UJEDINJENI NARODI PORUČILI HRVATSKOJ: Slavonija i Baranja postat će pustinje

Naša zemlja druga je po stradavanju od klime, bogomdana je meteorološkim arhivima i – fućka joj se, ništa od toga ne koristi

Posljednji klimatski izvještaj UN-ove klimatske agencije IPCC bio je do sada i najbrutalniji, obećao je svjetskim vođama, cijelom čovječanstvu, ono čega je mnoštvo znanstvenika bilo već desetljeće, desetljeće i pol.

A to je da uz globalno zatopljenje veće od 1,5°C životu na planetu Zemlja prijeti veliko izumiranje u rangu geoloških epoha, te da u tom slučaju niti ljudska vrsta ne bi imala posebno velike šanse za opstati. Suše, poplave, razorne oluje potopnih razmjera, bolesti, glad, rast razine mora, poplave, zatim ratovi…

U danima nakon objave najnovijeg UN-ovog klimatskog izvještaja, osim toga da Zemlji slijedi bolna propast ako čovječanstvo odmah ne krene drastično zaustavljati zagađenje ugljičnim dioksidom, iskristalizirala se još jedna stvar – a to je da je jedino gore od klimatskih prognoza za vaš kraj da će biti spržen, razoren olujama, poharan glađu i žeđi, potopljen, taj da znate će vaš kraj također užasno stradati, a da vi nemate pojma na koji točno način.

U tom slučaju naprosto ne znate što možete očekivati, kako se uopće braniti tijekom desetljeća stradavanja dok čovječanstvu, prvenstveno gospodarima svijeta ne dođe do mozga da i same sebe na osobnoj razini od klimatskog holokausta mogu spasiti isključivo spašavajući cijeli svijet.

Amal Ahmed za The Atlantic primijetila je, primjerice, da izvještaj IPCC-a za 2015. godinu pati od velikih praznina o klimatskim katastrofama za pojedine lokalne regije po Africi, Aziji i Južnoj Americi.

Danas je to nešto manje, ali tada je čak 40 posto predviđanja scenarija klimatskog stradavanja na tim kontinentima bilo označeno kao “slabe sigurnosti”, bez obzira što je globalni scenarij bio sasvim jasan. Jedna od autorica IPCC-ovog izvještaja objašnjava uzrok problema:

“Postoji suštinska razlika u redu veličine količine znanstvenih podataka za različita područja diljem svijeta”, kazala je Katherine March sa Stanford Universityja.

Primjerice, ako za cijelu Aziju imate ukupno 8000 relevantnih studija i istraživanja, dok za Australiju i Novi Zeland skupa imate 3000 znanstvenih dokumenata, jasno je i po površini i po broju stanovnika da je “najnoviji kontinent” puno detaljnije obrađen od Azije.

Osnovni razlog za to je postojanje sustavnog praćenja meteoroloških i drugih prirodnih mjerenja unazad stoljeće, stoljeće i pol. Hrvatska je s te strane pokrivena sasvim solidno zato što je, iako pod stalnom stranom vlašću, tuđinska vlast uvijek išla za razvojem – od Napoleona i Venecije, preko Austro-ugarske, pa i Kraljevine Jugoslavije, SFR Jugoslavije.

Zahvaljujući tome za našu zemlju savršeno je jasno da joj u slučaju prosječnog zagrijavanja planeta od 2°C, prema svim klimatskim modelima, slijedi da joj pustinje progutati cijelu Panonsku nizinu, odnosno kompletnu Slavoniju i Baranju, te da hrvatski Jadran podijeli strašnu sudbinu cijelog Mediterana koji bi stradavao od velikih suša tijekom cijele godine i učestalih ekstremnih vrućina tijekom ljeta.

Mediteran, uključujući i Jadran, u takvom svijetu pretvorio bi se u polupustinjski, ponegdje i pustinjski pojas poput polupustinjskih područja u Španjolskoj danas.

Još prije desetak godina predviđalo se da bi sušama uslijed klimatskih promjena pogođeni krajevi Hrvatske pretrpjeli najmanje 20 posto smanjenje padalina tijekom godine. Te da bi osim toga i te padaline dolazile sve češće u obliku proloma oblaka, žestoko, naglo i odjednom, što bi bilo sve više razorno, a sve manje blagotvorno po prirodu i usjeve.

