Postoje niz načina na koje vaši Facebook ili Twitter računi mogu pridonijeti povećanju anksioznosti. Nadalje, društveni mediji su navodno zarazniji od cigareta i mnogo teža navika iz koje se može izaći

Da li društveni mediji zapravo privlače ljude, ili je to sve iluzija s mnogo tamnijom svrhom?

Jaron Lanier, jedan od utemeljitelja virtualne stvarnosti, vjeruje da su društveni mediji toksični prostor koji služi tome da se ljudi osjećaju tužniji, ljuti i sami.

U svojoj novoj knjizi, “Ten Arguments for Deleting Your Social Media Accounts Right Now”, Lanier iznosi nekoliko najvažnijih aspekata društvenih medija.

Nije tajna da mladi danas provode više vremena zalijepljeni za ekrane njihovih mobitela, pregledavajući Facebook i Twitter, slikajući i šaljući selfije, nego što provode u “stvarnom svijetu”.

Može se tvrditi da je društvena mreža “virtualna stvarnost” sama po sebi: To je prostor u kojem korisnici mogu stvoriti i kontrolirati sliku koju njihovi prijatelji vide.

Facebook profil (ili Twitter, Instagram ili što imate) je u biti, avatar. Isto tako, odabirom onoga što vam je dopušteno vidjeti, Facebook i slične mreže mogu utjecati na vašu percepciju i ponašanje.

Društveni mediji su dizajnirani da njihovi korisnici postanu ovisnici

U članku za The Guardian, Lanier je napomenuo da je Facebook osmišljen da oduzme što više vremena i pažnje. Društveni mediji su stvoreni da njihovi korisnici postanu ovisnici – i kroz tu ovisnost, ta stalna potreba za pristupom, bihevioralna manipulacija ne samo da je moguća, već je možda i neizbježna.

U priopćenju za vijest Kanala 4, Lanier je navodno objasnio da web stranice društvenih medija ljude “privlače kroz shemu nagrađivanja i kažnjavanja, i nagrada je kada ponovo podjelite nešto na društvenoj mreži, a kazna je kada ih netko drugi tretira loše.”

“To je vrlo skriveno manipuliranje stanovništvom”, tvrdi on.

Psiholozi su također govorili o tome kako “Facebook lajkovi” manipuliraju ljudskom psihom putem pozitivnog pojačanja. “Lajkovi” i “shareovi” pogađaju centar za nagradu u vašem mozgu, što je sličan način na koji funkcioniraju droge.

Lanier je nadalje opisao zamršenost učinaka društvenih medija na ljude u svojoj knjizi:

“Algoritam pokušava uhvatiti savršene parametre za manipulaciju mozga, dok mozak, kako bi se pronašao dublji smisao, mijenja odgovor na algoritamske eksperimente … Budući da podražaji iz algoritma ne znače ništa, jer su oni proizvoljni, mozak ne reagira na bilo što stvarno, već na fikciju. Taj proces – uključivanja u nedostižnu fatamorganu – je ovisnost.”

Osim što vas drži u kotaču poput hrčka, web stranice društvenih medija su dizajnirane da izazivaju emocije u vama. Ovi korporativni giganti ne samo da vas čine nesretnim i tužnim – oni to čine namjerno.

Društveni mediji predstavljaju alat za društveno inženjerstvo

Lanier tvrdi tijekom cijele knjige da su društveni mediji postali modifikator ponašanja – i ima dosta dokaza koji podupiru njegove tvrdnje.

Ne tražite dalje od dobro dokumentiranih veza između društvenih medija i anksioznosti kao dokaz. Kao što Anxiety.org objašnjava, postoje niz načina na koje vaši Facebook ili Twitter računi mogu pridonijeti povećanju anksioznosti. Nadalje, društveni mediji su navodno zarazniji od cigareta i mnogo teža navika iz koje se može izaći.

U intervjuu je Lanier objasnio da su mnoge negativne emocije koje ljudi doživljavaju dizajnirane kroz ruke društvenih medija.

“Možete postati ovisnik tako što ćete tijekom vremena izbacivati malo pozitivnih i negativnih emocija … Ako radite ono što želimo, dajemo vam neke pozitivne povratne informacije. Ako ne radite ono što mi želimo, osjećat ćete se loše” – izjavio je.

Lanier je dodao da su negativne emocije, poput straha, tjeskobe ili tuge, zapravo jeftinije i jednostavnije za poticanje od strane društvenih medija – a društvo je u cjelini postalo malo tamnije i paranoičnije zbog toga.

Među ostalim, Lanierova knjiga opisuje kako socijalni mediji čine ljude manje suosjećajnima, nesretnijima i općenito smanjuju značenje i kvalitetu ljudskih interakcija.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Postoji određena vrsta ljudi među nama. Nemaju ime, no postoje. Posvuda su – na poslu, kod kuće, u školi, na ulici, u trgovinama, u trgovačkim centrima.

