Ona zna da je omiljena među financijašima od Palm Beacha do Biskajskog zaljeva, ali to ne koristi

Cjenik je suhoparan, potražuje kao i ostale: 60 pesosa (oko 5 dolara) za masažu bez trljanja i 400 pesosa, što kaže Nabokov, za “trganje latica”. Honoriraju je s oko 300 dolara da jezik drži začepljenim za labrnju i da ga raspetlja tek u budoaru vile na otoku St. James.

Ima 15 godina, otac je kubanski “alien” iz Boca Ratona, automehaničar koji umije popraviti tek “Moskviče” s ulica La Habane Vieje, a majka je omastila konopac. Hrani četvero mlađe braće, strahuje da ne pocrkaju od gladi, a otkako je na aerodromu Teterboro u New Jerseyju uhićen Jeffrey Epstein, multimilijarder i provodadžija koji cijeni da “kuša vlastitu robu”, tržište razodjevenih usluga u Sunshine Stateu teško da će biti isto.

Ovaj će tekst, između ostalog, predložiti i izazov, pa prije nego što se osvrnemo na detalje političke sapunice, kratki osvrt na perspektivu: aktualne medijske rasprave o općem potonuću Jeffreyja Epsteina, potentata, intimusa kraljevskih obitelji, pedofila te ljubitelja masaža sa sretnim završetkom, konsenzualne su i, razumljivo, istog sentimenta.

Tek se The Spectator, poslovično torijevsko glasilo (čiji je nekadašnji glavni urednik bio Boris Johnson), dakle kontroverzno u okviru logičkih napora prosječnog čitatelja The Guardiana, usudilo ponuditi ugao koji svakako nije apologetski nastrojen prema Epsteinu, ali je općenarodnu raspižđenost, umjesto inherentno na pedofilčinu ili Trumpa i “izrabljivački kapitalizam”, dijelom prebacio na leđa čovjeku i epohi – A što ako je Jeffrey Epstein tek amblematski pervertit ove ere, poput izmišljenog Gatsbyja u epizodama “Roaring Twenties”? Ne?

U spomenutom tekstu autor Dominic Green čak se ni ne dotiče prijeteće etičke provalije. Ni blizu. Uostalom, kaže, kolektivna fascinacija seksualnim antijunacima iz prošlosti mogla bi rezolutno započeti sječu glava.

Borghije su izlizani predmet popularnih televizijskih i crass produkcija, baš kao i vaćaroši među engleskim kraljevima, a Casanova, čiji memoari obiluju upravo Epsteinovim “masažicama”, još je uvijek tako glamurozan da umjetnički muzeji na istočnoj obali SAD-a guraju političku korektnost u stranu kako bi se dodvorili vjetrovima tržišta i preko venecijanskog ševca promovirali “biennale talijanske umjetnosti”.

Dakle, ševci u pitanju su sada već toliko različiti, udaljeni i mrtvi da se njihove okrutnosti smanjuju “pravosudnom” zastarom iz koje, u udobnom komforu mrtvačkih ležaja, obilato napajaju naše nježne voajerizme.

Lolita Express

Epsteina su uhitili 6. srpnja, bilo je gotovo 16 sati kada je privatni mlažnjak (koji je žuta štampa požurila prekrstiti u “Lolita Express”) sletio na aerodrom Teterboro. Nagovještaj općeg užasa skrivao je čovjek vječno preplanulog tena koji pomalo nalikuje oplakanom Anthonyju Bourdainu, slične primitivne fizionomije, sijede kose i škiljavih laponskih očiju.

Čim je 66-godišnji “hedge-fund mešetar” izašao iz svog Boeinga 727 s kapacitetom za 26 osoba, sve sa sjedalima obrubljenim crvenim baršunom, tepisima boje pijeska i privatnom spavaonicom smještenom u repu aviona, tim od nekoliko New Jerseyjevih “najboljih” upakirao je lisice oko njegovih zglobova – optužen je za trgovinu ljudima i seksualno iskorištavanje maloljetnika.

Tek sat vremena kasnije njegova je vila od 77 milijuna dolara na Manhattanu, poželjno stacionirana preko puta Billa Cosbyja, pretražena od portirnog praporca do tavanskih greda, kao i, razumije se, viletina u Palm Beachu.

Geoffrey Berman, državni tužitelj za južni njujorški distrikt, osvjedočeni republikanac kojeg je na poziciji strastveno zagovarao Jeff Sessions, izjavio je da je pronađen “sef s krivotvorenim putovnicama (najvjerojatnije nizozemskih i britanskih karipskih sklavinija poput Curaçaa, Djevičanskih otoka ili Arube), kesice dijamanata te stupovi novca u sigurnim valutama”.

Berman zna što govori, a teško da bi čudilo da se na postojeću optužnicu protiv Epsteina, u slučaju misterioznog zamračenja dokaza kao 2008., nakalemi i ona za financijsku prijevaru, naročito uzevši u obzir Bermanovu histeriju sličnim slučajevima.

Berman je ekspertirao na istim procesima, naročito u onima elektroničkog praćenja zamračenog novca (1993. je na naslovnici Hacker Quarterlyja, najčitanije sezonske publikacije američkih “informatičara”, izašla vudu-lutkica s natpisom “BERMAN”, dekorirana čakijama).

Najvažnije, u obje Epsteinove pretražene nekretnine pronađen je katalog od nekoliko tisuća fotografija i dijapozitiva raspalih maloljetnica koje su na otok St. James otegljene poput stoke, anonimnog statusa pogubljene u zbrkanim očekivanjima i nagurane u plutajuće Cessne da bi komemorirale krepana međunožja Epsteinovih milijardera.

Epsteinovo uhićenje uzdrmalo je utrobu njujorških i floridskih socialita. A kako i ne bi? Rijetko je kome palo na pamet zaobići legendarne karipske terevenke, škropljenje larahom i zalaske sunca pred vodama Lapis lazuli, na sprudovitom škoju St. James (mještani su ga od prve Epsteinove optužnice 2008. ležerno prekrstili u “Pedo Island” – “to je naš tamni kutak”, kaže jedan domorodac).

Uzvanici na saturnalije su poznati ili se o njima makar komotno pretpostavlja. U pretresu Epsteinovih nekretnina nađen je i itinerar, mala crna knjižica, koja je u suštini karta Epsteinove premreženosti i hodokaz kroz američki politički, financijski i umjetnički jet set.

Od plutokrata poput braće Koch, Bismarckove loze iz Njemačke, medijskih mogula Ruperta Murdocha i Conrada Blacka (proveo 42 mjeseca u zatvoru zbog financijskih malverzacija, napisao knjigu o Trumpu pa pomilovan), restoranskih magnata kao što je Giuseppe Cipriani, izumitelj Bellinijeva koktela, prvog ešalona harvardskih nasljednika poput Billa Berkmana (koji je onomad traumatizirao sekretaricu da katalogizira njegove “creepshotove” s njujorških avenija), do brojnih ostalih europskih slabokrvnika i nekretninskih sultana te, naravno, Bakha osobno, neizostavnog princa poreznih oaza – Flavija Briatorea.

No, ovi se kontakti u američkom javnom diskursu i njihova povezanost s Epsteinom razmatraju manje-više u modalitetima poremećenih ekshibicija visokog plemstva čiji put do orgazmičkog pljuckanja na izvjestan način i treba uključivati raznorazne igračke, vesla i konope.

Priča se na bitnije promijenila kada su u Epsteinovoj bilježnici pronađena i imena visokih političkih dužnosnika poput Tonyja Blaira, Billa Clintona i, jasno, Donalda Trumpa. Počela se zahtijevati politička odgovornost, a Epsteinov se slučaj krenuo ratosiljati u demokratskim i republikanskim šatorima.

