Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » Illuminati, Masoni » Tajni život masona Ive Andrića

Tajni život masona Ive Andrića

Ivo andrić mason illunimant ložaKad mi je ponuđeno da stupim u slobodnu zidarsku ložu, bio sam mlad čovjek koga nisu privlačili ni društvene zabave ni partijsko-politički život.

I vrlo sam rado prihvatio priliku da se nađem u društvu ozbiljnih i dobronamjernih ljudi, gdje bih mogao, možda, i koristiti zemlji i društvu i usavršavati se i podići osobno”, piše u izjavi koju je Ivo Andrić 27. ožujka 1942. godine dostavio Izvanrednom komesarijatu za personalne poslove vlade Milana Nedića.

Dokaz da je taj nobelovac pripadao masonima, povjesničar Nenad Petrović iz Instituta za strategijska istraživanja u Srbiji pronašao je prilikom revizije Nedićevu dokumentaciju u Vojnom arhivu. Među odgovorima na tipski upitnik, kakav su dobijali bivši diplomati i drugi osumnjičeni za pripadnost slobodnom zidarstvu, a koji je potpisao izvanredni komesar Tanasije Đ. Dinić, nalazi se i izjašnjenje pisano Andrićevom rukom, plavom tintom na bijelom papiru formata 21×17 cm. Na omotu ove arhivske jedinice piše: “Andrić Ivo, biv. Kraljevski poslanik u Berlinu u penziji”.
“Nakon prvih meseci 1925. godine primljen sam u ložu Preporođaj, koja je u to vrijeme radila samostalno i odvojeno od Velike lože Jugoslavije”, piše Andrić ističući da se ne sjeća matičnog broja pod kojim je uveden. Andrić navodi da je u članstvu lože ostao otprilike godinu i pol dana, te da je “poslije istrošene godine dobio stupanj majstora i na njemu ostao do napuštanja lože”. Bilo je to već u ljeto 1926. kada je, kako piše, prestao da dolazi na sastanke, a na jesen iste godine je premješten u inozemstvo i napustio je Beograd.

MAJSTOR IVO
Andrić se sjeća da je za ložu postojala lozinka, ali kaže da se “ona praktično nije primenjivala jer je svaki član ulazio slobodno”. Na pitanje šta zna o loži Bene Berit, ekskluzivnoj židovskoj loži sa središtem u Beogradu, odgovara da za nju nikada nije čuo, niti je na sastancima svoje lože ikada čuo antisemitske ili filosemitske govore. O svom imovinskom stanju Andrić kaže da živi od osobne ušteđevine, i dodaje: “U Višegradu imam kuću od koje sam ranije primao oko 300 dinara najma mesečno. Od kako je Višegrad pao pod Hrvatsku, kuća mi je zapljenjena i ne primam ništa.”
Na kraju izjašnjenja Andrić tvrdi da je, budući da se godinu dana nije javio loži, niti je platio članarinu, automatski prestao biti član, te da više nikada, ni pisanim putem ni posredno, nije imao veze ni s ložom čiji je član do tada bio, a ni s kojom drugom.

SUMNJIVA „SPONTANOST“
Analizu Andrićevog masonskog dosijea, objavljenu u Sveskama Zadužbine Ive Andrića, broj 22, Nenad Petrović zaključuje konstatacijom da je iskaz o “spontanom” prestanku članstva među slobodnim zidarima malo vjerojatan jer se tako nešto protivi strogim masonskim načelima. Bivši diplomat je zaobišao istinu, kaže Petrović, i dodaje:
“Ono što dodatno stvara zamršenost jeste indicija da je posle izlaska ili isključenja iz lože Preporod Andrić ušao u ložu ’Dositej Obradović’, takođe u Beogradu. O tome svedoči ‘Spisak masona aktivnih činovnika i penzionera’ nastao neodređenog datuma za vreme okupacije, gde se pod brojem sedam navode podaci: Andrić Ivo, poslanik u Berlinu u penziji, loža D. Obradović, adresa stana Prizrenska 9/2“, objašnjava Petrović.

