Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA, Novi Svjetski Poredak, VIJESTI IZ SVIJETA » ANTI NWO RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE: Argentinski model oslobađanja od ropstva i kolonijalizma

ANTI NWO RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE: Argentinski model oslobađanja od ropstva i kolonijalizma

argentina radnici krizaStvaranje klasne svijesti kroz samoupravljanje

 

Mari Trigona

Argentinske tvornice kojima upravljaju radnici predstavljaju radnicima širom svijeta dokaz da mogu bolje upravljati tvornicom bez šefa ili vlasnika. Novi fenomen zaposlenih koji preuzimaju svoja radna mjesta počeo je 2000. godine i postao snažniji dok se Argentina suočavala sa najgorom ekonomskom krizom 2001. godine.

Širom zemlje, tisuće tvornica je zatvoreno i milion ljudi tokom poslednjih godina ostalo je bez posla.

Kao najveća oporavljena tvornica u Argentini, okupirana još od 2001. godine, Zenon tvornica za keramiku u patagonijskoj oblasti Neuquén sada zapošljava 470 radnika. Približno 180 oporavljenih poduzeća koja sada posluju osigurava poslove za više od 10.000 argentinskih radnika.

Zenon iskustvo redefiniralo je osnovu proizvodnje: bez radnika gazde ne mogu upravljati poslom; bez gazde radnici to mogu bolje. Iako su ova iskustva primorana da egzistiraju unutar kapitalističkog tržišta, ona stvaraju viziju nove radničke kulture.

Dugoročni zahtev u Zenonu je nacionalna eksproprijacija pod radničkom kontrolom. Ipak, radnici su tamo vodili paralelnu borbu na saveznom sudu da pravno priznaju FASINPAT (’’Tvornica bez gazde’’) zadrugu. Sproveli su brojne političke akcije da pritisnu sudove da legaliziraju zadrugu. Vlada je odgovorila nasilno, koristeći različite taktike da istjera radnike iz tvornice.

Pet puta ih je pokušala izbaciti uz pomoć policije. 8. travnja 2003, tokom najskorijeg pokušaja izbacivanja, preko 5.000 članova zajednice iz Neuquéna došlo je da brani tvornicu.

U listopad 2005. godine, FASINPAT je dobio sudsku parnicu, vršeći pritisak na savezne sudove da ga priznaju kao legalno tijelo sa pravom na jednogodišnje upravljanje zadrugom. Kako se bližilo isticanje oktobarskog roka, radnička skupština izglasala je intenziviranje akcija i napora zajednice. 20. listopad 2006. radnici su zahtjevali dugotrajnu pravnu bitku za priznavanje FASINPAT-a na saveznom nivou.

Argentinska radnička klasa proslavila je privremenu pobjedu radnika Zenona. Sa pravno riješenim statusom, FASINPAT se može koncentrirati na planiranje proizvodnje, poboljšanje radnih uvjeta i realiziranje projekta zajednice. Kao dio ove proslave, zadruga je pozvala druge radnike da posjete Zenon kako bi naučili da i oni, također, mogu funkcionirati bez šefa ili vlasnika. Radnička skupština došla je do zaključka da je sada u poziciji da pouči druge o svojim četiri i pol godina funkcioniranja prema samoupravnim principima.

Radnici u Zenonu izgrađuju nacionalnu mrežu solidarnosti koja održava pokret. Radnici Zenona obično putuju širom zemlje kako bi pružili podršku širokom poretku radničkih konflikata. Kao dio ove inicijative, nekoliko FASINPAT predstavnika proputovalo je kroz predgrađa Buenos Aires-a, držeći govore i sastajući se sa lokalnim radničkim organizacijama.

Za razliku od običnih političkih mitinga, ovi se sastanci fokusiraju na stvaranje klasne svjesti i uzajamne solidarnosti među organizacijama zasnovanim na klasnoj borbi.

Javni i tvornički radnici koji žive i organiziraju se u sjevernim predgrađima Buenos Aires-a posjećuju ove sastanke kako bi u Zenonu naučili samoupravljanje. Radnici Zenona ističu da nije samo njihova proizvodnja samoupravna, već da samoupravljaju i svojim lokalnim sindikatom keramičara.

Fraza “samoupravljanje“ koja je potekla iz španjolskog koncepta autogestion, znači da zajednica ili grupa donosi vlastite odluke, posebno odluke o planiranju i upravljanju. Radnici Zenona pokreću novi sustav organizacije, u poslu u kojem radnici učestvuju u donošenju svih odluka.

Borba u Zenonu nije počela preuzimanjem tvornice 2001. godine. Pokret pogonskih radnika kasne 1998. godine pobjedio je na sindikalnim predstavničkim izborima unutar tvornice, smjenjujući delegate starog sindikata koji je bio vezan za birokraciju i poslodavce. 2000. godine delegati iz pokreta običnih ljudi pobjedili su na regionalnim izborima neuquénskog sindikata keramičara. Nedavno, skupština sindikata neuquénskih keramičara izglasala je novi sindikalni statut, oživjevši demokratske principe i smjernice za sindikat.

Argentina je prisustvovala povratku borbe unutar radnog mjesta, koristeći za svoje oslobođenje povijesna sredstva radničke klase: direktnu demokraciju, štrajk, sabotažu, preuzimanje tvornica. Argentinske radničke borbe u podzemnoj željeznici Buenos Airesa, javnim bolnicama, javnim univerzitetima, bankarskom sektoru, i oporavljenim poduzećima rezultirale su novim vizijama i pobjedama radničke klase.

Danas su radnici organizirali unutarnje komisije koje funkcioniraju autonomno od tradicionalnih sindikata kako bi zahtjevali plaće od kojih se može živjeti i poboljšali društvene okolnosti.

Radničke organizacije širom Latinske Amerike dokazuju da se mogu organizirati efektno i demokratski. Argentinski radnici u podzemnoj željeznici zajedno sa zaposlenima u javnim medicinskim ustanovama, učiteljima u javnim školama, telekomunikacionim radnicima, željezničarima i nezaposlenim radničkim organizacijama, formirali su koaliciju grass-roots radničkih organizacija: Movimiento Intersindical Clasista (MIC, ili Pokret Koalicije Sindikata za Klasnu Borbu).

MIC radi na koordiniranju radnika koji se bore širom Argentine. 14. princip MIC-a objavljuje posvećenost demokratskom organiziranju i jedinstvu među radnicima koji se bore protiv eksploatacije. Radnici koji učestvuju u ovoj koaliciji definiraju sebe kao klasno zasnovane, suprotstavljene i kritičke prema sindikalnoj birokratiji. Ova koalicija ide i ka stvaranju dugoročne sindikalne škole u Buenos Aires-u. MIC-ov prvi edukacioni tečaj fokusirao se na strategije kompanije za fleksibilne radničke standarde i sindikate.

Tri Zenon radnika 12. kolovoza posetila su sindikalni prostor za organiziranje u regiji Buenos Aires-a po imenu San Miguel, 30 kilometara sjeverno od Buenos Aires-a. Radnici koji su bili otpušteni zbog svojih aktivnosti oko sindikalnog organiziranja u nekoliko različitih tvornica, uključujući i Pepsi kompaniju. Snacks i Jabon Federal (severnoamerička kemijska kompanija) prisustvovali su događaju. Predstavnici Zenona sa nekih 100 lokalnih radnika podjelili su svoje iskustvo u građenju klasne svjesti kroz samoupravljanje.

Omar Villablanca radio je u tvornici devet godina. Nedavno se prebacio iz tvorničkog pogona za proizvodnju keramičkih pločica u FASINPAT-ovu komisiju za tisak, gdje koordinira sve, od saopćnja za medije pa do učeničkih posjeta tvornici. Jedan od ključeva uspeha Zenona bio je uključivanje radničke borbe u zajednicu.

Pored proizvodnje keramike, tvornica se posvetila projektima kao što su doniranje keramike komunalnim centrima, gradnji kuća za porodice iz radničke klase, ugošćavanju studentskih putovanja i štampanju keramičkog alfabeta za škole.

Zenon je postao ono što je danas jer su radnici oporavili tvornički unutrašnji  trgovinski sindikat. Da nismo osvojili sindikat, Zenon ne bi funkcionirao pod radničkom kontrolom. Radnici Zenona naučili su iz lekcija unutrašnjeg sindikata i slušajući radnike iz drugih tvornica. Bilo je potrebno puno rada da bi se otklonili svi strahovi. Bilo je potrebno puno rada da bi se presjekla pupčana vrpca koja ih je spajala za šefove. Niti jedan radnik Zenona 2001. godine nije imao ideju o preuzimanju tvornice i pokretanju proizvodnje. Gradnja čvrstog oslonca, razmjenjivanje strategije i diskutiranje je ono što nam je omogućilo da dođemo do FASINPAT-ovih postignuća.

Svaka akcija koja se poduzima u Zenonu razmatrana je na skupštini. Činjenica da se ne oglušujemo na direktive izglasane na skupštini je ono što nas dovodi do onoga gde smo danas. Postoje radnici prijatelji koji su učestvovali u sindikatu keramičara koji smo oporavili 1998. godine. Ali danas oni više ne rade sa nama jer su se prodali šefovima i upravi. Za radnike koji su izdali svoje prijatelje radnike nema mjesta u našoj tvornici.

 

U tvornici imamo različite ideologije i načine razmišljanja, ali imamo zajednički cilj: braniti naše poslove i nastaviti sa radničkom kontrolom unutar tvornice. Ovo je primarni cilj za 260 radnika koji su okupirali tvornicu i 480 radnika koji sada rade u tvornici. Objašnjavamo svakom novom radniku kako smo zamislili radničko samoupravljanje u Zenonu. Orijentiramo ih u našim ciljevima i upoznajemo ih s činjenicom da rad u Zenonu nije običan posao. Rad u Zenonu nije ograničen samo na ulaganje osam sati svog radnog vremena i odlazak kući. Moramo se također i boriti. Nećemo stati dok ne ostvarimo svoj cilj: definitivnu eksproprijaciju i nacionalizaciju Zenona pod radničkom kontrolom.

Znamo ko su naši neprijatelji: vlada i sudstvo, jer su oni udarili na radnike. Jedini saveznici koje imamo su radnici, oporavljeno delegatsko tijelo i borbeni sindikati koji iskreno brane radnike kao npr. CGT [Nacionalna konfederacija rada, nacionalni sindikalni centar], a ne sindikati koji su nas izdali. Naši saveznici su radnici iz Jabon Federal, podzemne željeznice Buenos Airesa, BAUEN hotela, i ostalih oporavljenih preduzeća. Dio naše borbe je izgradnja saveza i promoviranje naših konflikata. U listopadu, imamo važnu borbu, a cilj je definitivna eksproprijacija za čije ostvarenje smo se borili pet godina.

Villablanca je izjavio da su radnici Zenona nedavno inaugurirali dom koji su izgradili za obitelj koja je svoj dom izgubila u požaru. Rekao je da su radnici, savladani emocijama, plakali na inauguraciji zbog osiguravanja rješenja za radničku klasu. Susedstvo ima samo jedan luksuz: crkvu. Nema popločanih ulica, plinovoda ili zdravstvenih klinika. Zaključio je rekavši da vlada ne želi riješiti nejednakost: radnici moraju riješiti svoj vlastiti problem nezavisno od države, političkih stranaka ili institucija.

Sindikalno organiziranje

Carlos Villamonte ima za sobom dugu povijest u Zenon tvornici, iako ima samo 35 godina. Sudjelovao je u naporima da se za obične radnike osvoji mjesto u sindikatu, organizirajući se tajno kasnih devedesetih. Iako ima dosta iskustva u organiziranju i participaciji u generalnim skupštinama u svojoj tvornici, prije govora u San Miguleu nije se obraćao grupama radnika na javnim događajima.

Radio sam u tvornici 17 godina u pogonu za peći. To je bio moj prvi posao. Bio sam tamo još od kad smo osvojili unutarnji sindikat i ponosan sam što mogu reći da sam ovdje od samog početka. Bilo je veoma teško osvojiti unutarnji sindikat u tvornici jer smo to morali raditi tajno. Kompanija je imala vrlo represivan sistem.

Nisu dozvoljavali da idete u druge sektore, da pričate sa kolegama radnicima ili da koristite toalet. Mnogo puta smo morali da komuniciramo razmjenjivanjem ceduljica pod stolom u kafiću ili idući kroz svaki sektor određujući tajno vrijeme i mjesto za susret. Našli smo način da izbjegnemo kontrolu od strane šefa i birokratskog sindikata.

Kada sam počeo da radim u Zenonu, nikada nisam pomislio da ću imati odgovornost zajedno sa grupom radnika koji vode tvornicu. Nismo nabrzaka donijeli odluku da preuzmemo tvornicu. Okolnosti su nas naterale da donesemo odluku. Dok smo mjesecima kampirali izvan tvornice, razvili smo veze sa zajednicom i drugim grupama radnika. Sudac je presudio da smo mogli prodati zalihe koje su preostale od zatvaranja. tvornice. Kada smo prodali sve zalihe nisu nam ostali nikakvi resursi. Traženje solidarnosti na ulici nas je zamaralo. Računi su samo pristizalia a nije bilo načina da ih platimo. Nisam mogao objasniti kćerki, koja je tada imala 10 godina, da je njezin otac ostao bez posla i da čeka šefa da se vrati.

Kada su zalihe bile iscrpene, održali smo skupštinu. Odlučili smo da jednoglasno okupiramo tvornicu i pokrenemo proizvodnju. Ušli smo unutra i lagano počeli s radom. Prvog mjeseca smo proizveli 20.000 kvadratnih metara crijepa. Danas, proizvodimo preko 400.000 kvadratnih metara. Oduvek smo imali podršku zajednice. Dok smo kampirali, ljudi iz zajednice su nam donosili hranu i donirali novac za naš štrajkački fond. Čak su i zatvorenici iz zatvora lociranog iza Zenona izrazili solidarnost s nama donirajući svoju hranu Zenon radnicima. Nakon ovog konflikta postao sam zreliji.

Kada završimo s eksproprijacijom tvornice, naša se borba tu neće završiti. Dan svakog radnika Zenona završava se borbom za naš glavni cilj: da radnici preuzmu kontrolu nad vlastitom sudbinom tako da nema isključenja ili marginalizacije. Svako bi trebalo imati pravo raditi i donosi kruh u svoj dom.

Zenon: laboratorij za radničke snove

Mnogi radnici Zenona imali su priliku da putuju u inozemstvo i tamo prenesu svoje iskustvo. Radnici u Italiji, Njemačkoj i Španjolskoj eksperimentirajući u radničkim zadružnim modelima su se željno susreli sa radnicima Zenona da bi razmjenili informacije i strategije. Sindikati i društvene organizacije u Europi izrazili su solidarnost s nastavkom rada FASINPAT-a. U ožujku ove godine, Španjolska nacionalna konfederacija rada (CGT), anarhistički sindikat, tvornici je donirala autobus za prevoz radnika.

Alejandro Quiroga, radnik Zenona koji je prošle godine putovao u Italiju, istakao je da je statut demokratskog sindikata fundamentalan za radničku oslobodilačku borbe. Sindikat Neuquén keramičara je prošle godine glasao u korist novog statuta, kojeg Zenonove novine Nuestra Lucha smatraju zaslužnim za revolucioniranje sindikata. Pod novim statutom, sindikalni delegati i obični radnici plaćeni su istom plaćom, generalna skupština je vladajući organ, a pridruživanje je dobrovoljno, uz plaćanje članarine.

Radnički san se transformirao u ono što je FASINPAT danas (tvornica bez šefa). To je bila radikalna i značajna promjena za običnog radnika. Kasnih devedesetih nacionalne i provincijalne vlade provodile su politiku koja je otuđila radnike. Mnogo puta radnici nisu voljni da se bore, uče, osposobljavaju, razmišljaju o pravima koja imamo i razmjenjuju znanja. 1998. godine, kada je unutarnja komisija osvojila unutarnji sindikat, počeli smo da preispitujemo sindikalni statut za tvornicu.

Stari birokratski sindikat u tvornici nije razmjenjivao bilo kakve informacije sa radnicima. Počeli smo otkrivamti svoja prava za koja nismo ni znali da ih imamo. Otkrili smo statut koji je bio arhiviran i kojeg su šefovi uz pomoć delegata starog sindikata sakrili od radnika. Novi unutarnju sindikat podjelio je sve ove informacije sa radnicima.

Tako smo okupili radnike: postali su motiviraniji i počeli su preispitivati rad kompanije i razgovarali su o novim oblicima organiziranja. Imali smo puno uspjeha sa sindikalnim vodstvom koje je bilo jako, predstavničko i šaroliko. Ovaj sindikat običnih radnika u tvornici dao nam je snagu da pobjedimo na regionalnim sindikalnim izborima 2000. godine.

Još od 1998. godine borili smo se protiv plana Zenon preduzeća da zatvore tvornicu u skladu sa vladinom politikom. Plan Luisa Zenona je bio otpustiti radnike, zatvoriti tvornicu i ponovo je otvoriti sa novim radnicima i novim fleksibilnim radnim standardima. Nadao se da će kada  radnici  budu otpušteni, svaki radnik ili radnica otići svojim putem, i zaposliti se na drugom mjestu. A kada tvornica bude ponovo otvorena, on bi nametnuo nove radne uvjete sa manjim plaćama, nepouzdanim radnim statusom i većim brojem radnih obaveza.

U listopadu 2001.  suočili smo se sa odgođenim isplaćivanjima plaće, a zatim i sa masovnim otpuštanjima u studenom. Uvijek smo znali da borba nije laka. Imali smo snažno vodstvo i podršku radnika. Skoro svi originalni Zenon radnici okupirali su tvornicu, izuzimajuči 40 radnika iz vodstva starog birokratskog sindikata. Broj radnika je sa 256 narastao do današnju cifru od 480 aktivnih radnika: to je nešto na šta smo ponosni.

Mi nudimo ogromnu promjenu u načinu upravljanja tvornicom. Tvornica je u našim rukama, i moramo je održati u radu. Dokazujemo da je naš projekt radnika koji upravljaju tvornicom održiv i sklon poboljšanju. Mnoge činjenice dokazuju da smo u stanju postići ono što gazde nisu mogle: stvaranje poslova, povećanje proizvodnje i poboljšanje odnosa između radnika u tvornici i zajednici. Izgradili smo nove društvene odnose u tvornici Izgradili smo saveze sa univerzitetima, sindikatima i nezaposlenim radničkim organizacijama.

Ovo nije izdvojeno iskustvo ili luda ideja kojom se zanijela grupa ljudi. Zenon je konkretno iskustvo koje je grupa radnika pokrenula. Mnogi ljudi govore o Zenonu kao o laboratoriji za eksperimentiranje sa radničkim snovima. Nakon pet godina razvoja, Argentina nije samo laboratorij: ona je pokazala ekonomsku alternativu onoga što nam nudi kapitalistički model. To je nešto za šta sam ja mislio da neće funkcionirati, i ponosan sam što funkcionira.

Radnici širom svijeta gledaju na ono što su radnici u Patagoniji ostvarili. Gledaju na FASINPAT kao model koji bi kopirali u vlastitim zemljama. Očigledno, ovo je posljedica klasne solidarnosti, s obzirom na to da znamo tko su nam neprijatelji, kako da se organiziramo protiv njega i ojačamo našu borbu. Ne radi se samo o tome da znamo odakle naš neprijatelj dolazi, već i o stvaranju zajedničkih strategija za obranu radničke klase.

Mari Trigona (Marie Trigona) je autorica i prevoditeljica. Živi u Buenos Airesu. Dio je Grupo Alavio, video kolektiva. Možete joj pisati na mtrigona@msn.com. Za više informacija o Zenon tvornici posjetite www.obrerosdezanon.org i www.agoratv.org
 
 
(vestinet.rs/uredio i preveo: nsp)
 
 
PRETHODNI ČLANAK
Share

Teorija zavjere odradila svoje: Nepovjerenje prema medijima je na rekordnim razinama
Povijest ratovanja: Brzinska lekcija iz tisuću godina ratovanja

Filed under: GLOBALNA KRIZA, Novi Svjetski Poredak, VIJESTI IZ SVIJETA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

 
reklama