Trgovci u Indiji masovno bojkotiraju Coca-Colu nakon što je ovaj prehrambeni div uhvaćen u pražnjenju ionako oskudnih izvora vode u zemlji kojoj prijeti suša

Više od milijun trgovaca u Indiji priopćili su kako će bojkotirati proizvođače gazirana pića kao što su Coca-Cola i Pepsi, i da će ih zamijeniti s domaćim bezalkoholnim pićima.

“Ove strane tvrtke crpe vodu iz oskudnih vodnih resursa države”, rekao je K Mohan, tajnik “Vanigar Sangam”, jedne od udruga koje podržavaju bojkot, piše TG.

Zabrinutost zbog prekomjerne potrošnje vode od strane tvrtki kao što su Coca-Cola i PepsiCo je porasla nakon slabih oborina tijekom posljednjeg monsuna.

U siječnju, privremeni ministar O. Panneerselvam je proglasio stanje elementarnu nepogodu i “suše” te zatražio od središnje vlade sredstva za pomoć poljoprivrednicima.

Vikram Raja, predsjednik udruge Vanigar Sangam, je rekao: “Strane tvrtke iskorištavaju tijela drzavne vodoprivrede vode za proizvodnju gaziranog piće, a poljoprivrednici su pred velikom sušom.”

Amit Srivastava, direktor nevladine organizacije “India Resource Centre”, procjenjuje da je potrebno 1,9 litara vode da bi se proizvela jedna mala boca Coca-Cole. On kaže da je potražnja za šećerom u proizvodnji gaziranih pića također iznimno problematična u Indiji. “Šećerna trska je kultura koja vodi isušivanju zemlje. To je kriva poljoprivredna kultura za Indiju”, rekao je on.

“Prema našim istraživanjima Coca-Cola je broj jedan kupac šećerne trske u Indiji, a Pepsi je broj tri. Ako se uzme u obzir voda koja se koristi za šećernu trsku, izračunali smo da se mora potrošiti 400 litara vode da bi proizveli bocu Cole. “

Indijska asocijacija za pića (IBA), koja predstavlja mnoge proizvođače bezalkoholnih pića, izjavila je da je razočarana bojkotom.

“Coca-Cola i PepsiCo Indija zajedno izravno zapošljavaju 2.000 obitelji i više od 5.000 obitelji indirektno … IBA se nada da će zdrav razum prevladati i da će potrošači i dalje imaju pravo na svoj izbor u Indiji”, rekli su.

Pepsi i Coca-Cola nisu izravno komentirali bojkot.

Pokret anti-gaziranih pića pokret u Indiji razmahao se u siječnju.

Prosvjedi su ponudili mnogim građanima priliku da izraze svoje nezadovoljstvo javno i utemelje bojkot gaziranih pića nakon što su se poljoprivrednici žalili da velike kompanije koriste dragocjene vodne resurse u državi koje su pred isušivanjem.

Vikram Raja je rekao da potražnja za gaziranim pićima značajno pala od početka godine, i mnogi trgovci koji nisu bili dio trgovačkog društva su dobrovoljno prestali prodavati strane brandove.

Bojkot može biti samo početak kraja kompanija Coca-Cola i PepsiCo dok se oni pokušavaju proširiti u Indiji. Indijska vlada je dala naznaku za uvođenjem poreza na slatke napitke, što bi moglo dodatno pogoditi brojke profita i zarade ovih kompanija.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ovo je jedina korporacija koja profitira od klimatskog kaosa!

Ovih dana Balkan tresu ‘abnormalne’ temperature koje prže sve pred sobom. Temperature na koje hrvatski ljudi, ali možda i važnije, hrvatski usjevi uopće nisu navikli. Ako se ovakvo vrijeme nastavi, cijeli Balkan bi se ove godine mogao suočiti sa stravičnim sušama koje su sve samo ne pogodne za proizvodnju hrane.

Zbog toga ne možemo, a da se ne otmemo dojmu kako je sve zapravo u jednu ruku namješteno jer cilj ovoga svijeta nije da države budu samodostatne s hranom i vodom, već obrnuto, traži se potpuna ovisnost država, tim slijedom i čovjeka o ‘hraniteljima’ i ‘braniteljima’, odnosno onima koji se tako predstavljaju.

Moramo vas podsjetiti da je NASA prije nekoliko mjeseci upozorila na velike suše i nadolazeće nestašice vode. I evo ih, čini se kako su suše stigle. Posljedice suša koje bi mogle uslijediti odrazit će se na gospodarstvo Hrvatske, Bosne, Srbije u smislu poljoprivrede, no ono što će se najvjerojatnije dogoditi je i više nego vidljivo!

Naime preko ovakvih klimatskih katastrofa, kao spasioc u Hrvatsku opet bi mogao doletjeti Monsanto, baš kao što je uletio i prošle godine što je u Hrvatskoj izazvalo veliku uzbunu. Naime ista stvar dogodila se mnogim državama svijeta a najupečatljivija je Kalifornija koja je godinama trpjela snažnu sušu, a jedino što je moglo rasti pod takvim uvjetima bio je GMO, i to onaj Monsantov. Kalifornija je danas opustošena i neplodna zemlja prepuna otrovne hrane i bolesnih ljudi!

Monsanto je mega korporacija genetski modificiranog sjemena, sjemena koje je otporno na bilo kakve vremenske nepogode, i zbog toga upravo Monsanto zarađuje na ‘klimatskim promjenama’ koje uništavaju sve oko sebe.

Zašto mislimo da bi Monsanto mogao profitirati na najavljenim sušama?

Poučeni smo primjerom prošle godine, kada se pomoći ‘klimatske’ nepogode na mala vrata u Hrvatsku uvukao Monsanto i njihova nadasve otrovna hrana. Podsjetimo, Hrvatska se prošle godine suočila s posljedicama onog što neki karakteriziraju kao najgore poplave u posljednjih 120 godina. Dogodilo se to zbog rekordnih količina kišnih padalina u Hrvatskoj, Srbiji i BiH u svibnju, gdje je najmanje 56 ljudi poginulo, a deseci tisuća ljudi ostalo je bez struje i pitke vode.

Količina kiše za tri mjeseca pala je za samo tri dana što je uzrokovalo 300 klizišta, uništeno je oko 100 tisuća domova, a oštećeno je više od pola milijuna ljudi. Poljoprivrednici su naime, bili najviše pogođeni. Više od 100 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta je uništeno. Ukupna šteta poljoprivrede samo procjenjuje se u stotinama milijuna eura. I tu nastupa Monsanto.

U nastojanju sanacije štete i pomoći seljacima da što prije zasiju svoja uništena polja, Monsanto je u ovom kobnom trenutku Hrvatskoj, Srbiji i BiH donirao oko 445 tisuća eura vrijedan DeKalb kukuruz (GMO sjeme), što je dovoljno da se zasadi oko preko 4 tisuće hektara zemljišta. “Nadamo se da će uz našu pomoć mali poljoprivrednici koji su svoje usjeve izgubili zbog poplava ponovno posaditi kukuruz u roku od 2 tjedna” rekao je Jose Manuel Madero, predsjednik uprave Monsanta Europe, Bliskog istoka i Afrike. “Drago nam je da možemo pridonijeti zajednicama u potrebi”, dodao je.

Ovim postupkom, primanjem Monsanto sjemena, gotovo u tajnosti i daleko od očiju hrvatske javnosti, Hrvatska je uvela GMO sjeme na svoja polja što je zaista zastrašujuće jer sada postoji velika mogućnost oprašivanja cijelog poljoprivrednog zemljišta GMO česticama.

Mnogi hrvatski seljaci koji su prihvatili GMO sjeme mega korporacije Monsanto nisu bili upoznati s velikim posljedicama koje proizlaze iz sadnje ovog sjemena, po naše gospodarstvo. Oni koji svoju zemlju kontaminiraju vrlo štetnim GMO sjemenom, otpornim na herbicide, riskiraju plodnost svoje zemlje na dugi niz godina.

Naime, opće je poznato da poslije GMO sjemena u zemlji u kojoj je sjeme raslo, nije moguće saditi ništa drugo osim GMO-a, dugi niz godina iza, dok se zemlja ne pročisti. Isto tako u velikoj su opasnosti svi oni koji ne žele GMO sjeme na svojim poljima. GMO čestice šire se vjetrom i zrakom i tako dolazi i do kontaminacije organskih polja u Hrvatskoj. Činjenica je da se to nikako ne može kontrolirati. Monsanto je jedna od najvećih GMO korporacija u svijetu, i sjeme koje je donirano hrvatskim seljacima, također je i patentirano od strane iste tvrtke.

U Americi su sve češći slučajevi u kojima ova mega korporacija podiže tužbu protiv seljaka koji nisu posadili GMO sjeme ove tvrtke, ali je na njegovom zemljištu izraslo GMO sjeme zbog prijenosa sjemena vjetrom. S obzirom na to da je to sjeme patentirano, seljaci uredno gube tužbe i dolazi do velikog kaosa.

