nametnuta uloga ostaje kao komunikacijski most koji se koristi samo po potrebi – kada ta uloga treba dati neki rezultat. Općenito, o snazi kreiranja namjerom, ne zna se mnogo u javnosti, ali se odavna koristi u tajnim službama i u vojne, znanstvene, te političke svrhe.

Čini se da je izreći svoje mišljenje danas postala bahatost i arogancija, dok se beskičmeno savijanje pred bilo kojim naletom kritike naziva odmjerenošću i kulturom. Zapravo, dresira nas se da prestanemo komunicirati međusobno, proizvoditi rješenja na bilo kakav način. 

Gdje sve prepoznajete upotrebu te tehnike?

Upotrebljava se na više razina. Glazbena i filmska industrija oblikuje svjesnost djeteta od njegove najranije dobi. Dijete nema stavove, nezaštićeno je od utjecaja i nažalost, formira se imitirajući okolinu. Ono što uoči kao zanimljivo, to će kasnije i činiti, koliko god mu tvrdili da je to štetno.

Mediji i Vlada oblikuju ponašanje odraslih lažima, strahom i nesigurnošću. Događaji koji uzrokuju kolektivnu nesigurnost i bespomoćnost, su masovna hipnoza. Na primjer, odluke vlade o ratovanju – iako to narod ne želi – imaju svrhu produbljivanja unutarnjeg konflikta u pojedincu i umanjenja njegove samosvijesti i integriteta.

Svjesnost ima svoje mišiće. Ukoliko se redovno koristi postaje budnijom i odgovornijom te sposobnijom preuzimati zadatke i pronalaziti rješenja za probleme u zajednici. Međutim, ukoliko se mišići svjesnosti ne upotrebljavaju, svjesnost se degradira, zatvara u prošlost, sabotirajući osobu i umanjujući njezin doživljaj vlastite vrijednosti. Na razini medija, riječ je o vrlo suptilnim manipulacijama podsviješću. Određene riječi ili predodžbe koriste se kao podsvjesna ‘sidra’ za utjecanje na ponašanje. Ponekad su to samo dvije riječi, a češće spajanje određenih pojmova odnosno manipulacije predodžbama.

Možete li navesti konkretne primjere ‘programiranja podsvijesti’ u hrvatskoj politici?

Krasan primjer su dvije riječi; Uspjeh Referenduma. Iako je zakon prilagođen s namjerom da bude legalno prihvatiti glasanje manje od 50 posto stanovništva RH, te dvije riječi mediji su naglašeno koristili da u javnosti ne bi došlo do nezadovoljstva rezultatom referenduma. Prije samog referenduma sustavno su korištene riječi zbog kojih su glasači, nezadovoljni potezima Vlade oko pridruživanja EU, bili omalovaženi i uvredama poticani da ne izađu na referendum, te su zbog toga bili unaprijed rezignirani i namjerno odgovoreni od glasanja.

To su riječi: euroskeptici, antieuropejci, balkanska eskadrila, jugosentimenti, neinformirani, očajnici… Budući da ljudi imaju prirodnu potrebu pripadati, da odbacuju ono čemu ne mogu vjerovati, te da ne žele biti omalovaženi i pogrešno deklarirani, odbacili su legitimitet referenduma nepojavljivanjem na glasačkom mjestu. Mnogi proEU glasači u krugu svojih bližnjih širili su EU kampanju koristeći pomodno iste izraze. Citirali su kolumniste iz proEU medija izrugujući se onima koji su bili protiv ulaska Hrvatske u EU. Nesvjesnim bićem može manipulirati tko god tako odluči. Onom tko živi svoju istinu, svoj integritet, nemoguće je nametnuti lažnu sigurnost izvana, zavesti ga darovima i obećanjima. Pretpostavljam da zbog toga veliki broj ljudi uopće nije izašao na referendum.

Prepoznali su strategije i namjeru Vlade prilikom najavljivanja referenduma. Onima koji jasno vide namjere koje stoje iza vanjskih sugestija, teška je uvreda nastaviti razgovor na razini na kojoj im političari dodjeljuju unaprijed omalovaženu ulogu. Primjeri programiranja podsvijesti vide se posvuda. Konstantno poručivanje: ‘vi trebate nas da bismo vas spasili’, ‘mi trebamo EU da bismo se spasili’, ‘nema spasa bez privatizacije’, ‘nema nam spasa uopće ‘ili možda samo ako nam pomogne MMF’ – govori dovoljno s kim imamo posla.