Vrlo vjerojatno poznajete nekoga tko spada u tu kategoriju. To su tzv. anti-teoretičari zavjere. Ljudi koji prekidaju svaku raspravu tvrdnjom da ste obično ‘teoretičar zavjere’, i da su podaci koje iznosite izmišljeni i netočni. Suočimo se s tipičnim anti-teoretičarem zavjere. Svi ih poznajemo, to su oni koji se razbacuju riječju ‘zavjera’ kao logično definiranim argumentom. To ide otprilike ovako.

Teoretičar zavjere kaže: “Tvrdiš da vatra može prouzročiti eksploziju i unutarnje urušavanje zgrade? To je fizički nemoguće, što je s Newtonovim zakonima, zakonima termodinamike i sličnim?

Teoretičar ne-zavjere kaže: ‘Ne, nemaš pravo jer zastupaš teorije zavjere’.

I nakon toga jednostavno odlazi. Što se dogodilo? U nedostatku argumenata protivnik tzv. teorija zavjere, čije razmišljanje određuje politika, mediji i Hollywood, poseže za društveno stvorenim odgovorom. Upravo je zato fascinantno istraživati mentalni sklop i psihološki profil pojedinca koji zauzima ovakav stav.

Osnovni problem i iskrivljena značenja

Zavjera po definiciji podrazumijeva dvoje ili više ljudi koji potajno planiraju štetno i li opasno djelovanje. Ovakvo je ponašanje ukorijenjeno u ljudskoj prirodi. Ljudi kuju zavjere otkad je svijeta i vijeka. Možete li se sjetiti nekog razdoblja kad takvo ponašanje nije postojalo? Poput emocija, i štetno ljudsko ponašanje postoji oduvijek. Koliko god to smiješno zvučalo, zavjere i spletke temeljni su dio ljudskog ponašanja, upravo poput ljubomore, trgovanja, bijesa ili sreće. Zašto mu onda određeni ljudi pripisuju negativna značenja? Zavjere postaju problem tek kad (i ako) dovedu do počinjenja zločina. I u tome leži osnovna logička greška tzv. teoretičara ne-zavjere.

No nisu svjesni da žive usred bojnog polja, te da su svaki tračak kritičkog razmišljanja zamijenili papagajskim ponavljanjem floskula masovnih medija kojima upravljaju političke elite.

To je kao da stojite na nogometnom terenu tijekom utakmice, potpuno nesvjesni događaja oko sebe. Protivnici tzv. teorija zavjere sva logična upozorenja i argumente doživljavaju kao običnu buku. I tako jednostavno nastavljaju sa svojim životima, potpuno nesvjesni upozorenja osnovne logike i zdravog razuma.

Budući da neprestano ignoriraju zdravorazumske zaključke koji se nameću uvidom u stvarno stanje stvari, oslanjaju se na vladu i elitu kako bi ih nesmetano vodili kroz život i pružili im lažan osjećaj sigurnosti. Svoju stvarnost grade na lažima koje im mediji neprestano ponavljaju. Nikada neće odvojiti malo vremena kako bi istražili neku temu ili razmislili o nekom pitanju.

Informacije i problemi u svijetu samo su jedna od kategorija u njihovim životima. Oni ignoriraju činjenicu da su se političke elite oduvijek služile manipulacijom (tzv. socijalnim inženjeringom) i masovnom kontrolom mišljenja. Kako bi se uspješno odupirali svakome tko znanstvenim činjenicama dovede njihov sustav vjerovanja u pitanje, moraju biti uvjereni da vlada i mainstream mediji govore istinu.

Održavanje iluzije o lažnim zavjerama

Anti-teoretičar zavjere duboko je psihološki povezan s današnjom paradigmom masovne kontrole uma. On je svojevrsni nusproizvod socijalnog inženjeringa u 21. stoljeću, rezultat doktrine koja etiketu ‘zavjere’ pomoću masovnih medija pretvara u svojevrsnu oznaku bolesti.

Jedan od njenih glavnih simptoma je paranoja, utemeljena na iluzijama i obmanama proizašlim iz lažnih vjerovanja. Istraživanjem značenja utvrđujemo točnost / netočnost neke tvrdnje i završimo s cijelom pričom.

Anti-teoretičari zavjere nisu svjesni da su zapeli u začaranom krugu krivo upotrijebljenih riječi i izraza, gdje nikad ne propituju što je ispravno i dokazivo. Svakog se jutra bude i posežu za masovnim medijima kad sredstvom orijentacije. Bez toga ne bi znali što misliti. Riječ je o ljudima koji zaista vjeruj da se za svaki zločin mora odgovarati, čak i ako su počinitelji visoki državni dužnosnici. Ignoriraju brojne državne i vojne tajne, kao i užasne posljedice s kojima su suočeni oni koji ih razotkriju. Oni unatoč svim dokazima i dalje vjeruju u nepogrešivost države.

