Vlast SAD-a je ukinula embargo na dio dokumenata istrage o ubojstvu John Kennedyja. Ipak, treba napomenuti da je arhiva i dalje potpuno nedostupna — najvažnije informacije se i dalje klasificiraju kao „tajna“

Atentat na predsjednika SAD Johna Fitzgeralda Kennedyja je izvršen u Dallasu 22. studenog 1963.

Na Kennedyja su u 12:30 po lokalnom vremenu, dok se u predsjedničkoj limuzini sa spuštenim krovom vozio po ulicama grada, ispaljena tri hica iz puške, od kojih su ga dva pogodila te od čega je nedugo potom umro.

Nekoliko sati kasnije je bivši marinac Lee Harvey Oswald uhapšen, a potom i optužen za atentat. Oswald je tvrdio da je nedužan, ali to nije imao prilike dokazati pred sudom, jer je dva dana kasnije u policijskoj stanici pred TV-kamerama ubijen od strane Jacka Rubyja, vlasnika noćnog kluba povezanog sa organiziranim kriminalom.

Ipak, iz onoga što je dato na uvid javnosti, vrijedi istaknuti 5 važnih činjenica:

#1. Lyndon Baines Johnson, 36. američki predsednik, bio je član Ku Klux Klana.

#2. Britanski reporter je dobio informacije o pokušaju atentata 25 minuta prije same pucnjave.

#3. Istraga je pokazala da je u atentatu učestvovalo više od jednog ubojice (pucača).

#4. Sloboda govora — CIA je angažirala više od 40 novinara koji su objavljivali lažne vijesti o istrazi.

#5. Dvadeset osmog rujna 1963. godine Lee Harvey Oswald se sastao sa konzulom Valerijem Kostikovom u Ambasadi SSSR-a u Meksiku.
 
(sputniknews.com)

Najslavnija udovica na svijetu do kraja svog života ostala je uvjerena da je njen suprug ubijen u atentatu koji su pripremile skupine moćnika iz samog SAD-a

Audio vrpce koje je nedavno objavila televizijska kuća ABC, otkrivaju da je najslavnija udovica svih vremena Jackie Kennedy za života vjerovala da iza atentata na njenog supruga 1963. stoji potpredsjednik Lyndon B. Johnson. Vjerovala je da Johnson u uroti nije bio sam, nego da je djelovao uz pomoć skupine iznimno bogatih desničarskih teksaških tajkuna.

Ispovijest supruge američkog predsjednika na vrpce je u mjesecima nakon ubojstva Johna F. Kennedyja snimio Arthur Schlesinger Jr., jedan od renomiranijih povjesničara svog doba, te je vrpce potom spremio na sigurno, točnije u sef Kennedyjeve knjižnice u Bostonu. Prema njenoj osobnoj želji, vrpce je trebalo čuvati tajnima 50 godina nakon njene smrti i onda ih objaviti.

Njena kći Caroline odlučila je, međutim, ne poslušati svoju majku, te je vrpce objavila nekoliko godina nakon što je Jacqueline 1994. umrla od raka. Konačno, TV kompanija ABC došla je do vrpci nakon što je sklopila ugovor s Caroline koja je zauzvrat zahtijevala da ABC otkaže prikazivanje televizijske drame o Kennedyjevima koja je jako uzrujala i nju i njenu obitelj.

Slučaj ubojstva Johna F. Kennedyja, inače, daleko je od toga da su javnost i povijest o tome rekli posljednju riječ. Prije mjesec i pol Nacionalni arhiv objavio je listu dokumenata povezanih s jednim od povijesno najvažnijih, a istodobno i najtajnijih ubojstava. Riječ je o 3063 dokumenta koja će Nacionalni arhiv objavljivati do listopada 2017., što je javnost izborila prema Zakonu o slobodnom pristupu informacija.

Postoji još uvijek, doduše, mogućnost da predsjednik, bilo aktualni bilo budući, neki od dokumenata proglasi tajnim, što baš i nije previše vjerojatno s obzirom na protek vremena. Ipak, Nacionalni arhiv je priopćio da su imena i funkcije pojedinih osoba navedenih u dokumentima, trajno izbrisani, dakle praktično izgubljeni za sva vremena. Dokumenti obuhvaćaju CIA-inu studiju osobnosti Leeja Harveyja Oswalda. Sadrži i opsežnu zbirku komunikacije direktora FBI Edgara Hoovera, među kojima se ističe jedna pod nazivom “Reakcija Sovjeta i dužnosnika komunističke partije na ubojstvo JFK-a”, što je tjedan nakon atentata poslao Marvinu Watsonu, šefu ureda predsjednika Lyndona Johnsona.

Vrlo zanimljivo će biti vidjeti i što stoji u Hooverovom dopisu državnom tajniku za sigurnost, kao i navodno podužu prepisku Hoovera s vrhom Warrenove komisije o Jack Rubyju, pripadniku mafije i vlasniku noćnog kluba u Dallasu koji je ubio Oswalda dva dana nakon atentata na Kennedyja. I to na vrlo neobičnom mjestu – u podrumu dalaške policije.
 
(express.hr/uredio:NoviSvjetskiPoredak.com)

Kad ljudima uskratite istinu, prava objašnjenja i transparentne odgovore, oni će potražiti alternativna rješenja i otvorit ćete vrata teorijama zavjere

Teorije zavjere daju smisao nečemu što se može činiti besmislenim. Kažu vam da ste usamljeni jahač u borbi protiv zla koje susrećete samo u filmovima o superjunacima. Kreiranjem udobne nestvarnosti, ograđujete se od neudobne stvarnosti.

Optužbe su u Hrvatskoj nakon izbora pale, ali tko, što, gdje i kada se dogodilo, ako se dogodilo, glasači nisu zaslužili znati, pa mogu samo nagađati, izmišljati, pretpostavljati, konstruirati.

‘Kad ljudima uskratite istinu, prava objašnjenja i transparentne odgovore, potražit će alternativna rješenja i otvorit ćete vrata teorijama zavjere‘, kaže britanski psiholog Rob Brotherton, autor novoizašle knjige ‘Suspicious Minds’ (Sumnjičavi umovi) koja istražuje psihološke razloge našega vjerovanja u urote.

Mostovci su očito odbili izaći s istinom, jer istina obvezuje. Kad je javnosti nepoznati biznismen Tihomir Orešković pao s neba za mandatara, na društvenim mrežama su odmah osvanule teorije o tome čiji je igrač, tko ga šalje, zašto i koji su njegovi motivi da ‘s velike plaće padne na malu’, kako kaže Petrov. Stoje li iza njega masoni, Opus Dei, globalni kapital, farmaceutski lobi, veliki igrači Novog svjetskog poretka, koji orkestriraju sve, pa i budućnost male Hrvatske?

Naravno, teorije zavjere nisu naša specijalnost, a naša mučna postizborna sapunica tek je mali dio stresne svakodnevice u koju se umočio svijet te u strahu pred neizvjesnim i nepoznatim, neki nude svoja objašnjenja. ‘Takva objašnjenja daju smisao nečemu što se može činiti besmislenim. Ona vam kažu da ste među izabranima, svjesni velike sheme koju drugi ne žele ili ne mogu vidjeti. Kažu vam da ste usamljeni jahač u borbi protiv one vrste zla koju srećete samo u filmovima o superjunacima’, kaže Rob Brotherton.

Mračne teorije urota omiljena su tema krimi-romana, filmova (što bi bez njih James Bond) i TV-serija, od kojih je najnovija – izuzetno hvaljena BBC-ijeva ‘London Spy’ autora Toma Roba Smitha (sporednu ulogu igra i naša Zrinka Cvitešić) – prema mišljenju nekih kritičara, ‘spektakularan primjer paranoidnog stila’. No stvarne teorije zavjere nerijetko su spektakularnije od fikcije. Iako je ISIL preuzeo odgovornost za suludi pokolj u kalifornijskom San Bernardinu početkom prosinca, u kojem je muslimanski bračni par ubio četrnaestoro građana, odvjetnik obitelji ubojice Sayeda Farooka odmah se požurio s izjavom o ‘namjernom incidentu koji će ubrzati donošenje zakona o kontroli oružja ili potaknuti predrasude i mržnju prema muslimanskoj zajednici’.

Nakon nestanka zrakoplova Malaysia Airlinesa, medijima su kružili različiti scenariji: srušili su ga Rusi, bila je to neka vrst pokusa, zrakoplov zapravo nije postojao, a CNN je pitao nije li završio u crnoj rupi. Teorija chemtrailsa po kojoj zrakoplovi, osim uobičajenih nusprodukata izgaranja mlaznog goriva, ispuštaju i kemijske, a možda i biološke agense u svrhu podčinjavanja ili trovanja ljudi, stigla je i do nas, pa su neki objavili detaljne studije o ‘trovanju naroda preko neba u Hrvatskoj’, na bazi analize snimki prelijetanja aviona iznad Splita. Jedna teorija kaže da su vlade nekih svjetskih sila namjerno proširile ebolu i AIDS zbog kontrole populacije, a druga da je američka Agencija za hranu i lijekove odbila jeftinu supstancu laetrile, dobivenu iz marelica, kao učinkovit lijek protiv raka, zbog zaštite interesa velikih farmaceutskih kompanija…

Prema jednoj ‘dokazanoj’ teoriji, tornjevi njujorškog World Trade Centera nisu srušeni zrakoplovima, nego kontroliranom eksplozijom, a Pentagon je pogođen navođenom raketom. Po drugoj su teoriji oteti zrakoplovi bili nakrcani eksplozivom i usmjereni na ciljeve daljinskim upravljanjem. Po trećoj su putnici otetih letjelica ubijeni ranije i bačeni u ocean, po četvrtoj su bili dio planirane zavjere i nakon katastrofe nastavili živjeti pod novim identitetom, a iza napada je stajao Izrael, želeći time natjerati SAD u konflikt s Arapima. Sve to zvuči blesavo, no jedno ispitivanje iz 2006. pokazalo je da je svaki treći Amerikanac vjerovao da je prste u napadu 9/11 imala Busheva administracija kao izliku za invaziju na Irak.

Ali takve nas reakcije ne trebaju iznenaditi, piše urednik Guardiana, David Shariatmadari, jer se one ponavljaju nakon svake velike, uznemirujuće i zbunjujuće tragedije. Uz povrijeđenost i tugu, javlja se sumnja da iza nje stoji neki veliki, tajanstveni razlog, kao u slučaju pariškog masakra, kada je na blogovima odmah iskrsnula teorija o tzv. ‘false flag’, operaciji pod krivom zastavom, koja počiva na ideji da su napad organizirale zapadne sile, da pokažu do kuda može ići ISIL.

‘Kad god se dogodi nešto neuobičajeno, skloniji smo vjerovanju da se to zbilo s nekom (višom) namjerom i da je to netko planirao, nego da je bila riječ o običnoj nesreći, kaosu ili kakvoj neželjenoj posljedici. Teško je povjerovati da se neki usamljeni vuk, Lee Harvey Oswald jednoga jutra jednostavno probudio, ubio najmoćniju osobu svijeta i američku povijest okrenuo u nekom drugom smjeru’, kaže Rob Brotherton.

