Bivša američka tajnica Madeleine Albright održala je promociju svoje nove knjige “Fašizam: upozorenje” u židovskoj zajednici Bet Eloim u naselju Brooklyn u New Yorku

Promocija je, međutim, prekinuta pošto su demonstranti u publici uzvikivali da je autorica ratni zločinac, ističući i plakate sa sličnim porukama.

Događaj nije bio medijski najavljen, niti su predstavnici medija bili prisutni.

Ovaj događaj, uključujući sa video materijalima, se ne nalazi nigdje na internetu, osim na socijalnim mrežama.

Madeleine Albright je govorila o propasti američke demokracije i usponu fašizma, a sama promocija knjige je uvod u njenu političku turneju koju planira provesti širom Sjedinjenih Američkih Država.

Bivša američka tajnica je u novoj knjizi iznijela je svoje stavove o bivšim fašističkim režimima u kojima je odrastala, trenutnoj vlasti u Americi i predsjedništvu Donalda Trumpa.

Događaj, iako nije bio medijski najavljen, okupio je pored okupljenih štovatelja njezinog lika i djela i demonstrante. Svoje negodovanje iznijeli su ispred židovske zajednice Bet Eloim, a nekolicina je pronašla način da se nađe i u publici.

Organizator prosvjeda je bio International action center.
 

Madeleine Albright is not welcome in Brooklyn. pic.twitter.com/m8jF43drtn

— Christian Cobb (@_ChristianCobb) April 11, 2018

 
Izlaganje Madeleine Albright su prekidali protestanti koji su je nazivali “ratnim zločincem, krivcem za genocid na Bliskom istoku i smrt još uvek nepoznatog broja civila, ali za koje se zna da broje preko 500.000 dječjih žrtava.“

Uvrijeđeni su biti također zbog “poznatog” komentara Albrightove iz 1996. godine da je smrt više od pola milijuna iračke djece, kao posljedica sankcija – “bilo opravdano”.

Prosvjednici su ukazali da je “više Iračana umrlo zbog 13 godina sankcija koje su SAD uvele i kontrolirale, nego zbog američke invazije 2003. godine i okupacije koja je uslijedila”.

Također, Albrightovoj zamjeraju i sprječavanje odlučnije akcije UN kojom bi se spriječio genocid u Ruandi 1994. godine, kao i odluku o bombardiranju SR Jugoslavije.

Upitana da li je bilo opravdano ubojstvo 500.000 iračke djece, ona je odgovorila… BILO JE OPRAVDANO!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(kurir.rs)

Postoje dvije američke vanjske politike, službena Trumpova i neslužbena – Clintonova. Trenutno je u ofanzivi ova druga, posebno kad je riječ o našoj regiji Balkana

Donald Trump je pobijedio Hillary Clinton na predsjedničkim izborima u Americi, ali nije osujetio njenu politiku na Balkanu.

Clintonovi, ako računamo i oba mandata Baracka Obame, duže od dvadeset godina suvereno odlučuju o svemu što se događa na ovim prostorima. Krijući se iza “Clinton fondacije”, ovaj politički i supružnički par uz pomoć Georgea Sorosa još “vlada Balkanom”.

Zašto je Clintonu bitan baš Balkan?

Iza svega se, naravno, prvenstveno kriju novac i biznis. Trgovina oružjem, ulaganje u infrastrukturu od plinovoda, pa do autoputeva, rudna bogatstva … Naravno, nema ni dobrog biznisa bez političkog aspekta.

Balkan je idealan za one koji žele držati pod kontrolom Europu, Bliski istok i izbliza “nadgledati Rusiju”. Imajući to u vidu, ne treba čuditi što se takozvana Hilarina “ljubičasta revolucija”, prvobitno skrojena za rušenje Trumpa, u čas posla preselila na naše prostore.

To, doduše, nije novo, jer je Hillarin plan o preuređenju Balkana u nekoliko navrata, premda stidljivo, iznesen i u njenoj predsjedničkoj kampanji.

S obzirom da su Clintonovi, ili bolje rečeno Bill Clinton i Madeleine Albright, faktički prije svih “skrojili” sadašnji izgled Balkana, nije ni čudo što su sebi dali za pravo da ga i – preprave.

Naravno, što veća nestabilnost u ovoj regiji, to veći strah u Europi. Vladavina strahom od sukoba na tlu Europe je u neku ruku izum Clintonove administracije.

Peltzer se primio, pa se ni Obama ni Merkel nisu usudili demistifikuju ovu pojavu, unatoč činjenici da je njemačka obavještajna služba raspolagala podacima o takozvanim fingiranim sukobima na etničkoj osnovi u režiji Amerike.

Redom gledano, Kosovo je privatna država Clintonovih. Oni ne samo da imaju tamo novac investiran preko raznih posrednika, već preko Albanije imaju i izlaz na more, što za njihove poslove dalje od ove regije ima i te kakav značaj, posebno za transport oružja, namijenjen “borcima za demokraciju”, kakvi su bili naročito u OVK, ili za humanitarne akcije.

Ne treba zaboraviti da se upravo jedna takva humanitarna akcija pod okriljem Clintonove zaklade trenutno istražuje u Americi jer se ispostavilo da se iza svega krije trgovina djecom s Haitija.

Clintonovi su dobrano zadužili Kosovo, ali i Kosovo njih, pa nije ni čudo što se Priština u posljednje vrijeme odlučuje na korake koje ranije ne bi ni pomišljala da poduzme bez stava zvanične Amerike.

Clintonovi su, naravno, i ovdje umiješali prste jer im je potrebno Kosovo bez bilo kakvog Međunardnog nadzora. Da ne kažemo “skrovište” u srcu Balkana, Europe, odakle mogu dirigirati bez ikakve bojazni cijelim svijetom, pa i Amerikom, onim dijelom koji ne podržava Trumpa.