Povijest ratova, korupcije, tiranije i fašizma za njih je sasvim slučajna i nevažna, te nema nikakve veze s današnjim događanjima jer ‘povijest pripada prošlosti’. Ne povezuju povijesne činjenice, a tko god to učini, automatski je proglašen pristašom ‘teorija zavjere’.

Što se anti-teoretičara zavjere tiče, svaki oblik kritičkog razmišljanja mora biti podložan politici. Svako znanstveno otkriće najprije se prijavljuje vladi, koja zatim preko masovnih medija javnost obavještava o onome što treba znati. Ukoliko se stav ili otkriće nekog znanstvenika ne podudara s političkim interesima, on je marginaliziran i onemogućen mu je pristup tzv. javnom životu. To je čista psihologija tiranije, koja je neodrživa bez masovne kontrole uma. Taj opasni mentalitet grupnog mišljenja zanemaruje sve znakove upozorenja i ide na ruku ostvarivanju viših ciljeva političkih elita.

Možda se u budućnosti koncept zavjere vrati na svoje zasluženo mjesto, i prestane biti oznaka štetnog i opasnog razmišljanja. Možda ga zamijeni neki drugi, jednako besmislen pogrdni izraz poput ‘teorije prijateljstva’, ‘teorije ljubomore’ ili ‘teorije krađe’. A možda se čovječanstvo jednog dana opameti i ukine namjerno nametnuti sustav kontrole svijesti.

Pristaše istine i definicija “teoretičara zavjere”

Upravo su oni koji zastupaju tzv. ‘teorije zavjere’ dokaz da smo kao vrsta sposobni neovisno razmišljati i težiti za slobodom. Mi smo utjelovljenje otpora, nikad ne bježimo od izazova i rasprava, stvaramo nove medije koji dovesti do nestanka starih, mainstream medija. Dajemo pravo glasa ljudima izvan umjetno konstruiranog sustava mentalne kontrole. Oslanjamo se na svjedočanstva iz prve ruke, konkretne dokaze sukladne prirodnim zakonima, činjenice, zdrav razum i znanstvene dokaze, a zaključke nikada ne donosimo na prečac. Ne koristimo uvrede umjesto argumenata i stalan smo podsjetnik da se ljudski um nikada ne može kontrolirati do kraja. Otkrivanje stvarnosti u kojoj živimo za nas je postalo sasvim normalno, pa su teme i događaji koje naši neistomišljenici smatraju šokantnima za nas sasvim obične.

Kako bi vas smatrali jednim od nas, morate vjerovati da je vlast pokvarena. Isto se odnosi i na neovisne izvore informacija – ukoliko ne prenose vijesti izravno od vodećih svjetskih novinskih agencija (pod kontrolom političkih elita), smatra ih se lažnim, prevarantskim i zaluđenim, te im se dodaje poznate etiketa ‘teorije zavjere’.

Utjecaj na čovječanstvo

Zar sve ovo ne zvuči jezivo? Često olako shvaćamo misaone procese koji oblikuju naša uvjerenja, a mentalitet osoba koje slijepo vjeruju političarima i masovnim medijima jednako je odgovoran za postojeće stanje u svijetu kao i pojedinci koji su počinili određene zločine.

Anti-teoretičari zavjere nimalo se ne trude istražiti vlastiti mentalni sklop, socijalni inženjering, grupno mišljenje i kontrolu svijesti koju vladajuće elite provode stoljećima.

Na taj način upravo oni utjelovljuju zlokobna apokaliptična proročanstva, kao katalizatori koji će ubrzati nadolazeću propast. Ostavili su trag u povijesti kao pristaše globalnog carstva, no tek treba vidjeti kakva će biti njihova uloga u njemu. Hoće li biti nagrađeni? Hoće li predvoditi istrjebljenje svake slobodne misli? Jesu li i oni možda dio većeg eksperimenta? Hoće li ugasiti potencijalno buđenje ljudske vrste? Ili će svojim slijepim vjerovanjem državnom aparatu samo odgoditi neizbježno urušavanje sustava kontrole svijesti?

Odgovor na ova i mnoga druga pitanja dobit ćemo unutar sljedećih nekoliko godina (ili desetljeća). Ne zaboravimo slojeve narušene logike i slijepog vjerovanja političkim elitama koji sačinjavaju mentalni sklop jednog anti-teoretičara zavjere. Zvuči neobično, ali je istina. Kaže se da u vrijeme masovnih obmana govoriti istinu znači biti revolucionar; a to nikada nije bilo očitije nego danas. Želite ostaviti dojam na druge? Postati velika ličnost? Recite istinu i gledajte kako ovčice bježe. U današnjem svijetu postoji toliko laži da biste izokretanjem svega u što vas uvjeravaju masovni mediji i političari bili bliže istini nego vjerovanjem u njihove izjave.