Naime, tvrtka Monsanto vrši jednu opću prijevaru. Sada su donirali sjeme, a za nekoliko godina kada se kontaminiraju sva polja, moći će podizati tužbe protiv hrvatskih seljaka i od njih tražiti megalomanske odštete, kao što to čine u Americi. To sve uz činjenicu da će Monsantovo sjeme doslovce ubiti plodnost hrvatske zemlje, ali i otrovati velik broj ljudi koji će ni ne znajući jesti GMO hranu.

Ako Hrvatsku ali i ostatak svijeta zahvate najavljene vrućine i suše, uopće ne sumnjamo da će tu negdje isplivati Monsanto sa svojim sjemenom kao spasitelj Hrvatske, što bi značilo da ćemo se i mi, prije ili kasnije suočiti sa stravičnim posljedicama koje će zahvatiti našu zemlju!

No, ako je znano da na klimatskim promjenama, neke korporacije itekako zarađuju, nikako se ne može isključiti umjetno upravljanje klimom, što zapravo postaje sve izgledniji scenarij života danas.

Vrlo je moguće da je isplivao pravi razlog poplava i suša na ovim prostorima, jer već prošle godine su “ubojice” isplivale na površinu kao humanitarci, iako je njihov plan potpuno drugačiji i nadasve ubojiti. Ove vremenske nepogode, gotovo smo sigurni, služe za promicanje GMO propagande, ubijanja plodnosti zemlje, i za dugotrajno trovanje ljudi na ovim prostorima.

Hrvatskim seljacima dakako je bolje odbiti sjeme i preživjeti nego prihvatiti donaciju i trpjeti posljedice kakve već dugo trpi Kalifornija. Prošle godine nismo na vrijeme reagirali i zaustavili donaciju sjeman očajnim poljoprivrednicima, no ove godine to se ne bi smjelo ponoviti.
 

 
 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Nedavno je ABC News pisao „kako su po prvi put od havarije koja se dogodila na nuklearnom reaktoru u Fukushimi u Japanu u ožujku 2011. godine znanstvenici otkrili manje količine radioaktivnosti u morskoj vodi na zapadnim obalama Sjeverne Amerike“. Vijest su u nakon toga objavili stručnjaci s Oceanografskog instituta Woods Hole

„Radioaktivnost može biti opasna i nakon što smo ustanovili da je riječ o najvećem radioaktivnom zagađivanju oceana u povijesti trebali bi pažljivo pratiti što se događa“, rekao je Ken Buesseler, pomorski kemičar s Oceanografskog instituta Woods Hole, dodajući, međutim, da je razina otkrivene radijacije „izuzetno niska“.

Uzorak u američkim vodama je 19. veljače prikupljen na lokaciji Ucluelet (British Columbia, Kanada), a sadrži tragove cezija-134 i cezija-137 koji su navodno ispod međunarodno utvrđene razine opasne po ljude i život u moru.

„Ako netko pliva 6 sati dnevno svaki dan u godini u vodi u kojoj se nalazila razina cezija dvostruko veća od uzorka iz Uclueleta, količina zračenja koju će primiti će i dalje biti više od tisuću puta manja nego što je zaprimimo prilikom jednog zubnog zračenja“, navodi se u priopćenju koje je objavio inače privatni i „neprofitni“ institut Woods Hole.

Uzorci su tijekom posljednjih 15 mjeseci prikupljeni na više od 60 lokacija duž američke i kanadske obale Pacifika , te na Havajima. Radioaktivnost koja dolazi iz Fukushime je otkrivena oko 100 milja od obale sjeverne Kalifornije u studenom prošle godine, ali navodno još ništa nije pronađeno na samim plažama ili obalama.

Američki tim, koji također radi s japanskim stručnjacima, očekuje da će pronaći više mjesta s mjerljivom razinom cezija-134 u narednim mjesecima, te upozorava da se predviđa širenje radijacije i da se sve više primiče obali, piše ABC News, koji kao da stidljivo i s izvjesnom dozom opreza priprema Amerikance i Kanađane na ono na što neovisni mediji upozoravaju još od 2012. godine.

No, kako je riječ o portalima koji uglavnom šire “teorije zavjere”, kao što su na primjer Infowars, Global Research, Democracy Now i slični, onda bi valjda trebali vjerovati onome što kaže ABC News i izvješću „neovisnog“ i „neprofitnog“ privatnog Oceanografskog instituta Woods Hole. Kako jedan privatni institut može biti neprofitan, teško je objasniti, ali, kada su znanstvena „otkrića“ njegovih stručnjaka već objavili svi mass-mediji, valjda mu moramo vjerovati i mi.

No, ostavimo po strani „znanstvenu ekspertizu“ stručnjaka s američkog instituta i podsjetimo na argumente onih koji više od dvije godine uporno ponavljaju kako ćemo zbog načina na koji se upravljalo krizom u nuklearnoj elektrani u Fukushimi i zbog činjenice da je kompanija TEPCO tek nakon dvije godine rekla cijelu istinu o havariji posljedice osjećati tisućama godina.

Kada je u petak 25 listopada 2013. potres jačine 7,3 stupnjeva po Richteru pogodio područje nuklearne elektrane Fukushima u Japanu, vlasti u Tokiju su izdale upozorenje zbog mogućeg tsunamija, ali je upozorenje nekoliko sati kasnije povučeno. Epicentar tog potresa je bio je na dubini od 10 metara, 475 kilometara od Tokija (HAARP potres), objavila je državna televizija NHK, a kompanija TEPCO koja upravlja nuklearnom elektranom u Fukushimi kao mjeru predostrožnosti je evakuirala je radnike.

Svi pamte ožujak 2011. kada potres magnitude 9 pogodio to isto područje, nakon čega je uslijedio razoran tsunami visine 16 metara koji je uzrokovao najveću ekološku katastrofu u povijesti čovječanstva. Havarija na nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi uzrokovala je veću štetu po ljude i okoliš od eksplozije na nuklearnoj elektrani u Černobilu ili erupcije nafte s morskog dna koja je nastala nakon puknuća i eksplozije naftne platforme British Petrola u Meksičkom zaljevu. No, mnogi niti danas nisu ili ne žele biti svjesni razmjera japanske katastrofe. Nakon potresa 2013. su japanske vlasti izdale priopćenje kako navodno nema opasnosti za najcrnji scenarij, iako je ono što se tada događalo već bilo toliko alarmantno i to zbog činjenice da je u to vrijeme japanska vlada dvije godine prikrivala pravu istinu o posljedicama tragedije u Fukushimi.

Kompanija TEPCO tek u ljeto 2013. godine priznaje kako se svaki dan u Pacifik izlije na stotine tona radioaktivne materije

Iako se u početku govorilo da je havarija na nuklearki u Fukushimi slična onoj koja se dogodila u Černobilu 1986., ispostavilo se da je japanska vlada podcijenila razinu radijacije i da je emisija radioaktivnih čestica već u samom početku bila 40% veća od one u Ukrajini 1986. godine. Nakon znanstvenih istraživanja i nadzora nad japanskom nuklearnom elektranom u Fukushimi ustanovljeno je da se nije pridavalo dovoljno značaja količini radijacije ili se namjerno obmanjivala javnost. 2013. je čak i The Guardian priznao da je nakon više od dvije godine od nesreće u Fukushimi “kako je radijacija 18 puta veća no što se mislilo”.

Da nešto nije u redu dalo se naslutiti iz apela kojega je međunarodnoj zajednici 6. listopada 2013. uputio japanski premijer Shinzo Abe. Japanski premijer je zatražio međunarodnu pomoć kako bi se uspio nositi s krizom Fukushimi, ograničiti štetu i spriječiti curenje radioaktivne vode u Pacifik.

„Moja zemlja treba vaše znanje i iskustvo“, na međunarodnoj konferenciji znanstvenika koja se u listopadu 2013. godine održala u japanskom gradu Kyotu je poručio Shinzo Abe.

Japanskom premijeru je tada trebalo dva mjeseca da svijetu javno prizna da je tog ljeta kompanija TEPCO prvi put priznala kako već dvije godine curi 300 tona radioaktivnog materijala dnevno iz jednog od spremnika u tvornici, te kako iz podruma zgrade u kojoj je smješten reaktor također curi stotine tona onečišćene vode u more.

Pravi razmjeri katastrofe u Fukushimi

Odmah potom kanadski Global Research navodi kako zapadna obala Sjedinjenih Američkih Država doslovno gori od radijacije, a cijela Sjeverna Amerika bilježi pojave uzrokovane njenim štetnim utjecajem. Osim toga, zbog svakodnevnog izlijevanja na stotine tona radioaktivne vode iz Fukushime u Pacifik bilježe se brojne promjene na ekosustavu u moru i na kopnu, a najviše na sjevernoameričkom kontinentu.

Uzevši u obzir da su od ožujka 2011. vode Pacifika svakog dana kontaminirane s 300 tona radioaktivnog materijala, te da su otrovne čestice ulazile u hranidbeni lanac, stručnjaci procjenjuju kako će se posljedice katastrofe u Fukushimi osjetiti još najmanje sljedećih 40 godina.