Zoran Nenezić, autor knjige “Masoni u Jugoslaviji 1764-1980“, Andrić-evo ime na spiskovima masona spominje u nekoliko navrata, a Petrović navodi i katoličkog teologa Ivana Mužića koji spominje Andrić-a među hrvatskim omladincima koji su nadahnuti jugoslovenskim unitarizmom, postali masoni.

Nakon rata, kaže Petrović, Andrić je bio među onim masonima koji su se bez prisile stavili u službu nove vlasti. Ali zašto je, popunjav­ajući upitnik Nedićeve vlade, sakrio činjenicu da je iz lože Preporođaj, osnovane zaslugom Vojislava Kujundžića, prvog propagatora kremacije kod Srba, prešao u ložu Dositej Obradović, ostalo je nerazjašnjeno.

A KIŠICA ROMINJA
Na 433. strani Nenezićeve knjige piše “da su Ivo Andrić i Gustav Krklec bili isključeni iz masonstva zato što je Andrić bio u ljubavnim odnosima s Krklečevom ženom”. Petrović, međutim, kaže da po navedenoj signaturi taj krunski dokument nije uspio da pronađe.

U knjizi “Vrijeme zabrana” Kosta Dimitrijević je objavio pismo koje mu je 1981. iz Cambridge-a poslao Kosta Pavlović. “Bogdan Krizman, profesor sveučilišta u Zagrebu, pisao mi je 10. kolovoza 1978.godine: ’Nedavno sam bio u Beogradu i radio u Fondu Masonske lože. Pri tome sam utvrdio pozadinu izbacivanja Ive Andrića iz masonske organizacije. Radilo se o kažnjavanju dotičnog jer je bio tužen od masonskog brata Gustava Krkleca da ima ljubavni odnos sa gđom Krklec’”, piše u pismu Pavlovića.

A Branko Lazarević, ugledan književnik i diplomata, posle rata je uklonjen s javne scene i isključen iz saveza književnika, u šest desetljeća skrivanom “Dnevniku jednog nikoga”, slučajno nađenom 2004. u Herceg Novom, piše: “Andrić je imao izvjesne prisnije veze sa ženom Gustava Krkleca zbog čega je izbačen iz masonerije u koju je, izgleda, ušao zbog karijere”. Lazarević piše da je Andrić, kada ga je Krklec pritisnuo, svoju vezu sa njegovom ženom priznao rečima: “Znaš, to je ovako bilo. Rominjala je neka kišica… Pa, tako, onda se i to desilo.”

KRLEŽINE PACKE
Priča o trouglu Andrić – Krklec – gđa Krklec zataškavana je i prepričavana desetljećima. Kažu da se tom temom naročito dobro zabavljao Miroslav Krleža koji je napisao i članak „Tko je kome oteo ženu“. Likovanje mu je prisjelo 1961. kada je Nobelov komitet izabrao Andrića, iako je i on bio u užem izboru.

Povjesničar Nenad Petrović kaže da je Andrić ostao vjeran masonskom zakonu šutnje i da je popunjavajući upitnik Nedićeve vlade „otkrio“ samo ono što su slobodni zidari strogo dozirano puštali u javnost. Ističući da je masonstvo snažno uticalo na političke događaje u 18, 19. i 20. stoljeću, i da po svoj prilici još uvek utiče, Petrović kaže da Andrić, kao pripadnik trećeg stupnja (“majstor”), nikada do kraja nije otkrio tajne masona u koje su upućeni samo viši stupnjevi (najviši je 33. stupanj). Ali intriga je ostala i s vremena na vrijeme zluradi kritičari njome pokušavaju umanjiti veličinu jednog od najoriginalnijih književnika 20. stoljeća. Pred takvim, po pravilu neuspelim pokušajima, uvek se isprječi neka Andrićeva opominjuća misao.

Poput ove: “Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvaćanje jednog naroda da zdrav razum i pravi sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju vlastitu korist od očigledne štete.”
 
Dodjela nobelove nagrade – Ivo Andric (govor)

 
 
(blitz.rs/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8241"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Filed under: Illuminati, Masoni · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,