Zatvorska premijera

Epstein je, naime, svoju zatvorsku premijeru imao prije više od deset godina kada je osuđen za slučaj seksualnog zlostavljanja maloljetnica na Floridi.

Tada je, to je sada kristalno jasno, eskivirao vjerojatno doživotnu kaznu zatvora na račun sada već bivšeg Trumpova ministra rada Alexandera Acoste, a tada državnog odvjetnika Južnog okruga Florida koji se s Epsteinom nagodio u trenutku kada mu je prijetilo federalno gonjenje – u izvanrednoj manifestaciji tužilačke traljavosti Epstein je utamničen na tek 13 mjeseci, u zatvoru s minimalnom zaštitom, na 12 sati dnevno mogao je komotno napustiti zatvorsko krilo koje je držao samo za sebe, i tako šest dana u tjednu.

Sjedinjene Države ne poznaju dekompresivni zatvorski sistem, poput mučeničke Kolumbije u godinama olova i narkoterorizma, ali teško se sjetiti epohe u kojoj su osuđeni za teške zločine kaznu umjeli odležati na način da su je dizajnirali po vlastitim ambicijama.

I to ništa manje nego na Floridi koja odano tetoši smrtnu kaznu i kaznu doživotnog zatvora. Epstein je tada prihvatio ući u registar seksualnih prijestupnika, a Acosta danas tješi javnost da je njegova nagodba pomogla tome da se Epstein smjesti u prdekanu makar na sitno vrijeme.

Demokratska klupa u Kongresu, počevši od Nancy Pelosi, polovicu je srpnja tuširala republikance tražeći Acostinu ostavku na položaju ministra rada, u rijetko patetičnim verbalnim proljevima, čak i za demokrate, i naposljetku su je dočekali.

Acosta je, na južnom travnjaku Bijele kuće, uz pokroviteljski zabrinutog Trumpa “primio metak za epiku” inzistirajući da je “postao uteg administraciji”, makar je jasno da odluka nije donesena u njegovu kabinetu.

I taman kada se činilo da će po Trumpa jedina posljedica Epsteinova skandala biti gubitak jedinog latinoameričkog participanta u vlasti, NBC News je zavrtio video iz 1992. godine na kojem Trump sa zadihanim Epsteinom partija u Mar-a-Lagu okružen cheerleadersicama Buffalo Billsa.

Trump, koji tada još nije figurirao kao “wettpunkt” inačica Silvija Bersluconija, opetovano negira bliske odnose s Epsteinom tvrdeći kako je njihovo poznanstvo proizvod hermetičkih društvenih krugova s Palm Beacha, a da osobno “nije njegov najveći obožavatelj”. U intervjuu 2002. godine izjavljuje kako je “riječ o fantastičnom muškarcu koji dobro živi i voli lijepe žene”.

Medijska mašinerija

A sada, ozbiljnije indikacije. U ono malo republikanskih medija što je ostalo na američkoj medijskoj pozornici Clintonovo ime nastoji se što čvršće vezati uz ono Jeffreyja Epsteina.

Omiljeni “Big Dog” Clinton, čija se administracija među Greenwich hipicima i mazalima od milja naziva “Sex between the Bushes” (Clintonov dupli mandat odrađen je u međusmjeni između Busha starijeg i Busha mlađeg, a aludira na aferu s Monicom Lewinsky), s Epsteinom je, čini se, imao daleko tješnju vezu nego što je to slučaj s Trumpom.

Fox News je iskopao letačke manifeste Epsteinove “Lolite Express” u kojima je Clinton, u periodu između 2001. i 2003., dakle neposredno nakon završetka mandata, u 26 navrata letao Epsteinovom erotskom igračkicom, a za jednog se od tih letova s milijarderom i bivšim predsjednikom družila i stanovita dama koja je u “charter log” upisana tek kao Tatiana.

Clinton je u nekoliko navrata za druženja s Epsteinom navodno otpuštao i agente Tajne službe na koje, kao bivši predsjednik, ima doživotno pravo, a jedna od možebitnih žrtava tvrdi da je Clintona sretala na Epsteinovu St. Jamesu, ali ga “nikada nije vidjela kako upražnjava odnose”.

Clintonov glasnogovornik objavio je priopćenje u kojem tvrdi da otok nikada nije posjetio, no njegove javne epifanije o Epsteinovu “prodornom intelektu i filantropskom sentimentu” nije umio utišati.

Medijska mašinerija demokrata iscrpljena je Clintonovim spolovilom, a sada je ponovno primorana o njemu pisati. “Stress relief” predstavlja činjenica što je Clintonova u ožujku definitivno otpisala kampanju za 2020. (na predsjedničkim debatama 2016. u publici su, podsjećamo, čučale žene koje su Clintona optuživale za seksualno zlostavljanje), ali sjena sumnje nepovratno baca džinovski hlad na brojna tjeskobna liberalna pera – jesmo li moralno kompromitirani dosadašnjim obranama Clintonovih afera i hoćemo li se, konačno, suglasiti s impotentnim republikanskim puritancima?

Epsteinov se slučaj s ove točke tek treba u cijelosti odmotati. U međuvremenu, suđenje čeka u Manhattan Metropolitan Correctional Centeru, bajbuku poznatijem kao “njujorški Guantanamo”, za debljinu knaufa od sebi sličnih, na pljuvomet od El Chapa koji upravo tamo čeka konačni premještaj za “Supermax”, američku državnu nekretninu gdje sunce sija tek 15 minuta dnevno.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(jutarnji.hr)

Demonizacija američko-mađarskog milijardera i “filantropa” židovskog porijekla Georgea Sorosa započela je diljem Srednje Europe krajem 2015. godine, što neki sociolozi tumače kao suvremenu manifestaciju starih antisemitskih zavjera

Europski nacionalisti i desničari sve češće optužuju George Sorosa (86) da koristi svoj novac za forsiranje liberalnih vrijednosti u njihovim društvima, što uključuje i podršku imigrantima, a ti verbalni napadi su se rasplamsali kada je veliki broj izbjeglica i migranata počeo dolaziti u Europu, navodi Associated press.

Dužnosnici tih zemalja pripisuju Sorosu sve moguće grijehe, a ta politička strategija izgleda ima za cilj da razotkriju projekte koje je on podržavao u zemljama središnje i istočne Europe u vrijeme njihove demokratske tranzicije.

To ipak nije bio slučaj do prije par godina, pa je 2012. godine tadašnji predsjednik Poljske Bronislaw Komorowski dodijelio Sorosu jedan od najviših poljskih ordena, zahvalivši mu za doprinos razvoju demokratskog civilnog društva poslije sloma komunizma.

Soroseve donacije unaprijedile su u bivšim komunističkim zemljama Europe stanje ljudskih prava, vladavinu zakona, prava Roma i pripadnika LGBT populacije, zdravstvene i obrazovne sustave, a poboljšale su i promet, navodi AP.

Mnogi čelnici i dužnosnici tih država koji se danas okreću protiv njega i optužuju ga za uništavanje njihovih zemalja, poput mađarskog premijera Viktora Orbana, bili su Sorosevi stipendisti 90-ih godina, zahvaljujući njegovom novcu su studirali na Zapadu ili dobivali sredstva za istraživanja.

Predsjednik vladajuće rumunjske Socijaldemokratske partije Liviu Dragnea rekao je da su Soros i njegovo djelovanje “posijali zlo u Rumunjskoj”.

Lider vladajuće partije u Poljskoj Jaroslaw Kaczynski optužio je Sorosa da pokušava uništiti tradicionalna društva forsiranjem multikulturalizma u tim zemljama.

“Soroseve ideje, ideje društava koja nemaju identitet, prikladne su za one koji imaju milijarde, jer je takvim društvom vrlo lako manipulirati”, rekao je Kaczynski.