Japanski farmeri siju rižu i povrće pored evakuacijske zone koja je 30 km od epicentra havarije

Bez obzira na alarmantne podatke i pored svih upozorenja, Japan Daily je potvrdio kako je u Japanu jedan veliki japanski fast food lanac najavio da će u kooperaciji s lokalnim poljoprivrednicima sijati rižu i povrće na farmama samo 100 km udaljenoj od nuklearne elektrane Fukushima Daiichi.

Tvrtka Yoshinoya Holdings posjeduje lanac restorana u kojima se serviraju tradicionalna japanska jela, a ugovore o nabavi povrća ima s lokalnim poljoprivrednicima. Mjesto na kojem će se uzgajati riža, luk i još neke kulture je selo Shirakawa koje se nalazi jugozapadno od nuklearke, ali ne ulazi u evakuacijsku zonu 30 kilometara od epicentra nuklearne katastrofe, kako je odredila japanska vlada.

Japanski potrošači odbijaju konzumirati hranu uzgojenu tako blizu Fukushime i smatraju kako se zakonom trebala zabraniti sjetva i svaki drugi oblik posla koji ima veze s prehranom u širem pojasu od 30 km. Japanske vlasti tvrde „kako strogo nadziru sve što ide u prodaju i da potrošači mogu biti sigurni“.

Yoshinoya Holdings također navodi kako će prije no njihovi restoranu budu koristili povrće iz blizine Fukushime ono biti detaljno kontrolirano. Nitko ne zna hoće li se u kuhinji baš svaki kilogram riže ili povrća kontrolirati prije uporabe, no ovdje još uvijek postoji način kako spriječiti trovanje ljudi – jednostavno ne ići u restorane u vlasništvu Yoshinoya Holdingsa. Međutim, podaci koji se odnose na ekosustav su više nego zabrinjavajući i to is prostog razloga što životinje nemaju mogućnost izbora i kontaminirani okoliš je njihovo prirodno stanište.

Posljedice na ekosustav, okoliš i zdravlje ljudi

Primijećeno je da polarni medvjedi i foke gube dlaku i imaju površinske rane koje su najvjerojatnije posljedica radijacije. Na Aljasci je pregledano 33 medvjeda i svi su imali iste simptome, navodi „US Geological Survey“.

Kod Kalifornije je zabilježena epidemija morskih lavova. Skoro 50% mladunčadi je pronađeno mrtvo, što se inače ne događa.

„Na južnim obalama Kalifornije je u lipnju 2013. zabilježena smrtnost mladunčadi morskih lavova oko 45%. Najveća zabilježena smrtnost inače ne prelazi jednu trećinu. National Oceanic and Atmospheric Administration je ovo morao zabilježiti kao neobično visok postotak smrtnosti“, izjavila je Sharon Melin, biolog koja radi za National Marine Fisheries Service sa sjedištem u Seattleu.

Za povijesni minimum broja jedinki crvenog lososa u vodama Pacifika u Kanadi i na Aljasci mnogi krive ljudski nemar u Fukushimi, a brojne riblje vrste su odjednom počele krvariti iz škrga, očiju i trbuha.

2012. godine su svi upozoravali kako se ogromna radioaktivna vodena masa površine Kalifornije kreće prema zapadnoj obali Sjeverne Amerike. Međutim, nije poduzeto ništa da se bar upozori stanovništvo i ta je radioaktivna voda jednostavno zapljusnula Sjevernu Ameriku zajedno s turistima, kupačima i stanovnicima.

Tada International Pacific Research Center s Havaja tvrdi „kako je sve prenapuhano i da se radi o lažom alarmu“, dok su s druge strane mediji pisali kako se nakon tsunamia japanski brod bez posade dužine 50 metara odjednom stvorio pred Kanadom i to nakon pređenih 275 km, što dokazuje tvrdnju da se kontaminirana vodena masa od Japana kreće ka Sjevernoj Americi. Vladin istraživački centar sigurno nema zadaću da širi paniku među turistima na Havajima i među stanovnicima zapadne obale Sjedinjenih Država, ali tvrditi „kako su to izmišljotine blogera“ je ipak previše.

Međutim, eksperti demantiraju istraživački centar s Havaja i tvrde kako će se u slijedećih nekoliko godina radioaktivnost udvostručiti, a Japan Times piše kako je u svim planktonima između Havaja i američke zapadne obale je pronađena visoka razina cezija-137.

U svibnju 2012. od 15 ulovljenih tuna u Kaliforniji svih je 15 bilo kontaminirano radioaktivnim česticama.

Vancuver Sun početkom 2012. piše kako je u svim vrstama riba koje dolaze od Japana prema Kanadi zabilježena visoka razina cezija-137, što su nakon istraživanja potvrdili i ostali kanadski mediji.

U rujnu 2013. godine, dakle dvije i pol godine nakon havarije na japanskoj nuklearki, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u svom izvješću navodi „moguće posljedice“ po zdravlje ljudi, a brojni medicinski stručnjaci povećanje broja oboljelih od karcinoma izravno povezuju i s konzumiranjem kontaminirane ribe izlovljene na Pacifiku u protekle dvije godine.

Istraživanja koja je nakon priznanja japanskog premijera naručila Europska unija su pokazala kako je iz Fukushime do sada u atmosferu oslobođeno 210 kvadrilijuna bekerela cezija-137, a japanski Meteorological Research Institute je upozorio kako se svakoga dana u Pacifik izlijevalo 30 milijardi bekerela radioaktivnog cezija i 30 milijardi bekerela radioaktivnog stroncija (Japan Meteorological Research Institute).

Predviđa se da će ovim tempom do 2020. razina cezija-137 u cijelom Pacifiku biti 5-10 puta veća od one koja je zabilježena tijekom testiranja nuklearnog oružja koja su vršena prije više desetljeća i tada se neće smjeti konzumirati doslovno ništa što tamo bude izlovljeno.

Infowars piše kako će obala Kalifornije zahvaljujući Fukushimi postati „mrtva zona“.

„Obala Kalifornije postaje mrtva zona. Tko je posjetio nedavno primijetio je da su stijene neprirodno čiste. Nema ni traga od rakova, morskih ježeva, školjki, morskih puževa, niti drugih znakova života, za razliku od prije 10 godina kada je bilo nemoguće ući u vodu bez obuće za plažu. Postoje dani kada se može vidjeti jedva nekoliko galebova duž cijele obale i to u blizini restorana. Ranije su u jatima nadlijetali cijelu obalu. sada je sve neprirodno mirno“, upozorava Infowars.

Stručnjaci tvrde kako će biti potrebno 40 godina da se saniraju posljedice nuklearne havarije u Fukushimi, no kako se sanaciji nije pristupilo odmah i s najvećom ozbiljnošću, nego je svijet više od dvije godine čekao kako bi saznao pravu istinu. Zašto vlada laže svojem narodu?

Profesor Charles Perrow sa Sveučilišta u Yaleu tvrdi da ćemo se s posljedicama suočavati još tisućama godina, a možda i zauvijek i to samo pogrešnih odluka čelnih ljudi iz kompanije TEPCO i japanske vlade koja je tek kada je vidjela da ne može sama riješiti problem tražila međunarodnu pomoć.

Treba reći i da se zbog havarije na nuklearnoj elektrani u Fukushimi u problemima našao i Pentagon. Naime, mornari s američkog nosača zrakoplova USS Ronald Reagan koji su sudjelovali u saniranju štete u Fukushimi, osim što su bili izloženi radijaciji, na američkom ratnom brodu na kojem su bili stacionirani pili su i koristili desaliniziranu radioaktivnu vodu od čega ih je do studenog 2014. dvoje umrlo, a nekolko ih je oslijepilo, bivši marinac Steve Simmons je završio nepokretan u invalidskim kolicima, a nekima su se djeca rodila s urođenim manama, prenosi CBS.

Nakon dva smrtna slučaja se ipak netko morao oglasiti, posebice nakon što je Steve Simmons izravno optužio američku vojsku za propuste u akciji saniranja štete u Fukushimi, ali Dr. Robert Gould je izjavio „kako postoje dokazi da su razine radijacije u prikazivane izvješćima bilo ispod onih stvarnih“.

U čišćenju NE Fushima je s američkim marincima bila i poznata američka novinarka Kelli Serio, koja je rekla da rekao da nikada neću zaboraviti dan kada joj je kapetan rekao da je njihov sustav filtracije vode bio ugrožen.

„Osjećam da smo pogriješili. Pili smo vodu koja je bila opasna po naše zdravlje. Ljudi ne shvaćaju koliko je to ozbiljan problem. Ljudi koji su se žalili su odbijeni od strane vlade kao da se ništa nije dogodilo. Oni samo žele pravdu“, nakon što su mornari s nosača zrakoplova USS Reagan i obitelji dvojice umrlih od posljedica radijacije tužili Pentagon je izjavila Kelli Serio.