Potreba za takvim objašnjenjima je prirodna posljedica načina na koji se razvijao naš mozak – objašnjava on – tvrdeći da se korijeni toga mogu nazrijeti u ranom djetinjstvu: upitate li dijete zašto netko kiše, odgovorit će da to čini zato što mu se sviđa. Tek nakon četvrte ili pete godine počinje učiti da sve što netko čini, ne čini namjerno. Odrastanjem smo u stanju premostiti takav automatski zaključak, ali istraživanja pokazuju da on u nama ipak ostaje u manjoj ili većoj mjeri. Kao kod pijanca: ako ga trijeznog netko gurne i prolije mu piće, primit će to kao običnu nespretnost. Dogodi li se to nakon četvrtog-petog pića, pijanac je spreman na svađu, neki čak na obračun oružjem.

Zašto se teorije zavjere šire brže no ikada? Budući da globalne događaje danas pratimo 24 sata, u realnom vremenu, pred nama stalno raste brdo kriza i kaosa koje moramo prožvakati, a u slučaju da ne vjerujemo službenoj verziji događaja, svoje sumnje možemo odmah s drugima podijeliti na društvenim mrežama. Teorija zavjere bilo je oduvijek i njihova je raširenost ostala ista do danas, tvrdi britanski psiholog Viren Swami, a zahvaljujući internetu, promijenila se samo brzina nastajanja. Promijenila se brzina nastajanja, ali i nestajanja, jer je internet danas inkubator konspirativnih teorija, ali i njihov protulijek, budući da je većina informacija dostupna odmah i svakome.

Iako su teorije zavjere odavna dio političke kulture, ozbiljnija istraživanja o njihovoj prirodi počela su tek devedesetih godina prošloga stoljeća. Tako su američki istraživači J. Eric Oliver i Thomas J. Wood u istraživanju naslovljenom ‘Konspirativne teorije i paranoidni stilovi masovnog mišljenja’, došli do saznanja da svaki drugi Amerikanac vjeruje u barem jednu teoriju urote te da se mnoge od njih razlikuju po ideologiji i utemeljenosti. Za razliku od mnogih teoretskih nagađanja, oni su zaključili da potreba za zavjereništvom nije posljedica autoritarnosti, neznanja ili političkog konzervativizma, nego psihološka spremnost da se vjeruje u neviđeno. Tražeći vezu između genetike i temeljnih političkih stavova, istraživači također propitkuju vezu između konspirativnog razmišljanja i gena. Istraživači Jan-Willem van Prooijen i Michele Acker pak sklonost vjerovanju u teorije zavjere povezuju s ljudskom potrebom za kontrolom.

Vjerovanje u teorije zavjere ima i mnoge loše strane. Loše su ako vjerujete da su klimatske promjene obmana znanstvenika, koji time gnjave zagađivače dodatnim troškovima. Ali ima i dobre, jer ‘kada bismo prihvatili zdravo za gotovo sve što nam kažu naše vlade ili farmaceutske kompanije, bili bismo stado ovaca’, kaže psihologinja Karen Douglas.

Ima još nešto. Izmišljanjem zavjera oslobađamo sebe odgovornosti. Ako je kreator problema netko izvan našeg dosega i moći, neka mračna organizacija, neka golema korporacija, neki strašni moćnik, mi mali, obični, ne možemo ništa učiniti. Kako netko reče, kreirajući udobnu nestvarnost, ograđujemo se od neudobne stvarnosti, ili je bolje ipak živjeti kao OVCA, biti prevaren i misliti da vlada čini ono što je ipak najbolje za nas?!
 
(tportal.hr/uredio:NSP)

Možemo li teorije zavjere napokon staviti u ladicu, i da li su znanstvenici otkrili pravu istinu? Postavlja se prvo pitanje, tko je naručio analizu i istraživanje?

Najnovijim forenzičkim metodama stručnjaci su, bar tako tvrde, uspjeli dokazati kako je fotografija ubojice američkog predsjednika John F. Kennedyja, na kojoj Lee Harvey Oswald pozira u dvorištu s puškom i komunističkim novinama – autentična

Oswald, koji je ubijen prije početka suđenja, tvrdio je kako je fotografija montaža.

Sada su znanstvenici s Dartmouth Collegea u New Hampshireu, koristeći digitalne forenzičke tehnike kao i 3D model Oswalda dokazali suprotno, piše Independent.

‘Naša detaljna analiza njegove poze, svjetla i sjene kao i puške u njegovoj ruci opovrgava da je bilo ikakvog petljanja po fotografiji’, kazao je jedan od stručnjaka Hany Farid, profesor računalnih znanosti i pionir u digitalnoj forenzici.

Pristalice teorija zavjere tvrdile su da je Oswaldovo lice drugačije nego na njegovim drugim fotografijama kao i da se veličina puške ne podudara sa stvarnom.

Njihove su argumente znanstvenici uspjeli već ranije opovrgnuti, ali ne i onaj da je Oswaldova poza na slici neuvjerljiva, odnosno da djeluje nestabilno.

Stručnjaci su sada napravili njegov 3D model i postavili ga u dvorište kao na fotografiji te su utvrdili da je njegova poza ipak bila prirodna.

Prilagođavajući visinu i težinu, uz pomoć ljudskog 3D modela koji smo izradili forenzički se može analizirati položaj, stabilnost i sjene na bilo kojoj fotografiji’, pojasnio je Farid.

Policija u Dallasu objavila je fotografije Oswalda s puškom dva dana nakon Kennedyjeva ubojstva koje se dogodilo 22. studenog 1963. godine.

Teorije urote rasplamsale su se nakon što se saznalo da nisu bile na popisu stvari koje su pronađene u Oswaldovoj kući. Odjeća koju je nosio na slici također nikad nije pronađena.

Meci koji su izuzeti s mjesta ubojstva omiljenog američkog predsjednika odgovarali su pušci s kojom je Lee Oswald pozirao.
 

 
(dnevnik.hr/uredio:nsp)

Približivanje godišnjice smrti nekadašnjeg američkog predsjednika John Kennedyja, koji je ubijen u atentatu 22. studenog 1963. godine, ponovo otvara novu seriju teorija zavjere kako je nastradao i tko je umiješan u taj zločin

Bivši savjetnik Richard Nixona, Roger Stone (61), u svojoj knjizi “Čovjek koji je ubio Kennedyja” optužuje Kennedyjevog nasljednika, tadašnjeg potpredsjednika Lyndon Johnsona, da je organizirao ubojstvo predsjednika u Dallasu prije 50 godina.

Stone se poziva na razgovore koje je pred Nixonov smrt vodio s njim. “Johnson ga je ubio, a onda je kao novi predsjednik iskoristio moć koju je dobio da sve to zataška”, tvrdi on.

Stone navodi da je Johnson, pored organizacije ubojstva Kennedyja, naredio i ubojstva još najmanje šest ljudi, uključujući i tadašnjeg dužnosnika tajništva za poljoprivredu, koji je prema njegovim riječima, istraživao vezu jednog Johnsonovog savjetnika i njegove biseksualne sestre.

“Prije ubojstva Kennedyja, Johnson je bio na kraju svoje karijere. Doslovno pred zatvorom. Znao je da je predsjednik pred odlazak iz Washingtona rekao da će ga “šutnuti” i da na mjesto potpredsjednika postavi guvernera Sjeverne Karoline Terryja Sanforda”, kaže Stone za Daily Beast.

Bivši Nixonov savjetnik ističe da su se predsjednik Kennedy i njegov brat, tadašnji državni tužitelj Bobi Kennedy, prema Johnsonu ponašali kao prema smeću.

Kao glavni argument za svoje tvrdnje, on navodi razgovore s Nixonom. “Rekao mi je: i Johnson i ja smo željeli biti predsjednici, ali je razlika u tome što ja ne bih ubio zbog toga”, prenio je Stone navodne Nixonove riječi.

Kada ga je upitao da kaže tko misli da stoji iza ubojstva, Nixon mu je samo odgovorio: “Teksas”.

Johnson i guverner Teksasa John Konali organizirali su kolonu i isplanirali kenedijevu posjetu Dallasu, tijekom koje je Lee Harvey Oswald s prozora zgrade ustrijelio predsjednika, tvrdi Stone. Stone navodi da postoji dokumentacija koja povezuje Nixona i Johnsona s Jack Rubija, koji je ubio Osvalda u holu policijske postaje u Dallasu, ubrzo nakon atentata na Kennedyja.

Profesor Teksas Tech sveučilišta i jedan od boljih poznavatelja svih teorija zavjere o ubojstvu Kennedyja, Sean Cunningham, međutim kaže da nema dokaza koji bi ukazivali na sudjelovanje Lyndona Johnsona. On ipak dodaje da ima logike da se Kennedyev nasljednik suočio s mnogim pitanjima vezanim za to ubojstvo.

“Johnson je meta teorija zavjere i iz liberalnih i konzervativnih krugova, zato što je teško uperiti prst u nekog drugog, a ne u onog tko će učiniti sve da bude izabran na dužnost predsjednika”, rekao je teksaški profesor.

On je ukazao i da ne treba zaboraviti da je Johnson bio predsjednik tijekom čijeg mandata je ubijen još jedan Kennedy, kao i borci za prava crnaca Martin Luther King i Malcolm X, a došlo je i do eskalacije rata u Vijetnamu. Knjigu Roger Stonea o ubojstvu Kennedyja na jesen će izdati nezavisna izdavačka kuća iz New Yorka “Skyhors pablishing “, a kako sam autor kaže, tijekom promocije knjige namjerava jedan od skupova organizirati u Austinu u Teksasu, ispred Johnsonove predsjedničke knjižnice.

Stone je radio u Nixonovom Odboru za reizbor predsjednika 1972. godine, kasnije i u Niksonovoj administraciji, a danas je zagovornik legalizacije marihuane i istospolnih brakova.
 

 
(e-novine,youtube/uredio:nsp)

Ono što se do tada službeno osporavalo i činilo se da nikada neće biti potvrđeno, dogodilo se kada je američka Središnja obavještajna agencija (CIA), u srpnju 1995, iznenada odlučila da skine veo tajne s eksperimenata koji su od 1972. obavljani na Sveučilištu Stanford

Eksperimenti su provedeni u Menlo Parku u Kaliforniji, a imali su za cilj da utvrde što se krije iza fenomena tzv. “Viđenja na daljinu” i da li on može se na bilo koji način iskoristi za potrebe obavještajne službe.

Sa svoje strane, predsjednik Bill Clinton izdao je naredbu naslovljenu kao “Povjerljiva informacija od interesa za nacionalnu sigurnost”. U njoj se navodi, između ostalog, da su se “u skorije vrijeme dogodile dramatične promjene koje omogućuju otvaranje prema javnosti, ali da sve prijetnje kojima je izložena nacionalna sigurnost još nisu otklonjene”. Komentatori su ovu naredbu prvog čovjeka Amerike uglavnom okarakterizirali kao “punu fraza”, pa tako i odjeljak u kojem se kaže: “Ako postoji značajna sumnja da informacije ne trebaju biti povjerljive, one to i neće biti. U nekim iznimnim slučajevima javno zanimanje za objelodanjivanjem može prevagnuti i one će biti objavljene”.