Kako se dolazi do tih i sličnih složenica? Tko kreira te slogane?

Postoje cijeli rječnici izmišljeni za političke potrebe programiranja podsvijesti mase. Te riječi masu navode na privid nemoći ili je tjera u ignoriranje. Oboje je jednako dobro za elitu. Rječnik kojim se koristi izbacuje pojedinca iz vlastitog integriteta i u umu mu stvara predodžbu pritiska, odnosno neizbora, i sugerira samo jedno rješenje.

Tada se nametne rješenje koje je naručeno po volji elite. Na koje ionako više nitko ne reagira. Dok se okreneš, već je novih 100 zakona izglasano. Niti jedan nije legitiman dok ga stanovništvo ne prihvati. Mi, međutim, uopće ne sudjelujemo u tim važnim odlukama. Naši zakonoklepci su sretni zbog toga, iako nam se rugaju zbog odustajanja od komunikacije s njima. Veličamo ih kao što djeca u šestoj godini veličaju svoje autoritete, jer su počela spoznavati da ne mogu sama ispuniti svoje potrebe. Međutim djeca u devetoj godini. ruše sve idealizirane autoritete i od onih kojima su se divili i pljeskali im za svako umijeće, s prezirom počinju zahtijevati istinitiji odnos prema stvarnosti.

Oni najviši padaju najniže u njihovim očima. Naravno, u tom procesu samorazvoja identiteta djeca duboko pate jer se osjećaju usamljeno i razočarano. Njihovo ‘Ja’ se ipak nepovratno želi smjestiti u stvarnost kakva god da jest. Zašto mi odrasli ne možemo prihvatiti bolnu stvarnost i osnažiti se ispunjavajući svoje potrebe? Zar devetogodišnje dijete ima više mudrosti od odraslog čovjeka? Primjerice, zašto mi, koji održavamo sustav i zbog kojih država, vlast i zakoni postoje; ne bismo svakodnevno održavali referendum internetom? Neka narod kaže što misli o određenom zakonu – o svakom zakonu, svaki dan. Ili barem neka referendumom izabere vladu kojoj će vjerovati, sastavljenu od sposobnih građana, koji nisu nikome podobni osim narodu. Kao što je to učinio Island.

Postoji li drastičan primjer kontroliranja mase ili programiranja podsvijesti?

Do koje mjere je to usavršeno, može se i ovako predočiti: postoji i vrlo stručan način kontroliranja uma koji su razvile njemačke tajne službe i psiholozi, putem kojeg se stvaraju posebni agenti – ljudi programirani da čine određene zadatke i to potpuno nesvjesno, nakon što im se nakon mnogo godina spomene određeni kod u riječima. Takve osobe su programirane druženjem s nekom osobom (programerom), a da ni ne znaju da su programirani. Žive normalan život dok ne čuju ‘kod’ koji izazove bujicu misli, osjećaja i namjera iz podsvijesti i u točno određenom periodu navede ju na neki čin, ili ponašanje. Takvi agenti koriste se za terorističke i samoubilačke akcije, pokretanje lažnih revolucija, namještanje političkih i znanstvenih tajnih projekata elite. Nešto poput norveškog Breivika.

I ljude, dakle, dresiraju?

Točno. Čini se da je izreći svoje mišljenje danas postala bahatost i arogancija, dok se beskičmeno savijanje pred bilo kojim naletom kritike naziva odmjerenošću i kulturom. Zapravo, dresira nas se da prestanemo komunicirati međusobno, proizvoditi rješenja na bilo kakav način. Mada vjerujem da to neće biti moguće sa Hrvatima. Takovo programiranje moguće je na njemačkom jeziku, jer su njemačke riječi pojmovne slike, ocrtavajućeg fokusa u podsvijesti, dok hrvatski nije takav jezik. On dopušta čovjeku da u doživljavanju riječi kombinira različita unutarnja stanja još u fazi dječjeg formiranja vještine govora i to doprinosi da se kasnije predodžbe razvijaju raznoliko. Tako je i buduća individualnost zajamčena.

Jesu li ljudi koji koriste tehniku programiranja uvijek svjesni da to čine, ili su i oni programirani?

Često je nesvjesno koriste. Iako primjećuju da nedostaje nečeg u tome, nastavljaju s koristoljubljem za svaki slučaj. Obećavaju, unaprijed lažući jer to ionako rade i njihovi konkurenti. Srce im je ‘hakirano’ ljubavlju prema statusu, moći i novcu, te samoljubljem i pripadnošću onima gore, iznad naroda.