U stvari, možda bi za japansku vladu, kompaniju TEPCO i Pentagon bilo nabolje sve ovo zaboraviti i vjerovati Kenu Buesseleru, pomorskom kemičaru s privatnog Oceanografskog instituta Woods Hole koji tvrdi da je razina otkrivene radijacije u blizini američkih i kanadskih obala „izuzetno niska“.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(altermainstreaminfo/uredio:nsp)

Činjenica da SAD gradi carstvo, upuštajući se u ratove kako bi iskorištavale i pljačkale druge države ne počiva na realnim osnovama

Ratovi SAD, koji podrazumijevaju invazije, bombardiranja, okupacije, sankcije, prevrate i tajne operacije nisu proširile tržište, povećale kontrolu niti doprinijele iskorištenju resursa, uključujući radnu snagu.

Umjesto toga, SAD je uništio poduzeća, smanjio pristup sirovinama, uništio ranio ili zamijenio produktivne radnike diljem svijeta i ograničio pristup investicijama i tržištima.

Drugim riječima, globalne vojne intervencije SAD i ratovi koje vode su obrnuto proporcionalni onome što su bili ciljevi prethodnih carstava: Washington je iskoristio i potrošio domaću ekonomiju kako bi se vojno raširio, umjesto da je obogati.

Gradnja carstva u prošlosti

Europa je pravila jaka, profitabilna i obimna carstva koja su obogaćivala “središnju državu”, poticala lokalnu industriju, smanjivala nezaposlenost i povećavala bogatstvo.

Imperijalnim vojnim ekspedicijama je prethodio dolazak većih trgovinskih poduzeća (Britanska istočnoindijska kompanija), a bile su popraćene proizvodnjom, bankarstvom i komercijalnim tvrtkama velikih razmjera. Vojne invazije i politički prevrati su provođene zbog konkurencije u Europi, SAD i Japanu.

Cilj vojnih invazija je bio da se monopolizira kontrola nad najunosnijim ekonomskim resursima i tržištima u koloniziranim regijama. Imperijalna represija je bila usmjerena na stvaranje pitome radničke snage i potčinjavanje lokalnih vlasti.

Imperijalni ratovi su bili početak, a ne kraj. Oni su bili popraćeni inkorporacijom već postojeće elite u administraciju carstva.

“Dijeljenje prihoda” između imperijalnih gospodarskih poduzeća i postojeće elite je bilo ključno za “građenje carstva”.

Postojeća ekonomska aktivnost, koja je uključivala lokalne proizvođače i poljoprivrednike, a koja se natjecala s imperijalnim izvoznicima bila je uništavana i zamijenjena lošijom.

U suštini, vojne dimenzije građenja carstva su zavisile od ekonomskih interesa. Glavni cilj je bio zasipanje lokalnih tržišta proizvodima imperijalnog centra.

Gradnja carstva danas

Rezultati današnjih vojnih intervencija i invazija SAD su u potpunom kontrastu sa rezultatima prošlih imperijalnih sila. Mete vojne agresije se biraju na temelju ideoloških i političkih kriterija. Vojno djelovanje ne prati ekonomska niti kapitalistička poduzeća. Multinacionalne građevinske tvrtke carstva koje grade velike vojne baze u stvari crpe imperijalni trezor.

Današnje intervencije SAD-a nemaju za cilj preuzimanje postojećih državnih organa već komadaju osvojenu državu, desetkujući njene kadrove, profesionalce i stručnjake na svim razinama, omogućujući dolazak najretrogradnijih etnoreligijskih, religijskih i plemenskih vođa koji vode sektaške ratove jedni protiv drugih (primjer bivše Jugoslavije). Drugim riječima, nastaje kaos. Čak i nacisti su u svojoj ekspanzionističkoj fazi odlučili vladati kroz lokalne elite, održavajući administrativne strukture na svim razinama.

Invazije SAD su potčinile čitave društveno-ekonomske strukture: sva produktivna aktivnost je podređena vojnim prioritetima lidera s ciljem da se osvojena država u potpunosti obogalji. Iako je ovakvo osvajanje kratkoročno uspješno, dugoročni rezultati su nefunkcionalne države koje ni na koji način ne doprinose carstvu. Nastaje lanac američkih vojnih baza okruženih neprijateljskim, naveliko nezaposlenim stanovništvom i zaraćenim etnoreligijskom skupinama u desetkovanim gospodarstvima. (primjer bivše Jugoslavije)

Američki način “upravljanja svijetom” se svodi na carstvo propalih država. Dakle, postoji imperijalizam bez carstva, vampirsko ponašanje koje se svodi na isisavanje krvi ranjivih i nemoćnih.

Irak: Vampirska pljačka

Irak je pod Saddamom Husseinom bio ogromni proizvođač nafte i profitabilni partner mnogih većih američkih naftnih kompanija, ali i unosno tržište za izvoz SAD. Bila je to stabilna, ujedinjena i sekularna država.

Rat u Perzijskom zaljevu 1990. godine je doveo do prve faze fragmentacije Iraka i uspostavljanja male kurdske države na sjeveru pod protektoratom SAD. SAD je povukao svoje snage, ali je uveo brutalne ekonomske sankcije, ograničavajući ekonomsku rekonstrukciju nakon uništenja u Zaljevskom ratu.

Sljedeća invazija 2003. godine u potpunosti je uništila ekonomiju i rasparčali državu. Nastala je propala država, američke naftne i energetske tvrtke su izgubile na milijarde dolara, a ekonomija SAD je dovedena do recesije.

Afganistan: Beskrajni ratovi, beskrajni gubici

Rat SAD protiv Afganistana je počeo naoružavanjem, financiranjem i političkom podrškom islamističkih džihadističkih fundamentalista 1979. godine. Sekularna, nacionalna vlada je uspješno uništena. Odlukom da se napadne Afganistan u listopadu 2001. godine, SAD su službeno postale okupator u jugozapadnoj Aziji.

Narednih 13 godina, marionetski režim SAD i okupacijske snage nisu uspjele pobijediti gerilsku vojsku Talibana. Na milijarde dolara je potrošeno, uništavajući ekonomiju i osiromašujući veliku većinu Afganistana. Napori da se uspostavi vojska odana marionetskoj vlasti su propali. Povlačenje oružanih snaga iz Afganistana 2014. godine pokazuje da “građenje carstva” u jugozapadnoj Aziji nije bilo uspješno za SAD.

Libija: Od unosnog partnera do propale države

Libija je pod predsjednikom Gaddafijem evoluirala u većeg trgovinskog partnera SAD i Europe, ali i u utjecajnu silu u Africi. Režim je potpisivao velike i dugoročne ugovore s većim međunarodnim naftnim kompanijama koje je podržavala stabilna, sekularna vlada. Odnos sa SAD i EU je bio profitabilan.

SAD je zatim proveo “promjenu režima” prilikom koje je ubijen predsjednik Gaddafi i veći dio njegove obitelji, a libijska vlada i administrativna infrastruktura su u potpunosti uništeni. Svi investitori su se razbježali. Preko milijun Libijaca i imigracijskih radnika je raseljeno.

Ništa od toga se ne bi dogodilo da je Gaddafi ostao na vlasti. Američki vampir je odnio još jednu žrtvu, koju ni na koji način nije uspio inkorporirati u kraljevstvo. Čak ni imperijalna vojna baza nije uspostavljena u sjevernoj Africi!

Sirija: Rat koji vode teroristi, a ne carstvo

Washington i njegovi saveznici u EU su podržali oružani ustanak u Siriji s nadom da će uspostaviti marionetski režim i inkorporirati Damask u svoje “carstvo”. Napadi plaćenika su uzrokovali smrt oko 200.000 Sirijaca, raselili 30% stanovništva, a naftna polja je okupirala ekstremistička vojska, ISIS. ISIS je desetkovao proameričku plaćeničku vojsku, okupirajući zatim sjever susjednog Iraka.

Strategija SAD je bila da naoruža islamske ekstremiste kako bi zbacili sekularni režim Bashara el Asada u Damasku, a to im se obilo o glavu. Washingtonov rat u Siriji nije proširio “carstvo”, već potčinio postojeće imperijalne ispostave.

Pljačkanje Ukrajine i ruske sankcije

Nakon raspada SSSR, SAD i EU su se proširile na Baltik, istočnu Europu i bivše balkanske komunističke države što je približilo NATO na samu granicu s Rusijom. Zapad je za vrijeme korumpiranog Jeljcinovog režima opljačkao rusku ekonomiju u potpunosti. Dolazak Putina na vlast je primorao SAD i EU da učvrste svoje carstvo preuzimanjem Kavkaza i Ukrajine. Napad marionetskog gruzijskog režima na Osetiju 2012. godine nije bio uspješan, ali to je u stvari samo bila priprema za prevrat u Ukrajini.

Nakon prevrata, uslijedio je ustanak na jugoistoku države koji do danas nije uspješno suzbijen. Čak ni sankcije Rusiji nisu pomogle.

Kijevski režim je sada službeno bankrotirao. Građanski rat na jugoistoku je potpuno uništio ukrajinsku ekonomiju. Ugovori s Rusijom po pitanju plina su propali. Kijev ne može otplatiti svoje dugove. Dakle, ni u Ukrajini se “carstvo” nije uspješno raširilo.