Fizičar Harold Puthof, koji je sa svojim kolegom Russellom Târgu bio na čelu momčadi eksperimentatora, sam je iznio da je pokušaje “viđenja na daljinu” CIA pomogla sa 50.000 dolara, a da su njeni službenici, uključujući i Johna Makmahona, tada šefa Tehničkog servisa i kasnije pomoćnika ravnatelja Agencije, bili uvelike prisutni prilikom eksperimenata. Nakon afere Watergate i unutarnjih kritika programa, CIA se odrekla sponzorstva, a preuzele su ga Zračne snage pod vodstvom Dalea E. Grafa, analitičara u Odjelu za stranu tehnologiju.

Povijest interesa obavještajnih službi za parapsihološke eksperimente, međutim, mnogo je duža i počinje davno prije 70-ih godina, praktički još za vrijeme Drugog svjetskog rata, nastavljajući se tijekom rata u Koreji, a odnosila se, pored ostalog, na primjenu hipnoze kao i barbiturata i marihuane prilikom ispitivanja zarobljenika. CIA je već tada uveliko istraživala razne načine postizanja kontrole uma, čak i uz upotrebu kirurških zahvata na mozgu!

Posthipnotičko programiranje

Hladnoratovska utrka u naoružanju podrazumijevala je i uporne pokušaje da se telepatija iskoristi kao način da se dođe do povjerljivih informacija koje neprijateljska strana brižljivo krije, i tu su jednako SAD i Sovjetski savez nastojali da, daleko od očiju javnosti ili u eksperimentima koji su prividno imali drugi karakter i nisu se izravno odnosili na obavještajno djelovanje, postignu toliko željenu prednost.

Istovremeno, hipnoza, droge i lobotomija, posebno ili u kombinaciji, bili su sredstva kojima se tragalo za famoznim “serumom istine” pod čijim djelovanjem nijedan od stranih agenata i špijuna ništa neće moći sakriti pred ispitivačima. S druge strane, eksperimenti s elektrošokovima, LSD-om, ketaminom i psilocibinom, kao i unošenje u podsvijest povjerljivih informacija tijekom promijenjenog stanja svijesti, bili su sračunati da stvore “superagenta”, koji u slučaju da bude podvrgnut ispitivanju od strane neprijatelja, zahvaljujući blokadi u podsvijesti, neće biti u stanju otkriti nikakve kompromitirajuće podatke!

Jedan od upečatljivih slučajeva “kontrole uma”, krajem 40-ih i početkom 50-ih godina prošlog stoljeća odnosio se na poznatu manekenku Candy Jones, čije je pravo ime bilo Jessica Arlene Wilcox. U knjizi “Kontrola CIA nad Candy Jones” autor Donald Bein prenosi brojne sate razgovora s manekenkom i njezinim suprugom, koji otkrivaju kako je provođen sustavni program da se stvori alternativna ličnost i manipulira njome, tako da osoba čak i nije svjesna kakve sve tajne informacije posjeduje i na koji način ih prenosi tamo gdje ih njihovi kreatori upućuju. Tako je i Candy Jones, i ne znajući, bila špijun visokog ranga, zahvaljujući posthipnotičkim komandama. Pretpostavlja se da je sličan model upravljanja osobnošću i navođenjem izvršiti naredbe kojima je ona “programirana” bio primijenjen i u slučaju Lee Harvey Oswalda, atentatora na John Fitzgerald Kennedyja 1963. godine u Dallasu, Sirhan Sirhan koji je 1968. ubio Robert Kennedy-a, i u još nekim slučajevima.

Telepatija pod morem

Među glasinama da su CIA i američka mornarica umiješane u pokušaje da se ostvari telepatska veza s posadom podmornice dok se ona nalazi pod vodom, najpoznatija je ona o “Nautilus”, prvoj nuklearnoj podmornici koja je porinuta u more u siječnju 1954. godine. Otkrivanje neprijateljskih plovila i komunikacija sa svojima, u situaciji kada nije moguće ostvariti radio-vezu i kada su oni praktički odsječeni od svijeta i prepušteni sami sebi, makar i na paranormalan način, činilo se da je tada bila od prvorazrednog značaja. Toga su bili svjesni i Sovjeti kada je godinu dana kasnije “Nautilus” nestao u morskim dubinama, još uvijek funkcionalan zahvaljujući nuklearnoj energiji, ne isplovljava mjesecima, pa čak i godinama, što je Ruse dovodilo do očajanja, jer nisu imali predstavu gdje bi se ova podmornica crne boje i nevidljiva za radarske znakove mogla nalaziti.

Afera je izbila u ljeto 1958, kada je jedna britanska transantarktička ekspedicija pokušavala prijeći Polarni krug. Prema tajnom projektu američke mornarice, pod nazivom “Sunčev sjaj”, “Nautilus” je 23. srpnja isplovio iz Pearl Harbora i zaputio se prema Beringovom tjesnacu, da bi se približio sovjetskoj obali samo na nekoliko kilometara. Već 3. kolovoza mornarički zapovjednik William R. Anderson objavio je da je plovilo stiglo na sjeverni pol. Sovjeti, koji su imali informaciju o sličnom pokušaju “Nautilusa” u rujnu prethodne godine, kada je u ledu slomio periskop, pitali su se kako je ovoga puta ostvarena radio veza sa zapovjedništvom, dok se podmornica nalazila pod debelim slojem leda? Naime, tamo se nisu mogle postaviti bove na kojima bi se nalazili transmisijski radio uređaji.

Odgovor je dao francuski magazin “Konstelacija” naredne 1959. godine u članku pod naslovom “Prijenos misli – novo ratno oružje”, čiji je autor tvrdio da je, počevši od 25. srpnja, s posadom “Nautilusa” izveden uspješan telepatski eksperiment, kojim je rukovodio Joseph B. Rajn, direktor Parapsihološke laboratorije na Duke Sveučilištu. Prijenos misli bio strogo kontroliran i trajao je 16 dana, pošiljatelj je bio student Duke Sveučilišta u Darhamu pod imenom “Smith”, i on se za to vrijeme nalazio u Westinghausovom laboratoriju u Marylandu. Za primanje poruka pomoću Zenerovih karti na podmornici je bio “zadužen” mornarički poručnik nazvan “Jones”, i on je dobivao vizualne dojmove s kopna. U “Nautilusu” vođa projekta bio je pukovnik William H. Bowers, direktor Biološkog odjela Istraživačkog instituta zračnih snaga, a izvještaj o uspješno izvedenom eksperimentu poslan je osobno predsjedniku Dwight D Eisenhoweru.

Mornarica je, naravno, sve to demantirala, ali je u “Journalu” koji je izdavao Rajn već bio objavljen mali tekst o “dotaciji” koja je dana laboratoriju od strane mornarice. Mnogo godina kasnije Joseph Pratt, jedan od ključnih ljudi eksperimenta, čija je povezanost s CIA bila izvan svake sumnje, okarakterizirao je priču o “Nautilusu” kao prijevaru, ali – bez argumenata.

Zanimljivo je što se za to vrijeme događalo u Sovjetskom savezu. Najprije je Gleb Anfilov, urednik časopisa “Znanje-sila” postavio pitanje što će sovjetska znanost učiniti kako bi odgovorila na američke telepatske prijetnje!? Ovo je bilo utoliko čudnije zato što je sovjetska enciklopedija u izdanju iz 1956. godine okarakterizirala telepatiju kao “antiznanstvenu idealističku fikciju”, a ova zemlja službeno nije imala parapsihologa.

Slučaj sa “Nautilusom” doprinio je da se sovjetska gledišta značajno modificiraju, jer su sva istraživanja na tom polju do tada bila u rukama doktora Leonid Vasiljeva i on je zaključio da je ovaj eksperiment pokazao “da je moguće komunicirati telepatijom ispod površine mora i kroz metalni oklop podmornice”. Kako je Vasiljev bio direktor Odjela za psihologiju na Lenjingradskom sveučilištu i dobitnik Lenjinove nagrade, mogao je sebi dopustiti i sljedeću izjavu: “Mada se parapsihologija ne uklapa u već poznatu nauku, dijalektički materijalizam je neće odbaciti ili ignorirati. Ako odbacimo rezultate eksperimenta, mi reafirmiramo idealizam i tako pomažemo jačanje korijena praznovjerja”. Uz tvrdnju doktora Leonid Vasiljeva da će “otkriće energije koja stoji iza telepatije biti jednako važno kao i otkriće atomske energije”, u SSSR-u je počela nova era istraživanja ekstrasenzorske percepcije.

Stresovi proširuju svijest

Upletenost američkih obavještajnih službi, CIA i DIA, kao i vojnih obavještajaca u istraživanje paranormalnih aktivnosti, i pored dugogodišnjeg negiranja bilo kakvih veza s ovakvom vrstom eksperimenata, vremenom je tu i tamo ugledala svjetlost dana.

U ožujku 1996, list “Armija novog doba” objavio je članak u kojem, pored ostalog, navodi: “U posljednjih deset do petnaest godina veliki broj vojnih kadrova, većina od njih na značajnim pozicijama u Vojnoj obavještajnoj službi, pokazao je interes i rukovodio programima ili projektima koji su ispitivali paranormalne aktivnosti i sposobnosti.

Nekoliko vladinih studija posvećenih povećanju ljudskih sposobnosti napravljeno je za to vrijeme. Mnoga moderna istraživanja u parapsihologiji teže podrže ideju kako je proširena percepcija nasljeđe iz davne prošlosti, kada je nastala zbog potrebe za preživljavanjem. Ovo potvrđuju brojne epizode takve vrste koje se dešavaju prilikom raznih katastrofa ili traumatičnih događaja. Proučavanje djelovanja sibirskih i eskimskih šamana također pokazuje da razvoj ESP ili sličnih njima šamanskih moći nastaje prilikom ranjavanja, izloženosti hladnoći ili tijekom izolacije. Tendencija ka podvajanju ličnosti također se događa kod šamanskih iskušenja, što je u suprotnosti s iskustvima većine vračeva u tropskim predjelima, koji nastoje steći svoje moći uz pomoć narkotika za mijenjanje svijesti”.

U nastavku, autor spominje da je vijetnamski način ratovanja, vođen u stresnom borbenom okruženju, zbog stalne opasnosti od neprijateljskih zasjeda, rezultirao velikim brojem izvještaja njegovih sudionika o izoštrenoj percepciji i svjesnosti. To se manifestiralo otkrivanjem zasjeda i karakterističnih gerilskih zamki u džunglama – prije nego što bi one postale vidljive. Naslućivali su prisutnost neprijateljskih vojnika bez ikakvog vidljivog znaka o njima, a dešavale su se i vremenske dilatacije tijekom kojih se mogao vidjeti metak kako polako leti prema svojoj meti, tako da postoje čak izvještaji o vojnicima koji su ga uspjeli izbjeći skokom s njegove putanje!

Doktor Ian Wickramaseker sa Medicinske škole Istočna Virginia proučavao je ekspanziju senzorskih sposobnosti za vrijeme trauma koje su dovodile do vremenskih dilatacija, a, također i efekte deprivacije ličnosti na hipnotičku osjetljivost jedne mlade žene. John Gitinger, psiholog u CIA, povezan s Ljudskim ekološkim društvom, koje predstavlja ogranak ove obavještajne službe, priznao je u nedavnom članku u listu “Američke vijesti i svjetski izvještaji” da ima saznanja o eksperimentima na razvijanju ekstrasenzorskih sposobnosti uz pomoć davanja električnih šokova osobama koje su pružale netočne odgovore.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(treceoko, youtube/uredio: nsp)

Ljudi iz Titovog osiguranja su poslije atentata na Kennedy-a napravili probu kako bi ispitali da li su dva metka mogla pogoditi John Kennedy-a, a jedan guvernera Teksasa John Connelly-a.