Poslanica vladajućih poljskih konzervativaca Kristina Pavlovič nazvala ga je “najopasnijim čovjekom na svijetu” i kazala da njegove fondacije “financiraju antikišćanske i antidržavne aktivnosti”.

Ovakvu retoriku usmjerenu protiv Sorosa, kojem se pripisuju gotovo nadnaravne sposobnosti uništavanja tradicionalnih društava, sociolozi tumače kao modernu manifestaciju starih antisemitskih zavjera u vrijeme izraženog populističkog gnjeva usmjerenog protiv elita i Europske unije.

Sociolog i direktor varšavskog Instituta za javne poslove Jacek Kuharčika rekao je da je “taj narativ o Sorosu kao utjelovljenju zla započeo ruski predsjednik Vladimir Putin”, da se “on sada širi” i da je Soros “veoma koristan kao neprijatelj” u zemljama s dugom tradicijom antisemitizma, poput Rusije i Poljske.

“To je lov na vještice koji promoviraju autoritarni desničarski populisti. A iza toga stoji prikriveni antisemitizam. Zbog toga što promovira liberalne vrijednosti, ima židovsko podrijetlo i zato što je milijarder, Soros predstavlja savršenu figuru za objašnjavanje desnim biračima zašto je svijet takav kakav je”, rekao je Kuharčika.

Sam Soros je ranije rekao da njegova borba protiv netolerancije ima korijen u njegovom životu u Mađarskoj tijekom nacističke okupacije u vrijeme Drugog svjetskog rata. On i njegova obitelj preživjeli su Holokaust krijući svoj židovski identitet.

Soros je do sada, prema podacima njegove Fondacije za otvoreno društvo, donirao oko 12 milijardi dolara.

Od toga je oko 400 milijuna dolara pripalo Mađarskoj, čiji premijer Orban poduzima korake koji bi mogli primorati na zatvaranje budimpeštansko Srednjoeuropsko sveučilište koje je Soros osnovao 1991. godine u sklopu potpore nastajućim demokracijama u regiji.

Orban je Sorosa opisao kao “američkog financijskog špekulanta koji napada Mađarsku” i koji je “uništio živote milijuna Europljana”.

Glasnogovornica Soroseve Zaklade Laura Silber rekla je da “Orban koristi Sorosa kao žrtveno janje u pokušaju da skrene pažnju Mađara sa istinskih problema”, poput sve lošijeg zdravstvenog i obrazovnog sustava.
 
(fakti.org)

U mainstream medijima je uglavnom nezapaženo prošla vijest objavljena prošlog mjeseca, kad je George Soros prijavio američkoj poreznoj upravi promjenu u svom portfelju, što su tamo po zakonu dužni jednom u svaka tri mjeseca uraditi svi veliki investitori u javne dionice američkih korporacija

Tada je službeno objavljeno: George Soros je prodao gotovo sve udjele u dionicama američkih korporacija, i prebacio većinu novca iz dionica, dolara, i funti u rudnike zlata i bakra. Danas, nakon referendumske odluke Britanaca o izlasku iz EU, burze su u slobodnom padu, naročito američkih dionica, euro i funta su također naglo pali, ali cijena zlata je preko noći otišla u nebo!

Tako će najveći zagovornik ostanka Britanije u EU, i veliki zagovornik eurointegracija općenito, “filantrop i humanist”, opet – masno zaraditi. Uostalom, on je davno najavio da će u slučaju Brexita funta pasti za oko 20%, i pokazalo se da se njegovo predviđanje obistinilo.

U stvari, njegova se predviđanja obično obistinjuju. Kako to? Jednostavno. Taj “humanist i filantrop” je davne 1987. objavio knjigu “Alkemija financija”, u kojoj je ustvrdio da njegove izjave mogu kardinalno utjecati na tržišta, pa i na cijele ekonomije suverenih država. Ali, jasno, odmah se ogradio rekavši da se trudi ne davati takve izjave.

No to je fenomen inače poznat u ekonomiji: očekivanja stvaraju ekonomsku stvarnost. Kad svi očekuju, kao recimo kod nas dvijetisućitih, da će cijene nekretnina rasti, svi kupuju nekretnine, time se automatski povećava potražnja za nekretninama i njihove cijene rastu.

Isto je s dionicama, ako se očekuje da će cijena neke dionice rasti, ljudi je kupuju i ona raste. Kad se pak rašire glasine da će neka banka uskoro propasti, ljudi navale na šaltere da bi podigli svoj novac iz nje, i ona propadne. Na taj način se manipulira cijenama na tržištima: puštanjem glasina od strane moćnih igrača.

Kad je Wall Street Journal pred oko mjesec dana objavio konkretne podatke, pokazalo se da zlato ne kupuje samo on, nego i brojni drugi veliki hedge fondovi. Trideset milijardi dolara težak Sorosev fond, u kojem su on i njegova obitelj jedini ulagači (izašao je iz poslova s klijentima), smanjio je u prvom tromjsečju ove godine za 37% svoja ulaganja u dionice američkih tvrtki, a taj novac je prebacio u kupovinu opcija SPDR Gold Trusta, koji prati cijene zlatnih šipki.

Radi se o tzv. “bikovskim” opcijama, dakle – Soros je očekivao da će cijena zlata rasti, a dionica padati. No Sorosev fond je kupio i znatan udio, čak 1,7%, u najvećem svjetskom proizvođaču plemenitih metala i zlata, Barrick Gold Corp., krajem ožujka ove godine. To je trenutno najveća pojedinačna imovina njegovog fonda, bar što se tiče tvrtki izlistanih na američkim burzama – a što posjeduje u drugim dijelovima svijeta ne možemo znati.

“Soros je vjerojatno najzorniji primjer onih koji će podržati bilo što što slabi suverenitet nacionalnih država, sve što mijenja europske tradicije i kulturu”, rekao je za Sorosa nedavno Viktor Orban. “Aktivisti koji podržavaju masovnu imigraciju neizbježno postaju dijelom njegove međunarodne mreže za trgovinu ljudima.”

Nije neka tajna da upravo Soros financira masovni priljev imigranata u EU, i usmjerava ih u određene države tako što ih na bankomatima, kad se domognu odredišne zemlje, čeka – novac. Imigranti od NGO-a u Turskoj dobivaju i mobitele i kartice, a sve se kasnije vraća u Tursku. Mreža NGO-a koje financira Soros zadužena je i za prihvat imigranata i “podizanje svijesti” u javnosti o “potrebi ukidanja granica”.

Barrick gold co. je tvrtka sa sjedištem u Kanadi, najveća rudarska korporacija za zlato i plemenite metale. Njihovi su zlatni rudnici u Argentini, Australiji, Kanadi, Čileu, Dominikanskoj republici, Papui Novoj Gvineji, Peruu, Saudijskoj Arabiji, SAD i Zambiji, a rezerve se procjenjuju na 104 milijuna unci zlata, 888 milijuna unci srebra, i 14 milijardi funti bakra.

Godišnje proizvedu 7,2 milijuna unci zlata, a obzirom na trenutne cijene zlata, koje su kudikamo veće od ukupnih troškova iskopavanja, zarada je ogromna na tom poslu. Danas unca zlata vrijedi skoro 1400 dolara: kad je Soros početkom ove godine kupovao dionice, vrijedila je tek nešto preko tisuću.

Cijena zlata je u prvom tromjesečju skočila za punih 16%, a dionice Barricka još i više – za gotovo 40%. I to prije Brexita! A danas su cijene zlata eksplodirale. Soros je, dakle, zaradio ogroman novac na makinaciji cijenama zlata, čiji je rast posljedica Brexita, iako se on sam zalagao protiv Brexita! U čemu je kvaka?