S druge strane, tu su tri godine krize u Makedoniji, i prije neki dan izrečen stav zvanične Amerike da imaju dokaze da je tamo neki veleposlanik SAD dobio novac da financira, ili bolje reći, kroji vladu u ovoj državi.

Makedonijom “suvereno vlada” George Soros u sprezi s Clintonima. Posebno su angažirani oko dijela teritorija kojeg naseljavaju Albanci, a u čijem dijelu se nalazi trasa kojom će prolaziti takozvani ruski plinovod. Otuda i ne čudi što im je potrebna vlada koja će samo parafirati već sastavaljene dokumente na koncesiju itd.

Hillarina strategija za “finalno rješenje sukoba na Balkanu”, nije tajna u Americi. Posebno jer su u njoj sudjelovali stručnjaci sa “Stratfora” i “Rand korporacije”.

Osovina njenog programa za ovu regiju je konačno rješenje nacionalnih pitanja Srba, Hrvata i Albanaca. U analizi stanja na terenu naglašeno je da na prostoru bivše Jugoslavije neće i ne može biti dugoročnog mira sve dok tri najveća naroda definitivno ne odustanu od rata i sukoba kao rješenja za nacionalne probleme.

Bosna i Hercegovina, koja je doslovno “američko čedo” nije dala očekivane rezltate, a s obzirom na Clintonove veze s islamskim zemljama, ne bi došlo u obzir da Bosna nestane, već bi se napravila prvobitna Bosna (Alije Izetbegovića), njoj bi se pripojio Sadžak, koji bi imao posebni status unutar BiH. Hrvatski dio Bosne bi se povezao na isti način s Hrvatskom, do trenutka sjedinjenja. Postoji i opcija da Bošnjaci i Hrvati zajedno naprave državu, ali to nije nešto čemu je sklon Zagreb.

Po ovoj Hillarinoj karti Makedonija, s kojom ne zna nitko šta će, prošla bi najgore. U sadašnjem obliku je za Hillary to “neodrživa država”, a kao razlozi se navode nepremostive razlike između Makedonaca i Albanaca koji čine trećinu stanovništva, kao i sukob s Grčkom. Rješenje Clinton vidi da se Makedonija po ubrzanoj proceduri ubaci prije svega u NATO, pa i EU.

Kada se govori o Clintonima, ne treba zaboraviti ni Madeleine Albright, koja je za sebe izlobirala unosne poslove na Balkanu, prevashodno na Kosovu.

Clintonovi su dobili milijune dolara u kampanjama i donacije za “Clinton zakladu” od Sorosa. “Ljubičasta revolucija” Clintonovih ima cilj skratiti Trumpovu vladavinu uličnim prosvjedima i političkim remećenjem u svijetu, a s obzirom na odnos Amerike i Europe – gdje ćeš bolje mjesto za “potpaljivanje vatre” od Balkana.

Cilj je destabilizirati Balkan i Europu, što će potkopati deklarirani cilj Trampove administracije dovesti do nove međunarodne geometrije zasnovane na ekonomskom razvoju i suradnji među narodima, bez namještanja, naturanja režima i promjena vlasti u drugim država.

Drugim riječima, ukoliko dođe do destabilizacije koja bi odvela u oružane sukobe, Trump bi morao reagirati, što bi ga natjeralo da pogazi svoju riječ i obećanje.

S obzirom da nema baš mnogo pristaša u Europi, lako bi mogao biti “namješten” u nekoj perverznoj igri Clintonovih, a to bi bilo dovoljno da mu se mandat skrati. Jer trenutno u svijetu postoje dvije američke vanjske politike: zvanična Trumpova i neslužbena Clinton.
 
(sputniknews.com)

Trump planira potpisati zakon za blokiranje viza za građane sedam zemalja na Bliskom istoku i sjevernoj Africi, prema preporukama kongresnih suradnika i imigracijskih stručnjaka

Također se očekuje da će privremeno zabraniti izbjeglicama koje preplavljuju Europu ulazak u SAD za nekoliko mjeseci, osim u slučajevima vjerske manjine koje bježe od progona, te će se postrožiti kontrola ulaska imigranata, piše Reuters.

Zabrana će uključivati sve imigrante iz Irana, Iraka, Sirije, Somalije, Sudana, Libije i Jemena koji dolaze u Sjedinjene Američke Države. To je također uključivati potpunu zabranu ulaska imigrantima koji ulaze u SAD s bilo kojeg mjesta, s nekim izuzecima što se tiče vjerskih manjina.

Taj potez bi mogao biti samo početak daljnjih ograničenja su pokazala neka izvješća.

Bivša američka državna tajnica Madeleine Albright na svom je Twitteru objavila da je spremna upisati se kao muslimanka iz solidarnosti prema pripadnicima te religije u SAD-u.

Albright je odrasla kao kršćanka, a kasnije je došla do saznanja da potječe iz židovske obitelji.

>>> AKO ĆE NETKO IĆI U PAKAO, TO JE MADELEINE ALBRIGHT

“Odrasla sam kao katolkinja, postala sljedbenica Episkopalne crkve, a kasnije sam saznala da mi je otac Židov. Iz solidarnosti sam spremna registrirati se kao muslimanka“, istaknula je Albright na Twitteru.

Ova objava na društvenoj mreži uslijedila kao reakcija nakon što je novi američki predsjednik Donald Trump potpisao uredbu o ograničavanju izdavanja viza za imigrante.

Albright je u drugoj objavi na Twitteru istaknula da Amerika mora ostati otvorena za ljude svih vjera i porijekla, uz hashtag, “dobrodošle izbjeglice”.

Jedna od Trumpovih uredbi ograničava useljavanje i dolazak u SAD za korisnike viza iz Iraka, Irana, Libije, Somalije, Sudana, Sirije i Jemena, objavio je Washington Post i dodao kako građani mnogih od tih država već imaju velike probleme za dobijanje američke vize.

Trump je pokrenuo svoju predizbornu kampanju obećanjem da će ograničiti dolazak izbjeglica i izgraditi zid duž američko-meksičke granice.