Dan žalosti, otkazane nogometne utakmice i kazališne predstave – tako je izgledala Jugoslavija na dan poslije ubojstva Johna Kennedy-a 1963. u Dallasu. Samo četiri tjedna prije toga Bijelu kuću je posjetio Josip Broz Tito, a godinu poslije ubojstva, Titova služba osiguranja je rekonstruirala atentat do najsitnijih detalja. Utvrdili su da je službena verzija ubojstva nemoguća, kaže dugogodišnji Titov prevoditelj Ivan Ivanji.

Jedan snimak, bezbroj tumačenja i vrlo malo onih koji poslije pola stoljeća vjeruju u službenu verziju ubojstva. To je danas dojam o onome što se na ulicama Dallasa desilo 22. studenog 1963. godine. Gotovo svaki od scenarija ubojstva 35. američkog predsjednika Johna Kennedy-a može poslužiti kao dobra osnova za film.

Dugogodišnji Titov prevoditelj Ivan Ivanji ovih dana je javnost podsjetio na jedan zanimljiv sigurnosni detalj.

“Kad smo sjedili u istočnom Berlinu, ljudi iz Titove službe sigurnosti su mi ispričali da su poslije atentata na Kennedy-a napravili probu kako bi ispitali da li su dva metka mogla pogoditi John Kennedy-a, a jedan guvernera Teksasa Johna Connelly-a. Tako kaže službena verzija “, kaže Ivanji.

 Istaknuo je da su probali sa iste visine pogoditi sličnu metu i da su konstatirali da je nemoguće.

“Jedan metak bi mogao sasvim slučajno pogoditi, ali da tri metka pogode metu, ne dolazi u obzir”, kaže književnik Ivanji.

Jugoslavenske službe siguranosti su do tih zaključaka došli godinu dana poslije ubojstva Kennedy-a, ali je pitanje – zašto su uopće to isprobavali?

“Mislim da te službe sigurnosti moraju nakon svakog atentata ili pokušaja atentata provjeriti sve mogućnosti, ali vjerojatno je to bilo i zbog znatiželje, kako bi utvrdili gdje su to američke kolege pogriješile”, objašnjava Ivanji.

Samo četiri tjedna prije ubojstva u Dallasu, Josip Broz Tito je sa suprugom Jovankom boravio u Bijeloj kući. Neobično je bilo da kod susreta nije bilo Jacqueline Kennedy. A iz današnje perspektive, neobična je bila i reakcija jedne socijalističke zemlje na ubojstvo jednog američkog predsjednika.

“Bio sam tada umjetnički direktor Suvremenog kazališta na Crvenom križu i za vrijeme predstave ‘Laku noć, Betina’, glumac Verber je uletio u upravničku ložu i rekao da su ubili Kennedy-a, da li da prekinemo predstavu. Ja kažem – ne pada mi na pamet, zašto da prekidamo predstavu, ja nisam bio toliko potresen”, kaže Ivanji.

Bivši dopisnik Politike iz Washingtona M. Pantelić 22. studenog 1963. godine imao je 16 godina.

“Ja sam to doživio kao zaista neobičan fenomen koji je potresao Jugoslaviju na jedan način koji do tada nije bio poznat – da zbog smrti jednog lidera mi doživljavamo emotivni udar”, kaže Pantelić.

Sljedećih nekoliko dana na naslovnicama novina nalazila su se dva imena – Kennedy i Lee Harvey Oswald. U Jugoslaviji je nakon ubojstva proglašen dan žalosti, otkazane su sve utakmice i kazališne predstave. Tito je tih dana rekao da je Kennedy na njega ostavio dojam i kao državnik i kao čovjek.

“Glavni je dojam moje generacije, i mislim da je to bio dojam i u svijetu, da je to bio prvi predsjednički par na koji smo svi željeli ličiti”, navodi Pantelić.

DA SE PODSJETIMO:

Lee Harvey Oswald (Slidell, Louisiana, 18. listopada 1939. – Dallas, Teksas, 24. studenog 1963.) je navodni ubojica JFK-a.

Optužen je da izvršio atentat na predsjednika Sjedinjenih Država John F. Kennedya 1963. godine u Dallasu u saveznoj državi Teksas. Nakon navodno počinjenog zločina Oswald je uhićen 22. studenog 1963. godine, ali je ubijen prije nego što je izveden pred sud. Lee Harvey Oswald rođen je u New Orelansu u američkoj saveznoj državi Louisiani, dva mjeseca nakon smrti svoga oca. Kao dijete Oswald je često zapadao u nevolje, jer je prema tvrdnji psihijatra bio emocionalno poremećena osoba. Oswald je izbačen iz škole i u dobi od 17 godina pridružio se Marinskom Korpusu Sjedinjenih Država. Nakon toga je prebjegao u SSSR gdje je zatražio državljanstvo ali je odbijen.

Godine 1962. vratio se u Sjedinjene Američke Države sa suprugom Marinom, rođenom sovjetskom državljankom i njihovom kćerkom. U lipnju 1962. Oswaldovi se sele u Forth Worth u Teksasu. U listopadu te godine Oswald se zapošljava u Teksaškom skladištu knjiga u Dallasu. Dana 22. studenoga 1963. godine snajperist sa šestog kata spomenute zgrade ispaljuje tri hica na kolonu automobila u kojoj je bio američki presjednik Kennedy, pri tome smrtno ranivši Kennedya i ozljedivši guvernera Texasa Johna B. Connallya.

Sat vremena kasnije Oswald je uhićen u kino dvorani lokalnog kina. Oswald je također optužen da je ubio policajca J.D. Tippita, koji je ubijen vrlo kratko nakon Kennedyeva umorstva. Dana 24. studenog, kada ga je policija vodila iz gradskog zatvora u okružni zatvor Oswalda je, pred TV kamerama, smrtno ranio Jack Ruby i to usred gomile policajaca i novinara. Ruby, vlasnik noćnog kluba u Dallasu, tvrdio je kako je bio izbezumljen predsjednikovim ubojstvom.

Kako bi istražila Kennedyevo ubojstvo osnovana je posebna komisija, predvođena predsjednikom Vrhovnog suda Earl Warrenom. Unatoč mnogobrojnim teorijama zavjere komisija je u svom zaključku 1964. godine ustvrdila da je Oswald djelovao sam. Godine 1979. povjerenstvo američkog Kongresa priznalo je da postoji mogućnost zavjere i izjavilo kako također postoji mogućnosti da je u ubojstvo umiješana još jedna osoba. O ovom atentatu napisano je dosta knjiga, novinskih članaka, a snimljene su i brojne dokumentarne serije.(hr.wikipedia.org)
 

 
Razne kronike govore da je Tito imao poseban afinitet prema John Kennedy-u i njegovom stilu, navodi Pantelić i dodaje da su Titu odgovarale i početne vodilje Kennedy-eve politike koje su među konzervativcima u Americi doživljavane kao neke klice neosocijalizma.

Ivan Ivanji ističe da je to bio trenutak kada se Jugoslavija približavala Sjedinjenim Državama, kad se Tito upravo bio vratio iz te posjete, kada su i naši mediji počeli drugačije pisati.

Film o Kennedy-u dobivao je nevjerojatni zaplet i scenario. Dok su Lee Harvey Oswald-a vodili u sigurniji zatvor, pred televizijskim kamerama ubio ga je vlasnik noćnog kluba Jack Ruby. Jedan od najčuvenijih novinara Politike M. Radojčić, koji je tada bio dopisnik iz Amerike, navodno tri dana nije spavao kako bi u zemlju poslao sve detalje filmske drame iz Dallasa.

Ivan Ivanji kaže da su tada ubili atentatora, “pa je atentator atentatora na čudan način kasnije umro od raka, i 18 ljudi koji su bili u vezi s tim atentatom poginulo je ili na čudan način umrlo sljedećih mjeseci i godinu dana”.

Zbog svega toga nastalo je bezbroj različitih verzija atentata – da je Kennedy-a ubio Lyndon Johnson, Nikita Hruščov, Fidel Castro, CIA, mafija. Politika je prenijela stavove ruskih medija da Kennedy-a nije mogao ubiti fanatik poput Oswalda.

Ivan Ivanji iznosi podatak Spiegl-a da je o ubojstvu Kennedy-a napisano 28 tisuća knjiga, a da ankete pokazuju da bar 60% posto Amerikanaca i dalje ne vjeruje u službenu verziju ubojstva Kennedy-a.

“Njima se priključio ovih dana i šef diplomacije John Kerry, koji je rekao da mu ne izgleda vjerojatno da je Lee Harvey Oswald bio jedini sudionik atentata”.

Kennedy-em će se baviti i budući američki predsjednik. Naime, u listopadu 2017. godine trebalo bi biti objavljeno još 1.000 novih dokumenata o ubojstvu iz Dallasa, ali će novi predsjednik moći sakriti neke dijelove od javnosti, zbog nacionalne sigurnosti.

Preneseno nam je samo dio onoga što su imale Titove tajne službe. Što tek imaju njihove američke kolege?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Do terorističkog napada 11. rujna 2001 godine, ubojstvo Johna Fitzgeralda Kennedyja (46) bilo je jedan od najtraumatičnijih događaja koji su potresli SAD.

Prema mnogima, jedan od najomiljenijih i najhumanijih predsjednika zalagao se za mir, ljudska prava, socijalnu i zdravstvenu zaštitu svakog Amerikanca. Smatrao je da je putovanje na Mjesec besmisleno trošenje novca. Prvi je predsjednik koji je dobio Pulitzerovu nagradu. Bio je prvi katolik i Irac u Bijeloj kući.

Prema mnogima, jedan od najomiljenijih i najhumanijih predsjednika zalagao se za mir, ljudska prava, socijalnu i zdravstvenu zaštitu svakog Amerikanca. Smatrao je da je putovanje na Mjesec besmisleno trošenje novca. Prvi je predsjednik koji je dobio Pulitzerovu nagradu. Bio je prvi katolik i Irac u Bijeloj kući.

Njegov mandat obilježila je napeta situacija oko Kube zbog raketnih baza koje je SSSR montirao na otoku. Kriza je riješena tako što su Kennedy i Hruščov postigli sporazum.

S druge stane, šuškalo se o njegovim brojnim aferama. Ona s Marilyn Monroe bila je javna tajna, ali za mnoge druge vjeruje se da su bile izmišljene. Iako se pričalo da je bio playboy i tabletoman, ispostavilo se da je cijeli život bolovao od Addisonove bolesti. Liječnik mu je davao Novokain, kokain i još neke lijekove pa je ponekad bio nafiksan do euforičnosti. Kako ne bi izgledao bolesno, stalno su ga sunčali pa otuda njegov šarmantno preplanuli ten koji je više podsjećao na holivudsku zvijezdu nego na političara.

Kennedyja je ubio Lee Harvey Oswald, ili nije?