Teško je reći i spekulirati kakvim je informacijama raspolagao i na što se kladio, no svakako da će taj njegov potez imati i međunarodne implikacije: pretpostavljalo se da je njegova nova fiksacija na zlato posljedica ekonomskog rata koji zapad, sa Sorosem kao glavnim svojim operativcem za poslove koje vlade same ne mogu odraditi u svoje ime, vodi protiv Putinove Rusije.

Putin naime ugrožava američke ekonomske interese, sprječavajući ih donekle u preuzimanju kontrole nad resursima u jednom za njih jako bitnom dijelu svijeta. Spekuliralo se da Soros kupuje zlato kako bi izazvao paniku na tržištima radi rušenja rublje. Kontroliranjem tržišta zlata i dizanjem njegove cijene Soros bi mogao vršiti pritisak na Putina i preko cijene zlata vršiti pritisak na vrijednost rublje.

Koliko je to realno, vidjet će se, no Rusija unatoč naporima zapada da je ekonomski oslabi, od rušenja cijena nafte do uvođenja sankcija, ne pokazuje nikakve znakove ekonomskog kolapsa, unatoč određenom padu sredinom prošle godine, koji je prekinut početkom ove. Spekuliralo se i da Soros računa sa slomom kineske ekonomije, što bi opet lansiralo cijene zlata u nebo.

Soros nije jedini – hedge fond Glenview Capital Management, te fondovi Citadel Advisors i Millennium Management su također krenuli u rasprodaju američkih dionica početkom godine. Glenview je vrijednost svojih američkih dionica smanjio za 22%, na 13,6 milijardi dolara; Citadel za 29%, na 38,8 milijardi dolara, i Millennium za 17%, na 36,5 milijardi, pokazuju njihove porezne prijave.

Bivši glavni strateg Sorosevog fonda, i sam multimilijarder, Stan Druckenmiller, je prošlog mjeseca rekao kako je većina njegove imovine uložena u zlato, i kako mu je ono trenutno glavna alokacija kapitala.
 
(dnevno.hr)

Ne on ne misli da vi živite kao prije 500 godina, već je možda imao plan križanja GMO kokoški sa bolivijskim kokoškama, ali da to nitko ne razotkrije?

Bill Gates jedan od najpoznatijih filantropa, čovjekoljupca koji u isto vrijeme voli ljude, i želi ih istrijebiti. Prema njegovom govoru prije par godina na TED konferenciji, on želi istrijebiti do 15% čovječanstva.

Bill Gates je već imao takve projekte kroz donacije siromašnim zemljama u obliku GMO banana, kokošjih zombi jaja… itd.

Bolivijska vlada je u odbila donaciju kokoši američkog milijerdera Billa Gatesa, a bolivijski su dužnosnici američkom milijarderu poručili da se informira o rastućem bolivijskom peradarskom sektoru.

“Kako on može misliti da živimo kao prije 500 godina, usred džungle, ne znajući kako nešto prozvesti?”, rekao je novinarima bolivijski ministar razvoja Cesar Cocarico.

“Uz dužno poštovanje, on bi trebao prestati govoriti o Boliviji”.

Gates, osnivač Microsofta i filantrop, nedavno je najavio da će donirati 100.000 kokoši zemljama s visokim stopama siromaštva, većinom državama subsaharske Afrike ali i Boliviji.

Bolivija godišnje proizvede 197 milijuna pilića i ima kapacitete za izvoz 36 milijuna, priopćila je bolivijska udruga peradara.

Bravo Bolivija!
 
(slobodnadalmacija.hr)

Još 2013. Bill Gates je najavio proizvodnju GMO zombi jaja od genetski modificiranih kokoški, a ovo je samo dodatak tome planu “filantropije” kojeg puno ljudi ne razumije

Uzgojem pet kokoši i prodajom jaja farmer bi u Africi mogao ostvariti dovoljan prihod da se izvuče iz ekstremnog siromaštva.

Suosnivač Microsofta i najbogatiji čovjek na svijetu Bill Gates pokrenuo je humanitarni projekt kojim će, vjeruje, ublažiti ekstremno siromaštvo u subsaharskoj Africi. Donirat će kokoši najsiromašnijim farmerima.

Visokokvalitetne nesilice

Prema njegovim izračunima, svaki farmer koji uzgaja pet kokoši prodajući jaja može ostvariti godišnji prihod od oko tisuću američkih dolara.

Granica siromaštva u najsiromašnijim subsaharskim državama iznosi 700 dolara na godinu i na taj način farmeri bi ostvarili osnovni prihod za sebe i svoje obitelji. U sljedećih nekoliko mjeseci bit će ukupno podijeljeno 100.000 kokoši.

Gatesov je osnovni cilj poduprijeti 30 posto ruralnih obitelji u subsaharskoj Africi. Za razliku od kokoši koje se sada uzgajaju u tom području, kokoši koje Gates donira bit će cijepljene i dobrog zdravstvenog stanja čime će se “kokošji fond” u tom dijelu svijeta znatno oporaviti. Inače, UN procjenjuje da 41 posto stanovništva subsaharske Afrike živi u ekstremnoj bijedi.

Unatoč tomu, Gatesov plan već je potaknuo i neke nedoumice. Prije svega, pitanje je gdje će i na koji način farmeri naći dovoljno visokokvalitetne hrane za prehranu životinja bez koje razina produktivnosti pada. Pojednostavljeno, bez balansirane hrane kokoši ne nesu onoliko jaja koliko ih nesu na suvremenim farmama. Drugo je pitanje hoće li nagla pojava velikog broja jaja na tržištu srušiti njihovu cijenu i ugroziti ekonomsku računicu cijelog projekta. Gates smatra da su to mogući rizici, ali da svakako vrijedi pokušati.

Najveći filantrop u povijesti koji hoće istrijebiti milijardu ljudi

Inače, Bill Gates jedan je od najvećih filantropa u povijesti. Prije nekoliko godina prenio je najveći dio svog osobnog bogatstva na zakladu “Melinda and Bill Gates Foundation” koja razvija cijeli niz globalno značajnih socijalnih programa, posebno onih s naglaskom iskorjenjivanja ekstremnog siromaštva. Zakladu je osnovao njegov otac koji je otvoreno zagovarao eugeniku i istrijebljenje ljudi.

Tako je zaklada već radila i na poboljšanju navodnjavanja u Africi, a projekt s kokošima njegova je nadogradnja, na čak i pomalo bizaran projekt GMO bananama kojima Gates želi nahraniti Afriku.

 
(vecernji.hr)

“Besplatan poklon ne postoji i “filantro-kapitalizam” omogućava maloj skupini super bogatih pojedinaca preveliku ulogu u globalnom kreiranju politike, potkopava temelje vladinih socijalnih usluga i čini ih podložnim korporativnim interesima”, kaže sociologinja Linsey McGoey.

Većina velikih zaklada u rangu sa zakladom “The Bill & Melinda Gates” su bile metom preispitivanja od strane akademika i novinara, ali ipak, kao neosporno najutjecajnija privatna zaklada danas na svijetu, nikada nije dobila dovoljno kritične pozornosti.

Tek malen dio nezavisnih medija ili akademskih članaka pokušava ukazati na aktivnosti te zaklade koje nisu pozitivne. Primjerice, u tom kontekstu se spominje važan izvještaj LA Timesa koji postavlja pitanje da li opsežna ulaganja zaklade u trgovačka društva i naftu potkopavaju Gatesovu “humanu javnozdravstvenu” misiju.

Nešto kasnije, primjerice, liječnik iz Londona, David McCoy, analizira ukupne potpore zaklade u području globalnog zdravlja i otkriva da je tek mali postotak usmjeren istraživačima izvan Europe i Sjeverne Amerike, te se time zapravo potiče rast nejednakosti u istraživanjima i razvojnim kapacitetima između globalnog sjevera i globalnog juga i ograničava sposobnost istraživača na južnoj polutci za razvoj domaćih tehnoloških rješenja, a to, naravno, ima vrlo neugodne implikacije.

