Smrznuto prokletstvo? Superbakterija otporna na antibiotike pronađena na Arktiku

U iznimno zabrinjavajućem razvoju događaja, geni povezani sa jednim od najjačih antibiotika otpornih na superbakterije poznati čovječanstvu pronađeni su u tlu zaleđenog Arktika, udaljenog i uglavnom negostoljubivog dijela svijeta

Gen pod nazivom The New Delhi Metallo-beta-lactamase-1 genes (blaNDM-1) je prvi put identificiran kada je švedski pacijent indijskog podrijetla, koji je 2008. putovao u Indiju, došao u bolnicu u Delhiju. Geni su tada također otkriveni u površinskim vodama na ulicama Delhija 2010. godine.

U šokantnom razvoju ove priče, ti geni su sada iskopani u zemlji blizu grada Svalbard, u Norveškoj, daleko u Arktičkom krugu, 12.870 kilometara od indijskog grada. No kako su tamo došli, ostaje velika tajna.

DNA je izvađena iz 40 uzoraka tla na osam lokacija u Svalbardu i pronađeno je ukupno 131 gena otpornih na antibiotike.

Superbakterija u New Delhiju bila je prisutna u više od 60 posto analiziranih uzoraka. Utjecaj bakterija otpornih na antibiotike ne može se precijeniti, bez obzira na nedostatak koherentne međunarodne strategije.

“Antimikrobna otpornost je velika opasnost za čovječanstvo kao i klimatske promjene ili ratovanje. Zato trebamo hitnu globalnu akciju„ – rekao je britanski tajnik zdravstva Matt Hancock na Svjetskom gospodarskom forumu.

U budućnosti, operacije mogu postati daleko rizičnije, a brzorastuće superbakterije mogu nadvladati medicinsku obranu čovječanstva.

Postojeće procjene ukazuju da bi virusi otporni na antibiotike mogli ubiti i do 10 milijuna ljudi godišnje do 2050. godine, osim ako se ne postigne dramatičan pomak u međunarodnoj politici, ograniči barem djelomično uporaba antibiotika, unaprijedi globalna sanitetska zaštita, osobito u zemljama u razvoju.

Loše sanitetske usluge u zemljama u razvoju pomažu bakterijama da se prošire daleko čak i u udaljene, „visoko napredne sanitarne“ dijelove svijeta u kojima su bakterije smrznute, kao što je Arktički krug. Sadašnja radna teorija o tome kako su geni završili tako daleko na sjeveru jest da su ih tamo donijele ptice selice ili neki drugi posjetitelji.

Neodgovarajuća uporaba antibiotika u borbi protiv infekcija kod ljudi na koje nemaju apsolutno nikakav učinak, kao što su virusi i prekomjerna upotreba u stočarskoj proizvodnji koja ulazi u prehrambeni lanac i okolno okruženje, identificirani su kao dva najveća problema koje treba rješavati zajedno s lošim sanitarnim uvjetima.

“Ono što su ljudi učinili u suvišnoj upotrebi antibiotika je ubrzanje evolucije bakterija, stvarajući otporne sojeve koji nikada prije nisu postojali” – objasnio je David Graham, profesor ekosustava na Sveučilištu Newcastle, koji je vodio istraživački tim u Svalbardu.

“Lokalne strategije ne mogu učiniti puno – moramo razmišljati globalno” – dodao je Graham. “Problem će postati i politički.”

Novi-Svjetski-Poredak.com