Šećer je upravo ona tvar koja čini hranu slatkom, a vaše tijelo ga koristi kao izvor energije. Ali konzumiranje previše šećera je veliki problem, a prekomjerna potrošnja sada je poznata kao pokretačka sila u epidemiji pretilosti i bolesti povezanima sa stilom prehrane koji pritišće zapadni svijet

Doista, prava priroda šećera se prikriva od strane pohlepne i profitom pokretane industrije. Posljednjih nekoliko desetljeća prehrambena mast je bila žrtveno janje koje su optuživali za stanja poput bolesti srca i dijabetesa. Masnoće su pogrešno demoniziraju već duže vrijeme.

Namirnice na kojima piše “bez-masnoća” i “mala razina masnoća” ispunjavaju police supermarketa, a potrošačima je rečeno da su to “zdravije” alternative hrane koja sadrži masnoće.

Ali ono što prehrambena industrija ne želi da znate je da su ti proizvodi obično napunjeni sa šećerom, visoko fruktoznim kukuruznim sirupom ili nekom drugom alternativom koja je daleko lošija od masti.

“Reducirani” maslac od kikirikija, na primjer, obično sadrži otprilike isti broj kalorija kao i obični maslac od kikirikija – ali su sve masnoće (i hranjive tvari) zamijenjene kukuruznim škrobom i šećerom.

Obmana industrije šećera nije počela pametnim marketingom; započela je prijevarom.

Industrija šećera je krivotvorila znanost

Industrija šećera pokušavala je prikriti istinu još od 60-tih godina prošlog stoljeća o tome što prekomjerno konzumiranje šećera čini ljudskom tijelu, kada su čelnici prehrambene industrije plaćali znanstvenike da proizvode studije sa netočnim rezultatima.

Konkretno, industrija je željela osigurati da je masnoća, a ne šećer, identificirana kao ključni faktor koji doprinosi nastanku bolesti srca.

Skupina pod nazivom “Zaklada za istraživanje šećera” (danas poznata kao Udruga šećera) platila je troje znanstvenika sa Harvarda oko 50.000 dolara (prilagođenih inflaciji) 1967. godine kako bi proveli svoje istraživanje o mastima, šećeru i bolestima srca.

Rezultantni članak, objavljen u časopisu New England Journal of Medicine, smanjio je negativne učinke šećera i proglasio zasićene masnoće glavnim negativcem.

Nedavno objavljen članak u “JAMA Internal Medicine” otkrio je prljavu istinu prošlih vremena: Zaklada za istraživanje šećera (SRF) koristila je desetljećima industriju za sponzoriranje istraživanja šećera. I kao što pišu autori studije, istraživanje koje je financirala industrija ne bi trebalo imati puno vjerodostojnosti (ako i postoji) u donošenju odluka o štetnosti šećera.

Industrija šećera prvi put je postala svjesna koliko bi profitabilna “prava” znanost mogla biti 1954. godine: tadašnji predsjednik SRF-a održao je govor, izjavivši… “ako bi Amerikanci mogli biti uvjereni da preokrenu prehranu prema niskim razinama masnoća, te da one izgubljene kalorije nadoknade iz nečeg drugog. Ako bi te kalorije dolazile od šećera, potrošnja (i vjerojatno dobit) šećera mogla bi se povećati za oko 30 posto.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Dok ranija istraživanja pokazuju da jetra pročišćava šećer, nalazi iz ove nedavne studije pokazuju da se preko 90 posto fruktoze probavlja u tankom crijevu

Čini se da je bolje pričekati sa sokom od narandže dok ne pojedete pravi doručak. Prema istraživačima, pijenje voćnog soka na prazan želudac “nadvladava probavni sustav”. Rezultati iz američke studije podrazumijevaju da to može uznemiriti “dobre bakterije” u vašoj probavi.

Znanstvenici su utvrdili da voćni sok sadrži puno fruktoze, a ovaj šećer brzo dolazi do tankog crijeva kada se jednom konzumira.

U jutarnjim satima tanko crijevo ne može obraditi i probaviti velike količine fruktoze nakon razdoblja “posta”, što znači da će šećer u pićima kao što je sok od naranče ići u debelo crijevo.

Kada se to dogodi, fruktoza će doći u dodir sa “dobrim bakterijama”, koje ne mogu obraditi šećer.

Iako rezultati studije nisu mogli potvrditi je li to povezano s “negativnim utjecajem na zdravlje”, istraživači su pod dojmom da je to vrlo moguće.

Kako je proučavanje provedeno

U studiji, koja je objavljena u časopisu Cell Metabolism, istraživači su hranili miševe smjesom fruktoze i glukoze – 1:1. Zatim su pratili kako se šećeri obrađuju u probavnom traktu životinja.

Dok ranija istraživanja pokazuju da jetra pročišćava šećer, nalazi iz ove nedavne studije pokazuju da se preko 90 posto fruktoze probavlja u tankom crijevu.

Rezultati također pokazuju da tanko crijevo može obraditi fruktozu, ali samo kada se konzumira nakon obroka.

Profesor Joshua Rabinowitz, autor studije sa Sveučilišta Princeton, rekao je: “Vidjeli smo da hranjenje miševa prije konzumacije šećera povećava sposobnost tankog crijeva da obradi fruktozu i štiti mikrobiom od šećera.”