Sjetite se svih onih protivnika ‘teorija zavjere’ i njihovog glavnog argumenta: “Pa netko bi već nešto rekao!”. Naravno, uvijek netko progovori ne bi li razotkrio lažljivce, no onda tu osobu, neovisno o njenom statusu, prozovu obmanutim teoretičarom zavjere, a ne zviždačem koji je razotkrio nešto negativno. Vrijeme je da se napokon odredi i osudi uloga anti-teoretičara zavjere i njihov utjecaj na globalnu borbu za slobodu, kao i na sadašnji položaj zemlje koja je nekad bila simbol slobode. Teško nam je uopće i zamisliti koliko ponašanje ljudi koji nekritički slijede vladajuću elitu i masovne medije određuje budućnost i sudbinu čovječanstva.
 

 
(nezavisni,youtube.com/uredio:nsp)

O institutu Tavistock sam planirao pisati još davnih dana, zbog njegove važnosti i enormnog utjecaja na svijet i ljude koji toga uopće nisu svjesni. No, trebalo je vremena da se prevede knjiga Daniel Estulin-a ´Institut Tavistock´, referentna literatura i samom Davidu Icke-u, koja se bavi isključivo ovim institutom u engleskoj pokrajini Sussex. To je svjetski centar za masovno pranje mozga i aktivnosti socijalnog inženjeringa, od pomalo nezgrapnih početaka u Wellington Houseu izrasla je sofisticirana organizacija koja će odrediti sudbinu cijelog planeta i usput promijeniti paradigmu suvremenog društva.

Za ne povjerovati, velika većina informacija koje će ovdje biti izrečene, uopće ne spadaju u nikakve teorije zavjera, već su i same transparentne na službenim Tavistock stranicama kao i na drugim izvorima na internetu. Sve možete i sami istražiti. No, postoje istraživači koji su razotkrili da institut koji se bavi socijalnim inženjeringom ovog tipa i iza kojega stoje isti financijeri koji su vlasnici najvećih svjetskih banaka i kompanija, ima puno dublju svrhu od onoga što mnogi ljudi površinski zapažaju (ako uopće zapažaju išta). U ovom postu ću govoriti o Institutu Tavistock i organizacijama koje usko surađuju s ovim trustom mozgova, te ujedno služe kao njegovi ogranci. Kako je prostor u postu ograničen, za dodatne informacije preporučam knjigu spomenutog autora, literaturu prepunu informacija dobivenih na temelju dugogodišnjih analizi djelovanja i poslova ovog instituta.
U kratkim crtama, Tavistock istražuje međuljudske odnose uz primjenu socijalne psihijatrije kojeg je osnovao Kraljevski institut za međunarodne odnose (isti koji je osnovao NATO). Nadzire ga i njime upravlja  patokratska marva koja se nalazi u Bildenberg grupi.  Tavistock je zadužen za kreiranje javnog mišljenja. Dok mislite da ste dobro informirani,  i dok mislite da su mišljenja vaša vlastita, zapravo su stvorena u ovakvim znanstvenim institucijama uz splet trustova mozgova tako da nitko ne bi imao slobodu vlastitog mišljenja.

Tavistock – institut za proučavanje međuljudskih odnosa, ispostava za psihološko ratovanje britanske kraljevske obitelji, smještena je u predgrađu Londona. To je najvažnija svjetska ustanova za manipulaciju stanovništva. Prema službenom historijatu Klinike Tavistok: Tijekom 1920-ih pod vodstvom njenog osnivača dr. Hugha Crichton-Millera Klinika je imala  značajan doprinos razumijevanju traumatskih efekata – šoka od bombardiranja. Tijekom 1930  institut je razvio simbolički odnos s Frankfurtskim institutom za društvena istraživanja. Njihova suradnja potaknula je da analiziraju kulturu određenog stanovništva s neofrojdovskog stajališta. Nacizam je bio tek jedan od njegovih pacijenata na psihijatrijskom kauču.

Ukratko rečeno, Hitler je bio prototip jungovskog čovjeka koje je svoj razum predao svojoj podsvijesti, i koji je spremno prihvaćao božansko ludilo, što je savjetovao i sam Jung. Junga se jako dojmio hitlerov meteorski uspon te je primijetio da je taj diktator zacijelo crpio neku izvanrednu energiju iz podsvjesnog. Na primjer, u ožujku 1934. Jung je pisao o silovitoj pojavi nacionalsocijalizma koji čitav svijet zapanjeno promatra.