Diane Ravitch, povjesničarka i politička analitičarka, kritički seosvrnula na Gatesovu zakladu i njenu ulogu u američkom javnom obrazovanju. To su važne kritike, ali one budu raspršene u nekoliko članaka u znanstvenim časopisima i nikada ne stignu do šire javnosti.

Otkuda nedostatak pažnje? Vrijeme je jedan od razloga. Ključna je brzina kojom je Zaklada Gates postala značajan i moćan igrač u Sjedinjenim Državama, ali i globalnoj političkoj areni, te time naprosto izmakla akademskoj kritici postignuća ili neuspjeha.

Postoji uzrečica koja za filantropiju kao ideju kaže da je to način da se ulaganjem malo novca osigura pristup velikim količinama istog. No, šalu na stranu, 26 milijardi dolara Zaklade Gates nije mali novac, naročito ako se sredstva rasporede diljem svijeta kako bi se osigurao pristup resursima koji vrijede daleko više.

Gatesov filantropski model u “popravljanju” svijeta se zasniva na javno-privatnom partnerstvu, dijelom kroz financiranje ciljanih istraživanja, ali uglavnom kroz javno zagovaranje i lobiranje oslobođeno poreza, kako bi se utjecalo na vlade i promjene njihovih politika. Stari oprobani recept.

Promjena politike često znači eksplicitno pogodovanje korporativnim investitorima, koja poduzetnici poput Gatesa i njegove zaklade predstavljaju kao čin poticanja napretka. No, kako to obično biva, ogromne dobiti korporacija i javno dobro se često sukobljavaju kada jednom “projekt” bude pokrenut.

Na primjer, kemijski div Monsanto u partnerstvu sa Zakladom Gates kroz svoju globalne humanitarne poljoprivredne poslove, ujedno radi na suzbijanju lokalne razmjene sjemena i ekološki održive poljoprivredne prakse u Indiji, Africi i drugdje.

Jedan od primjera suradnje zaklade bračnog para Gates i Monsanta jest Indija. Izvješće Mahyco-Monsanto tvrdi kako je korištenje njihovog GMO sjemena pamuka uvećalo prihode lokalnih poljoprivrednika na preko 31 500 crora indijskih rupija. Ovdje treba pojasniti da je jedna crora rupija prema indijskom numeričkom sustavu numeričkom sustavu predstavlja 10 milijuna rupija, što znači da su ti prihodi u dolarskoj protuvrijednosti uvećani za 462 milijarde dolara, dok podaci indijske državne agencije govore suprotno.

Njihovo izvješće navodi da je poljoprivredna proizvodnja pamuka u teškoj krizi, te da je nakon deset godina korištenja Monsantovog transgenetskog sjemena, samo u periodu od 2011. – 2012. uvelike porasla stopa samoubojstava kod farmera. Naime, urod kontinuirano podbacuje, a poljoprivrednici nemaju čime kupiti novo sjeme, a moraju kupiti od Monsanta, pa su im obitelji osuđene na gladovanje.

Prema državnim podacima, u 2011. godini je dvije trećine područja sa zasadima pamuka u pokrajini Andra Pradesh propalo, što je gubitak od 50% uroda. U regiji Maharashtra je urod također podbacio, usprkos povećanju područja s nasadima pamuka. Prošle godine su vlasti u Maharashtri najavile takozvani “bailout”, odnosno prolongirani bankrot za proizvodnju pamuka, soje i riže. Autohtone sorte sjemena više ne smiju koristiti.

Valja se prisjetiti i konferencije održane u ožujku u Londonu, u organizaciji Zaklade Bill&Melinda Gates i sveprisutnog USAID-a (United States Agency for International Development). Na tom tajnovitom sastanku su mogli sudjelovati samo donatori i velike kompanije proizvođača patentiranog sjemena, npr. Monsanto, koje žele svoje proizvode prodavati u Africi. Naravno, cilj je, već spomenuto, povećati i osigurati korporativnu kontrolu nad sjemenom.

Poanta takvog skupa je da Zapad vidi afričku poljoprivredu kao “poslovnu priliku”, a toplim zvučnim pojmovima poput “hranjenja Afrike” ili “spašavanja milijuna ljudi od siromaštva” nam “maže oči” (G8).

Tu je i drugi partner zaklade, farmaceutski div Glaxo Smith Kline, koji u suradnji sa zakladom Gates kontrolira ogromnu svjetsku potražnju, načine plaćanja i isporuke cjepiva za javno zdravlje na globalnoj razini.

Spomenimo da je i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) primala donacije od filantropskih zaklada poput Zaklade Bill&Melinda Gates (18%) i Zaklade Rockefeller. Od ostalih, 7% od nevladinih organizacija, među kojima je daleko najveća Rotary International za rad na iskorjenjivanju dječje paralize.

Nedavno brazilski izaslanik na sastanku Svjetske zdravstvene organizacije izjavljuje da “postoji opći osjećaj među zemljama članicama da bogate zemlje poput Sjedinjenih Država maskiraju trgovinu i komercijalne interese u okviru navodnog javnog zdravstva”.

“Prisjetite se nedavnog pritiska Sjedinjenih Država na WHO da se ukloni jedan savjetnik koji je bio kritičan spram trgovinskih sporazuma koji preferiraju određenu industriju lijekova i velikim korporacijama za proizvodnju šećera iz trske. Taj proces je sve učinkovitiji, kada dobrovoljni prilozi dominiraju u financiranju agencije”, kaže brazilski izaslanik.

Zaklada Gates je aktivna i na domaćem terenu, u Sjedinjenim Državama, gdje sudjeluje u radu na reformama obrazovanja, a tu je zaklada usmjerila sredstva za promicanje tržišne dominacije uz pomoć svojeg britanskog korporativnog partnera, najveće svjetske izdavačke kompanije Pearson Education.

Zaklada Gates, kao i Bill Gates osobno, posjeduje dionice raznih partnerskih kompanija i po njima ostvaruje dobit. Dakle, zaklada posjeduje portfolio za generiranje dobiti, a to je u nesuglasju s deklariranom neprofitnom misijom zaklade.

To su, na primjer, latinoamerička Coca Cola, Femsa distributerstvo i pet multinacionalnih naftnih korporacija sa sjedištem u Nigeriji. Zahvaljujući Gatesu sada svaki i najudaljeniji zaseok može dobiti što mu treba…Coca Colu. 2015. su Gatesovi pod pritiskom javnosti, te prodaju vlasničke udjele u Coca Coli, Exxonu i McDonaldu. (Opširnije: The Reproach of Hunger: Food, Justice, and Money in the Twenty-First Century)

Gatesova zaklada je diljem svijeta, pa i u delti Nigera donirala velike količine cjepiva i to u vrijednosti od 218 milijuna dolara, no istovremeno je, bez obzira na veliku brigu za zdravlje lokalnog stanovništva, uložila 423 milijuna dolara u unosne poslove, primjerice u Nigeriji s kompanijama Royal Dutch Shell, Exxon Mobil Corp., Chevron Corp. i Total France. Redom su to kompanije koje su izravno odgovorne za teška zagađenja delte Nigera u mjeri koja nikada ne bi bila dozvoljena u Sjedinjenim Državama ili „civiliziranoj“ Europi.

Štoviše, lokalno stanovništvo i vlada krivi upravo naftne kompanije da su uzrokovale bolesti poput onih koje Gatesova zaklada „želi“ suzbiti, o čemu je opširnije pisao LA Times.

Ove kompanije imaju velike koristi od žestokog lobiranja Zaklade Gates protiv oporezivanja.