Istraživači su zaključili da su rezultati studije u skladu sa “najstarijim savjetom na svijetu” – “ograničite slatkiše na umjerene količine nakon jela”.

Znanstvenici su zatim upozorili ljude da se suzdrže od konzumiranja previše slatkiša nakon jela.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Iako smo svi samo ljudi i ponekad se “počastimo” ne toliko zdravom hranom, postoje neke namirnice koje nikad, nipošto ne bi trebalo jesti

Za pretpostaviti je da nutricionisti paze što unose u organizam. Iako su i oni samo ljudi i isto se ponekad ‘počaste’ ne toliko zdravom hranom, postoje neke namirnice za koje su kunu da ih nikad, nipošto ne konzumiraju.

A ako oni toliko bježe od njih, vjerojatno bismo to trebali činiti i mi. Evo kojih osam namirnica nutricionistice Elissa Goodman, Meryl Pritchard i Kelly Leveque izbjegavaju u širokom luku:

1. Gazirana pića

“Gazirana pića nisu hrana, a previše se konzumiraju u modernoj prehrani. Jedna limenka sadrži 40 grama šećera, a sve što sadrži više od osam grama šećera smatram pretjeranim”, izjavila je Pritchard. Goodman je dodala da umjetni zaslađivači u gaziranim pićima doprinose pretilosti i dijabetesu.

2. Glukozno-fruktozni sirup

Kelly Leveque tvrdi da izbjegava ovaj sastojak koji se često nalazi u brzoj hrani i začinima, “kao da je kuga”. Ona objašnjava da se fruktoza 100 posto metabolizira u jetri i prolazi kroz Maillardovu reakciju, točnije formiraju se superoksidni slobodni radikali koji mogu uzrokovati upalu jetre. Sirup se također brže pretvara u masno tkivo od bilo kojih drugih ugljikohidrata i povezuje se s metaboličkim sindromom i otpornosti na inzulin.

3. Industrijsko ulje od sjemena

Ova ulja su visoko obrađena i kemijski tretirana, te im se obično dodaje miris kako bi bila jestiva. “Ona brzo oksidiraju, što uzrokuje stvaranje mnoštva slobodnih radikala: Također su puna omege-6, koja uzrokuje daljnju neravnotežu omega masnih kiselina u tijelu”, objašnjava Leveque. Umjesto ovih industrijskih ulja, nutricionistice preporučuju ulja koja imaju visok postotak omega-3 i nezasićenih kiselina, kao što su ono od kokosa, maslina, makadamije i avokada.

4. Industrijski obrađena soja

Soja se posljednjih godina preporučivala za konzumiranje i izbjegavanje, gotovo u jednakoj mjeri. Ali Leveque tvrdi da procesuirane verzije defiitivno treba izbjegavati pod svaku cijenu. “Slobodna glutaminska kiselina ili MSG, koja je moćan neurotoksin, formira se tijekom obrade soje. Sojini fitoestrogeni potencijalno mogu uzrokovati hipotireozu, te mogu dovesti do neplodnosti i povećati šansu za pojavu raka dojke kod odraslih žena.”

5. Mesne prerađevine

“Ovo meso obično dobivamo od životinja koje se drže u zatvorenim prostorima u kojima se šire zaraze i koje su izložene brojnim hormonima i antibioticima”, napominje Goodman i dodaje: “One su također pune natrij nitrata, koji se koristi kao kemijski pojačivač okusa, konzervans i pojačivač boje”. Kad ih unosite u tijelo one se pretvaraju u kemikalije koje uzrokuju karcinom, a mogu se naći u različitim salamama, kobasicama, šunki i slanini.

6. Kokice za mikrovalnu pećnicu

Ova vrst kokica predstavlja veliku opasnost za zdravlje. “U omote su dodane sintetske kemikalije, pogotovo u industriji brze hrane, koje bi trebale spriječiti da van iscure masti”, objašnjava Goodman. “Kokice za mikrovalnu su pune tih kemikalija, koje se, kad se zagriju, automatski šire u same kokice. One štetno djeluju na vaš endokrini sustav, a povezane su razvojem karcinoma, povišenim lošim kolesterolom, smanjenim imunitetom, bolestima štitnjače i neplodnosti.”

7. Margarin

To je visoko obrađeno biljno ulje, pakirano s trans-masnim kiselinama. “Ustvari, radi se od najjeftinijeg ulja najslabije kvalitete”, kaže Goodman. Dakle, radi se od onih industrijskih ulja koje biste trebali izbjegavati, a tijekom prerade na visokoj temperaturi, stvaraju se slobodni radikali koji povećavaju rizik od karcinoma, srčanih bolesti i hormonske neravnoteže. Uz to, sadrže dodatne aditive i kemikalije, kao i omega-6 masne kiseline.

8. Namirnice s niskim udjelom masnoća

Fat-free zvuči kao nešto dobro, jer za većinu masti predstavljaju nešto loše, no ovakve namirnice su jako nezdrave. “Prehrambena industrija počela je zamjenjivati životinjske masti s nezasićenim biljnim uljima koja su dovela do povećanja potrošnje trans-masti. A kako bi to nadoknadili, proizvođači su počeli dodavati velike količine šećera, između ostalog”, kaže Goodman.

Drugim riječima, riskirate debljanje, dijabetes, srčane bolesti i rak.
 
(express.hr,youtube/uredio:nsp)