Tijekom razdoblja od pola stoljeća vlada SAD-a, uz tajnu pomoć trustova mozgova i zaklada povezanih s Tavistockom, odvojila je desetke milijardi dolara za financiranje rada tih skupina. Svaki aspekt mentalnog i psihološkog života ljudi na ovom planetu obrađen je, zabilježen i pohranjen u računalne sustave. Iznad skupina socijalnih znanstvenika, psihologa, psihijatara, antropologa, trustova mozgova i zaklada koji međusobno tijesno surađuju stoluje elita moćnih pripadnika oligarhije, sastavljena uglavnom od starog venecijanskog crnog plemstva.

Možda ćete zapitati zašto bi to itko činio? Koja je svrha tih modifikacija ponašanja? Čine to zato što mogu, a svrha je ova: unijeti prisilne promijene u naš način života, bez našeg pristanka ili ikakvog pojma o onome što nam se događa. Krajnji je cilj potpuno zatiranje čovjekovog unutarnjeg osjećaja identiteta, čupanje i izbacivanje same čovjekova duše i umetanje, na ispražnjeno mjesto, jedne umjetne, sintetičke pseudoduše. Da bi promijenili čovjekovo ponašanje, vukući ga od industrijskog proizvoda do spiritualizma, i doveli nas samovoljno u svijet postindustrijske ere nultog rasta i nultog poretka, moraju najprije nametnuti promijene čovjekove slike o samome sebi, njegove temeljne predodžbe o vlastitom identitetu. Dakle, moraju potražiti sliku čovjeka prikladnu za novo doba, sintetiziranu, a potom usađenu u čovjekov mozak.

Kontrarevolucija – izazov za početak eksperimenata

Kako bi dobili uvid u samo početke psiholoških manipulacija, potrebno je shvatiti činjenicu da su tehnike za takvu manipulaciju društva stare gotovo kao i samo čovječanstvo. Da bi sačuvali i učvrstili svoju moć, feudalci su se uvijek služili mučenjem i kažnjavanjem kao metodama za odvraćanje od promijene, od želje za pobunom. Unatoč tome što mnogi misle da danas živimo u mnogo civiliziranijem društvu, te metode i dan danas postoje, samo su postale mnogo sofisticiranije i skrivenije od ljudi samih.

Protu-pobunjeničko djelovanje ne može se zasnivati samo na strahotama, ono zahtjeva svjesnu i sustavnu primjenu od strane vladajućeg staleža ili njegovih zavedenih poslušnika. Upravo se to postiglo preobrazbom psihologije i psihijatrije tijekom 1930tih.
Prva masovna primjena psihologije kao svjesnog oružja dogodila se u nacističkoj Njemačkoj, posebice kroz eugeniku koja je igrala na kartu najnazadnijih arijevskih iluzija koje su gajile šire mase i koje su njima samima bile nametnute. Iako su uzrok i razvoj nacističkog mesarenja u cijelosti ljudi pripisali svjetskom gospodarskom kolapsu, njegov specifični oblik – eugeniku osmislili su omiljeni nacistički teoretičari i tehničari – psihijatri. Ova preobrazba znanosti o umu odista je oblikovana ratom – mentalnim genocidom koji je provodila buržoazija protiv radničke klase.

Tako je Istraživanje uma ubrzo uznapredovalo pod fašistima u Njemačkoj i italiji koji su sprovodili pokuse nad tisućama logoraša što je izrodilo programom MK-ULTRA (MK predstavlja kontrolu uma, eng.´mind control´). Kasnije su u tom projektu sudjelovali najmanje 85 znanstvenika, 80 američkih ustanova, uključujući zatvore, farmaceutske kompanije i bolnice te 44 medicinska fakulteta i sveučilišta. Da bi proizveli svoje ´ljudske robote´, ovi znanstvenici su u svojim opitima koristili oko 700 različitih droga. Droge su od davnina korištene za kontrolu uma i drogama se, osim toga, može slomiti um i volja i time omogućiti ono što se naziva ´opsjednutost demonima´. CIA i britanske obavještajne mreže oduvijek  financiraju istraživanje droga kako bi pronašli najdjelotvornije načine za svladavanje svijesti i volje.
Poslije rata te su tehnike vraćene u društvo, gdje su primjenjivane na konkretne ljude. Tavistock je zatim shvatio da je obitelj najmoćnije psihoaktivno sredstvo. Jedna od njegovih tvorevina, terapeutske skupine, pružale su priliku da se iskoristi moć obitelji.