Otada su se svi aspekti prognoza razvoja klimatskih promjena višestruko pogoršali, u Hrvatskoj se čak sve češće pokazuju mučno točnima. Ove godine na prijelazu iz ljeta u jesen kao nikada do sada tema su postali “medicanei”, sve češća pojava mediteranskih inačica uragana kao posljedica klimatskih promjena s također orkanskim vjetrovima, razornim kišama, žrtvama i štetama i po prirodu i po gradove.

Što se tiče rasta razine mora, u slučaju zagrijavanja svijeta za 3°C, kaže jedna od najnovijih studija, polovi koji se otapaju prouzročit će porast razine mora za između 4,4 i 9,9 metara.

Konačno, prije godinu i pol Europska agencija za okoliš objavila je rezultate po kojima je Republika Hrvatska druga europska država po relativnim pretrpljenim štetama od klimatskih promjena od 1980. do 2013. O požarima da se i ne govori.

Zaprepašćujuće je da se apsolutno niti jedna vlast u Hrvatskoj ne osvrće na podatak da smo godišnje gubili čak 0,2 posto BDP-a, odnosno čak 2,25 milijardi eura, što bi nekoga drugog moglo navesti na to da cijelu naciju, i ekonomski i društveno, počne usmjeravati tako da se takve štete smanje, da se zemlja prilagodi.

U tom slučaju Hrvatska bi imala konkretnu korist od postojanja detaljnih klimatskih prognoza za ovaj dio Europe, kontinenta blagoslovljenog čak 10.000 različitih klimatskih znanstvenih istraživanja. Nasuprot tome preko puta Mediterana stoji Afrika sa samo 2982 istraživanja.

Na Južnu Ameriku odnosi se pak samo oko 1000 istraživanja, što je dovoljno loše već i zbog toga što se tamo, kao prvo, nalazi Amazona, a kao drugo što je riječ o području vrlo bliskom onom po kojem uragani sve češće imaju običaj zalijetati se punom silinom.

Ironično, neka od područja koja jesu dobro obrađena, mogu to zahvaliti naslijeđu kolonijalne vlasti koja u prošlosti možda nije bila tako brutalna kao što negdje neka druga jest bila doista krajnje brutalna. “Dobri podaci postoje iz razdoblja Britanskog carstva.

Poljoprivredna proizvodnja bila je jako bitan izvor prihoda za Indiju kao koloniju, pa su i meteorološki izvještaji bili vrlo bitni”, objasnio je Amir Jina, ekonomist za okoliš i razvoj sa Sveučilišta u Chicagu.

Zanimljivo je primijetiti da nasuprot tome stoje veliki prostori po “rogu Afrike”, u Somaliji, posebno kompletan teritorij današnjeg DR Konga s okolicom gdje je belgijski kralj Leopold II pobio milijune ljudi, možda i do skoro 10 milijuna, na brutalne načine.

Slična je priča s još jednim područjem koje je bilo predmetom posebno intenzivne imperijalističke borbe i utrke za kolonijama.

“Subsaharska Afrika, u nekim područjima kolonizatorima je bilo bitno samo to da znaju gdje se nalaze rudnici zlata ili kakva god već nalazišta ruda. Njih praćenje meteorologije nije previše zanimalo”, objasnio je Jina.

Dio posljedica manjkavih podataka može se nadoknaditi direktnim osmatranjima onoga što se događa danas, primjerice iz svemira satelitima, na samom terenu, a dio se u nekim slučajevima može nadoknaditi razumnom ekstrapolacijom podataka iz područja kojima su prostori koji nisu pokriveni, okruženi.

Područja poput Somalije, međutim, bez skoro ikakve vlasti centralne vlade, uz sav politički, društveni i kaos posljedica ratova, danas su osuđena samo na to da se zbrajaju ogromne žrtve među ljudima od gladi i bolesti, te sve gore uništenje prirode.

Primjer za to je do danas najpotpuniji izrađeni model klimatskih žrtava. Autor je Sveučilište u Chicagu na kojem su stručnjaci pomoću tamošnjeg superkompjutora uspjeli obraditi čak 56 posto kopnene površine planeta. No, za 44 posto to još uvijek nisu uspjeli.

(express.hr)