Iran: Sankcije od 100 milijardi dolara ne čine carstvo

Iran je pokazao svoju spremnost da surađuje sa SAD po pitanju Afganistana i Iraka, ali kao regionalna sila ne namjerava postati vazalska država SAD.

Politika sankcija nije proizvela ustanak među Irancima niti je dovela do promjene režima. Sankcije nisu oslabile Iran do te mjere da on postane laka vojna meta. U međuvremenu, Iran je čak ojačao svoje ekonomske i diplomatske odnose s rivalima SAD, Rusijom i Kinom.

Zaključak

Oslanjanje na vojne strategije u 21. stoljeću je potpuno drugačija priča u odnosu na uspješne kolonijalne ekspanzije u 19. i 20. stoljeću, kada je ekonomski razvoj pratio vojne intervencije i političke promjene. Danas imperijalni ratovi uzrokuju ekonomsku propast u domaćoj ekonomiji, ali i beskrajne ratove u inozemstvu koji crpe sredstva carstva.

James Petras (Global Research)
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Sve više poljoprivrednika u SAD se sada okreće proizvodnji organske hrane

Od pada cijene GMO žitarica do sve većeg nepovjerenja genetski modificiranim sastojcima preko svih viših cijena GMO sjemena, sve je veći broj faktora koji utječu na to da konvencionalni poljoprivrednici promjene svoje mišljenje.

“Usjevi koji nisu GMO su profitabilniji”

Stručnjaci predviđaju porast od 35 milijardi dolara u prodaji organske, ne-GMO hrane u 2015. godini, a zbog sve veće cijene za proizvodnju GMO usjeva, GMO propaganda koja je obećavala visoke prinose i više novca, više ne pije vode kod poljoprivrednika.

Svjedok toga je tvrtka Prairie Hybrids iz Illinoisa, čiji je direktor, Gilbert Hostetler prokomentirao da se sjeme koje nije GMO prodaje u mnogo većem broju ove godine.

Mack Earhart, direktor Albert Lea Seed tvrtke iz Minnesote tvrdi da je prodano više konvencionalnog (ne-GMO) kukuruznog sjemena od kraja studenog nego što je prodano cijele protekle godine. On navodi da se farmeri okreću ka konvencionalnim usjevima da bi smanjili troškove i zaradili više novca.

Ove tvrdnje su potvrdili i Wayne Hener, potpredsjednik prodaje emerge-a, tvrtke za proizvodnju sjemena iz Iowe, ali i Tim Daily, agronom iz Stonebridge-a u Iowi.

Daily je naveo da su neke tvrtke ove godine prodale više ne-GMO sjemenja nego u proteklih pet godina.

Ekonomija ne-GMO usjeva

Poljoprivrednicima je ne-GMO sjeme ove godine privlačno iz nekoliko razloga, ali najviše zbog ekonomije. Cijene žitarica su niske, pri čemu se kukuruz prodaje po cijeni od oko 110 dolara po kubičnom metru, a ni soja nije mnogo skuplja sa 250 dolara po kubičnom metru.

Poljoprivrednici dobivaju subvencije za ne-GMO usjeve, zbog čega manje novca daju za porez.

GMO usjevi propadaju

Ostali farmeri se predomišljaju zato što su umorni od superkorova.

Herbicidi gube na učinkovitosti zbog sve veće otpornosti korova. Uzgajivači više ne žele plaćati dodatne troškove radi dodatne zaštite usjeva.

Također, sve više ljudi dovodi u pitanje učinkovitost RoundUp gena.

Ne-GMO sjeme daje i konkurentnije prinose.

Da li zato mega kompanije počinju kupuovati manje tvrtke organske hrane?
 

 
(vestinet.rs)

Veći dio prošlog stoljeća, zapadna kultura je sustavno obezvredila nešto što bi trebalo biti najpoštovanija profesija od svih

Oni koji se bave poljoprivredom kako bi nam dostavili hranu koju jedemo, imaju društveni status sličan prljavoj zemlji koju okopavaju.

Nitko da se zapita jednostavno pitanje: Što će se dogoditi kada nestanu svi naši poljoprivrednici?

Neki naivni građani će reći: “Ali industrijalizirali smo proizvodnju hrane, nije nam potrebna radna snaga”.

Zaista, brojke ne lažu.

Uzmite za primjer SAD, gdje su 1950. godine poljoprivrednici činili preko 12% ukupne radne snage.

Postojalo je 5.388.000 farmi prosječne veličine od oko 87 hektara. Samo 40 godina kasnije, kada se završio Hladni rat, poljoprivrednici su činili svega 2,6 % posto ukupne radne snage.

Broj farmi smanjio se na svega 2.143.150, što je gubitak od 60%, iako se prosječna veličina farmi povećala na 187 hektara.

Rockefellerova revolucija agrobiznisa

Ljudi, koji su s mesom, mlijekom, voćem i povrćem povezani samo preko supermarketa, sigurno misle da je odlična ideja da se milijuni poljoprivrednika oslobode svog prljavog posla i da nađu neki bolji.

Nije baš tako jednostavno.

Nismo upoznati s pravim efektima mehanizacije i industrijalizacije proizvodnje hrane na kvalitetu hrane. Sa Rockefellerom je počelo nešto što se zove “agrobiznis”, tj pretvaranje zalihe hrane u čist biznis zarad profita.

Uzgajanje svinja, krava, ovaca i peradi postupno je postalo industrijaliziranim nakon 1950. godine u SAD. Piliće su počeli čuvati u tako malom prostoru da jedva mogu stajati.

Da bi ih brže udebljali, vlasnici su ih pumpali antibioticima i kljukali GMO kukuruzom i obrocima od soje. Prema podacima Vijeća za obranu prirodnih resursa, 80% svih antibiotika koji se prodaju koriste se za stoku i perad, a ne za ljude.

Oni se obično stavljaju u hranu ili vodu radi ubrzavanja njihovog rasta. Na kraju krajeva, vrijeme je novac.

Tradicionalni obiteljski poljoprivrednici su industrijalizirani bez obzira na to kakva će se kvaliteta hrane dobiti. Traktori su kompjuterizirani, a kombajne navodi GPS. Traktori su u velikoj mjeri zamijenili farmere.

Rezultat je bio fantastičan za industrijaliste – ADM, Cargill, Monsanto, a zatim i za proizvođače pakirane hrane poput Kraft Foods, Kelloggs, Nestle, Unilever, Toepfer, Maggi.

Američki Rockefeller-Harvard model agrobiznisa postao je globaliziran, počevši s GATT (Generalni sporazum o tarifama i trgovini) pregovorima krajem osamdesetih godina, kada je EU napustila održavanje tradicionalnih domaćih farmera zarad slobodne trgovine poljoprivrednim proizvodima.

Jedan birokrata iz Danske je kao argument slobodne trgovine naveo

“Zašto ja u Danskoj plaćam porez da bi bavarski seljaci sa svojim malenim njivama i dalje poslovali?”.

Zato što je tradicionalni farmer povezan s prirodom i mogućnosti je proizvesti zdravu hranu koju mogu jesti i ljudi i životinje.

Nijedan stroj ne može zamijeniti osobnu posvećenost i strast koju posjeduje pravi poljoprivrednik.

Sada vrlo bogati i bezdušni ljudi, svjetski oligarsi, sistematski čine sve što je u njihovoj moći da unište kvalitetu ljudske hrane. Oni to očito čine s ciljem smanjenja broja stanovništva.

Ne postoji drugi razlog zašto bi Zaklada Rockefeller potrošila milijune dolara da bi stvorila GMO tehnike, podržavajući Monsanto i druge kemijske gigante poput DuPont-a, očito znajući da oni postupno truju stanovništvo kako bi ih ranije otjerali u grob.

Otrovni pesticidi

Toksični učinci na životinje i ljudske stanice u embriju, dokazani su u nezavisnim testovima. Sada, neovisno o GMO usjeva, novi testovi pokazuju da pesticidi koji se prskaju na usjeve izazivaju neurološka oštećenja – depresiju, Parkinsonovu bolest, pa čak potiču i samoubojstvo kod radnika koji koriste ove smrtonosne kemikalije.

Nacionalni institut za ekološke znanosti SAD, proučavao je skupinu od 89.000 farmera i drugih radnika koji su primjenjivali pesticide u Iowi i Sjevernoj Karolini, SAD.

Ova velika studija je zaključila da “upotreba dvije klase pesticida, fumiganata i organoklornih insekticida, ali i 7 pojedinačnih pesticida – aluminij fosfida, etilen dibromida, fenoksi-octene kiseline, dieldrina, diazinona, malationa i parationa – povezana je s depresijom u svakoj od skupina studije”.

Studija je pokazala da poljoprivrednici sa najvećim vremenom izloženosti pesticidima imaju 50% veće šanse da im bude dijagnosticirana depresija.

Istraživanje je povezalo dugoročnu uporabu pesticida s visokim stopama depresije i samoubojstva. (primjer Indije gdje se godišnje ubije značajan broj poljoprivrednika). Dokazi također ukazuju na to da trovanje pesticidima – velika doza kroz kratko vrijeme – udvostručuje rizik od depresije.