Dr.John Rawlings Rees, veliki meštar kontrarevolucionarnog psihološkog ratovanja, pozivao je na razvoj psihijatrijskih ´udarnih jedinica´ kako bi se razvile metode političke kontrole zasnovane na tjeranju većine stanovništva ka psihozi kroz postupke programiranja promijene ponašanja. Sve to u razdoblju oko 1945. godine. Predlagao je kako bi se u poratnom ekonomskom svjetskom poretku postigla pokornost masa. Knjige koje je on pisao bile su osnovno štivo za tamošnje perače mozgova.

Tavistock i misticizam

Religijske i mistične priče o Tavistocku vrlo su bitne za istraživanje poratnih interesa američke vlade jer objašnjavaju na koji način psihologija i parapsihologija mogu služiti obavještajnim agencijama. Dovoljno je podsjetiti se ubojstva Kennedy-a oko kojega se okupila ljepljiva magla puna okultista, lutajućih biskupa, američkih obavještajnih službi i nacističkih znanstvenika. Svi su oni bili na stisak ruke ili dva daleko od navodnog JFK-jevog ubojice Lee Harvey Oswald-a. Svi su oni razgovarali s duhovima, prakticirali ritualnu magiju, držali se za ruke oko stola tijekom seansi ili su žrtvovali piliće u nekom stanu u New Orleansu. A, u nekim slučajevima bili su i pripadnici američke vladajuće elite, najbogatijih i najbolje povezanih obitelji u toj zemlji.

CIA je bila prva organizacija koja se latila ispitivanja ljudskog uma. Operacija Plava ptica, Artičoka i MK-ULTRA bile su reakcije na slične prakse Sovjetskog Saveza i Kine što popularno zovemo – pranjem mozga. CIA-ine ljude je plašila ali i uzbuđivala mogućnost postojanja neke tajne metode pomućivanja ljudskog uma. Kako bi što brže naučili, psihijatrija, znanstvenicima, zdravstvenim djelatnicima dali su zadatak da ustanove kako funkcionira um, ponajprije pamćenje. U tom procesu nailazili su na okultne prakse, manifestacije paranormalnih sposobnosti i tehnike kontrole uma jogija, šamana i vračeva. U kombinaciji s radom Lewina, trista i Reesa u Tavistocku, ti lijekovi, duhovne tehnike i laboratorijski testovi otvorili su Pandorinu kutiju nasilja i patnje. U tome je Tavistock i ne znajući slijedio stope čarobnjaka, vračeva, gurua i vođa raznih kultova diljem svijeta.

CIA i sotonistički kultovi; mitologija kasnog dvadesetog stoljeća iznenađujuće je usklađena bez obzira što se maske mijenjaju od slučaja do slučaja. Od žrtve do navodne žrtve. CIA dakako, doista postoji; njihovi programi kontrole uma, od Plave ptice i Artičoke pa do MK-ULTRA, javnosti su poznati. Poznata je i njihova upletenost u politička ubojstva i svrgavanje raznih stranih vlada. Postoje i okultna tajna društva (sotonistički kultovi), koja su također poznata javnosti; njihovi pokušaji kontaktiranja duhova putem ezoterijskih rituala također su dobro dokumentirani i dobro poznati.

Trebamo spojiti samo dva i dva kako bi shvatili čemu toliko povezanost obavještajnih službi s okultnim i magijskim. Obavještajci i pripadnici kulta imaju štošta toga zajedničkoga. Tajnost je način života ne samo špijuna nego i čarobnjaka; obojica koriste kodove i kodirana imena; obojica se pretvaraju da imaju pristup misterijima nedostižnima široj javnosti; obojica tvrde da mogu utjecati na događaje na daljinu, svojim posebnim sposobnostima i moćima. Obojica su specijalizirana za manipulaciju stvarnosti; obojica su svjesni da stvari nisu onakve kakve izgledaju i obojica su bezobzirni, izopačeni, često amoralni, u ostvarivanju svojih ciljeva. Takva kontrola percepcije stvarnosti i stvaranje dogovorne stvarnosti moćno je političko sredstvo, kao što je bilo u drevnim vremenima kada su poslovični čarobnjaci i vračevi naizgled mogli izazivati pomrčine Sunca. Oni su zapravo znali vrijeme nastupanja sljedeće pomrčine te su u skladu s time i postupali.

Za kontrolu i manipulaciju stvarnosti masa koristi se tzv. psihološko ratovanje. A samo je jedan korak od kontrole nečije percepcije stvarnosti do navođenja te osobe da sukladno tome i djeluje. Ovo je ujedno jedan od razloga zašto se vladari oduvijek zanimaju za crnu magiju, kultove i zašto su opsjednuti ezoterijom. Isto vrijedi i za tajne organizacije poput CIA-e koje rade za iste i postoje zbog njih. To je upravo onaj segment nadljudskog kojih ih podsjeća na to da vladaju višim sferama svijesti i postojanja, da su više od prosječnog izjelice (čovjeka).