Kobnog 22. studenog 1963. godine JFK posjetio je Dallas u sklopu predizborne kampanje za izbore 1964. godine. S njim u automobilu je bila supruga Jacqueline i teksaški guverner John Connally.

Lee Harvey Oswald ispalio je dva metka u Kennedyja (46) sa šestog kata zgrade. Treći metak ranio je Connallyja. Kennedy, koji se vozio u kabrioletu, pogođen je u glavu i vrat. Iako su ga odmah prevezli u obližnju bolnicu, umro je pola sata nakon atentata. Nije ni dolazio k svijesti.

Okolnosti ubojstva nikada nisu razjašnjene, a prema nekim teorijama Oswald nije ubojica već su postojala dva ili čak tri snajperista. Rodile su se brojne teorije zavjere prema kojima su krivci Kennedyjev potpredsjednik Johnson, CIA, republikanci, mafija, Fidel Castro, KGB…

Lee Harvey Oswald uhićen je nekoliko sati nakon atentata. Tvrdio je da je nedužan, ali nikada nije imao priliku braniti se pred sudom. Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba povezan s organiziranim kriminalom, ubio ga je dva dana kasnije u policijskom postaji i to, začudo, pred TV kamerama.

Za ubojstvo omiljenog predsjednika odgovoran njegov zamjenik?

Ruby je iz zatvora dao intervju za dokumentarni film o ubojstvu JFK-a. Novinarka ga je pitala što misli o atentatu.

Da je zamjenik predsjednika Kennedyja bio netko drugi, a ne trenutni čovjek na tom položaju, Kennedy bi i danas bio živ – rekao je Ruby.

Nekoliko dana kasnije je umro, službeno od raka. Prije toga o bolesti nije bilo riječi. Novinarka se nedugo zatim ubila. U prve tri godine nakon Kennedyjevog ubojstva umrlo je ili je ubijeno 18 ključnih svjedoka.

Joachim Joesten u svojoj knjizi 1968. godine iznio je sumnje o upetljanosti Kennedyjevog potpredsjednika Lyndona B. Johnsona u atentat. Navodno se bojao kako ga neće odabrati za zamjenika u sljedećem mandatu. Mrzio je Kennedyja.

Povezao se s CIA-om, FBI-jem i Tajnom službom. Prema drugoj teoriji udružio se s naftnim magnatima koji su platili ubojstvo jer je Kennedy htio promijeniti Zakon od naftnom poslovanju. Johnson za vrijeme svoje vladavine nije promijenio Zakon pa su naftne kompanije zaradile stotine milijuna dolara.

Čak je i Johnsonova ljubavnica Madeleine Brown ispričala kako je večer prije atentata došao kod nje nakon sastanka s FBI-om, mafijom, čak i Nixonom, te rekao kako ga Kennedy nikada više neće osramotiti: ‘To nije prijetnja, to je obećanje!’.

Najdugovječniji i najzloglasniji direktor FBI-ja J. Edgar Hoover imao je zalihu kompromitirajućeg sadržaja o predsjedniku koji je bio slab na žene. Kennedy mu nije mogao ništa, a neki su uvjereni da upravo on stoji iza atentata.

Warrenova komisija odbacila je brojne dokaze

Johnson, koji je postao predsjednik nakon atentata, odobrio je rad specijalnog tijela Warrenove komisije čiji je zadatak bio rasvijetliti okolnosti atentata.

Zaključak je bio da je Oswald radio na svoju ruku i ubio predsjednika iz nepoznatog razloga. Ispalio je tri metka u razmaku od 4,8 do sedam sekundi. Dva metka pogodila su predsjednika, a treći teksaškog guvernera Connollyja koji je i svjedočio pred komisijom da je u trenutku atentata bio uvjeren kako je bilo više strijelaca ili je pucano iz automatske puške.

Stanovnici Dallasa svjedočili su da su čuli više hitaca, a neki su vidjeli misterioznog čovjeka kraj drvene ograde Dealey Plaze. Mnogi su kasnije ‘uvjereni’ da promijene svoje iskaze.

Je li Oswald radio za CIA-u ili je CIA znala za napad?

Od čak 80 posto Amerikanaca koji ne vjeruju zaključku Komisije, najviše ih vjeruje u teoriju da je u atentat umiješana vlada i CIA. Navodno je Lee Harvey Oswald bio povezan s tom vladinom Agencijom, a Gaeton Fonzi, jedan od istražitelja ubojstva, tvrdi da nisu smjeli istraživati povezanost CIA-e i Oswalda.

Oswaldova supruga bila je Ruskinja i često su putovali u njezinu domovinu. Oswald se čak i u SAD-u nalazio sa sovjetskim diplomatima. Mnogi vjeruju kako iza napada stoji KGB, a postoje čak i teorije kako Oswald nije ni bio svjestan što čini već mu je bio ispran mozak.
 

 
Bivši agent CIA-e John M. Newman otkrio je 1995. godine kako je Agencija znala da Oswald planira napad, ali nisu ništa poduzimali.

Prema drugim teorijama, američke tajne službe žrtvovale su Oswalda, svog bivšeg agenta.

Iza atentata stoje Kubanci i Fidel Castro?

Navodno su FBI i CIA uništili većinu dokumenata nakon atentata. Za sve je bio odgovoran bivši direktor CIA-e Allen Dulles kojega je Kennedy otpustio nakon propale akcije iskrcavanja u Zaljevu svinja.

Kubanski iseljenici počeli su prijetiti Kennedyju nakon propasti te akcije. Naime, nadali su se kako će im pomoći u svrgavanju Castra s vlasti te da će se moći vratiti u domovinu. Međutim, Kennedyjeva popularnost na Kubi drastično je pala. Jedan od članova anti-Castro grupe, Nestor Castellanos zaprijetio je predsjedniku mjesec dana prije atentata. Rekao je kako ga očekuje pakao kada dođe u Dallas. Nekoliko dana prije atentata, navodno je drugi iseljenik unosio oružje u jedan hotel u Dallasu.

Warrenova komisija odbacila je ove tvrdnje.

Amerikanci su nekoliko puta pokušali ubiti Fidela Castra, a pošto nisu uspjeli okrenuli su se na financiranje anti-Castrovih grupa kako bi to oni učinili. Noć prije atentata na Kennedyja, supruga izdavača Henryja Lucea, Clare Boothe Luce dobila je dojavu čovjeka koji se predstavio kao Julio Fernández da se njegova skupina treba sastati s Oswaldom, koji im je ponudio pomoć u atentatu na Castra. Međutim, otkrili su da je komunist koji radi s kubanskim obavještajcima. Znali su da će napraviti nešto veliko, ali nisu znali što. Warrenova komisija odbacila je i te dokaze, a Castro je tvrdio da nema veze s atentatom jer je bio svjestan da bi to bilo političko samoubojstvo.

U to vrijeme vjerovalo se kako je CIA povezana s mafijom pa su navodno i preko njih pokušali ubiti Castra. Mafijašima se predsjednik zamjerio jer je zajedno s bratom najavljivao rat organiziranom kriminalu. To ih je posebno boljelo jer su s njegovim ocem Josephom Kennedyjem usko surađivali.

Rezultati obdukcije zataškani su zbog Kennedyjeve bolesti

Teoriju o postojanju više strijelaca potvrdile bi samo različite ulazne rane pa se zato rodila teorija da je Kennedyjevo tijelo zamijenjeno na letu prema Washingtonu. Stručnjaci su na tajnoj lokaciji sakrili dokaze o više strijelaca. Laboratorijski tehničar Paul K. O’Connor, koji je vidio tijelo, tvrdio je kako je predsjedniku bio izvađen mozak. Naravno, i u ovoj teoriji iza svega stoji američka vlada.

Istraživač David Wrone uvjerava kako je to nemoguće jer je lijes bio čvrsto vezan zbog turbulencija te da tijelo nitko nije mogao dirati. Međutim, na kraju se ispostavilo kako je njegov brat Robert zataškao obdukciju jer je JFK stalno bio na drogama zbog bolesti.

Nove tehnologije potvrdile – bila su četiri pucnja!

Dok je istraga Warrenove komisije 1964. zaključila da su ispaljena tri hica, istraga koju je 1979. naložio odbor američkog Kongresa, utvrdila je da je ispaljen i četvrti hitac, neposredno ispred predsjednika. No, stručnjaci Nacionalne akademije znanosti 1982. godine zaključili su da je to bio samo odjek pucnjeva koje je ispalio Oswald.

Međutim, kako je jedan policajac slučajno u blizini ostavio uključenu radio stanicu, nove tehnologije uspjele su odvojiti zvuk i potvrditi da su bila četiri pucnja. Istražitelj D. B. Thomas uvjeren je da je upravo taj četvrti hitac kriv za Kennedyjevu smrt.

James Douglass u knjizi ‘JFK and the Unspeakable: Why He Died and Why It Matters’ tvrdi kako je JFK ubijen jer je postao prijetnja vojno-industrijskom kompleksu jer je od vojnika postao mirotvorac. Atentat je isplanirala CIA koja se povezala s mafijom, a sve to je bilo kamuflirano u anti-Castrove grupe. CIA je znala da će propasti akcija invazije Kube, ali su pustili da za sve okrive JFK-a. Otpušteni direktor CIA-e kasnije je bio na čelu Warrenove komisije.

Marilyn Monroe je spavala s Johnom, ali je voljela Roberta

U braku Jackie i Johna nisu cvjetale ruže. Jackie je znala za njegove afere, ali ju je posebno smetala ona s Marilyn Monroe. Monroe se zadnji puta pojavila u javnosti na rođendanskom slavlju Kennedyja u svibnju 1962. godine. Uživo na TV-u otpjevala mu je Happy Birthday, Mr. President. Iako su je više puta upozoravali da dođe na vrijeme, zakasnila je. Zbog provokativne čestitke, predsjednik je i odlučio prekinuti vezu s njom. Poslao je svog brata Roberta da ‘odradi posao’, a tada je navodno počela aferu s njim.

JFK

Diplomiravši na Harvardu, sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu kao zapovjednik torpednog čamca, te je ranjen u borbi protiv Japanaca 1943. godine. Bio je zastupnik u Kongresu, a kao kandidat Demokratske stranke izabran je u studenom 1960. za predsjednika SAD.

Kennedy je jedini katolik te prvi Irski Amerikanac koji je postao predsjednik SAD-a. Ujedno je i jedini predsjednik SAD-a dobitnik Pulitzerove nagrade (godine 1957.).

Ubrzo nakon njegova stupanja na dužnost došlo je do neuspjele akcije antikastrovskih emigranata protiv Kube, a u listopadu 1962. Kennedy objavljuje pomorsku blokadu Kube, zbog raketnih baza koje je SSSR montirao na otoku. Kriza je riješena u neposrednom sporazumu između Kennedyja i Nikite Hruščova, koji je pristao na povlačenje sovjetskih raketa.

Kennedy se orijentirao na sporazumijevanje sa SSSR u vezi s utrkom u naoružavanju. Ta politika je dovela do sklapanja Moskovskog sporazuma o zabrani nuklearnih pokusa u ljeto iste godine.