Epidemiolog i profesor psihologije na državnoj Sveučilištu u Coloradu, Loren Stalones, kaže da je došlo do promjene, dijelom zbog toga što sve više ljudi spominje mentalnu onesposobljenost.

Njene kolege su zaključile da su oni kao sudionici studije koja je koristila dvije klase pesticida i sedam pojedinačnih pesticida, imali veće šanse da obole od depresije.

Oni koji su koristili organoklorne insekticide imali su 90% veće šanse, dok su oni koji su koristili fumigante imali 80% veće šanse.

U Francuskoj su poljoprivrednici koji su koristili herbicide imali dvostrike veću šansu da obole od depresije u odnosu na one koji nisu koristili herbicide, navodi se u studiji iz 2013. godine.

Studija u kojoj je sudjelovalo 567 francuskih farmera otkrila je da je rizik još veći ukoliko su primjenjivali pesticide u poslu više od 19 godina.

Ukratko, uništava se nutritivna vrijednost hrane koju jedemo uz postupno uništavanje ostatka poljoprivrednika koji uzgajaju tu istu hranu. To zajedno predstavlja recept izumranja života na planetu na koji smo navikli i nije u pitanju pretjerivanje.

Organski poljoprivrednici svjesni prirode bi trebali dobiti značajne porezne olakšice kako bi se ohrabrili da napuste model agrobiznisa i da se vrate uzgajanju prave hrane kao prije nekoliko desetljeća.

Dalje, ozbiljni porezi bi se trebali uvesti farmerima koji dokazano koriste otrovne kemikalije poput RoundUp ili neonikotinoida.

Trenutno se u EU i SAD čini sve da se radi upravo suprotno, što je apsolutno apsurdno.

Vrijeme je da postanemo svjesni onoga što nas postepeno ubija i da se udružimo kako bismo promijenili situaciju.

William Engdal
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Marihuana je, za mnoge neočekivano, postala legalna u mnogim zemljama svijeta, makar ona medicinska. Ne sumnjamo u mnogobrojne pozitivne učinke po zdravlje koje ima ulje od cvjetova ove biljke. Postoje i svjedočenja o izlječenju od najtežih bolesti

Sumnjivo je nešto drugo: otkad je to svjetska elita (koja, po svemu sudeći, diktira pravila i zakone brojnih “samostalnih” zemalja) voljna čuvati zdravlje čovječanstva? Eto, zapitali smo se, i malo pretražili Internet, da provjerimo da li je već netko uspio makar nasluti prave ciljeve ove sve prihvaćenije inicijative. Odgovor smo našli na antiglobalističkom sajtu The Daily Bell.

Slučaj Urugvaja

Priča počinje od potpune legalizacije marihuane u Urugvaju – dakle, ne samo medicinske, već i one “rekreacijske”. Krajem prošle godine, kada je ovaj zakon prošao glasovanje, BBC je o ovome pisao: “Urugvaj je postao prva država koja je legalizirala tržište marihuane.

Urugvajska vlada se nada da će legalizacija prodaje marihuane oboriti narko kartele … Urugvaj je prva država na svijetu koja je učinila legalnim uzgoj, prodaju i konzumiranje marihuane. Nakon gotovo 12 sati rasprave, senatori su dali konačno odobrenje.

Ovaj zakon dozvoljava prijavljenim Urugvajcima starijim od 18 godina da kupe do 40 grama droge mjesčno i ne očekuje se da će stupiti na snagu prije travnja (prim.autora: – tekst je iz prosinca 2013). “

Autori teksta na stranici The Daily Bell pitaju se da li je razlog za usvajanje ovog zakona možda povezan s čuvenim agrikulturalnim gigantom Monsantom, poznatim, prije svega, po proizvodnji licenciranog GM sjemena? Napominje se da je “humanista” George Soros, koji je, navodno, veliki dioničar Monsanta, bio značajan pristaša legalizacije marihuane u Urugvaju.

Navodi se dio teksta iz Guardiana, objavljenog neposredno prije usvajanja zakona: “Bogate zemlje raspravljaju o legalizaciji kanabisa i također traže ovakav zakon koji je filantrop George Soros podržavao kao “eksperimet” koji bi mogao osigurati alternativu neuspjeloj američkoj politici u dugom ratovanju protiv droga” .

Monsanto je trenutno u problemima u vezi sa svojim GM usjevima u Južnoj Americi: sve su jače struje protiv genetski modificirane hrane, a ponegdje je ovakvo sjeme i potpuno zabranjeno – recimo, u Peruu. U Peruu je ovaj gigant nedavno izgubio parnicu protiv farmera koje je tužio zato što je na njihovu zemlju palo vjetrom doneseno patentirano sjeme, iz kojeg su porasle – patentirane biljke.

No, da se vratimo na Urugvaj. Autori navode da je Monsanto nedavno potpisao sporazum s tamošnjim Nacionalnim institutom za agrikulturna izraživanja. “Ovo je bilo učinjeno vrlo tiho” – kaže Pablo Galeano iz vodeće nevladine organizacije REDES.

Svoje sumnje autori argumentiraju i tekstom sa stranice ChicagoNow.com:

“Da li je Monsanto spreman ući u rat za medicinsku marihuanu? … Pravna dopuštena medicinska marihuana postaje sve raširenija, pa ne čudi što mnogi shvaćaju da tu postoji legalan novac iz ovog tradicionalno ilegalnog polja gotovine …. Sa toliko znakova dolara koji vise u zraku, spremnih da ih neko ščepa, ne čudi što vidimo da je agrikulturni div Monsanto u startnoj poziciji za prodaju genetski modificirane marihuane …. Monsantovo GM sjemenje je genetski modificirano proizvoditi biljke koje su otporne na kemijske herbicide, poznatije kao RoundUp. Ovi herbicidi ubijaju sve druge biljke, ali genetski izmijenjene biljke su sposobne da se odupru tom herbicidu i mogu se saditi u blizini tradicionalnih usjeva, što dozvoljava poljoprivrednicima da dobiju veće prinose od iste provršine obradivog zemljišta “

Ovo vjerojatno već znate, ali da podsjetimo: poljoprivrednici su u obavezi da kupuju novo sjeme svake godine, pa je bilo i zatvorskih kazni (prvenstveno u SAD) ako se sjeme (ukoliko nije “sterilno”) sačuva iz prethodne sezone i uporabi za sadnju.

“Za najvećeg proizvođača GMO biljaka, prelazak na polje medicinske marihuane je – logičan korak. Američki laboratoriji već koriste sojeve GMO kanabis za testiranje i istraživanje, a sve veća je potražnja za legalno uzgajanom medicinskom marihuanom.”

Investicije već u tijeku

Navodi se da je Monsanto već dobro zabrazdio u istraživanja RNA (RNA) inferferencije, i da je tvrtka već uložila milijune dolara u novu tehnologiju pod nazivom RNAi. Sa RNAi, moguće je manipulirati svime – od boje biljke do toga da se ona učini neprobavljivom za insekte.

“Sa medicinskom marihuanom, RNAi može biti korištena da stvori veće, moćnije biljke koje će preplaviti tržište”.

Navodi se da će, makar u prvo vrijeme, vjerojatno sama Vlada Urugvaja dominirati u proizvodnji marihuane, ali i da će država pratiti svaki aspekt ove nove oblasti privrede: od sjemena do konzumacije. Primjer Urugvaja dokazuje da se marihuana ipak neće slobodno prodavati – samo nitko neće ići u zatvor zato što je konzumira.

A što bi još mogla značiti legalizacija marihuane po čitavom svijetu. Hajde da malo “improviziramo”, pustimo mašti na volju …

Marihuana će uskoro zamjeniti duhan? Antipušačke kampanje sve češće!

Recimo, mogla bi zamijeniti duhan. Duhan je na pragu da bude protjeran iz skoro svih “nazovicivilizovanih” zemalja. Alkohol – nije protjeran. Zašto?

Jer alkohol, za razliku od duhana, mijenja ponašanje ljudi, njihovu psihu, nije malo ubojstava i prometnih nesreća nastalo upravo pod djelovanjem alkohola. A da ne pričamo o štetnosti po zdravlje. Podjednako je štetna i “brza hrana”, ona “uvezena” “preko bare” (eto, baš kako mediji pišu da je McDonalds potvrdio da koristi pileće meso od peradi hranjene GMO sojom – kao da nije dovoljno što takva hrana i bez GMO dodataka – nije baš najzdravija).

Dijabetes, srčana oboljenja, kolesterol, pretilost …. – to su neki od “učinaka” omiljenih “burgera” koji se služe i na dječjim rođendanima. Pa, eto – nitko to još nije zabranio. Duhan je zabranjen i ocrnjen, navodno zato što njegova konzumacija ugrožava i druge, a ne samo pušače. Ako je to razlog. Podsjetimo da pod djelovanjem duhana nitko nije izmijenio svoju osobnost i u afektu (kao što je to moguće pod djelovanjem droga ili alkohola) i, recimo, ubio nekog.

