Znate li koja je zemlja imala logore smrti puno prije nacističke Njemačke? Pogodili ste, to je …

Zvuči nevjerojatno, ali kolijevka demokracije u suvremenom smislu te riječi, Sjedinjene Američke Države su bile prva moderna država na čijem je teritoriju vođen tzv. „totalni rat” – termin najčešće povezivan sa Drugim svjetskim ratom

On se odnosi na vojni sukob u kojem zaraćene strane mobiliziraju sve raspoložive resurse i koriste sva sredstva kako bi „totalno” uništili neprijateljsku stranu.

Naime, za vrijeme američkog građanskog rata (1861-1865) između snaga Unije (Sjevera) i vojske Konfederacije (Juga) brojne bitke su bile toliko krvave da se pravi broj poginulih u pojedinim okršajima nikada nije pouzdano utvrdio. Na sve ovo, zarobljenici su mučeni i ubijani bez milosti iako se radilo o zemljacima.

Iz ovog vremena su sačuvane i stravične fotografije zatvorenika koju su izgladnjivani i maltretirani u logorima širom Amerike.

“Pakao na Zemlji”

Jedan od malo poznatih planova sjevernjačke vojske bio je i izgladnjivanje snaga Konfederacije.

Osim ciljanih planova, radilo se i o nužnosti jer su južnjački vojnici živjeli na rubu gladi, pa nisu imali samilosti za sjevernjake. Zbog toga su ratni zarobljenici zatvarani u logore u kojima su ostavljani da žive u najgorim uvjetima. Ovo je važilo za obje strane.

U sjevernjačkom logoru u Kamp Douglasu u Čikagu, za nepune tri godine koliko je služio kao stjecište za zarobljene vojnike Konfederacije, jedan od četiri logoraša su umrla od gladi, bolesti i hladnoće.

S druge strane, ekstremni uvjeti su bili svakodnevica i u južnjačkim kampovima. Zapisi preživjelih sjevernjačkih vojnika govore o njima kao o „paklu na Zemlji” – bez hrane, toplote, puni pacova, bolesti i u močvarama.

Sav horor Andersonvillea

Po mnogo čemu, najstrašniji je bio logor Andersonvillea u Georgiji. Od oko 45.000 vojnika Unije koji su tamo bili zatočeni, od dijareje, dezinterije i neuhranjenosti je umrlo preko 13.000. Podatak da je ovaj logor postojao samo 14 mjeseci, još je ilustrativniji pokazatelj koliko se brzo u njemu umiralo. 

Logor je bio projektiran da primi 10.000 zatvorenika, ali je u roku samo šest mjeseci taj broj utrostručen, piše History.com. Logor je bio okružen velikom ogradom na kojoj su bili postavljeni punktovi sa stražarima. Oko 19 metara od ovoga, bila je granica koju zatvorenici nisu smjeli prijeći.

Ona je bila obilježena jednostavnom drvenom ogradom koju je bilo lako preskočiti ili se provući ispod. Međutim, svi koji bi to pokušali bili bi odmah ustreljeni. Mnogi su stradali tako što su samo progurali ruku u pokušaju da dohvate malo svježe vode koje je bilo u prostoru do ograde, a koja je tako očajnički nedostajala logorašima.

Upalih očiju, sa crnim podočnjacima od dima, bolesti, obučeni u krpe, ljudi ovdje djeluju odvratno. Od dana kada sam se rodio, nikada nisam video ovakvu nesreću – zapisao je jedan od logoraša, John Rensom u svom dnevniku.
 
(dnevno.rs)