Tko programira hrvatske političare?

Tko ima koristi od osiromašenja naroda i obespravljenog čovjeka? Nemoći čovjeka da zaradi i kupi pošteno svoj dom? Tko se u cijeloj priči najviše bogati? Bankari. Tko stoji iza banaka? Iluminati. Kako iluminati programiraju svoje ‘desnice i ljevice’ daleko dolje u piramidi? Dodjeljivanjem posebnih počasti i poboljšavanjem kvalitete života svojih službenika. Nažalost i programiranjem njihove podsvijesti. Naši političari naprosto su bolesni od suženja percepcije. Na podsvijest čovjeka se može utjecati različitim mind-programing tehnikama čak i na daljinu. Te tehnike, kao i tehnike kreiranja stvarnosti namjerom sprovode se na političarima, vojnicima, televizijskim voditeljima i službenicima, glazbenim i filmskim zvijezdama i običnim pukom, a koriste ih tajne službe i elita, te znanstvenici korporacija, računajući naravno i na dozu osobne pohlepe i samoljublje.

Kako programiraju obične ljude?

Treba znati da je svatko programiran do neke mjere, sa svim što je doživljavao u prve tri godine, pa do puberteta. Za proces osvještavanja potrebno je dosta analize i višak slobodnog vremena, kojeg nema dovoljno, a to nije slučajno. Na osobnoj i kolektivnoj razini podsvijesti, pojedincem se lako manipulira zbog potrebe za zajedništvom, pripadanjem, iskrenošću, najčešće strahom. Strah i nelagoda su temeljno oruđe za programiranje.

Kontrolirati se može i neznanjem, izvrtanjem i sakrivanjem činjenica. Posljedica toga je osjećaj razočaranja samim sobom i okruženjem, nemogućnost kritičnog mišljenja, tupost općenito. TV reklame uvelike programiraju kolektivno nesvjesno. Istraživanja su pokazala da je potrebno pola godine da se nakon perioda prikazivanja reklame, iz podsvijesti pojavi program u stilu: ovaj proizvod moram kupiti. Svatko bi se iznenadio da prekine tok programiranih misli i odluči boraviti sam neko vrijeme u prirodi, slušajući samo glas svoje duše o tom što je njemu doista važno i korisno.

Gotovo da se ne bi imao po što vratiti u grad. Sve što mu je potrebno, našao bi u sebi. Što je različitija i bogatija unutrašnja kreativna snaga pojedinca, to je teže njegovu maštu ‘potčiniti i ukalupiti’ te slijepiti s podsviješću različitih drugih osoba u smjeru nečije nepoznate namjere. Teško je nekoga tko može iznjedriti svoje vlastite misli i osjećanja okupirati vanjskim neprirodnim izlučevinama. Najslabija točka karaktera Hrvata jest upravo prevelika samokritičnost i ogromne količine brige i tuge, te gubljenje u detaljima, a nemogućnost sagledavanje šire slike. To je ono što ja prepoznajem radeći u grupama sa od 5 do 10 osoba, u smjeru osobnog rasta i razvoja.

Potrebno je biti hrabar i poštovati sebe. Uloga žrtve je vjerojatno programirana putem događaja iz povijesti: stalnih ratova na ovim prostorima. Kada bi se ta uloga osvijestila i otpustila, ostale bi velikodušnost, čestitost i dobronamjernost prema svakome te sposobnost zacjeljivanja unutarnjeg i vanjskog razdora. To se može dogoditi i u jednom danu. Dovoljno je već zakoračiti u znanje. Nije moguće manipulirati onoga koji prepoznaje manipulaciju i djeluje konstruktivno i cjelovito u svom interesu i interesu svoje zajednice.

Najslabija točka karaktera Hrvata jest upravo prevelika samokritičnost i ogromne količine brige i tuge, te gubljenje u detaljima, a nemogućnost sagledavanje šire slike. Potrebno je biti hrabar i poštovati sebe. Uloga žrtve je vjerojatno programirana putem događaja iz povijesti: stalnih ratova na ovim prostorima. 

Možete li analizirati ponašanje hrvatskih političara poput Zoran Milanovića ili bivšeg Ive Sanadera?