Duhan, naravno, nije blagotvoran po zdravlje, ali, zamislimo što bi se dogodilo s okorjelim pušačem kada bi naša država bila prilježnije po pitanju kontrole zabrane pušenja na javnim mjestima, na radnim mjestima itd. Imate mogućnost da, recimo, pijete sedative i malo se “smirite”. To nije zabranjeno. Bolje i vama i državi. A uskoro ćete možda imati i mogućnost da – popušite džoint (ako tendencija legalizacije marihuane prođe i kod nas). I opet ćete moći lijepo da se smirite. Opet bolje – i vama i državi.

A sada ono najvažnije: kako je mogla početi popularizacija i legalizacija (medicinske i “konzumentske”) marihuane – bez dozvole globalne elite? Teško. Zaključak malog Perice bio bi da je svjetska vlada u sjeni (a i njeni pijuni) zaključila da će jednog lijepog dana prevagnuti pokret da se “trava” legalizira.

A onda je odlučila stvar ubrzati i uključiti se u novu granu gospodarstva – na vrijeme. Prva! To je vrlo zgodna stvar, jer, kako su argumentirali autori koje smo citirali – marihuana se može genetski modificirati, patentirati, skupo prodavati … Genetska modifikacija može stvoriti sasvim drugačije biljke, čije ulje možda i neće biti tako ljekovito, ili će čak biti štetno. Dozvola za proizvodnju može se ekskluzivno dodjeljivati ​​samo probranima.

Možda. Ali ništa ne tvrdimo. Samo nagađamo ….
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(treceoko, youtube.com/uredio: nsp)

Potrošači sve više paze odakle dolazi hrana koju jedu. U Njemačkoj skupina poljoprivrednika zato objavljuju snimke iz svojih štala, tako da svi mogu vidjeti kravu čije mlijeko upravo piju.

Uvijek iznova se stižu vijesti koje mogu svakome ogaditi ono što jede: o trulom mesu ili konjetini u lasagnama, o kravljem ludilu ili ptičjoj groznici, o pilićima i peradi natrpanima u kokošinjcima, deformiranih udova i bez dovoljno mjesta da se barem okrenu… Skandali u prehrambenoj industriji su praktično postali svakodnevnica pa zato sve više potrošača želi točno znati, što to jedu i odakle ta hrana dolazi.

U pokrajini Donjoj Saskoj na sjeveru Njemačke, skupina poljoprivrednika je zato pokrenula portal My KuhTube. Prijevod gotovo da nije potreban: to je aluzija na poznati video-portal YouTube, samo što umjesto raznih sadržaja posjetitelji mogu vidjeti – krave i život na selu.

Točnije, krave od kojih dolazi mlijeko koje korisnici upravo piju. Gotovo 20 poljoprivrednika kamerom snima zbivanja u svojim štalama i svi mogu vidjeti filmove, ne samo o četveronožnim ljepoticama, nego i o gazdama i gazdaricama koji ih paze i tetoše.

Jedan od poljoprivrednika koji sudjeluju u tom projektu je Dirk Böschen iz Grasberga, nedaleko od Bremena. Kad nam ovaj srdačan, robustan poljoprivrednik objašnjava što radi, nema ni traga uobraženosti, iako ima dobrih razloga za ponos. Jer, on je svoje imanje u Grasbergu pretvorio iz obiteljskog u poljoprivredni pogon koji zapošljava osamnaest ljudi.
Dirk Böschen sudjeluje u projektu i ima razloga biti ponosan na svoje krave

“Pravi” život na farmi

“Tu na farmi imamo tisuću krava muzara i muzemo ih tri puta na dan – to je dobro za krave, jer im čisti vimena.” Jedan proces mužnje i čišćenja čitavog stada traje šest sati. Deset zaposlenika se ne bavi ničim drugim nego mužnjom.

Böschen je na portal My KuhTube postavio više snimaka o životu i radu na farmi. Tu se vidi mužnja krava, ali i košnja trave za njihovu hranu, ili mogu vidjeti kako Böschen pomaže kravi da se oteli. Kada se zna odakle dolazi mlijeko, onda je i oznaka udruge jamstvo kvalitete.

“Nije svatko u prilici posjetiti ovakvo imanje”, objašnjava Böschen svoje sudjelovanje u video-projektu. “Ali ako nekoga zanima, odlično je da on može sve vidjeti na internetu.”

Ideja za projekt KuhTube je nastala koncem 2012. kad se Udruga mljekara Donje Saske pitala, što može učiniti, kako predočiti javnosti uvjete kako žive njihove životinje. “Shvatili smo da potrošače sve više zanima odakle dolazi hrana koju jedu”, kaže nam Christine Lichter, glasnogovornica Udruge. “Nakon svih tih skandala sa hranom, nesigurnost je postajala sve veća.”

“Ne trebaju nam glumci”

Kad su iz Udruge pisali svim članovima, i pitali ih žele li sudjelovati u projektu gdje će se na ekranu vidjeti, što i kako rade, od pedesetak članova je isprva pristalo njih šesnaest. Prošli su temeljni tečaj kako baratati kamerama kojim ih je opskrbila udruga i kako glasno i jasno govoriti pred kamerom. Ali tečaj je sadržavao stvarno samo najosnovnije. Kako nam objašnjava glasnogovornica, nitko nije trebao postati glumac koji će dobiti Oscara. “Željeli smo prikazati realnu sliku, direktno iz štala gdje su krave.”

Projekt se pokazao kao potpun uspjeh: od kada se ovog svibnja na svjetskoj mreži pojavilo prvih 40 videa na My KuhTube, stranicu je pogledalo više od 90 tisuća korisnika. Ne samo to: i oznaka kako je mlijeko proizvedeno upravo u toj Udruzi je među potrošačima postalo jamstvo za kvalitetu.

Uopće, internet se i u drugim zemljama sve češće koristi kao savjetnik za potrošače. Tako u Velikoj Britaniji potrošači mogu pogledati stranicu organizacije Which (Koji) i koja pažljivo provjerava, stiže li hrana, koja se reklamira da je proizvedena u nekoj određenoj regiji, doista od tamo.
Potrošači su, doslovno, siti skandala s hranom. Zato žele informacije i točno porijeklo onoga što će se naći na njihovom tanjuru.

Je li kokoš bila – sretna?

Meera Khanna iz te organizacije također tvrdi kako je sve više “etičnih kupaca” – ljudima je sve više stalo kupovati regionalne i proizvode bez kemijskih sastojaka. No, gospodarska kriza je pogodila i taj sektor: ljudi i dalje žele kupovati organske i prirodne proizvode, ali kad je kućna blagajna prazna, onda se više nema što birati: “Cijena opet postaje bitan faktor u izboru”, žali se Khanna.

Ipak, kamo odlazi ovo naše potrošačko, urbano društvo koje ipak čezne za “prirodnim”, odlično se vidi u skeču američke serije Portlandia. Tamo junaci, Peter i Nance odlaze u restoran u Portlandu u Oregonu. Nije im toliko važno, koliko novaca će potrošiti za piletinu koju će jesti – ali žele prije toga znati sve o njoj.

Dijalog počinje razmjerno normalno: može li im konobarica nešto reći o piletu kojeg bi mogli naručiti? Naravno da može: ptica je potomak starog naraštaja, odrasla u prirodnom okolišu bez kaveza i hranila se mješavinom ovčjeg mlijeka, soje i lješnjaka. Jesu li i lješnjaci bili iz lokalnog uzgoja? I koliko je prostora pilić imao za trčkaranje okolo – pitaju zabrinuti gosti restorana.

Gdje se tu vrti i ‘sretni’ Colin? Vjerojatno nigdje, jer je postupak proizvodnje hrane postao industrija. Ipak, ljudi su spremni platiti i više – za dobru kvalitetu.

Konobaricu niti to ne iznenađuje: vadi registar sa podacima o svim pilićima koji se poslužuju u tom restoranu. Ime ptice koja bi mogla doći na njihov tanjur je bio Colin i pokazuje im njegovu fotografiju. Gosti onda žele znati, je li Colin živio sretnim životom i je li imao mnogo prijatelja i prijateljica među kokošima. Na to pitanje konobarica ipak ne može odgovoriti, pa stoga par odlazi posjetiti tu farmu.

Doduše, to je komedija, ali pokazuje kako je ljudima uistinu sve važnije znati, odakle dolazi ono što stavljaju u usta. A internet je odlično sredstvo da bi to onda i provjerili.
 

 
(dw.de/uredio:nsp)

Zvuči kao čudo prirode – sorta kukuruza koja se sama štiti od insekata i otporna je na herbicide. Ipak, priroda nema mnogo veze sa SmartStaksom. Kukuruz iz laboratorija Monsanta ima mnogo protivnika u EU.

Što se Europske komisije tiče, ništa nije sporno. Nakon trgovinskog sporazuma sa SAD-om, američki Monsanto će u Europu moći uvesti i “SmartStaks”.

Službena odluka je trebala pasti krajem listopada 2013., kažu u Bruxellesu. „Čudo od kukuruza“ tako će stići i u Europu, gdje su do sada slične sorte bile tabu. U pitanju je hibrid dvije genetski izmijenjene sorte kukuruza. SmartStaks stvara otrove kojima ubija insekte, recimo kukuruznog moljca, a istodobno je otporan na dva herbicida za borbu protiv korova. Čudo nauke ili vražja igračka? Mišljenja o tome žestoko se razilaze.