Program što ga je predložio Kongresu za stvarno i potpuno provođenje u život građanske ravnopravnosti za Crnce bio je u tom pogledu najrevolucionarniji čin od vremena Abraham Lincolna, što ga je stajalo života.

Postao je žrtvom atentata u Dallasu. Sa šestog kata zgrade ispaljena su dva hica i predsjednik je u otvorenim kolima klonuo, pogođen u glavu i vrat. Preminuo je u obližnjoj bolnici pola sata nakon atentata, ne došavši svijesti. Okolnosti njegova ubojstva nisu do danas razjašnjene.

Njegovom smrću umro je čovjek čija bi politička mudrost i snažan utjecaj na ljude, da se bore za ideale slobode i demokracije, možda mogla svladati protuslovlja u američkom društvu, koja su nakon atentata, izbila svom žestinom u vidu oštrih sukoba oko vijetnamske politike i eskalacije nasilja u javnom životu. Zaredala su ubojstva prominentnih osoba, a rasni su sukobi postali kronična boljka američkog društva.
 

 
(24sata, wikipedia.org, youtube.com/ uredio: nsp)

O institutu Tavistock sam planirao pisati još davnih dana, zbog njegove važnosti i enormnog utjecaja na svijet i ljude koji toga uopće nisu svjesni. No, trebalo je vremena da se prevede knjiga Daniel Estulin-a ´Institut Tavistock´, referentna literatura i samom Davidu Icke-u, koja se bavi isključivo ovim institutom u engleskoj pokrajini Sussex. To je svjetski centar za masovno pranje mozga i aktivnosti socijalnog inženjeringa, od pomalo nezgrapnih početaka u Wellington Houseu izrasla je sofisticirana organizacija koja će odrediti sudbinu cijelog planeta i usput promijeniti paradigmu suvremenog društva.

Za ne povjerovati, velika većina informacija koje će ovdje biti izrečene, uopće ne spadaju u nikakve teorije zavjera, već su i same transparentne na službenim Tavistock stranicama kao i na drugim izvorima na internetu. Sve možete i sami istražiti. No, postoje istraživači koji su razotkrili da institut koji se bavi socijalnim inženjeringom ovog tipa i iza kojega stoje isti financijeri koji su vlasnici najvećih svjetskih banaka i kompanija, ima puno dublju svrhu od onoga što mnogi ljudi površinski zapažaju (ako uopće zapažaju išta). U ovom postu ću govoriti o Institutu Tavistock i organizacijama koje usko surađuju s ovim trustom mozgova, te ujedno služe kao njegovi ogranci. Kako je prostor u postu ograničen, za dodatne informacije preporučam knjigu spomenutog autora, literaturu prepunu informacija dobivenih na temelju dugogodišnjih analizi djelovanja i poslova ovog instituta.
U kratkim crtama, Tavistock istražuje međuljudske odnose uz primjenu socijalne psihijatrije kojeg je osnovao Kraljevski institut za međunarodne odnose (isti koji je osnovao NATO). Nadzire ga i njime upravlja  patokratska marva koja se nalazi u Bildenberg grupi.  Tavistock je zadužen za kreiranje javnog mišljenja. Dok mislite da ste dobro informirani,  i dok mislite da su mišljenja vaša vlastita, zapravo su stvorena u ovakvim znanstvenim institucijama uz splet trustova mozgova tako da nitko ne bi imao slobodu vlastitog mišljenja.

Tavistock – institut za proučavanje međuljudskih odnosa, ispostava za psihološko ratovanje britanske kraljevske obitelji, smještena je u predgrađu Londona. To je najvažnija svjetska ustanova za manipulaciju stanovništva. Prema službenom historijatu Klinike Tavistok: Tijekom 1920-ih pod vodstvom njenog osnivača dr. Hugha Crichton-Millera Klinika je imala  značajan doprinos razumijevanju traumatskih efekata – šoka od bombardiranja. Tijekom 1930  institut je razvio simbolički odnos s Frankfurtskim institutom za društvena istraživanja. Njihova suradnja potaknula je da analiziraju kulturu određenog stanovništva s neofrojdovskog stajališta. Nacizam je bio tek jedan od njegovih pacijenata na psihijatrijskom kauču.

Ukratko rečeno, Hitler je bio prototip jungovskog čovjeka koje je svoj razum predao svojoj podsvijesti, i koji je spremno prihvaćao božansko ludilo, što je savjetovao i sam Jung. Junga se jako dojmio hitlerov meteorski uspon te je primijetio da je taj diktator zacijelo crpio neku izvanrednu energiju iz podsvjesnog. Na primjer, u ožujku 1934. Jung je pisao o silovitoj pojavi nacionalsocijalizma koji čitav svijet zapanjeno promatra.

Tijekom razdoblja od pola stoljeća vlada SAD-a, uz tajnu pomoć trustova mozgova i zaklada povezanih s Tavistockom, odvojila je desetke milijardi dolara za financiranje rada tih skupina. Svaki aspekt mentalnog i psihološkog života ljudi na ovom planetu obrađen je, zabilježen i pohranjen u računalne sustave. Iznad skupina socijalnih znanstvenika, psihologa, psihijatara, antropologa, trustova mozgova i zaklada koji međusobno tijesno surađuju stoluje elita moćnih pripadnika oligarhije, sastavljena uglavnom od starog venecijanskog crnog plemstva.

Možda ćete zapitati zašto bi to itko činio? Koja je svrha tih modifikacija ponašanja? Čine to zato što mogu, a svrha je ova: unijeti prisilne promijene u naš način života, bez našeg pristanka ili ikakvog pojma o onome što nam se događa. Krajnji je cilj potpuno zatiranje čovjekovog unutarnjeg osjećaja identiteta, čupanje i izbacivanje same čovjekova duše i umetanje, na ispražnjeno mjesto, jedne umjetne, sintetičke pseudoduše. Da bi promijenili čovjekovo ponašanje, vukući ga od industrijskog proizvoda do spiritualizma, i doveli nas samovoljno u svijet postindustrijske ere nultog rasta i nultog poretka, moraju najprije nametnuti promijene čovjekove slike o samome sebi, njegove temeljne predodžbe o vlastitom identitetu. Dakle, moraju potražiti sliku čovjeka prikladnu za novo doba, sintetiziranu, a potom usađenu u čovjekov mozak.

Kontrarevolucija – izazov za početak eksperimenata

Kako bi dobili uvid u samo početke psiholoških manipulacija, potrebno je shvatiti činjenicu da su tehnike za takvu manipulaciju društva stare gotovo kao i samo čovječanstvo. Da bi sačuvali i učvrstili svoju moć, feudalci su se uvijek služili mučenjem i kažnjavanjem kao metodama za odvraćanje od promijene, od želje za pobunom. Unatoč tome što mnogi misle da danas živimo u mnogo civiliziranijem društvu, te metode i dan danas postoje, samo su postale mnogo sofisticiranije i skrivenije od ljudi samih.

Protu-pobunjeničko djelovanje ne može se zasnivati samo na strahotama, ono zahtjeva svjesnu i sustavnu primjenu od strane vladajućeg staleža ili njegovih zavedenih poslušnika. Upravo se to postiglo preobrazbom psihologije i psihijatrije tijekom 1930tih.
Prva masovna primjena psihologije kao svjesnog oružja dogodila se u nacističkoj Njemačkoj, posebice kroz eugeniku koja je igrala na kartu najnazadnijih arijevskih iluzija koje su gajile šire mase i koje su njima samima bile nametnute. Iako su uzrok i razvoj nacističkog mesarenja u cijelosti ljudi pripisali svjetskom gospodarskom kolapsu, njegov specifični oblik – eugeniku osmislili su omiljeni nacistički teoretičari i tehničari – psihijatri. Ova preobrazba znanosti o umu odista je oblikovana ratom – mentalnim genocidom koji je provodila buržoazija protiv radničke klase.

Tako je Istraživanje uma ubrzo uznapredovalo pod fašistima u Njemačkoj i italiji koji su sprovodili pokuse nad tisućama logoraša što je izrodilo programom MK-ULTRA (MK predstavlja kontrolu uma, eng.´mind control´). Kasnije su u tom projektu sudjelovali najmanje 85 znanstvenika, 80 američkih ustanova, uključujući zatvore, farmaceutske kompanije i bolnice te 44 medicinska fakulteta i sveučilišta. Da bi proizveli svoje ´ljudske robote´, ovi znanstvenici su u svojim opitima koristili oko 700 različitih droga. Droge su od davnina korištene za kontrolu uma i drogama se, osim toga, može slomiti um i volja i time omogućiti ono što se naziva ´opsjednutost demonima´. CIA i britanske obavještajne mreže oduvijek  financiraju istraživanje droga kako bi pronašli najdjelotvornije načine za svladavanje svijesti i volje.
Poslije rata te su tehnike vraćene u društvo, gdje su primjenjivane na konkretne ljude. Tavistock je zatim shvatio da je obitelj najmoćnije psihoaktivno sredstvo. Jedna od njegovih tvorevina, terapeutske skupine, pružale su priliku da se iskoristi moć obitelji.

Dr.John Rawlings Rees, veliki meštar kontrarevolucionarnog psihološkog ratovanja, pozivao je na razvoj psihijatrijskih ´udarnih jedinica´ kako bi se razvile metode političke kontrole zasnovane na tjeranju većine stanovništva ka psihozi kroz postupke programiranja promijene ponašanja. Sve to u razdoblju oko 1945. godine. Predlagao je kako bi se u poratnom ekonomskom svjetskom poretku postigla pokornost masa. Knjige koje je on pisao bile su osnovno štivo za tamošnje perače mozgova.

Tavistock i misticizam

Religijske i mistične priče o Tavistocku vrlo su bitne za istraživanje poratnih interesa američke vlade jer objašnjavaju na koji način psihologija i parapsihologija mogu služiti obavještajnim agencijama. Dovoljno je podsjetiti se ubojstva Kennedy-a oko kojega se okupila ljepljiva magla puna okultista, lutajućih biskupa, američkih obavještajnih službi i nacističkih znanstvenika. Svi su oni bili na stisak ruke ili dva daleko od navodnog JFK-jevog ubojice Lee Harvey Oswald-a. Svi su oni razgovarali s duhovima, prakticirali ritualnu magiju, držali se za ruke oko stola tijekom seansi ili su žrtvovali piliće u nekom stanu u New Orleansu. A, u nekim slučajevima bili su i pripadnici američke vladajuće elite, najbogatijih i najbolje povezanih obitelji u toj zemlji.

CIA je bila prva organizacija koja se latila ispitivanja ljudskog uma. Operacija Plava ptica, Artičoka i MK-ULTRA bile su reakcije na slične prakse Sovjetskog Saveza i Kine što popularno zovemo – pranjem mozga. CIA-ine ljude je plašila ali i uzbuđivala mogućnost postojanja neke tajne metode pomućivanja ljudskog uma. Kako bi što brže naučili, psihijatrija, znanstvenicima, zdravstvenim djelatnicima dali su zadatak da ustanove kako funkcionira um, ponajprije pamćenje. U tom procesu nailazili su na okultne prakse, manifestacije paranormalnih sposobnosti i tehnike kontrole uma jogija, šamana i vračeva. U kombinaciji s radom Lewina, trista i Reesa u Tavistocku, ti lijekovi, duhovne tehnike i laboratorijski testovi otvorili su Pandorinu kutiju nasilja i patnje. U tome je Tavistock i ne znajući slijedio stope čarobnjaka, vračeva, gurua i vođa raznih kultova diljem svijeta.