Također je kazao kako će uvesti „potpuno i sveobuhvatno obustavljanje ulaska muslimana u SAD“ dok vlasti ne budu mogle bolje provjeravati osobe koje dolaze u državu.
 

I was raised Catholic, became Episcopalian & found out later my family was Jewish. I stand ready to register as Muslim in #solidarity.

— Madeleine Albright (@madeleine) 25. siječnja 2017.

>>> AMERIČKI STUDENTI: Madeleine Albright je ratni zločinac!!!
 
(net.hr)

Putin nastavlja nakon izbacivanja Sorosa, Rothschilda i Madeleine Albright dalje sa uništavanjem prozapadnih Nevladinih Organizacija u Rusiji koje utječu na nestabilnost unutar zemlje

Na red je došao Amnesty International zbog svojeg licemjerstva nepravednosti prema Rusiji, a blagonaklonosti prema Americi i zapadnim zemljama. Pogotovo u izvještajima iz Sirije i Jemena u kojima u zadnje vrijeme progledava kroz prste Americi i njezinim saveznicima koji uporno masovno ubijaju civile, a optužuje Rusiju za ratne zločine.

Ruske vlasti zapečatile su noćas prostorije zapadne organizacije za ljudska prava Amnesty International u Moskvi.

Sergej Nikitin, direktor ureda, rekao je da su zaposlenici jutros došli na posao, ali su zatekli promijenjenu bravu:

“Mi taj prostor iznajmljujemo više od 20 godina, a danas se na vratima pojavilo obavijest da je vlasništvo grada Moskve i da se bez odobrenja gradskog departmana za nekretnine ne smije otvarati. Na vratima se vide tragovi obijanja”.

Nikitin je izjavio da su on i njegovi suradnici “lišeni dostupa telefonima, kompjuterima i osobnim stvarima”.

Naglasio je da ne zna zbog čega se sve dogodilo.

Ured Amnesty Internationala u Moskvi zatvorile su vlasti bez objašnjenja jutros, priopćila je NVO za obranu “ljudskih prava”.

“Zaposlenici organizacije su utvrdili ovo oko 10.00 sati jutros, kao i da su postavljeni pečati. Nismo primili nikakvu obavijest, a pečati su postavljeni u njihovoj odsutnosti”, naveo je Amnesty Internatonal u priopćenju.

“Svi naši poslovi, naši kompjuteri i naša dokumenta su tamo, iza zatvorenih vrata”, rekao je na Facebooku Ivan Kondratenko, zaposlenik Amnesty Internationala u Rusiji.

NVO je objavila sliku pečata, na kojima je napisano da su prostorije vlasništvo Ruske federacije i da se organizacija mora obratiti gradu Moskvi da bi dobila informacije. Naveden je broj telefona, ali on zvoni bez prestanka, dodao je Ivan Kondratenko.

Amnesty International, koji je u ovim prostorijama već 20 godina, precizirao je da je brava promijenjena i struja isključena. Na pitanja novinara, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov je rekao da nema “apsolutno nikakvu informaciju o ovome” i dodao da o ovom slučaju čuje “prvi put”. Ured u Moskvi je jedini ured Amnesty Internationala u Rusiji, prenosi Fena.
 
(vecernji.hr)

Hrvatska nacija je opranog mozga! To pokazuje na lokalnim izborima već 25 godina. Sada su izrazili svoje mišljenje u svezi američkih predsjedničkih izbora

Trošeći vrijeme na razne Big Brother emisije, igrajući pokemone i slikajući selfije, naravno da nisu uspjeli saznati pozadinu američkih predsjedničkih kandidata jer ih masovni mediji skrivaju, zato jer većina Hrvata nisu skloni preispitivanju i istraživanju onoga što im masovni mediji kažu.

Očita je da većina Hrvata bi radije glasala za Hillary Clinton koja je sudjelovala u ubojstvu Muamer Gadafija 2011. godine, da je lagala naciji u svezi dokumenata koji su procurili sa njezinog osobnog servera, huškala na ubojstvo Juliana Assangea 2012. godine, da je kao državna tajnica radila na stvaranju ISIS-a, i da ju podržava njezina prijateljica Madeleine Albright koja je u javnoj emisiji izjavila da je smrt 500.000 iračke djece opravdani čin. Ta ista Madeleine je rekla da će svaka žena koja ne glasa za Hillary ići u pakao! Možemo tako nabrajati čitavu noć…

S druge strane Donald Trump nije bio toliko “umočen” u politiku, već mu se nabacuje par seksualnih prijestupa za koje nikada nije bio osuđivan.

Što su rekli građani u video anketi?

“Glas bih dao Hillary Clinton. Ja sam po vokaciji demokrata. Osim toga potpuno je bezočno da kažem, vulgarno, kretenski da jedan čovjek koji je uspješan biznismen govori takve gluposti. Ja znam da 99 posto toga što melje ne bi napravio da je predsjednik, to je uvijek tako. Ali to se ne govori”, smatra poznati hrvatski glumac Franjo Jurčec, publici dobro znan s TV ekrana.

Susreli smo i šefa skijališta Sljeme kao i jednog od tvorca utrke Snježna kraljica, Dragu Žiljka. On bi također glas dao Clinton.

“Hillary je moj izbor. Trump u najmanju ruku izgleda čudno. Nije primjeren čovjek za predsjednika tako velike zemlje, odnosno skoro pola planete”, kaže Žiljak.

“Izbor ne može biti gori. No ako moram birati ipak Clinton. Na žalost Clinton jer je ovaj budala, kreten, može stisnuti krivi crveni gumb i odosmo svi kvragu“, rekao nam je jedan od prolaznika.

Zaustavili smo i mladu djevojku pitajući je prati li političku scenu u SAD-u i bez razmišljanja nam je kazala da bi svoj glas dala Hillary Clinton. Na pitanje zašto samo je kratko rekla “jer da”.