Kritika ovakvih filantropskih zaklada često bude ušutkana zahvaljujući činjenici da one obilato koriste svoj utjecaj u političkom životu kako bi držale pod kontrolom medije. Nedavno je Gatesova zaklada preuzela pokroviteljstvo nad Guardianovom inicijativom pod nazivom „Global Development“ . Guardian još jednom postaje vrlo popustljiv u stavu spram korporativne dominacije u razvojnoj pomoći. No, to nije novost, jer taj list koji važi kao glasnogovornik progresivnog liberalizma zapravo nije ništa drugo nego sluga korporativnih snaga. No, o tome više drugom prilikom.

Zaklada Gates, također, doslovno dominira vijestima vezanim uz pitanja zdravstvenih problema na globalnoj razini.

U intervjuu za Forbes, Gates je objašnjavao kako će Big Pharma prodajom cjepiva osigurati profitabilnost, ali ujedno i napredak u zdravlju stanovništva u zemljama Trećeg svijeta.

Pojedine zemlje donatori su bile šokirane kada je UNICEF po prvi puta objavio da je bio prisiljen platiti umjetno povišene cijene za cjepiva na temelju sklopljenog sporazuma pod nazivom „Napredno tržišno opredjeljenje“ (Advance Market Commitment), koji je potpisan zahvaljujući posredovanju Zaklade Gates kako bi se značajno povećao profit tvrtke Big Pharma.

Stoga, ne začuđuje zabrinutost da bi izvješća o učinkovitosti određenog cjepiva mogla biti iskrivljena od strane proizvođača koji ima monopol, a u svrhu marketinških ciljeva.

Nema sumnje da su cjepiva spašavala živote, ali 2009. godine, analiza u britanskom medicinskom časopisu Lancet izražava sumnju i zabrinutost oko uzorka po kojemu zaklada donira, a naročito preispituju pitanje ispravnosti odluke o davanju „dobrotvornih“ priloga Međunarodnoj financijskoj korporaciji (IFC) u sklopu grupacije Svjetske banke.

2010. godine Zaklada Gates najavljuje donaciju u iznosu 1,5 milijarde dolara za „zdravlje majki“ u zemljama u razvoju i tijekom sljedećih pet godina je to bilo dobro primljeno, pokazalo rezultate, smanjena je smrtnost majki i novorođenčadi, no inicijativa se ponovo pokazala financijskom polugom i omogućila da Gatesov „Fond zdravlja u Africi“ preko Međunarodne financijske korporacije (IFC) uspostavlja nove mehanizme za svjetske zdravstvene organizacije i nacionalne zdravstvene proračune u zdravstvene ustanove u privatnom sektoru. Još jednom se utiče na nacionalnu politiku zemalja u razvoju u Africi koje mijenjaju postojeće zakone i donose nove koji pogoduju privatnim interesima, a ne nacionalnim.

Gatesova zaklada uvjetuje da za donirana sredstva moraju biti korištene američke tehnologije, istraživanja, lijekovi i tretmani, a kako Gates drži da zdravstveni sustavi moraju biti održivi i isplativi, iskorištava sredstva za učinkovito preusmjeravanje ulaganja raspoloživih sredstava u financiranje nevladinih organizacija, te u privatni sektor na štetu nacionalnog. Potraga za profitabilnošću u korist korporativnih interesa pokazuje posve drukčiju sliku o osmišljavanju i provedbi programa zaklade.

Nema sumnje, Zaklada Gates iskorištava svoje vlastite doprinose kako bi dominirala i fokusirala vanjska sredstva u svoje intenzivne, vertikalno integrirane programe. Kontrolirani odozgo i izdaleka, programi preusmjeravaju sva raspoloživa sredstva u privremene i nestalne zdravstvene programe. Vertikalna integracija podrazumijeva da Zaklada Gates kontrolira svaki aspekt projekta, a koji nestaje onog trenutka kada se iscrpe sredstva za financiranje.

Horizontalni razvoj medicinskih usluga i lokalnih sposobnosti na terenu nestaju, što znači da tada afrički liječnici, ponovo u nedostatku resursa i sveobuhvatnih nacionalnih sustava i zdravstvenih programa, moraju gledati kako im pacijenti umiru od inače lako izlječivih bolesti, kada postoji osnovna medicinska infrastruktura. No, u tom trenutku je Gatesova ili neka druga filantropska zaklada s korporativnim partnerima već u nekoj drugoj zemlji Trećeg svijeta koja treba njihovu „pomoć“.

Je li uopće potrebno spomenuti da u nekom poštenijem, uljuđenijem i pravednijem sustavu na svjetskoj razini, ovakvih filantropa ne bi ni trebalo biti.

Tragično, ali moćni zagovaraju moćne, a korupcija iznjedruje još više korupcije.

Asimetričan pritisak koji velike korporacije vrše na gotovo sve vlade nerazvijenih ili „zemalja u razvoju“, kao i na svoje vlastite, predstavljaju prijetnju budućnosti tih zemalja, ali i budućnosti demokracije.

Možda je najjasniji primjer škakljivo područje zaštite globalnih patenata. Već desetljećima aktivisti diljem svijeta upozoravaju na globalne zakone o patentima koji su prepreka pristupu povoljnim lijekovima ili sjemenu. Bill Gates se ne slaže. On ostaje tvrdi zagovornik jake zaštite patenata još od ’90-ih.

Danas, unatoč ogromnom globalnom utjecaju Zaklade Gates, zakonodavci uglavnom šute o negativnim posljedicama njihovih radnji, a interes za reformu filantropskog sektora je u odnosu na proteklo desetljeće oslabio.

Filantro-kapitalisti su, čini se, ušutkali svoje kritičare, te će do daljnjega stvarati monopole na globalnom tržištu hranom, lijekovima i drugim elementarnim dobrima.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

Znanstvena istraživanja sigurnosti genetski modificirane hrane često su financirana od strane giganata agrobiznisa kao što je “Monsanto”, ali “Fondacija Bill i Melinde Gates” pojavila se kao jedan od najvećih podržavaoca takozvane “frankenštajn hrane”, kao dio njihovih napora da promoviraju jeftinu hranu za afrički narod

Rat za džepove i trbuhe potrošača podignut je na višu razinu, s nagradom od 5,6 milijuna dolara koji je Sveučilištu Cornell ponudila grupa sponzorirana od strane filantropa Billa Gatesa, kako bi bio kreiran program koji će “obnoviti značaj znanstvenih dokaza prilikom donošenja odluka” – odnosno misija za pronalaženje činjenica, koja se smatra tajnim PR potezom predstavnika agrobiznisa.

Prema riječima Stacy Malkan iz skupine “Amerika ima pravo znati”, Cornell Savez za znanost (KAN), koju financira zaklada Billa i Melinde Gates, promovira proizvodnju i uporabu GMO-a, za koji mnogi smatraju da uzrokuje rak. Vjeruje se da neki znanstvenici surađuju sa agrohemijske industrijom u proizvodnji onoga za što mnogi misle da je neiskreno izvještavanje o efektima koje genetski modificirana hrana ima na ljudski organizam.

KAN, koji je počeo s radom 2014. godine, predstavlja se kao neprofitna organizacija koja zagovara pristup biotehnologiji kako bi se pobijedila glad u svijetu i neuhranjenost u zemljama u razvoju. Ovu skupinu optužuju za promoviranje interesa agrokemijskih giganata, uključujući “Monsanto”, “Dow” i “DuPont”.

Njihova PR kampanja se selektivno bavi genetski modificiranom hranom, izbjegavajući saznanja na tisuće znanstvenih dokumenata u kojima se objašnjavaju potencijalni negativni učinci GMO usjeva. Politički direktor KAN-a Mark Linas živopisno je ilustrirao kako pro-GMO propagandna mašinerija funkcionira.