CIA i sotonistički kultovi; mitologija kasnog dvadesetog stoljeća iznenađujuće je usklađena bez obzira što se maske mijenjaju od slučaja do slučaja. Od žrtve do navodne žrtve. CIA dakako, doista postoji; njihovi programi kontrole uma, od Plave ptice i Artičoke pa do MK-ULTRA, javnosti su poznati. Poznata je i njihova upletenost u politička ubojstva i svrgavanje raznih stranih vlada. Postoje i okultna tajna društva (sotonistički kultovi), koja su također poznata javnosti; njihovi pokušaji kontaktiranja duhova putem ezoterijskih rituala također su dobro dokumentirani i dobro poznati.

Trebamo spojiti samo dva i dva kako bi shvatili čemu toliko povezanost obavještajnih službi s okultnim i magijskim. Obavještajci i pripadnici kulta imaju štošta toga zajedničkoga. Tajnost je način života ne samo špijuna nego i čarobnjaka; obojica koriste kodove i kodirana imena; obojica se pretvaraju da imaju pristup misterijima nedostižnima široj javnosti; obojica tvrde da mogu utjecati na događaje na daljinu, svojim posebnim sposobnostima i moćima. Obojica su specijalizirana za manipulaciju stvarnosti; obojica su svjesni da stvari nisu onakve kakve izgledaju i obojica su bezobzirni, izopačeni, često amoralni, u ostvarivanju svojih ciljeva. Takva kontrola percepcije stvarnosti i stvaranje dogovorne stvarnosti moćno je političko sredstvo, kao što je bilo u drevnim vremenima kada su poslovični čarobnjaci i vračevi naizgled mogli izazivati pomrčine Sunca. Oni su zapravo znali vrijeme nastupanja sljedeće pomrčine te su u skladu s time i postupali.

Za kontrolu i manipulaciju stvarnosti masa koristi se tzv. psihološko ratovanje. A samo je jedan korak od kontrole nečije percepcije stvarnosti do navođenja te osobe da sukladno tome i djeluje. Ovo je ujedno jedan od razloga zašto se vladari oduvijek zanimaju za crnu magiju, kultove i zašto su opsjednuti ezoterijom. Isto vrijedi i za tajne organizacije poput CIA-e koje rade za iste i postoje zbog njih. To je upravo onaj segment nadljudskog kojih ih podsjeća na to da vladaju višim sferama svijesti i postojanja, da su više od prosječnog izjelice (čovjeka).

CIA i Tavistock otvarali su Pandorinu kutiju demonskih sila: ´crnu kutiju svijesti´. To su tehnike koje zadiru duboko u ljudsku svijest, koja nije ni približno plitka i jednostavna. Tehnike s kojima su to postizali su uključivale korištenje raznih droga, raznih oblika hipnoze pa još i ekstremne mjere poput onih koje je razvio dr. Ewen Cameron u Montrealu, postupaka poznatih pod nazivom psihička vožnja koja obuhvaća epizode drastičnog isključivanja osjetila u pokušaju potpunog brisanja svijesti i ubacivanja nove svijesti preko stare (poput snimanja novih materijala na kasetu, preko postojećih). Način rada i način razmišljanja ovih trustova mozgova je potpuno smiješan prosječnoj spavalici (prosječnom čovjeku) i to je upravo tako jer su oni to htjeli. Vaša inercija je ostvarenje njihovog cilja. To je način da oni nesmetano rade na svojim projektima ispitivanja ljudskog uma stvarajući Frankestaine koji lutaju ulicama gradova. Možemo se samo pitati kakvi sve okidači postoje u našem okruženju – na televiziji, u novinama, pa čak i na internetu – koji sugeriraju načine ponašanja koji su opasni sami po sebi pa i po nas.

Istražujući um i razvijajući tehnike za otključavanje njegovih tajni, agencije poput MK-ULTRA nesvjesno su kročile na područja koja su tisućama godina bila domena religije i misticizma. Kada je CIA u program ubacila droge i bizarne tehnike isključivanja osjetila imali su sve elemente ozbiljnog okultnog iskustva. Bavili su se posve različitim kultovima, kao što su elezuitski kult u grčkoj, tantra u indiji, taoizam u kini, židovska Kabala, pa čak i relativno nova pojava ceremonijalne magije koju su u 20. predstavljali Zlatna zora, OTO (Ordo Templi Orientis iliti Red Orijentalnih templara) na čelu s pojedincima poput Aleistera Crowleya, koji je sveprisutni lik u mnogim knjigama i svjedočanstvima prisutnosti magije i okultnoga u politici, znanosti i istraživanju svemira (NASA-ine misije) pa nadalje. Sve te ezoterijske prakse prikazuju vlastita podneblja i vremenski kontekst. Upravo magijska praksa o kojoj govorimo sada, koje prakticiraju ovi trustovi mozgova i pomno probrana elita ´perača mozgova´, pripada suvremenom, zapadnjačkom misticizmu. To predstavlja misticizam zapadnjačke kulture u kojoj i mi sami živimo. 

Operacija spajalica (pepperclip)

Oduvijek je postojala razina u američkoj politici koja je sama sebe poistovjećivala sa nacistima i divili im se. Postoje kutovi gledanja na zločine Holokausta kao na rezultat nesmotrenosti, nekakvom gnjavažom u svezi odnosa s javnošću, koju je zasjenjivao glamur Trećeg Reicha. Možda je to nevjerojatno, ali na nadnacionalnoj razini, na kojoj obitavaju ovi elitisti, ovo je perspektiva s koje se promatra i promišlja o fenomenu nacizma i Hitlerove ideologije, koja je i sama bazirana na teškom misticizmu i okultnome. Današnji svjetski vladari (pripadnici bogataških elita, bankari, političari) svakako dijele ovaj stav. Imajući to na umu, vrlo lako shvatiti stvari koje su se zbivale krajem Drugog svjetskog rata. Stvari koje se bez zadrške mogu smatrati ratnim zločinima, u kojima nitko nije kažnjen, niti će biti.

´Donositelji odluka´ u Washingtonu znali su unaprijed da će sljedeći veći sukob biti vođen između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza. Stoga im je od presudne važnosti bilo da vrhunski njemački znanstvenici, koji su radili na super-tajnim projektima V-1 i V-2, kao i na tehnologiji nuklearnog oružja, budu dovedeni do američkih obala, izvan dosega Rusa i, što je možda najvažnije, da budu prisiljeni raditi u korist Sjedinjenih Država.

U tu svrhu pokrenuto je nekoliko ratnodopskih obavještajnih operacija. Najpoznatija je bila Operacija spajalica (papperclip). Većina ljudi koji su čuli za Spajalicu misli da je to bio program dovođenja nacista u SAD kako bi pomogli u razvoju svemirskog programa. Međutim, kod Spajalice, i kasnijeg novačenja nacista, bilo je posrijedi nešto mnogo dublje od puke znanosti o raketnom pogonu. Unovačeno je i nacističko medicinsko osoblje, kao i stručnjaci za psihološko ratovanje, u slučaju Gehlenove organizacije, špijuni, ubojice i saboteri.

Priča o spajalici je duga i vrlo složena: uključuje abecednu juhu obavještajnih agencija i programa, od CROWCASS-a (Središnjeg registra osumnjičenika za ratne zločine i ugrožavanje sigurnosti) do CSC-a, SIS-a, OSS-a, CIA-e, JIOA-e i mnogih drugih. U priču su upleteni desetci država, njihove obavještajne agencije, vojske, političke stranke, Rimokatolička crkva i kaznenopravni sustav. Kada je Operacija spajalica dovršena čitava divizija ukrajinskog Waffen SS-a, tisuću nacističkih znanstvenika (mnogi od njih osuđeni ratni zločinci koji su sudjelovali u najgorim ratnim strahotama) uspjeli su pronaći siguran dom u Sjedinjenim Državama, Južnoj Americi i Bliskom istoku.

Kakva god bila moralnost (ili nemoralnost) ovih unovačenih nacističkih monstruma, ti su eksperimenti imali još jednu dimenziju koja je od strane istraživača prošla praktički neopaženo zbog gotovo potpune nedostupnosti dokumentacije i nepostojanja živih svjedoka. Dokazi koji pak postoje mogu se pronaći u odjeljcima s zaplijenjenim njemačkim dokumentima u Državnom arhivu, te ih se može usporediti s kasnijim svjedočanstvima koja se pojavljuju i memoarima, biografijama te opisima ratnih godina i posljedicama rata.

Prvi dokaz da je unutar Trećeg Reich-a postojao program kontrole uma su memoari Himmlerovog astrologa Wuffla koji govori o želji nacista da unutar Trećeg Reicha da kreiraju program kojim bi se oponašalo mentalno stanje japanskih vojnika, ljudskih bića koja su voljna bespogovorno riskirati svoj život za domovinu, te mentalno stanje komunističkim kineskih jurišnika u ljudskom valu koji su spontano ulijetali u sigurnu smrt. Tako su znanstvenici iz Spajalice bili uključeni u vojne i CIA-ine programe kontrole uma, a jedan od njih je i Friedrich Hoffmann, nacistički kemičar koji je savjetovao CIA-u o stvarima povezanim s upotrebom psihoaktivnih tvari kod ispiranja mozga.

Nijemci su među prvima koji su istraživali primjenu psihološkog ratovanja, da bi se na kraju psihološko ratovanje istraživalo na načine potpuno sukladne terorističkim taktikama – ubojstva, sabotaže, mučenja i ispitivanja – a to je domena Tavistocka – instituta za proučavanje međuljudskih odnosa. Sada, kada se ponovno vraćamo na Tavistock, bitno je reći da su ovi trustovi mozgova shvaćali da su načini psihološkog ratovanja sve raznovrsniji, a tajne službe su istovremeno postajale sve kreativnije i zahtjevnije, razvijajući sve ozakonjenije nove tehnike. Sve te tehnike imaju jednu zajedničku stvar: manipuliranje percepcijom i ponovno stvaranje zbilje. Sada kada je Pandorina kutija otvorena,  više se nije mogla zatvoriti. Iskušenje je bilo preveliko. Onima koji su se htjeli igrati Boga na raspolaganju im je bilo apsolutno sve, s elementima istovremenog svijeta mogli su se igrati na način da dođe do magičnih preobrazbi. Kad su se pripadnici OSS-a , CIa-e, vojne obavještajne službe uz nadzor Tavistocka, razvili iz salonskih učenjaka (kakvi su većina njih bili prije ratnih godina) u vojnike koji se bore na svim frontama hladnog rata, oni su postali, u vrlo stvarnom smislu, čarobnjaci/opsjenari. Sami CIA-ini projekti kontrole uma predstavljali su napad na svijest i stvarnost kakav u povijesti nije bio viđen od doba kraljeva-filozofa i njihovih dvorskih alkemičara.