No, da ne ispadne da smo samo naišli na pristaše Hillary Clinton, naišli smo i na jednog Trumpovca.

“Trumpu bi dao glas jer je pravi čovjek za voditi Ameriku. Bolji je sto puta od Clinton”, kazao je. Na pitanje zašto, nije nam htio odgovoriti već je samo dodao da “ne bi sad o tome”, a što su ostali rekli pogledajte u video snimci.

Stockholmski sindrom je prisutan sve više u Hrvata. Da se Sanader vrati u politiku, kroz par godina, on bi zasigurno bio predsjednik države.

Pogledajmo anketu koju je proveo Index na ulicama Zagreba:
 

 
(index.hr)

Studenti i nastavno osoblje koledža u Kaliforniji prosvjedovali su zbog toga što je Madeleine Albright držala govor na ceremoniji dodjele diploma

Oni su “revoltirani” time što, kako su objasnili, “ratni zločinac” govori na ceremoniji koja je održana u subotu.

U znak prosvjeda, dio nastavnog osoblja američkog Scripps koledža u Klermonu u Kaliforniji odbio je sjediti na istoj pozornici s Madeleine Albright.

Profesori su objavili pismo u kome naglašavaju da je Madeleine Albright kao državni tajnik i veleposlanik u UN oblikovala američku intervencionističku politiku u brojnim sukobima i “podržala politike koje su vodile stradanju milijuna ljudi”.

Pismo je potpisalo 28 članova nastavnog osoblja, a objavljeno je u studentskim novinama.

Scripps je ženski koledž s gotovo 2.000 učenika, a izjava Albrightove da “postoji mjesto u paklu” za žene koje ne glasaju za Hillary Clinton nije naišla na odobravanje učenika i profesora.

“Kao ženski koledž liberalnih umjetnosti, trebalo bi da promoviramo napredak žena i transrodnih osoba, a ne da samo imitiramo i slavimo pojedince koji su dio državne sile SAD i koriste njeno nasilje”, navodi se u pismu.

Članovi nastavnog osoblja su najviše uvrijeđeni zbog “čuvenog” komentara Albrightove iz 1996. godine da je smrt više od pola milijuna iračke djece, kao posljedica sankcija, “bila opravdana”.

Nastavnici su ukazali da je “više Iračana umrlo zbog 13 godina sankcija koje su SAD uvele i kontrolirale, nego zbog američke invazije 2003. godine i okupacije koja je uslijedila”.

Također, Albrightovoj zamjeraju i sprječavanje odlučnije akcije UN kojom bi se spriječio genocid u Ruandi 1994. godine, kao i odluku o bombardiranju SR Jugoslavije.

Reagirajući na prosvjed, Madeleine Albright je rekla za “Los Angeles Times” da su studenti “dužni saslušati ljude s kojima se ne slažu” prije nego što uporabe feminističke argumente.

“U svijetu postoji mnogo mjesta za muškarce mediokritete, ali nema prostora za žene mediokritete”, rekla je Albright.

Studenti u SAD i ranije su negodovali zbog predavanja Albrightove. U Sirakuzi su studenti prosvjedovali kada je Albright držala predavanje iz etike, ocjenjujući to kao “apsolutnu uvredu za pojam etike”.
 
(sputniknews.com)

Ruski tužitelj ocijenio je da djelatnost NDI-a (Nacionalni Demokratski Institut) kojom rukovodi Madeleine Albright “predstavlja prijetnju samim osnovama ustavnog poretka Ruske Federacije i sigurnosti države”

Državni tužitelj Rusije proglasio je američku nevladinu organizaciju Nacionalni demokratski institut (NDI) kao nepoželjan na teritoriju cijele zemlje.

Zabrana djelovanja na teritoriju Rusije uslijedila je zato što je NDI najdirektnije “obrađivao” rusku prozapadnu opoziciju i potpomagao i njene najproblematičnije akcije, a bar neizravni je sudionik obojenih revolucija po svijetu.

Ruski tužitelj ocijenio je da djelatnost NDI “predstavlja prijetnju samim osnovama ustavnog poretka Ruske Federacije i sigurnosti države”.

Ruski tužitelj je o svojoj odluci obavijestio Ministarstvo pravosuđa RF da bi NDI uključilo u popis stranih nevladinih organizacija čija daljnja aktivnost je nepoželjna na teritoriju Rusije.

U srpnju prošle godine je Savjet federacije (Gornji dom ruskog parlamenta) – na inicijativu svog Komiteta za međunarodne poslove – sačinio popis nepoželjnih NVO na kojem se našao i NDI.

Na istom spisku su: Fond Sorosa, Nacionalni fond za demokraciju (NED), Međunarodni republikanski institut (IRI), Fond MacArthur, “Freedom House”, Fond Charlesa Stewarta Mota, Fond “Obrazovanje za demokraciju” (FED), Istočnoeuropski demokratski centar, svjetski kongres Ukrajinaca, Ukrajinski svjetski koordinacijski savjet i Krimska misija za ljudska prava.

NDI je osnovan 1983. godine, s proklamiranim zadatkom da “širi demokraciju u zemljama u razvoju”. Među takve zemlje je poslije raspada SSSR bila svrstana i Rusija, zajedno s ostalim postsovjetskim državama.

Bivši američki veleposlanik u Moskvi, Michael Mekfaul, koji je sebe bio proglasio za “specijalistu za demokraciju, antidiktatorske pokrete i revolucije” – do dolaska na čelo diplomatske misije SAD u Rusiji godinama je bio konzultant NDI u Moskvi.

Povodom “zatvaranja vrata” daljnjem djelovanju njenog fonda – u Moskvi je posebno naglašeno da je Madeleine Albright bila na čelu State Departmenta u vrijeme NATO agresije na Jugoslaviju i da je bila njezin glavni inicijator.

Ovome je dodato: NDI (sjedište mu je u Washingtonu) nikako se ne može smatrati nevladinom strukturom:

“NDI je formirala vlada SAD. Financira se preko Nacionalnog fonda za demokraciju (NED) kojeg, opet, financira Kongres SAD preko vladine Agencije SAD za međunarodni razvoj (USAID). “

Ministarstvo vanjskih poslova Rusije – komentirajući obustavljanje rada ruske podružnice Agencije SAD za međunarodni razvoj 2012. godine, ocijenilo je: “Agencija je pokušavala utjecati na političke procese unutar Rusije”.

Još je ukazalo: “Nacionalni demokratski institut, koji je afilirane s državnom strukturom tijesno je povezan s Demokratskom strankom. Na isti način je Međunarodni republikanski institut (IRI) pod pokroviteljstvom Republikanske stranke. Agencije SAD za međunarodni razvoj usmjerava novac preko NDI i IRI, a zatim ta sredstva u vidu grantova dobivaju NVO u različitim zemljama”.

NDI održava veze s međunarodnim političkim asocijacijama poput Socijalističke internacionale (u čijem sastavu su i francuski socijalisti), centrističke demokratske internacionale (u kojoj je i partija Angele Merkel) i Liberalne internacionale.

Dok je bio na vrhuncu moći u Rusiji (između 1992-1996), NDI je organizirao treninge za predstavnike ruskih političkih partija Demokratski izbor Rusije i Jabloko i članove više zastupničkih skupina.

Ima indicija da je NDI bio, a možda je i dalje, glavni politički i piar konzultant ruskog opozicionara Mihaila Kasjanova.

“Širenje demokracije” u Ukrajini, koje se završilo Euromajdanom i državnim prevratom 2014. godine, nije prošlo bez potpore NED – strukture koja neposredno financira NDI.

Prema nepotpunim podacima, NED je od 2011-2014. ukrajinskim NVO dao ni više ni manje nego 14 milijuna dolara. Aktivnu ulogu u događajima na kijevskom Majdanu imao je i Institut za masovne medije koji funkcionira u sastavu NED.

Član ekspertskog savjeta moskovskog Instituta za socijalno-ekonomske i političke studije Aleksej Zudin procjenjuje da je potez ruskog državnog tužitelja (zabrana djelovanja NDI) “dio trenda da se rusko političko polje zaštiti od destabilizujućeg utjecaja izvana”.

“Djelovanje NDI i sličnih organizacija dobro se uklapa u koncept meke sile koja podrazumijeva utjecaj na umove koji se potom pretvara u određene političke akcije.”

Albright u intervjuu rekla da je smrt 500.000 iračke djece opravdana akcija

Tijekom intervjua u emisij “60 minuta” u 1996. godini, Albright, koja je bila veleposlanik u Ujedinjenim narodima, neslavno je sugerirala da je 500.000 mrtve iračke djece zbog sankcija UN-a bila cijena koju je vrijedilo platiti.

“Čuli smo da je pola milijuna djece umrlo. Mislim, da je to više djece nego što su umrlo u Hirošimi. I, znate, da li je to cijena koja se isplati?”, upitala je Lesley Stahl intervjuirajući Albright.

“Mislimo da se ta cijena isplati”, Albright je odgovorila.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Američki politolog Phil Butler je za New Eastern Outlook napisao kolumnu u kojoj tvrdi da su razaranje i raspad Jugoslavije bili dio šireg plana NATO saveza

… kojim se htjelo oslabiti geopolitičke protivnike zapadnog bloka u regijama Trećeg svijeta i progutati zdrave ekonomije naroda ovih prostora.

Svatko od nas ima svoje viđenje ’90-ih na ovim prostorima, ali su ona bez sumnje subjektivna, koliko god netko mislio da je upravo njegova verzija istine ona nesporna i nepobitna. Stoga uvijek vrijedi čuti i što drugi misle o nama.

Phil Butler: “Jugoslavija je morala biti uništena, a što bi bilo da nije…?”

Sažetak njegove analize je prenio i talijanski Globalist.

“Možete li zamisliti Europu danas s Jugoslavijom kao ključnim igračem među narodima? Ja mogu. Jugoslavija je u stvari bila jedan od najvećih kulturnih i društvenih eksperimenata u povijesti.

Osnovana na području sukoba nekadašnjeg Austro-ugarskog i Osmanskog carstva, Jugoslavija je sjedinila obje kulture na način koji nije viđen još od vremena Aleksandra Velikog, koji je nakon golemih osvajanja asimilirao narode. Eksperiment, ako ga mogu tako nazvati, trajao je nešto više od pola stoljeća. Idealan iz razloga što su u jednoj državi živjeli svi južnoslavenski narodi.

Stvaranje Jugoslavije je djelomično bio i geostrateški potez Britanije i Francuske, kako bi se usporila ili blokirala Njemačka. Odredbe tzv. “Krfske deklaracije” su udarile temelje ustavnoj monarhiji koja se ni po čemu nije razlikovala od Engleske.

Prava i pravo glasa, te poštivanje temeljnih principa Ilirskog pokreta su bili obećavajući aspekti rane Jugoslavije. No, tada je kralj Aleksandar ukinuo ustav i izbore, ali je zajednički život etničkih i kulturnih skupina je i dalje davao nadu za budućnost.

Rat, političke spletke, unutarnji i vanjski pritisci su u to vrijeme teško opterećivali ovu novu svjetsku silu u nastajanju. Kao što je to bio slučaj u mnogim takvim pokusima, u konačnici je autoritarna vlast postala nužna, možda i poželjna.

Za prekid “predavanja iz povijesti”, nacionalni heroj Josip Broz Tito je postao taj “diktator”, ali je stekao svjetsku slavu i čvrsto držao stvari pod kontrolom, a Jugoslavija je igrala veliku ulogu na svjetskoj sceni. Međutim, kada je njegova moć oslabila, suprotne sile su našle svoje uporište.

Nema znanstvenika ili političara koji o tome danas ne govori, ali Titova uloga u osnivanju Pokreta nesvrstanih nacionalnih država je velika i izuzetno značajna, pogotovo za ljude koji sada žive u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i ostalim bivših jugoslavenskim zemaljama.

Ideali Pokreta nesvrstanih i njegovi temelji su udareni u Beogradu 1961. U stvaranju pokreta su sudjelovali Tito, indijski premijer Jawaharlal Nehru, predsjednik Indonezije Sukarno, egipatski predsjednik, Gamal Abdel Naser i predsjednik Gane, Kwame Nkrumah. U najkraćim crtama ideju Pokreta nesvrstanih objašnjava lider Kube, Fidel Castro, u govoru u Havani 1979.

“Pokret nesvrstanih postoji kako bi čuvao nacionalnu nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i sigurnost nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, rasizma i svih oblika strane agresije, okupacije, dominacije, miješanja ili hegemonije, kao i protiv velikih sila i blokovske politike”, rekao je tada Castro.

Dakle, u suštini, Pokret nesvrstanih je težio samostalnom razvoju naroda između velikih sila s idejom koja negira Hladni rat. Naravno, velike sile koje su se bavile ideološkim ratovima i imale su svoje strategije, koje su uključivale apsorbiranje svake od tih siromašnih nezavisnih zemalja.

Kao što vidimo danas, strategija je bila izazvati bitke koje vode ka fragmentiranju, podijeli i stvaranju nemoćnih zemalja i naroda diljem svijeta.

Raspad Jugoslavije je najbolji primjer, gdje danas nijedna zemlja ne pokazuje naklonost prema Pokretu nesvrstanih.

Umjesto toga, EU i NATO su bili gravitacijska sila koja je privukla Sloveniju, Hrvatsku i ostale. Vidimo ostatke strategije Hladnog rata i u činjenici da su Bjelorusija i Azerbajdžan jedine dvije preostale članice pokreta u Europi, a Fidži se kao najnoviji član pridružio 2011.

Međutim, 2012. je summit Pokret nesvrstanih vidio veću posjećenost od bilo koje prethodne godine, što je možda i znak krize Zapada. Uz deklariranu svrhu “borbe za mir u svijetu” i svojih temeljnih dogmi, pokret je ipak, barem teoretski, vrijedan posrednički okvir. No, dopustite mi da se vratim na slučaj Jugoslavije i kakva bi možda bila da postoji danas.

Gledajući s distance na raspad Jugoslavije, primjetno je da se radi o uokvirivanju geostrategije Washingtona koja se provodila svugdje, pa i teškim metodama. Akcije Clintonove administracije su u to vrijeme bile tajnovite za javnost, jednako kao što su i danas.

Čitajući Washingtonov think tank propagandni Institut Brookings otkrivate ovo. U tekst “Odluka o intervenciji – Kako završiti rat u Bosni” iz 1998. godine autor Ivo H. Daalder počinje:

“Dok danas mnogi pišu rječito i strastveno da objasne neuspjeh Washingtona i Zapada da se zaustave etničko čišćenje, koncentracijski logori i masakri stotina tisuća civila, malo tko je to pitanje postavio u ljeto 1995. godine, kada su SAD napokon odlučile preuzeti vodeću ulogu u okončanju rata u Bosni.”

No, istina je puno jednostavnija od stvarnosti. Nikome ne treba think tank da otkrije zašto je predsjednik Bill Clinton oklijevao da posreduje u Bosni. Clinton je u stvari nastavljao politiku svoga prethodnika, George Busha starijeg, kojoj je cilj bio destabilizirati jugoslavenski socijalistički uspjeh.

Sada znamo da su kod nas tajno obučeni pobunjenici odigrali ključnu ulogu u fragmentiranju regije preko organizacije poznate kao Atlantska brigada, koja se borila u ratu na Kosovu na strani Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), a brojala je oko 400 naoružanih boraca, kao što piše Christian Science Monitor 1999.

Ovo izvješće otkriva da su SAD pod lažnim izgovorom vodile posrednički rat u bivšoj Jugoslaviji (proxy war).

Što se tiče Billa Clintona i njegove nevoljkosti da se upliće u regiju nekad poznatu kao Jugoslavija, to je prljava povijest genocida i beskrajnih laži.

Priča koju sam pronašao je priča o Francuzu koji je trenirao Atlantsku brigadu, što u svemu podsjeća kasnije na Ukrajinu, Libiju i Siriju. Vidite “obrasce” koje nas vode do istine i više nego dovoljno.

Stravična stratišta legitimne države Jugoslavije su služila za ulaganje u podjelu preostalih komada zemlje, uz pomoć američkih predsjednika, britanskih gospodara i njemačkih industrijalaca.

Atlantska brigada je djelovala u raznim posredničkim ratovima na Balkanu, a važni pripadnici su joj bili smrtonosne ubojice iz inozemstva. Američki dužnosnici u vrhu su ih dobro poznavali i upravljajući njima su vukli konce na Kosovu i širom Balkana. Jugoslavija je postala prototip, predložak za djelovanje u Afganistanu i Iraku, Arapskom proljeću.

Imena Madeleine Albright, Javiera Solane, generala Wesleya Clarka i drugih se i dalje spominju. U bivšoj Jugoslaviji su prijatelji ključnih igrača u vladama doslovno planirali pretvoriti narode i zemlje u kreditore i investicijski “eldorado”.

Priča o tom genocidu u ime demokracije je prestrašna. Većina naroda ovih prostora je vraćena 200 godina natrag u neku vrstu srednjovjekovnog postojanja bez nade. Jedini tračak nade za većinu bivših “Jugoslavena” je, sasvim prirodno, EU i NATO savez.

Dok ovo pišem američki, britanski i njemački planeri već uređuju Siriju. Poznata Rand Korporacija izrađuje plan podjele suverene države. Za one koji nisu svjesni, Rand Korporacija je “Veliki brat” svih hegemonijskih think tankova.

Tko je je zašto uništio Jugoslaviju?

Sigurno je bilo zločina i genocida s obje strane u sukobima, od Kosova do ostalih ratova na Balkanu. Ali to nije poanta zbog čega sam se fokusirao na ovu katastrofu.

Prije svega, nijedan narod bivše Jugoslavije danas nema pravo glasa. Drugo, podjela među tim narodima je dovela do smrti ili preseljenja milijuna ljudi.

Ali moja “fantazija” o Jugoslaviji bi možda mogla biti iznenađenje. Dopustite mi da zaključim.

Jugoslavija je izgrađena na ideji da u njoj Južni Slaveni neće ostati slabi i podijeljeni narodi. Ujedinjeni u Jugoslaviju ne bi bili lak plijen imperijalnim namjerama, kao što vidimo da se događa danas.

Činjenica je da je nakon Drugog svjetskog rata socijalistička Jugoslavija postala neka vrsta europske priče o uspjehu. Između 1960. i 1980. zemlja je imala jednu od najvažnijih stope gospodarskog rasta u svijetu, pristojan životni standard, besplatnu medicinsku skrb i obrazovanje, zajamčeno pravo na posao, jednomjesečni plaćeni godišnji odmor, stopu pismenosti od preko 90 posto, a očekivani životni vijek od 72 godine. Koliko ja znam, ni jedna od država Balkana danas ne može sanjati ni pola ovog prosperiteta.

Bio je to napredak koji je među zapadnim silama izazvao želju da unište Jugoslaviju.

Multietničko stanovništvo zemlje je imalo povoljan javni prijevoz, stanovanje i komunalije. Neprofitno gospodarstvo je uglavnom bilo u državnom vlasništvu, što nije baš najočitiji primjer zapadne demokratske ljubavi. U to vrijeme su od resursa daleko bili Njemačka, Francuska ili Velika Britanija, a bankari Londona i Luksemburga nisu mogli izvlačiti milijarde iz socijalističkog sustava.

Jugoslavija je morala umrijeti, a Reagan, Bush stariji i mlađi i Clinton su pomogli da se to dogodi. Nagrađivani autor, politolog i gostujući suradnik u Institutu političke studije u Washingtonu, Michael Parenti, često je govorio o katastrofi u Jugoslaviji.

Prema Parentiu, američki cilj je bio pretvoriti jugoslavenske narode u regiju Trećeg svijeta, a to se moglo ostvariti podjelom zemlje koja će onda otvoriti svoje gospodarstvo korporativnoj eliti i zapadnim bankarima. Po raspadu Jugoslavije je zemlje trebalo učiniti takvima da budu:

#1. Nesposobne da slijede nezavisan kurs osobnog razvoja.

#2. Razbijenih ekonomija i prirodnih resursa u potpunosti dostupnih za multinacionalne korporacijske eksploatacije, uključujući i ogromna mineralna bogatstva na Kosovu.

#3. Osiromašenog, ali pismenog i osposobljenog stanovništva koje će biti prisiljeno raditi za minimalne nadnice, koje će predstavljati jeftin radni bazen s kojim će se lakše sniziti plaće u zapadnoj Europi i drugdje.

#4. Demontiranih industrija automobila, nafte, teških strojeva, rudarstva i petrokemije, te raznih drugih industrija koje nisu smjele biti konkurencija postojećim zapadnim proizvođačima.

Zvuči li vam ova strategija poznato? Sjetite se plana Rand Korporacije za Siriju. Jesu li Ukrajina, Donbas i Krim razumjeli ovo prije EuroMaidana? Koji je na kraju plan za Rusiju?

Iako ovo zvuči prijeteće, žao mi je, to je svijet u kojem živimo danas. Snagom uspavanih američkih građana, drogiranih glupim bezvrijednim tricama super-kapitalizma, svijet preuzimaju tirani.

Što bi bilo da je bilo?

Ali što da je Jugoslavija preživjela? Što da je veliki etničko-socijalistički eksperiment i dalje radio? Sigurno bi naš svijet bio potpuno drugačiji od danas. Još jedna stvar, Europska unija bi uz Pokret nesvrstanih djelovala u okviru svojih sadašnjih granica. Bila bi manje moćna i daleko manje geopolitički utjecajna.

Cijela Europa bi možda dolazila u Beograd, a sada se šest republika bore za mrvice iz Bruxellesa. Potaknut mojom fantazijom o tome kako bi Jugoslavija mogla izgledati, ostavit ću vas s procjenama ekonomske situacije sadašnjih država Balkana i Jugoslavije čiji je BDP prije rata bio na 24. mjestu među svjetskim narodima.

2015. godine je Bosna i Hercegovina ekonomski bila na 112. mjestu u svijetu, a uvjeti se pogoršavaju. Ipak, siromašni stanovnici BiH misle da će ulaskom u EU riješiti sve svoje probleme. Hrvatska je ekonomski trenutno na 76. u svijetu, ali je Bloomberg ekonomiju RH svrstao u 10 najgorih u svijetu.

Makedonija se nalazi na 130. mjestu, a poljoprivreda je jedina pravi industrija, dok je nezaposlenost u zemlji iznad 30%. Crna Gora je, unatoč ljepoti i maloj površini, 149. ekonomija među svjetskim narodima. Poput nekih drugih bivših republika, Crna Gora vjeruje da će ulaskom u EU riješiti sve. Srbija je zauzela 87. mjesto po BDP-u, a Slovenija je 81.

Što se tiče Kosova, Jonathan Marshall za Consortium News piše da je tamo rođena “mafijaška država sa stopom nezaposlenosti od 35 posto, shrvana epidemijom terorizma, kriminala i političkog nasilja”.

Osim toga, NATO polako guta sve države u regiji, jednu po jednu. Crna Gora je tek započela pregovore o pristupanju, a srpski zakonodavci su ratificirali diplomatski sporazum o imunitetu i logističkoj potpori za predstavnike NATO saveza.

“I dok pišem ove završne redove, mislim na ono što bi hrabri i jaki narodi iz Jugoslavije dobili da nije došlo do prekida njene sudbine. No, sve što znam je da je 24. mjesto među svjetskim gospodarstvima daleko, a što se tiče Jugoslavije, taj je narod nestao zauvijek”, zaključuje američki politolog Phil Butler.

Doduše, američki politolog Phil Butler u svojoj kolumni pogrešno koristi termin jugoslavenske “nacije”, umjesto “jugoslavenski narodi”, što je inače čest slučaj u inozemstvu.

No, unatoč činjenici što se nije posvetio specifičnostima svake nacije i tinjajućim antagonizmima koje je, kako i sam priznaje, Josip Broz Tito “čvrsto držao pod kontrolom”, njegov zanimljiv opis otvara pitanje koliko smo dobili, a koliko izgubili i jesu li se postojeći antagonizmi rasplamsali i prerasli u ratove “sami po sebi” i zato što su “jednog dana ipak morali eksplodirati” ili su se vješto iskoristili na način da se novcem, oružjem i propagandom na kraju ostvari konačni cilj – uništiti prilično zdrave ekonomije naroda bivše federacije koja je u vrijeme prije raspada imala 24. ekonomiju na svijetu i uništiti za Zapad opasnu ideju koja je temelj Pokreta nesvrstanih?
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

Kao ambasador UN-a, Albright je opravdala smrt 500.000 djece

Madeleine Albright je nedavno izdala upozorenje da žene koje ne glasaju za Hillary Clinton ide u pakao.

No u pakao ne odlaze svi koji umru. Biblija otkriva da su neki ljudi toliko zli da se nikad neće promijeniti i pokajati za svoje grijehe (Hebrejima 10:26, 27).

To bi možda trebalo uzeti sa ozbiljnošću s obzirom da je Madeleine Albright jednom opravdavala smrti pola milijuna iračke djece, a gotovo sigurno ima posebno mjesto rezervirano za sebe u Hadu (pakao).

“Postoji posebno mjesto u paklu za žene koje ne pomažu jedna drugoj … neke ne razumiju važnost zašto mlade žene moraju podržati Hillary Clinton”, rekla je Albright tijekom Clintonove kampanje prije par dana, piše Infowars.

Primjedba je bila još jedna od referenca na ono što čini se da je primarna platforma kampanje Hillary Clinton prema ženama – “glasajte za Hillary, jer ona ima vaginu”.

Ironija Clintonove je da stalno ističe svoje feminističke vjerodajnice što je posebno odvratno s obzirom na njezin prošlost i ulogu u zapošljavanje ljudi koji bi zastrašili žene koje su navodno silovale Bill Clinton.

Međutim, ako vjerujemo u koncept pakla, Madeleine Albright ima zajamčeno jednosmjernu kartu prema tamo.

Tijekom intervjua u emisij “60 minuta” u 1996. godini, Albright, koja je bila veleposlanik u Ujedinjenim narodima, neslavno je sugerirala da je 500.000 mrtve iračke djece zbog sankcija UN-a bila cijena koju je vrijedilo platiti.

“Čuli smo da je pola milijuna djece umrlo. Mislim, da je to više djece nego što su umrlo u Hirošimi. I, znate, da li je to cijena koja se isplati?”, upitala je Lesley Stahl intervjuirajući Albright.

“Mislimo da se ta cijena isplati”, Albright je odgovorila.

Nakon primitka intenzivnih kritika, Albright se kasnije pokušala odmaknuti od bešćutnog komentara, no ipak se odlučila optužiti novinarku Stahl koja ju je intervjuirala da se bavi “iračkom propagandom” jer je postavila to pitanje.

Zvuči li vam to poznato. Opravdavanje pola milijuna ubijene djece pod “iračkom propagandom”?

S obzirom da je u redu smatrati da geopolitički motivi opravdavaju pokolj djece, to je ne čudi s obzirom da je dobro upoznata sa konceptom pakla jer se već približava 80. godini.
 
(preveo:NSP)

Bivša američka državna tajnica Madeleine Albright uputila je na predizbornom skupu oštru poruku mladim ženama koje ne planiraju glasovati za Hillary Clinton

“Imajte ovo na umu. U paklu je rezervirano posebno mjesto za žene koje ne pomažu drugim ženama”, rekla je Albright na skupu u New Hampshireu, što je u sali pozdravljeno pljeskom, ali je na socijalnim mrežama reakcija ipak bila mnogo negativnija, prenio je” Wall Street Journal “.

Taj list navodi da kad se pusti kao kratak video-snimku ili kada se pročita kao kratka poruka na Twitteru, izjava Madeleine Albright zvuči gotovo kao prijetnja drugim ženama:

“Pomozite Hillary Clinton ili vam se loše piše.”

Neki komentatori su se na društvenim mrežama zapitali da li treba pomoći i drugoj ženi koja želi uključiti u utrku za izbor predsjednika SAD, bivšoj direktorici kompanije “Hewlett Packard” Carly Fiorini, dok su drugi izrazili čuđenje zašto bi žena morala glasovati za ženu, umjesto da ima slobodu izabrati kandidata na temelju ideja koje te žene zastupaju.

Madeleine Albright, koja je bila državni tajnik u vrijeme dok je na mjestu predsjednika bio Hillaryin suprug Bill Clinton, u izjavi u New Hampshireu je zapravo citirala samu sebe, budući da je tu rečenicu prvi put izgovorila još 2006. godine.

Glasnogovornik Hillary Clinton Nick Meryl, pošto je izjava Madeleine Albright oštro kritizirana na društvenim mrežama, izjavio je da je ona tu rečenicu rekla “doslovno već više stotina puta”.

Madeleine Albright, da ponovimo, je igrala veliku ulogu u ratu na Balkanu, živjela je neko vrijeme u Beogradu, a tek nedavno je daznala da je po mami židovka.(Wikipedia)
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)