CIA i Tavistock otvarali su Pandorinu kutiju demonskih sila: ´crnu kutiju svijesti´. To su tehnike koje zadiru duboko u ljudsku svijest, koja nije ni približno plitka i jednostavna. Tehnike s kojima su to postizali su uključivale korištenje raznih droga, raznih oblika hipnoze pa još i ekstremne mjere poput onih koje je razvio dr. Ewen Cameron u Montrealu, postupaka poznatih pod nazivom psihička vožnja koja obuhvaća epizode drastičnog isključivanja osjetila u pokušaju potpunog brisanja svijesti i ubacivanja nove svijesti preko stare (poput snimanja novih materijala na kasetu, preko postojećih). Način rada i način razmišljanja ovih trustova mozgova je potpuno smiješan prosječnoj spavalici (prosječnom čovjeku) i to je upravo tako jer su oni to htjeli. Vaša inercija je ostvarenje njihovog cilja. To je način da oni nesmetano rade na svojim projektima ispitivanja ljudskog uma stvarajući Frankestaine koji lutaju ulicama gradova. Možemo se samo pitati kakvi sve okidači postoje u našem okruženju – na televiziji, u novinama, pa čak i na internetu – koji sugeriraju načine ponašanja koji su opasni sami po sebi pa i po nas.

Istražujući um i razvijajući tehnike za otključavanje njegovih tajni, agencije poput MK-ULTRA nesvjesno su kročile na područja koja su tisućama godina bila domena religije i misticizma. Kada je CIA u program ubacila droge i bizarne tehnike isključivanja osjetila imali su sve elemente ozbiljnog okultnog iskustva. Bavili su se posve različitim kultovima, kao što su elezuitski kult u grčkoj, tantra u indiji, taoizam u kini, židovska Kabala, pa čak i relativno nova pojava ceremonijalne magije koju su u 20. predstavljali Zlatna zora, OTO (Ordo Templi Orientis iliti Red Orijentalnih templara) na čelu s pojedincima poput Aleistera Crowleya, koji je sveprisutni lik u mnogim knjigama i svjedočanstvima prisutnosti magije i okultnoga u politici, znanosti i istraživanju svemira (NASA-ine misije) pa nadalje. Sve te ezoterijske prakse prikazuju vlastita podneblja i vremenski kontekst. Upravo magijska praksa o kojoj govorimo sada, koje prakticiraju ovi trustovi mozgova i pomno probrana elita ´perača mozgova´, pripada suvremenom, zapadnjačkom misticizmu. To predstavlja misticizam zapadnjačke kulture u kojoj i mi sami živimo. 

Operacija spajalica (pepperclip)

Oduvijek je postojala razina u američkoj politici koja je sama sebe poistovjećivala sa nacistima i divili im se. Postoje kutovi gledanja na zločine Holokausta kao na rezultat nesmotrenosti, nekakvom gnjavažom u svezi odnosa s javnošću, koju je zasjenjivao glamur Trećeg Reicha. Možda je to nevjerojatno, ali na nadnacionalnoj razini, na kojoj obitavaju ovi elitisti, ovo je perspektiva s koje se promatra i promišlja o fenomenu nacizma i Hitlerove ideologije, koja je i sama bazirana na teškom misticizmu i okultnome. Današnji svjetski vladari (pripadnici bogataških elita, bankari, političari) svakako dijele ovaj stav. Imajući to na umu, vrlo lako shvatiti stvari koje su se zbivale krajem Drugog svjetskog rata. Stvari koje se bez zadrške mogu smatrati ratnim zločinima, u kojima nitko nije kažnjen, niti će biti.

´Donositelji odluka´ u Washingtonu znali su unaprijed da će sljedeći veći sukob biti vođen između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza. Stoga im je od presudne važnosti bilo da vrhunski njemački znanstvenici, koji su radili na super-tajnim projektima V-1 i V-2, kao i na tehnologiji nuklearnog oružja, budu dovedeni do američkih obala, izvan dosega Rusa i, što je možda najvažnije, da budu prisiljeni raditi u korist Sjedinjenih Država.

U tu svrhu pokrenuto je nekoliko ratnodopskih obavještajnih operacija. Najpoznatija je bila Operacija spajalica (papperclip). Većina ljudi koji su čuli za Spajalicu misli da je to bio program dovođenja nacista u SAD kako bi pomogli u razvoju svemirskog programa. Međutim, kod Spajalice, i kasnijeg novačenja nacista, bilo je posrijedi nešto mnogo dublje od puke znanosti o raketnom pogonu. Unovačeno je i nacističko medicinsko osoblje, kao i stručnjaci za psihološko ratovanje, u slučaju Gehlenove organizacije, špijuni, ubojice i saboteri.

