AMSTERDAM JE OTVORIO PRVI LANAC ‘SUPERMARKETA BEZ PLASTIKE’ NA SVIJETU

Besmisleno je pakirati “nešto što je prolazno kao hrana u nečemu neuništivom poput plastike”

Prošle veljače u Amsterdamu je pokrenut “prvi supermarket bez plastike”.

Kupci koji idu u ulicu Jan Pieter Heijestraatovoj u sumpermarkete Ekoplaze, nizozemskog lanca supermarketa, sada mogu birati između više od 700 proizvoda bez plastike, kao što su žitarice, čokolada, mliječni proizvodi, svježe voće, meso, riža, umaci, grickalice, povrće i jogurt.

Sve su namirnice u supermarketu pakirane u kompozitni materijal ili karton, staklo i metal umjesto plastike.

U priopćenju je izvršni direktor Ekoplaze Erik Does rekao: “Trgovačke ulice u kojima se ne koristi plastični materijal su važan korak ka svjetlijoj budućnosti za hranu i piće, a pogotovo za biosferu”.

On je dodao: „Znamo da je našim kupcima već dosta proizvoda koji su pakirani u guste slojeve plastične ambalaže.”

Ekoplaza ima 74 trgovine diljem Nizozemske. Lanac supermarketa također planira pokrenuti slične projekte u svim svojim podružnicama do kraja 2018. godine.

Sian Sutherland, suosnivačica “Plastičnog Planeta”, organizacije za zaštitu okoliša koja stoji iza ovog projekta, izrazila je nadu da će ih i drugi trgovci hranom uskoro slijediti. Sutherland smatra da je besmisleno pakirati “nešto što je prolazno kao hrana u nečemu neuništivo kao plastika”.

Nastavila je s time da će najveći europski supermarketi imati koristi ako budu slijedili korake supermarketa Ekoplaze, jer uvođenje ovakvih projektata uvelike smanjuje plastični otpad.

Masivni plastični otisci čovječanstva mogu se pratiti na sva područja širom svijeta, kao što su naši oceani i “u želucima i šupljinama morskih ptica, kornjača, pa čak i malenih planktona”.

Prema nedavnom istraživanju objavljenom u časopisu Science Advances, od pedesetih godina prošlog stoljeća proizvedeno je, distribuirano i baćeno više od 8,3 milijarde tona plastike.

Najmanje 6,3 milijarde tona plastike može se kategorizirati kao otpad. Međutim, samo je devet posto tog iznosa reciklirano, a 12 posto je spaljeno.

Ostatak koji čini barem 79 posto plastičnog otpada skuplja se na odlagalištima ili zagađuje okoliš.

Jenna Jambeck, koautorica studije i izvanredni profesor inženjeringa na Sveučilištu u Georgiji, komentirala je da budući da najveći dio plastike “nije biorazgradiv u bilo kojem smislu”, plastični otpad kojeg proizvodimo može ostati u prirodi najmanje stotinama ili čak tisućama godina.

Upozorila je da njihovi izračuni naglašavaju potrebu da ponovno razmotrimo “materijale koje koristimo i našu praksu upravljanja otpadom”.

Roland Geyer, glavni autor studije i industrijski ekolog sa Kalifornijskog sveučilišta Santa Barbara, dodao je kako treba uspostaviti neposredne mjere za zaustavljanje plastičnog otpada koji se redovito proizvodi.

Ali čini se da sve više trgovaca i vlada pokreće svoj udio kako bi se smanjilo plastično onečišćenje.

Tajvanska Agencija za zaštitu okoliša predložila je hrabri 12-godišnji vremenski rok za iskorjenjivanje četiri vrste jednokratnih plastičnih masa do 2030. Jednom kada se uspješno uvede, može eliminirati potrebu za jednokratnim posuđem, slamkama za piće, vrećicama za kupovinu i čašama za piće.

U Čileu je prodaja plastičnih vrećica za jednokratnu uporabu zabranjena u 102 obalna sela i gradova.

U međuvremenu, Kenija je uvela zakon koji će kažnjavati zatvorskom kaznom sve one koji izrađuju, prodaju ili nose plastične vrećice.

U Škotskoj je bilo planova da se zabrani proizvodnja i prodaja nekih plastičnih proizvoda, zajedno sa plastičnim slamkama.

Ako vlade i trgovci širom svijeta budu odradili svoj dio, moguće je da se plastično zagađenje svede na najmanju moguću mjeru.
 
NoviSvjetskiPoredak.com