U članku za “New York Times”, on je za zabranu kultiviranja genetski modificiranih usjeva u više od polovice zemalja EU okrivio popularni stav “okretanja protiv znanosti”, nazvavši te zemlje-članice “koalicijom neukih”.

PR taktika agrobiznis industrije, na koju se KAN oslanja, promovira lažnu ideju sigurnosti i neophodnosti genetski modificirane hrane, navodi se u novom izvješću skupine “Prijatelji Zemlje”.

S druge strane, novinarka “Boston Globe” Laura Kranc, izvijestila je da je direktor “Monsanta” rekao profesoru Harvarda Kalestous Yumi da napiše studiju u kojoj bi objasnio neophodnost da se afrički narod hrani GMO hranom. “Monsanto” nije samo predložio tu temu profesoru Kalestousu Yumi.

“Išli su toliko daleko da su osigurali sažetak onoga što bi izvješće trebalo reći i predložili naslov. Tvrtka je tada povezala profesora s jednom marketinškom tvrtkom kako bi promovirali studiju na internetu, kao dio strategije da se dobije naklonost čitatelja i zakonodavaca”, napisala je Kranc.

Yuma je rekao da “Monsanto” nije financirao njegovo istraživanje, tvrdeći da je novac dobio od Gates fondacije, organizacije koja već dugo surađuje s “Monsantom” u protežiranju GMO projekata.

Prema analizama iz 2014, skoro 3 milijarde dolara iz Gates fondacije, namijenjenih smanjenju gladi u Africi, zapravo su otišle u bogate zemlje, uglavnom sveučilištima i istraživačkim centrima.

Iz KAN-a tvrde da nisu svjesni veza između PR-ova agrobiznisa i znanstvenika koji su “pridonijeli znanstvenom konsenzusu o sigurnosti GMO-a”. Timothy Wise, profesor Sveučilišta Tufts, u članku “Rat kritičara GMO” ukazuje na nedostatak znanstvenih dokaza u GMO debati, i primjećuje ulogu masovnih medija u lažnim izvještavanjem o GMO.

“Ono što vidimo je orkestrirana kampanja kojom se kritičari GMO obilježavaju kao antinaučnici, dok se pritom ne nudi ozbiljna diskusija o znanstvenim kontroverzama koje postoje”, napisao je Wise.

On je dodao da je jedan od indikatora te kampanje novčana nagrada koju Zaklada Gates daje Cornell Sveučilištu za “depolarizaciju debate o GMO”.

“Zaklada Gates plaća znanstvenicima i odvjetnicima na Cornellu da bi im pomogla uvjeriti neuku publiku koja ‘možda nije dobro informirana’ – da su neuki i da im je ispran mozak. To je kao da depolarizujete oružani sukob tako što jednoj strani dajete više oružja”, tvrdi Wise.

Direktorica KAN-a doktorica Sara Evanega tvrdi da njezina skupina nije povezana, niti da dobiva novac od agrokemijske industrije. “Mi ne pišemo za inustriju, nismo njihovi odvjetnici niti promoviramo proizvode te industrije”, istaknula je Sara Evanega.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Papa Franjo želi koristiti internet za širenje moralnih poruka Crkve, a Google je Bog interneta

Papa Franjo I. svojedobno je opisao internet kao “božji dar”. Papa vjerojatno dobro poznaje Boga, a u petak će imati priliku upoznati čovjeka koji je šef interneta, ili barem najbliže što bi s takvoj funkciji moglo biti.

Bivši predsjednik uprave Googlea Eric Schmidt sastat će se s Papom na 15 minuta u Vatikanu. Schmidt je vodio Googleovu uspješnu bitku za dominaciju na internetu, a nakon što je firma restrukturirana u holding Alphabet ostao je na visokoj funkciji izvršnog predsjednika. Schmidt je jedan od apsolutno najutjecajnijih ljudi tehnološke industrije i veliki filantrop.

Izvori iz Vatikana na koje se poziva Guardian, kažu da će se sastanak održati u četiri oka bez zapisnika, a s Papom i Schmidtom trebao bi biti i bivši dužnosnik State Departmenta Jared Cohen koji je sada direktor firme Google Ideas i sa Schmidtom je napisao zapaženu knjigu iz 2013. ” The New Digital Age: Reshaping the Future of People, Nations and Business”. Prva informacija o susretu prošla je gotovo nezapaženo, u tvitu korisnika Iacopa Scaramuzzija koji se predstavlja kao ekspert za Vatikan.

Papa tvrdi da je internet mjesto susreta i solidarnosti

Papa Franjo jednom je izjavio da nema kompjutor. U legendarnom govoru o tehnologiji 2014. rekao je da je internet platforma koja nudi “ogromne mogućnosti za susret i solidarnost i to je istinski dobro”.

“U ovakvom svijetu mediji nam mogu pomoći da osjetimo kako smo bliži jedni drugima, stvoriti osjećaj jedinstva ljudske porodice koje onda može nadahnuti solidarnost i ozbiljna nastojanja da osiguramo dostojanstveniji život svima”, rekao je Papa.

Franjo je prvi papa koji redovno tvita na profilu @pontifex koji je otvorio njegov prethodnik Papa Benedikt XVI. i ima 8,4 milijuna followera. Jednom je bio i domaćin Google Hangoutsa u Vatikanu.

Na novoj funkciji u Alphabetu Eric Schmidt prvenstveo radi kao globalni ambasador Googlea, politički je aktivni liberal, donator Baracka Obame i član Savjetničkog odbora za znanost i tehnologiju Bijele kuće.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Danas će Bill Gates će objaviti jedno od najvećih partnerstvu u području čiste energije u povijesti, navodi se u novom izvješću ClimateWire

Riječ je fondu koji će se usmjeriti na istraživanje i uvođenje novih izvora energije bez ugljika, a financirat će se milijardama dolara Gatesa i drugih filantropa.

U isto vrijeme, koalicija zemalja, uključujući SAD i Indiju, složila se da će udvostručiti svoja finansciranja za istraživanja i razvoj čiste energije. Najava dolazi u vrijeme godišnjeg summita Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, koji počinje u Parizu u ponedjeljak.

“Ovo je najveća partnerska suradnja u istraživanju i razvoju u povijesti”, rekao je izvor Greenwirea.

Gates je nedavno dao naslutiti da planira uložiti oko 2 milijarde dolara osobnog bogatstva u tehnologije čiste energije.

Njegov cilj je da se omogući da čovječanstvo dođe do nulte globalne emisije ugljičnog dioksida u sljedećih 35 godina, a što će zahtijevati ogromne napretke u nuklearnim, solarnim i vjetrenim elektranama.

Nedavno je u svojim predavanjima iznio formulu za smanjenje emisije ugljičnog dioksida, u toj formuli stoji i čovjek kao komponenta koju treba smanjiti.

“Upravo sada, svijet troši samo nekoliko milijardi dolara godišnje na istraživanje u ranoj fazi ideje za nultu ugljičnu energiju”, napisao je Gates ranije. “Ta ulaganja bi trebala biti dva ili tri puta veća.”

Detalji novog fonda još nisu jasni, ali Gates je uložio u niz ambicioznih energetskih tehnologija u prošlosti, te izrazio interes za brojna druga.

Jedno od Gatesovih ulaganja, Terrapower, fokusira se na male, natrijski hlađene nuklearne reaktore, koji bi mogli koristiti osiromašeni uran za gorivo. Gates je također spomenuo solarna kemijska goriva kao područje interesa, korištenjem solarne energije za proizvodnju goriva zasnovanog na ugljikovodika koje bi efektivno bilo ugljično neutralno.

On je također izrazio interes za visinske vjetroelektrane, koje bi koristile zračna kretanja za energiju vjetra.

S obzirom na ambiciozan cilj i značajna sredstva koja stoje iza njega, čak i egzotične energijske sheme mogle bi biti predmet ulaganja.
 