Kritičari traže više testova

U “SmartStaksu” ukupno postoji šest komponenti. Nijedna od njih, tvrde borci za okoliš, nije dovoljno ispitana u pogledu utjecaja na okoliš. Krajnji produkt je doduše testiran 90 dana kao hrana za životinje, ali Martha Mertens iz Udruge za ekologiju i zaštitu prirode smatra da to nije dovoljno. „Time se samo mogu utvrditi akutni toksikološki rizici, ali ne i dugoročni utjecaji.“

Mertens i njeni istomišljenici podsjećaju na čuvenu studiju francuskog istraživača Gilles-Érica Seralinija koji je dvije godine hranio štakore genetski izmijenjenim kukuruzom. Tek tada su se pokazale zdravstvene tegobe kod pokusnih životinja. Profesor Christoph Tebbe s Instituta za biološku različitost „Thünen“ odbacuje ove argumente: „Pokusi gospodina Seralinija su bezvrijedni jer se nisu držali standardnog postupka i zato što korišteni štakori nisu pogodne pokusne životinje za ovaj eksperiment“, kaže Tebbe za Deutsche Welle.

On priznaje, međutim, da kratkoročna ispitivanja provedena na SmartStaksu ne mogu dati odgovor o dugoročnim utjecajima. Upravo zato je Europska unija uvela takozvani „post-tržišni monitoring“ – kukuruz će ostati pod lupom i nakon uvođenja na europsko tržište, kaže Tebbe koji inače radi u Odboru za genetski modificirane organizme pri Europskoj agenciji za ishranu. On podsjeća da se razne komponente Monsantovog kukuruza već koriste za ishranu životinja u Evropi i da do sada nije primijećena niti jedna negativna posljedica.

Divlje križanje

Kritičari upozoravaju i na opasnost koja vreba od svih genetski izmijenjenih biljaka – SmartStaks bi se teoretski neželjeno mogao križati i sa domaćim biljkama iz čega bi mogle nastati nepoznate i nepredvidive sorte. „Rizik kod kukuruza u Njemačkoj ne postoji, jer ovdje kukuruz nema partnera za križanje“, kaže Tebde.

Dodaje da je dovoljno da polja s genetski izmijenjenim biljkama budu nešto udaljena od ostalih njiva i sadnica, kako bi se izbjegao svaki rizik od divljeg križanja.

Monsantov kukuruz se bori protiv štetočina tako što stvara protein koji se u prirodi nalazi kod bakterija pod imenom Bacillus thurigiensis. Stručnjaci vjeruju da nema rizika da čovjek bude pogođen „oružjem“ ovog kukuruza.

„Ovi proteini se vezuju samo za posebna mjesta u crijevnom epitelu insekata, ali ne i ljudi ili životinja koje se hrane kukuruzom. Osim toga, u želucu čovjeka bi se ovakvi proteini mahom razgradili“, kaže Tebbe. Uostalom, u Njemačkoj je čak i u biološkoj proizvodnji dozvoljeno korištenje proteina protiv insekata.

Propast za tradicionalne poljoprivrednike?

Nisu sve dileme medicinske i naučne prirode. Harald Ebner je u stranci Zelenih zadužen za genetsku tehniku u poljoprivredi. Upozorava na društvene posljedice masovnog sađenja SmartStaksa: „Pojavit će se društveno-ekonomski problem. Naime, ako želimo da i poljoprivreda bez genetskih modifikacija opstane, onda će njeni troškovi munjevito porasti. Mnogo će biti jeftinije proizvoditi genetski promijenjene sorte“, smatra Ebner.

U velikim poljoprivrednim područjima poput Sjeverne i Južne Amerike, Indije i Australije genetski modificirane namirnice su već dugo svakodnevica. U Europi je drugačije – iako je ukupno dozvoljeno 50 genetski promijenjenih namirnica, samo se dvije vrste zaista i sade.

Zato je čitava rasprava o novom kukuruzu naišla na širok otpor, prije svega u Njemačkoj i Francuskoj. I Monsanto je postao nešto poput omraženog simbola genetski modificirane hrane. No unatoč svemu ako Europska komisija dozvoli uvoz “SmartStaksa” koji se trebao do kraja godine 2013. pojaviti i na europskom tržištu. Pojedine zemlje ga smiju zabraniti samo u slučaju “ugroza nacionalne sigurnosti” što je u slučaju “super kukuruza” teško dokazivo.
 
 
(dw.de/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14851"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Pogledajte ovu sliku iznad naslova i, zapitajte se: Ako poljoprivednici trebaju biti ovako obučeni kada kontroliraju urod usjeva GM kukuruza, kada on, od ovog trenutka na slici, postoji siguran za ljudsku upotrebu u našem tanjuru?

Moms Across America, dobile su nedavno izveštaj usporedne analize GMO i običnog kukuruza, sa rezultatima koji su… pa, prilično upozoravajući. Naime, količina formaldehida i glifosata u GMO kukuruzu je visoko toksična i veoma opasna za ljudsko zdravlje, a GM kukuruz je bukvalno očišćen od svojih vrijednih nutritivnih sadržaja, što u značajnoj mjeri mijenja cijelu sliku ove žitarice u tradicionalnom prepoznavanju njenih svojstava.

Studiju provedenu tokom prošle godine, pod imenom The Corn Comparison Report, dostavila je organizacija Profit Pro, a objavila grupacija Moms Across America, grupa posvećena podizanju svijesti o opasnostima GMO.

Usporedna analiza kukuruza detaljno prikazuje nutritivne nedostatke GM kukuruza uspoređujući ga sa običnim, organskim kukuruzom. Izvještaj otkriva visok nivo glifosata u GM kukuruzu, kao i točne količine vitalnih nutritijenata koji su bukvalno isisani iz genetski modificiranog kukuruza.

GMO kukuruz: jedno veliko nutritivno NIŠTA

Na uporednom uzorku GMO i tradicionalnog kukuruza u težinama od oko 27 kg (oko 60 lb), utvrđeno je da:

Pravi kukuruz ima čak 7 puta više mangana od genetski modificiranog.

Pravi kukuruz ima čak 437 puta više kalcija od genetski modificiranog.

Pravi kukuruz ima čak 56 puta više magnezija od genetski modificiranog.

Pravi kukuruz ima čak 16 puta više kalija od genetski modificiranog.

 1 ppm (part per million) = 0.998859 miligrama (crveno u tablici označeni štetni sastojci, otrovi)

Ako pogledate ovaj tekst u kojem je kratko opisano kako i zašto kukuruz čuva naše srce, onda ćete shvatiti da u GM kukuruzu nema niti jednog nutritivno vrijednog elementa koji bi opravdao tradicionalno zdravu ulogu kukuruza u našoj prehrani.

U kukuruzu se nalaze dobre masti i dobra ulja, fitosteroli koji reguliraju krvni pritisak i čine da naše srce bude jako i zdravo. Kukuruz sadrži i željezo, bakar, mangan, fosfor, magnezij ali i vitamin E. Uz ovakvu kombinaciju minerala i vitamina i vlakana, kukuruz se nalazi na na visokom mjestu liste namirnica koje preveniraju rak debelog creva.

Formaldehid i glifosat

Količina formaldehida pronađena u GM kukuruzu je značajno velika (crvenim slovima u gornjoj tablici).

Formaldehid je svrstan u otrove i ne smije se dodavati hrani, ali se u nekim namirnicama (na primjer, u ribi) može naći prirodno, u manjim količinama. Iako prema WHO kancerogeni efekat formaldehida unošenjem preko hrane nije utvrđen, primjera radi, u našoj zemlji, prema propisima dozvoljena količina formaldehida u vodi je 0,5 mikrograma/l. Neke studije su pokazale da je 0.97 mg formaldehida otrovno za životinje i da će one, osjete li ga, odbiti jesti hranu koja ga sadrži.

Glifosat, otrovni herbicid, pokazao je u nekim testovima provedenim u EU, da uzrokuje ozbiljno oštećenje jetre kod životinja čak i u količinama od 0.0001 mg u vodi.

Jedno novije istraživanje dokazalo je da glifosat uzrokuje autizam, Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest.

Monsanto, glavni proizvođač i distributer ovog herbicida, reklamirao je svoj patentirani proizvod pod nazivom Round Up (na našem tržištu se nalazi herbicid pod nazivom Total) kao biorazgradiv i neštetan za biljku, zemlju i cijeli ekološki sustav, ali je na sudu izgubio protiv onih koji su utvrdili da sve to nije točno, i zabranjeno mu je da se lažno reklamira.

Ovo je još jedna studija o štetnosti i nutritivnoj manjkavosti genetski modificiranih organizama, koju su mainstream mediji ignorirali ili zataškali.

GMO je rat za profit i svjetski monopol nad proizvodnjom hrane, ne sredstvo za rješavanje gladi u svijetu.

 

 
(mooshema.com, youtube.com/uredio:nsp)