Priča o spajalici je duga i vrlo složena: uključuje abecednu juhu obavještajnih agencija i programa, od CROWCASS-a (Središnjeg registra osumnjičenika za ratne zločine i ugrožavanje sigurnosti) do CSC-a, SIS-a, OSS-a, CIA-e, JIOA-e i mnogih drugih. U priču su upleteni desetci država, njihove obavještajne agencije, vojske, političke stranke, Rimokatolička crkva i kaznenopravni sustav. Kada je Operacija spajalica dovršena čitava divizija ukrajinskog Waffen SS-a, tisuću nacističkih znanstvenika (mnogi od njih osuđeni ratni zločinci koji su sudjelovali u najgorim ratnim strahotama) uspjeli su pronaći siguran dom u Sjedinjenim Državama, Južnoj Americi i Bliskom istoku.

Kakva god bila moralnost (ili nemoralnost) ovih unovačenih nacističkih monstruma, ti su eksperimenti imali još jednu dimenziju koja je od strane istraživača prošla praktički neopaženo zbog gotovo potpune nedostupnosti dokumentacije i nepostojanja živih svjedoka. Dokazi koji pak postoje mogu se pronaći u odjeljcima s zaplijenjenim njemačkim dokumentima u Državnom arhivu, te ih se može usporediti s kasnijim svjedočanstvima koja se pojavljuju i memoarima, biografijama te opisima ratnih godina i posljedicama rata.

Prvi dokaz da je unutar Trećeg Reich-a postojao program kontrole uma su memoari Himmlerovog astrologa Wuffla koji govori o želji nacista da unutar Trećeg Reicha da kreiraju program kojim bi se oponašalo mentalno stanje japanskih vojnika, ljudskih bića koja su voljna bespogovorno riskirati svoj život za domovinu, te mentalno stanje komunističkim kineskih jurišnika u ljudskom valu koji su spontano ulijetali u sigurnu smrt. Tako su znanstvenici iz Spajalice bili uključeni u vojne i CIA-ine programe kontrole uma, a jedan od njih je i Friedrich Hoffmann, nacistički kemičar koji je savjetovao CIA-u o stvarima povezanim s upotrebom psihoaktivnih tvari kod ispiranja mozga.

Nijemci su među prvima koji su istraživali primjenu psihološkog ratovanja, da bi se na kraju psihološko ratovanje istraživalo na načine potpuno sukladne terorističkim taktikama – ubojstva, sabotaže, mučenja i ispitivanja – a to je domena Tavistocka – instituta za proučavanje međuljudskih odnosa. Sada, kada se ponovno vraćamo na Tavistock, bitno je reći da su ovi trustovi mozgova shvaćali da su načini psihološkog ratovanja sve raznovrsniji, a tajne službe su istovremeno postajale sve kreativnije i zahtjevnije, razvijajući sve ozakonjenije nove tehnike. Sve te tehnike imaju jednu zajedničku stvar: manipuliranje percepcijom i ponovno stvaranje zbilje. Sada kada je Pandorina kutija otvorena,  više se nije mogla zatvoriti. Iskušenje je bilo preveliko. Onima koji su se htjeli igrati Boga na raspolaganju im je bilo apsolutno sve, s elementima istovremenog svijeta mogli su se igrati na način da dođe do magičnih preobrazbi. Kad su se pripadnici OSS-a , CIa-e, vojne obavještajne službe uz nadzor Tavistocka, razvili iz salonskih učenjaka (kakvi su većina njih bili prije ratnih godina) u vojnike koji se bore na svim frontama hladnog rata, oni su postali, u vrlo stvarnom smislu, čarobnjaci/opsjenari. Sami CIA-ini projekti kontrole uma predstavljali su napad na svijest i stvarnost kakav u povijesti nije bio viđen od doba kraljeva-filozofa i njihovih dvorskih alkemičara.

Danas, uz sve spomenute aktivnosti Tavistocka, ovaj trust mozgova se ponajviše bavi i filmskom i glazbenom industrijom. Strogo nadzire i određuje što će se, kome i kada prikazivati. Isprazna i bezlična industrija pop glazbe je samo jedna od Tavistokovih produkata, ali i produkata MK-ULTRE, organizaciji kojoj ću posvetiti zaseban post. S televizijom i znanjem kako zavesti gledatelje, na temelju proučavanja nacističkih metoda pranja mozga, osmišljeno je postmodernističko stajalište da masa konzumenata popularne kulture najbolje probavlja jednostavne, a nimalo filozofske glazbene i filmske sadržaje. Uistinu, to je pravi način uklanjanja svake mogućnosti za kritičko razmišljanje.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(duh-vremena.bloger.hr, youtube.com/uredio: nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata