Kolaps novčane valute. Prijeđite u zlato, odmah !

Nitko ne zna kada će se pojaviti finalna kriza, ali kao i uvijek mnogo puta prije kroz povijest čovječanstva, mi marširamo prema dolje po uskoj stazi katastrofe nametnutog monetarnog sustava. Da pojasnimo.

Preko 40 godina, printali smo novac i proširivali kreditni sistem da bi potaknuli rast ekonomije. Tijekom tog perioda, kako smo prekrivali papirima pukotine koje se se otvarale u sistemu, nastavljali smo pratiti rast ekonomije u nominalnim uvjetima. Ne rješavajućim osnovna pitanja, ekonomska pukotina je rasla u enormnu rupetinu koja je zahtjevala povećanje količine kredita i monetarnu ekspanziju da bi održali privid blagostanja. Kriza iza krize, mogućnosti da se razriješe masivne nejednakosti su jednostavno odgurnute u budućnost, omogućavajući tim nejednakostima da se izmješaju i ujedine. Dok se većina mišljenja odnosila da je slom i krah 2008. godine  kao najviša točka monetarnog ciklusa i krize, bojimo se da to nije tako. Od 2008. godine, ekonomska politika je bila bazirana na kreditima i monetarnoj ekspanziji se nije promjenila i nastavila je gurati eskalirajuću krizu u budućnost.

Ljudsko ponašanje je previše povezano za nas da bi promjenili puteve ponašanja, bez obzira kako mislimo da smo različiti i promjenjivi. Čak i najpametniji čovjek može postati zaveden od kratkovidnih brzih rješenja. Ljudska priroda je oblikovana tako da riješava probleme odmah (npr. kako pobjeći lavu puzajući kroz selo ) na trošak trajanja rješenja ( npr. preusmjereni resursi i ulaganja vremena i energije da bi sagradili zaštitni zid oko sela ). Zbog ljudske tendencije, povijest je razbacana među ostacima mrtvih novčanih valuta kratkovidnih politika.

U buđenju ovih destruktivnih laži, prosječne osobe, čija je ušteđevima izbrisana kolapsom novčane valute. Razmislite o tome samo jedan trenutak:

u medvjeđem (padajućem) tržištu, portfelj vam može pasti od 10 do 50%, ali portfelj se može još uvijek oporaviti s vremenom. U kolapsu novčane valute, čitava ušteđevina koja je akumulirana tijekom jednog života će biti izbrisana. Nema oporavka od kompletnog kolapsa novčane valute.

Primjeri kompletnog kolapsa novčane valute
Zašto bi investitori i porosječan čovjek zaštitio sebe od onog što se danas čini kao događaj udaraca manje vjerojatnosti/visoki udarac (npr. crni labud) ? Kriza valutne kauzule se ponavlja sa začuđujućom frekvencijom.

Mađarska, 1945-1946

Nakon završetka 2. Svjetskog rata, između kaosa kontinuiranog uništavanja, Mađarska je iskusila najgoru hiperinflaciju ikada zabilježenu. Na najbržem tempu, Mađarski pengo je izgubio pola vrijednosti svakih 15 sati. Znači, inflacija je bila 50% svakih 15 sati.

Zimbabwe, 1998-2009

Svačiji omiljeni predsjenik ( sa hobijem ekonomista), Robert Mugabe, je izvršio prepad na centralnu banku da bi prikrio poreze koji su izgubljeni u ekonomskim “reformama”. Na vrhuncu, Zimbabwe dolar je ozgubio pola vrijednosti svaki dan. [highlight color="yellow"] Znači, inflacija je bila 50% svakih 24 sata. [/highlight]

Jugoslavija, 1989-1994

Popunjavajući proračunske rupe, naštampanim novcem, Jugoslavija je iskusila kolaps valute dinara, u najvećem ritmu, u kojem je dinar izgubio pola vrijednsti svakih dan i pol. [highlight color="yellow"] Znači, inflacija je bila 50% svakih 36 sati. [/highlight]

Njemačka, 1921-1923

Vjerovatno najanaliziraniji kolaps valute u povijesti, hiperinflacija Weinmarska Republika-e je nedvojebeno bila rezultat deficita proračuna koji je stvoren nakon 1. Svjetskog rata. Osobito, isplate masivne reparacije koje su morali plaćati, već tada slaba njemačka marka je gurnuta dalje u kompletni kolaps. Doduše, krajnje uništenje njemačke srednje klase je snosilo direktne posljedice, njemačka hiperinflcaija je možda i pogurala napredovanje Hitler-a i koračanje prema 2.Svjetskom ratu.

Grčka, 1942-1944, 1953

Grčka danas dominira u ekonomskim vijestima, ali toj zemlji nije stran financijski kolaps, kao što se prema uzorku, to dešavalo kroz povijest. Na najgoroj točci grčke 1942-1944 inflacije, mjesečna inflacija je bila zapanjujućih 13.800%. [highlight color="yellow"] Znači, inflacija je bila 450% svakih 24 sata. [/highlight]

Ovih pet primjera su jedni od najgorih slučajeva u zadnjih 100 godina. Gledajući unazad, čak i više, vidimo kolaps valute u više navrata kroz carstva i administracije kroz povijest: Rim, Kina, Francuska, i (čak možda i ) SAD.

Zajednički razlozi kolapsa valute

Na kraju svega, kriza valute je obično uzrokovana kratkoročnim “rješenjima” strukturanog dohotka ili problema izdataka (npr. deficit proračuna). Ostatak  (npr. su troškovi koji pokrivaju pravo, paćanje troškova carstva, kupnja prostitutki i palača za aristokrate?) su samo detalji.

Kada problem deficita nije bio očit, vlade su koristila prošireni kredit i sankcije valutnog sistema i pogrešno razmišljajući  da su savladali njihovu ekonomsku sudbinu. Kada je deficit bio očit, vlade su obično rješavale problem uz pomoć štampanja novca, bolje nego se prilagoditi bolnom vraćanju duga. Na žalost, s vremenom, problem deficita je bio očit, ali je bilo prekasno da se popravi.

Dno je nastupilo kad su vlade napravile sve što su mogle, poučene iskustvom iz prošlosti, da bi postigli trenutno zadovoljenje na račun dugoročnih rješenja. Izguravajući kao bolno rješenje u prošlost, vlade su jednostavno pomiješale originalni problem do trenutka kada nije bio više rješiv printanjem novca. Na žalost, oni koji su patili od ovakvih procesa – bez obzira koliko dugo je trebalo da ih se riješi – srednja klasa je uvijek bila ta koja je spašavala domaću valutu na svojim fiksnim prihodima.

Američka kriza valute na križanju puteva

Danas, SAD je na križanju puteva. Dok nitko ne niječe dugove SAD-a i velike brojke dificita, postoji jaz neslaganja o jačini i brzini problema. Paul Krugman je prozvao za više fiskalne i monetarne stimulanse, raspravljajući  da SAD mora brinuti o deficitu kada se povrati normalan život i blagostanje. U opoziciji, Ron Paul je zahtjevao da se obuzda neumjerena potrošnja novca i to odmah. Obojca su jako pametni ljudi; očito je da je tvorce američke filozofije zatekao nacionalni uteg rata. Moment takve bitke ne može biti gori.

Realnost  sadašnje situacije je grozan:

Ciklus od 30 do 50 godina kreditne ekspanzije koj je producirao prekomjerna dugovanja za financijska dobra – obveznice, dionice, nekretnine i roba – sada se to sve obezvrjeđuje jer je pretjeran rizik cijene novca na najnižoj granici. Svjedočimo smrti izobilja i rođenju jednostavnosti, koje može bit jedno duže vrijeme. – Bill Gross 2012

Ne postoje sredstva za izbjegavanje kolapsa koja je uzrokovala kreditno zaduživanje. Alternativa je jedina u tome da ako je kriza došla ranije kao razultat dobrovoljnog napuštanja daljnjeg kreditnog zaduživanja ili kasnije kao krajnja i totalna katastrofa valutnog sistema. – Ludwig von Mises