Psihološke i fizičke promjene pri uživanju u tišini

Važnost tišine u svakodnevnom životu je zanemarena i podcijenjena, gotovo zaboravljena, pa će se većina ljudi pri dolasku na neko potpuno tiho mjesto jako iznenaditi i reći: “Kakva tišina!” i paradoksalno će zaključiti kako je tako tiho da se gotovo čuje tišina

Navikli smo na to da stalno nešto čujemo, jer smo neprestano izloženi zvukovima, pa nam tišina jako neobično “zvuči”. Drugi je paradoks da smo toliko svakodnevno izloženi kakafoniji zvukova da to skoro da i ne primjećujemo, no sve to ostavlja tragove na našem duhovnom i mentalnom zdravlju.

Tišina ima veliki utjecaj na način na koji mislimo, nad našim svakodnevnim akcijama i našim odnosima. Poznato vam je kako se često u nekim susretima dogodi „čudna tišina“ i kako tada ne znamo kuda bi sa sobom od nelagode. Mi smo jednostavno zaboravili na tišinu i ona nam je postala neugodna, što je potpuno iskrivljeno i neprirodno stanje, jer nam je opuštanje u tišini neophodno iz više razloga.

Psihološke promjene pri uživanju u tišini

Psiholozi kažu da kada se priviknemo na tu nama neobičnu tišinu, da ćemo doživjeti mnoge korisne promjene, jer ćemo imati vremena i mira posvetiti se sami sebi i opuštanju. Jedna od promjena je i povećanje radnih mogućnosti, što su shvatile neke tvrtke koje omogućavaju svojim uposlenicima da se u toku dana osame u tišini jer se pokazalo da to korisno utječe na razinu produktivnosti.

Prakticiranje povremenog osamljivanja i uživanja u tišini će također dovesti i do povećanja senzibiliteta, što će se odraziti na promjene svjesnosti u svim osjetilima, mislima, namjerama i osjećajima. Realnije ćemo se suočiti i s problemima, kada nas tišina fokusira na sadašnji trenutak, umjesto na frustracije i anksioznost koje su temeljene na budućim mogućim ishodima, što je zapravo iluzija.

Tišina je često ukomponirana i s boravkom u prirodi, za što se pokazalo da utječe na pamćenje jer šetnja u samoći i tišini omogućuje mozgu neprekinuti fokus i pomaže kod integriranja memorije. Ona također jača namjeru i izaziva akciju jer naš um tada ima najveću mogućnost njegovanja svjesne namjere koja kasnije motivira na akciju. Dakle, ona nas stavlja u stanje mentalnog promišljanja i oslobađa naš intelektualni um što znači da ćemo prilikom obrade podataka i pokušaja rješavanja problema imati drugačiji pristup i ideje.

Boravak u tišini nam omogućava povećanje samosvijesti i dovodi nas u situaciju da postanemo promatrači svojih vlastitih misli. Ovo se posebno odnosi na situacije u kojima postupamo isključivo nagonski, bez razumnog promišljanja, nakon čega većinom požalimo zbog reakcije. To je poput onog brojanja do deset kada smo ljuti, zato će tišina omogućiti našoj samosvjesti da ima kontrolu nad našim akcijama, umjesto da to bude obrnuto. Dokazano je da je ljudska volja jača svaki puta kada odaberemo da ne odgovorimo na svaku misao koja potiče na radnju.

Kod kreativnosti, ključna faza u rađanju ideja je inkubacija, gdje će se sve što smo upili procesuirati i sazriti. Tako dolazimo do onog „A-ha!“ trenutka. Najlakše ćemo do toga doći ako se odvojimo od onoga što radimo i opustimo u tišini. To je ujedno i eliksir za mentalne blokade. Jednako tako, tišina će posredovati u emocionalnom čišćenju. Svi smo mi skloni zakopavanju negativnih emocija, što će rezultirati stresom, ljutnjom i nesanicom, a kako bi to preduhitrili potrebno je da sagledamo suštinu onoga što nas muči, u tišini, pomoću vizualizacije, kao da sagledavamo nekog drugog u problemu.