Zorana Milanovića teško je slušati ili pratiti putem medija, jer je njegov stav plus namjera uvreda za prosječno emocionalno inteligentnog promatrača. Što je njegova stranka činila osam godina prije nego je došla na vlast? Zašto se nisu pripremili? Njegova programirana uloga u suprotnosti je s njegovom životnom svrhom, što znači da on ne bi trebao biti na toj političkoj poziciji misleći samo na sebe. “Gospodin” Sanader je, pak, poslužio kao medijska sablazan, da bi se skrenuo pogled javnosti sa propusta u potpisivanju pristupnog ugovora za ulazak u EU i privatizacijom koja prati te propuste. Kako inače objasniti tu krvavu medijsku stigmatizaciju upravo u vrijeme tako bitnih odluka za budućnost RH, te rezultat zasićenja i otupljivanja pozornosti javnosti nad onim što je doista bilo presudno važno u isto vrijeme?

A to je dolazak novog zamaha privatizacije zajedno s novom vladom. Nema slučajnosti u mainstream medijima, zato čitajte između redaka. Zašto u našim medijima nema više informacija o načinu na koji je Island regulirao svoju ekonomsku situaciju?

Koji još bitan događaj su veliki mediji namjerno skrili? O čemu ne razgovaramo, a trebali bi?

Zanima me pitaju li se naši političari zašto je poginulo 72 člana poljske Vlade u navodnoj avionskoj nesreći i zbog čega im nitko od državnika iz okolnih zemalja nije došao na pogreb. Svi su se ispričavali nemogućnošću dolaska zbog vulkanskog praha u atmosferi, iako su neki bili udaljeni samo 400 kilometara i mogli su doći automobilom. Nekom je ipak bilo važno odati posljednju počast. Biskup Mieczyslaw Cieslar, poglavar varšavske biskupije Evangeličke crkve, poginuo je u nedjelju navečer kod Lodza dok se vraćao s pogreba u Krakovu.

Jedan od rijetkih koji je došao na pogreb, poginuo je, dakle, zbog otkazivanja kočnica. Mladić koji je snimao video na kojem se vidi da su ubijani preživjeli i da njihova tijela padaju nakon pucnjeva trojice uniformiranih muškaraca, izboden je dvaput i isključen s uređaja u bolnici. No umjesto o tim događajima, mediji su izvijestili da se poljski član Vlade ispričava ruskoj javnosti zbog malicioznih teorija o prometnoj nesreći poljskih državnika.

Što bi se moglo kriti iza toga?

Poljska je jedina država u Europi koja je imala rast u doba krize. Htjela je pomoći susjednim zemljama da izađu iz recesije. Jedina nije nasjela svjetskoj prevari s cjepivom protiv svinjske gripe – to je u globalnim razmjerima nevjerojatna i golema stvar. Ima, osim toga, vlastite stavove o destrukciji temelja društva nasilnim nametanjem homoseksualnosti kao vrhunaravnog ideala… Novinarka Jane Burgermeister istraživala je baš ovu situaciju, kao i pronalazak virusa ptičje gripe u Beču, u 7 tona anti-virusnog cjepiva protiv svinjske gripe, za što je i podnijela tužbu američkom FBI-u protiv Svjetske zdravstvene organizacije, Ujedinjenih naroda i nekoliko visokih vladinih i farmaceutskih dužnosnika, te Baxtera AG, Baxter Internationala i Avir Green Hill Biotechnologyja zbog razvijanja, proizvodnje, raspačavanja i oslobađanja biološkog oružja za masovno uništenje u Austriji između prosinca 2008. i veljače 2009., s namjerom izazivanja globalne pandemije virusa ptičje gripe, te namjerom profitiranja od te pandemije’. Svi njeni video isječci nestali su, međutim, s interneta, kao i njezine informacije.

Što je to pranoterapija, odnosno što vi kao pranoterapeut konkretno radite?

Pranoterapija, neuro-lingvističko programiranje i waldorfska pedagogija odnosno cjelovit odnos prema odgoju čovjeka moja su područja zanimanja. Organiziranim grupnim radom i individualno na temu osobnog rasta i razvoja podržavam pojedince uočiti ograničavajuća uvjerenja koja im više ne koriste i premostiti ih k novim svjesno odabranim uvjerenjima. Podsvijest, svijest i nadsvijest su izrazito moćan alat za izvršenje i fokusiranje na željene ciljeve; od samoozdravljenja do kreiranja svoje stvarnosti namjerom. Zanima me način življenja zbog kojeg bi društvo i čovjek funkcionirali zdravo i cjelovito. Sustav u kojem živimo je sve više postavljen tako da se vitalna snaga ne može sakupiti dovoljno niti za naše minimalne unutarnje potrebe. Važna je količina i kvaliteta prane (vitalne energije) u organizmu.

Prana se skladišti u nervnom sustavu čovjeka i potrebne su njene velike zalihe da bi čovjek koristio svoj puni potencijal polja i svijesti. Budna svijest troši jako puno energije, pa tijelo zbog energetskog manjka koristi ‘autopilot’ za svakodnevicu. Tijelo, naime, ekonomizira potrošnju vitalnosti, da bismo preživjeli svoj vlastiti ritam. Tako nas i dodatno ograničava. To je najbolje što tijelo može učiniti za nas jer nervni sustav ionako može sakupljati pranu samo u stanju dubokog odmora i harmonije s prirodom, a rijetki su sretnici koji si to mogu priuštiti.

Toksični gradovi, toksična hrana, negativnost stavova izvana i iznutra čine manjak snage vitalne energije. Pod uvjetom da se čovjek oslobodi većine programa koji njim operiraju iz podsvijesti, a koje je dobio putem medija, sustava školske indoktrinacije, geneološkog naslijeđa iz obitelji – mogao bi činiti velike stvari za sebe i svoju okolinu.

 

Što se događa kad čovjeku nedostaje ‘prane’?

Većina ljudi ‘spava’ živeći život jer nema dovoljno prane. Možemo reći da je to snaga vitalne energije biljke, vode, vjetra, životinje, čovjeka. Sve što je živo ima snagu vitalne energije. Međutim prana nije fiziološka tvar već određena supstanca svijesti i nalazimo je i u vrlinama, u dobrim i pozitivnim namjerama za sebe i druge. Postoje razne varijante vitalne energije. Možemo reći da je prana i duhovna hrana.

Najvažnije je reći da se ona skuplja podešavanjem nervnog sustava na viši stupanj prijemčljivosti putem boravka na mjestima gdje ima puno prane; šume, planine, rijeke, prirode i konzumiranjem tek ubranog voća i povrća. Prane uopće nema u hrani kakvu jedemo svakodnevno, kupujući ju u trgovini. Zapravo, trošimo te svoje male resurse prane, na probavljanje svega što ne zrači vlastitom vitalnošću. Nema je niti u komunikaciji jer u komunikaciji nema zahvalnosti niti integriteta. Kada bi se razgovaralo uz iskreno poštovanje i suradnju, sami bismo stvarali pranu. Svemir se želi širiti kroz naše djelovanje, ali mi smo krivo indoktrinirani.

Kako se tom tehnikom može pomoći ljudima da ostvare svoje životne ciljeve?

Način mog rada je da prenosim znanje i informaciju, te pomognem oblikovati iskustvo koje je osobi potrebno za daljnji razvoj. To je skup tehnika koje kombiniram sa svojim iskustvom. Kroz nekoliko tjedana ili mjeseci prolazimo kroz programe u obliku radionica, gdje jasno oblikujemo namjeru svog razvoja.

Grupnom podrškom i psihološko-energetskim vježbama reprogramiramo svoju podsvijest, uklanjamo sabotaže te tako svoj razvoj i namjere ubrzano realiziramo. Snaga pojedinca je tisuću puta veća ukoliko se osjeća podržanim od okoline. Mnogi su programirani na sabotiranje vlastitog ostvarenja i slobode u različitim područjima života. Međutim, kroz povjerenje i zajedničke pozitivne namjere, stvara se iskustvo oslobađanja tisućitog unutarnjeg potencijala osobe i događaju se nevjerojatne transformacije u životima prisutnih. Kako iznutra, tako i izvana. Tada je potpuno jasno da nije bitan novac i status za sigurnost, nego okolina, stvaralaštvo, doživljaj funkcionalnosti, prihvaćanje, mudrost i ljubav.

Osjećaj zahvalnosti koji proizvodi grupa za svaki postignuti korak naprijed, nekog pojedinca iz grupe čine snažno pozitivno energetsko polje, puno prane- koje iscjeljuje i pomaže one koji se u njemu nalaze. Iskustvo podrške i zajedništva, najjači je mogući preobrazitelj, svake uvjetovane životne situacije i stava, odnosno ograničavajućeg uvjerenja. Vjerujem da bi u tom pravcu trebalo formirati i sustav državnog vodstva – kroz funkcionalnost u zajedništvu.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Filed under: Illuminati, Masoni, Novi Svjetski Poredak, PREPPERS, TEORIJE ZAVJERE, VIJESTI Hrvatska · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,