Danas, uz sve spomenute aktivnosti Tavistocka, ovaj trust mozgova se ponajviše bavi i filmskom i glazbenom industrijom. Strogo nadzire i određuje što će se, kome i kada prikazivati. Isprazna i bezlična industrija pop glazbe je samo jedna od Tavistokovih produkata, ali i produkata MK-ULTRE, organizaciji kojoj ću posvetiti zaseban post. S televizijom i znanjem kako zavesti gledatelje, na temelju proučavanja nacističkih metoda pranja mozga, osmišljeno je postmodernističko stajalište da masa konzumenata popularne kulture najbolje probavlja jednostavne, a nimalo filozofske glazbene i filmske sadržaje. Uistinu, to je pravi način uklanjanja svake mogućnosti za kritičko razmišljanje.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(duh-vremena.bloger.hr, youtube.com/uredio: nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Teorije zavjere oduvijek su imale svoje poklonike kojima su golicale maštu, a pojavom modernih medija postale su neraskidivi dio suvremenog društva i kulture.

Znak upozorenja ispred baze Area 51

No što su zapravo teorije zavjere? Teorije zavjere ili teorije urote pokušaji su da se objasni neki povijesni ili trenutni događaja kao rezultat tajnog djelovanja elita, odnosno udruženja raznih moćnika, da bi ostvarili svoje skrivene ciljeve.

Teorije zavjere postoje oduvijek, no do pojave modernih medija, televizije i interneta, bile su poznate samo nekolicini entuzijasta. Pojavom televizije, a pogotovo interneta, postale su dostupne širokim masama. Cijela tematika serije ”Dosjei X” vrti se oko paranormalnog i tajnih elita koje to zataškavaju.

Isto tako, knjiga i film ”Da Vincijev kod” bazirani su na potrazi za Svetim Gralom, odnosno Isusovim potomkom, a tumačenja o reptilima koji upravljaju svijetom Davida Ickea postala su svakodnevica.

Neke teorije zavjere donekle su osporene. Primjerice, nedavno su progovorila petorica bivših zaposlenika tajne vojne baze Area 51. Izlaskom u javnost bivši su zaposlenici potvrdili postojanje baze, ali su opovrgnuli da se vojska bavila kopiranjem vanzemaljske tehnologije. No, zagriženi pobornici urota ne vjeruju u to nego smatraju je riječ o novom zataškavanju i obmani javnosti.

Najpopularniji događaji iza kojih stoje razne elite su:

10. Microsoft šalje skrivene poruke putem fonta Wingdings

Ova kontroverzna teorija nastala je još 1992. godine, nekoliko dana nakon puštanja u prodaju Windowsa 3.1. Naime, otkriveno je, ako se u fontu Wingdings upišu slova NYC, na ekranu će se ispisati simboli mrtvačke glave, Davidova zvijezda te gesta ‘palac gore’. Ti se simboli mogu protumačiti kao odobravanje ubijanja Židova, pogotovo onih koji žive u New Yorku.

Nadalje, nakon događaja 11. rujna otkrivena je još jedna poruka, doduše lažna, ali su mnogi bez zadrške u to povjerovali. Iako su brojevi letova zrakoplova koji su se zabili u WTC bili 11 i 175, netko se dosjetio i lakovjernicima podvalio lažni broj leta jednog od zrakoplova ‘Q33NY’. Ako se taj broj upiše u fontu Wingdings, dobije se jeziva najava samog događaja, zrakoplov koji leti prema dvama neboderima, mrtvačka glava te Davidova zvijezda.

9. Roswell

Teorija je to koja datira iz davne 1947. godine, o padu vanzemaljske letjelice u američkom gradiću Roswellu u Novom Meksiku. Razvila se jer je američka vlada prvo potvrdila da se srušio ”nekakav tanjur”, a potom promijenila izjavu da se srušio meteorološki balon.

Prema nekim novim podacima, u Roswellu je uistinu bilo zataškavanja. Naime, nije se srušila vanzemaljska letjelica niti meteorološki balon, nego tajni špijunski balon kodnog imena Projekt Mogul. No, Edgar Mitchell, bivši astronaut iz misije Apollo 14, nedavno je izjavio kako je vlada natjerala mještane Roswella da šute o padu i da se uistinu srušila vanzemaljska letjelica.

8. Ubojstvo američkog predsjednika Johna F. Kennedyja

John F. Kennedy ubijen je u Dallasu 1963. godine. Nakon desetomjesečne istrage pronađen je ubojica Lee Harvey Oswald. Teoretičari zavjera smatraju da je morao postojati barem još jedan atentator, a sumnjaju i u Oswaldove motive.

Oko ubojstva 35. američkog predsjednika tokom godina razvilo se mnogo teorija koje sugeriraju da iza atentata stoje različite političke opcije i državne agencije, od CIA-e i KGB-a, preko mafije pa sve do tadašnjeg potpredsjednika Lyndona B. Johnsona, Richarda Nixona, Georgea H. W. Busha, a čak se i Fidel Castro našao na popisu osumnjičenih.

7. Svijetom upravlja rasa reptila

Začetnik ove teorije bivši je engleski vratar i BBC-ov reporter David Icke. On tvrdi da svijetom upravlja rasa reptilskih vanzemaljaca koji mogu poprimati ljudski oblik te da se oni nalaze na svim vodećim državnim funkcijama.

Prema Ickeovom tumačenju, britanska kraljevska obitelj, cijela obitelj Bush te mnogi drugi svjetski vođe nisu ljudska bića nego reptili. Iako nema dokaza za svoje tvrdnje, David Icke putuje po svijetu i održava govore, seminare, prodaje knjige te gostuje na televizijama.

6. Paul McCartney je mrtav

Prema urbanoj legendi, Paul McCartney umro je još 1966. godine, a članovi Beatlesa zamijenili su ga s dvojnikom. Pobornici ove teorije tvrde da se dokazi nalaze na mnogim Beatlesovim albumima. Navodno postoje poruke koje se mogu čuti ako se neke pjesme puste unatrag, odnosno da su tragovi vidljivi na slikama s albuma i da riječi u pjesmama upućuju na to da je McCartney mrtav.

Glavni je dokaz cijele teorije fotografija na Beatlesovom albumu ”Abbey Road”. Naime, teoretičari su na toj fotografiji vidjeli skrivenu simboliku jer je Paul McCartney bos i izgubio je korak s ostalim članovima sastava.

5. NASA je lažirala slijetanje na Mjesec

Mnogim se ljudima prvi koraci astronauta Armstronga na Mjesecu 1969. nisu činili uvjerljivima i tako je nastala teorija da posjeta Zemljinom satelitu nije ni bilo. Navodno je taj scenarij osmislio pisac znanstvene fantastike Arthur Clarke, a režiju potpisuje CIA.

Pobornici ove teorije smatraju da put na Mjesec nije moga biti moguć zbog sljedećih razloga: astronauti ne bi mogli preživjeti ekstremnu radijaciju, kvaliteta snimljenih fotografija nemoguće je visoka, na fotografijama se ne vide zvijezde, na svim fotografijama teren je identičan. Također, tokom dana je na Mjesecu toliko vruće da bi se film u kameri otopio, nema kratera koji je trebao nastati nakon slijetanja letjelice, a na snimci je vidljivo da se zastava zavijorila, iako na Mjesecu nema vjetra.

4. Josip Broz Tito je bio sovjetski špijun

Da teorije zavjera nisu samo rezervirane za Zapadne zemlje, potvrđuje i jedna ‘domaća’ urbana legenda.

Naime, prema nekim pričama, ‘najveći sin naših naroda i narodnosti’ poginuo je, a Kominterna je na njegovo mjesto postavila dvojnika koji je bio špijun. I tu postoji više teorija. Jedna tvrdi da je Tito stradao u Rusiji 20-ih godina prošlog stoljeća, a druga da je poginuo u bitci na Sutjesci, no u obje teorije zamijenjen je sovjetskim agentom.

Prema nekim pričama, taj dvojnik bio je osiromašeni poljski plemić. Tome u prilog ide priča da Tita nakon rata mještani Kumrovca nisu prepoznali. Navodno ‘pravi’ Tito nije imao tri prsta desne ruke, a dvojnik je čak svirao klavir.

3. Smak svijeta 2012. godine.

Znanstvenici su otkrili kako je Mayanski kalendar poprilično precizan u predviđanju kozmičkih događaja, odnosno ulozi planeta u tim događajima. Problem je u tome što u kalendaru poslije 2012. godine nema više zapisa, odnosno predviđanje događaja tu prestaje.

Mnogi ljudi koji proučavaju taj fenomen sigurni su da će se dogoditi nešto važno, no ne znaju točno što. Razna su predviđanja, od toga da će se ciklus vratiti na početak i početi ponovno od početka ili će doći do kozmičke kataklizme koja će izbrisati sav život na Zemlji.

Prema nekim teorijama, 2012. godine dogodit će se totalni nuklearni rat, a čovječanstvo će od izumiranja spasiti vanzemaljci.

S druge strane, neki vjeruju da će poslije 2012. godine čovječanstvu ući u zlatno doba, u eru prosperiteta, blagostanja i trajnog mira.

No, sve u svemu, svi se zagovornici ove teorije slažu u jednom: svjetske vlade znaju što će se dogoditi, ali skrivaju istinu od građana.

2. Globalna financijska i gospodarska kriza namjerno je uzrokovana

Jedna od najnovijih teorija zavjere jest namjerno rušenje ekonomije kako bi se uništio kolektivni imetak prosječnog čovjeka. Prema teoretičarima, od polovice prošlog stoljeća Amerikanci su svoj imetak držali u bankama, u mirovinskom osiguranju i nekretninama.

No, kako se tim novcem nije moglo manipulirati niti ga kontrolirati, elite su odlučile pronaći nove metode koje će im omogućiti upravljanje njime, a to je burza dionica. Polako su ljudi počeli ulagati u dionice, a ne u banke i mirovinsko. Tako su investicijske banke počele nicati.

Sljedeći su korak bile nekretnine. Počeli su se davati hipotekarni krediti osobama koje nisu bile u stanju vraćati ih, a to je u konačnici dovelo do sloma tržišta nekretnina.

Oni koji su to isplanirali dobili su pozamašne financijske nagrade, ali su pritom milijuni Amerikanaca ostali bez svojih dugogodišnjih ušteđevina, a vrijednost njihovih nekretnina drastično su pale.

1. Novi svjetski poredak

Ova je teorija ‘majka svih teorija’, njihova jezgra, jer sve elite koje žele svojim zakulisnim igrama dograbiti moć kao krajnji cilj, imaju uspostavu novog poretka.

U srži su ove teorije tajna društva poput Bilderberga, Iluminata te Masona koja poput lutkara upravljaju poznatim ličnostima u politici, ekonomiji ili kulturi, a sve u cilju stvaranja jedne globalne policijske države.

Namjerno uzrokovana globalna kriza te slabljenje vanjskopolitičkog utjecaja SAD-a, prema nekim tumačenjima, najnoviji su potezi za uspostavljanje globalne države. Zataškavanje NLO-a i vanzemaljaca također je njihovih ruku djelo, a teoretičari kažu da to čine jer im je potrebna vanzemaljska tehnologija kako bi mogli upravljati cijelom svjetskom populacijom.

No, na kraju krajeva, svako kriminalno djelo, od pljačke banke i naručenog ubojstva pa sve do afere Watergate, u čijem planiranju sudjeluje više od jedne osobe, može se protumačiti kao urota.
 
 
(dalje.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7250"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]