Fizičke promjene mozga pod utjecajem tišine

Tišina je zaista izrazito djelotvorna, a njeni su učinci znanstveno mjerljivi. Među mnogima, istraživanje provedeno 2013. godine proučavalo je utjecaj buke i tišine na mozgovima miševa. Tišina se koristila kao kontrolna komponenta no upravo je u toj skupini došlo do iznenađujućih rezultata.

Naime, znanstvenici su otkrili da su miševi, koji su bili izloženi tišini kroz dva sata dnevno, razvili nove stanice u hipokampusu, području mozga povezanom s pamćenjem, emocijama i učenjem, koje su postale funkcionalni neuroni. Znanstvenici dodaju kako su nedvojbeno svjedočili da tišina pomaže novim generiranim stanicama pri diferencijaciji u neurone kao i njihovoj integraciji u sustav te da u tom smislu tišina može doslovno utjecati na rast mozga.

Mozak također aktivno evaluira informacije u tišini, kao što to pokazuju istraživanja. Ona navode da je mozak u stanju „odmaranja“ neprestano aktivan te da je zadani način rada mreže najviše uočljiv tijekom psihološkog zadataka samoreflesije, više nego tijekom procesa samospoznaje.

Kada se mozak odmara u tišini, u stanju je integrirati unutarnje i vanjske informacije u “svjesni radni prostor”, odnosno, kada nije ometan bukom, mozak ima slobodu koja mu je potrebna da otkrije svoje mjesto u našem unutarnjem i vanjskom svijetu. Jednostavno rečeno, tišina pomaže da razmišljamo o dubokim stvarima na više kreativan način.

Poznato je da buka utječe na porast razina hormona stresa, a smatra se da utječe na amigdalu što uzrokuje oslobađanje hormona stresa. No, treba znati da život u konstantno bučnom okruženju uzrokuje kronično povišene razine hormona stresa što se manifestira većinom na način da u takvim uvjetima ljudi jednostavno počinju ignorirati buku, no ne samo da ignoriraju te štetne utjecaje već prestaju obraćati pažnju i na podražaje na koje bi trebali obraćati pozornost, poput govora.

Nasuprot tome, tišina ima suprotan učinak. Dok buka može izazvati stres i napetost, tišina oslobađa mozak i tijelo od napetosti. Istraživanja otkrivaju da samo dvije minute tišine može djelovati više opuštajuće nego primjerice slušanje glazbe koja stimulira opuštanje, a ovi se nalazi temelje na osnovu uočenih promjena u krvnom tlaku i cirkulaciji krvi u mozgu.

Tišina je vrlo značajna i u pogled kognitivnih sposobnosti, jer je utvrđeno da buka šteti obavljanju zadataka na poslu i u školi. Također, buka može biti uzrok smanjenju motivacije i povećanju broja pogrešaka. Ponajviše su bukom ugrožena pažnja, pamćenje i rješavanje problema. No srećom, kognitivne se funkcije mogu obnoviti uživanjem u tišini, kada je mozak izložen manje podražajnom utjecaju.

Kao zaključak se nameće to da povremeni boravak u tišini može u potpunosti promijeniti naš život, zbog dobrobiti koje ona donosi bit ćemo zadovoljniji sa sobom, ali i zbog otkrića pravih vrijednosti. Naučit ćemo govoriti manje, ali izreći više. Shvatit ćemo pravu vrijednost odnosa s drugim osobama, otpustit ćemo sve ono što nam odvlači pažnju i usmjerit ćemo je na ono što je zaista bitno.

Primjetit ćemo stvari koje do sada nismo, čut ćemo razlike u zvukovima prirode, uočit ćemo i primiti svu mudrost i mir koju nam pruža. Doživjet ćemo nepojmljive senzacije koje nam odašilje vlastito tijelo, počet ćemo uočavati i razlikovati bitno od nebitnog. Učit ćemo sve ispočetka, iz suštine biti koju smo zaboravili – biti u miru i tišini sami sa sobom.
 
(nexus-svjetlost.com)