(biznis.ba/uredio:nsp)

Henry (Alfred) Kissinger, filantrop, diplomat i bivši američki državni tajnik, američki diplomat i političar njemačkog porijekla, u svojoj novoj knjizi objašnjava kako je došlo do potpune promjene načina na koji promatramo aktualne političke i oružane sukobe diljem svijeta

Henry Kissinger, dobitnik Nobelove nagrade za mir (1973) i doajen američke nacionalne sigurnosti, pozvao je Sjedinjene Američke Države da surađuju s drugima u stvaranju novog svjetskog poretka.

Vrijeme je, smatra Kissinger, da se globalna politička struktura preoblikuje kako bi bila održiva u novim političko-ekonomsko-društvenim okolnostima.

U tekstu za američki Wall Street Journal Henry Kissinger, savjetnik za nacionalnu sigurnost i državni tajnik u vrijeme američkih predsjednika Richarda Nixona i Geralda Forda, koji je savjetovao i kasnije američke administracije, konstatira da je svijet u kaosu. Kissinger, vidljivo je iz teksta, potiče glavne svjetske igrače, a naročito SAD, da surađuju kako bi se ostvario krajnji cilj novog svjetskog poretka.

“Libija je u građanskom ratu, fundamentalističke armije proglasile su i grade kalifat u Siriji i Iraku, a afganistanska mlada demokracija gotovo je paralizirana. Uz to, tenzije s Rusijom su obnovljene, a odnosi s Kinom kližu od priča o suradnji do javnih optužbi”, počinje svoj komentar Kissinger te zaključuje da je poredak aktualan u modernom dobu trenutačno u velikoj krizi.

“Potragu za svjetskim poretkom dugo su predvodila zapadna društva, vodeći se vlastitim konceptima vrijednosti. Nakon Drugoga svjetskog rata vodstvo svijeta preuzeo je SAD, nacija sazdana na ideji slobode i predstavničke vladavine.”

SAD je svoj uspon vezivao uz širenje slobode i demokracije, što je smatrao načinom da se osigura trajni mir u svijetu”, navodi Kissinger. “Tradicionalni europski stav u izgradnji svjetskog potreka polazio je od uvjerenja da su ljudi i države inherentno kompetitivni. A kako bi se spriječile posljedice sukobljenih ambicija, nužni su bili ravnoteža moći i prosvijećeni šefovi država”, piše Kissinger.

Težnja demokraciji

Prema američkom stajalištu, ljudi su razumni i teže mirnom pronalasku kompromisa i zdravorazumskih rješenja. Upravo zato je širenje demokracije bilo glavni cilj kako bi se osigurao međunarodni red i poredak. Slobodna tržišta osiguravaju napredak pojedinaca, obogaćuju društva i zamjenjuju ekonomsku međuovisnost međunarodnim rivalstvom, piše Kissinger.

Prema njegovu mišljenju, pokušaj Zapada da uspostavi svjetski poredak u mnogočemu se pokazao plodonosnim. Samostalne suverene države vladaju većim dijelom svijeta. Širenje demokracije postalo je opća težnja. Globalne komunikacije i financijske mreže rade u realnom vremenu.

Od 1948. do kraja prošlog stoljeća može se, ističe on, govoriti o kratkom razdoblju u ljudskoj povijesti kad je svjetski poredak živio na temelju američkog idealizma i tradicionalnog europskog koncepta državnosti i ravnoteže moći. No, veliki dijelovi svijeta nikad nisu dijelili zapadnjački koncept reda. To sada dolazi do izražaja, primjerice, u slučaju krize u Ukrajini i Južnom kineskom moru. Poredak koji je proglasio Zapad sada je na prekretnici, upozorava.

U 91. godini, dobitnik Nobelove nagrade za mir i zakleti neprijatelj politički lijevo orijentiranih uskoro će objaviti knjigu “Svjetski poredak”, a uoči toga je objavljena ova njegova analiza.

Globalne promjene

Prema Kissingeru, sama priroda države, kao osnovne jedinice međunarodnog života, trenutačno je pod pritiskom. Naime, Europa pokušava transcendirati državu i voditi vanjsku politiku samo na osnovi diplomacije i suradnje, za razliku od vanjske politike koja koristi sredstva prisile. No, teško da zahtjev za legitimnost odvojen od koncepta strategije može održati svjetski poredak.

A Europa još nema atribute države, što izaziva interni vakuum moći i neravnotežu moći na njenim granicama. Istodobno su se dijelovi Bliskog istoka raspali po sektaškom i etničkom ključu i međusobno su u ratu; vjerske milicije i sile koje ih podržavaju krše granice i suverenost zemalja kako im se prohtije, dovodeći do fenomena propalih država koje ne kontroliraju teritorij.

Izazov u Aziji je druge vrste i različit od izazova u Europi: principi ravnoteže moći prevladavaju neovisno o dogovorenom konceptu legitimnosti, zbog čega dolazi do sukoba na granici oružane konfrontacije. Sukob između međunarodne ekonomije i političkih institucija koje njome vladaju slabi osjećaj zajedničkog cilja koji je nužan za svjetski poredak.

Gospodarski sustav je postao globalan dok politička struktura svijeta ostaje temeljena na državama-nacijama. Dok ekonomska globalizacija teži potiranju državnih granica, vanjska politika ih teži potvrditi, s naglaskom na konfliktne nacionalne interese ili ideale poretka.

Ta je dinamika, kako ističe, stvorila desetljeća održivog ekonomskog rasta, uz povremene financijske krize koje, kako se čini, eskaliraju u svojim proporcijama – u Latinskoj Americi u 80-ima, u Aziji 1997., u Rusiji 1998., u SAD-u 2001. te ponovno 2007., a u Europi 2010. godine.

Pobjednici ne dvoje o vrijednosti trenutačnog sustava. No, gubitnici, primjerice južna Europa i sve na njenoj granici, pokušavaju isplivati iz krize pomoću sredstava koja negiraju ili barem opstruiraju funkcioniranje globalnog ekonomskog poretka.

No, međunarodni poredak suočava se s paradoksom, smatra Kissinger. Naime, prosperitet ovisi o uspjehu globalizacije, ali proces izaziva političku reakciju koja često uzurpira njene ciljeve. Sljedeća slabost trenutačnog poretka je nedostatak učinkovitog mehanizma koji će služiti kao savjetodavno tijelo velikim silama i putem kojeg će surađivati na najvažnijim pitanjima.

To se čini kontradiktornim s obzirom na to da trenutačno postoji više međunarodnih foruma nego ikad prije u povijesti. No, priroda i učestalost tih sastanaka ne idu naruku elaboraciji dugoročne strategije, već je, upravo suprotno, podrivaju. Takva situacija ne dopušta da se krene dalje od rasprave o taktičkim pitanjima i u najgoroj mogućoj varijanti služi kao događaj od socijalne vrijednosti.

Odnosi među regijama

Suvremena struktura međunarodnih pravila i normi, ako se želi pokazati relevantnom, ne može postojati samo u formi deklaracija, mora se gajiti kao stvar zajedničkih uvjerenja, piše Kissinger.

Naime, kazna za neuspjeh neće biti veliki rat među državama, već stvaranje sfera utjecaja, što se vidi na određenim unutarnjopolitičkim strukturama i tipovima vladavine. Svaka sfera će se naći u iskušenju da testira svoju snagu protiv drugog entiteta koji drži nelegitimnim. Borba između regija mogla bi biti i veći problem od borbe među državama.

Zato će potraga za svjetskim poretkom iziskivati koherentnu strategiju kako bi se oblikovao koncept unutarnjeg poretka u raznim regijama i kako bi se uspostavio odnos među tim regijama. No, ti ciljevi nisu nužno povezani. Naime, uspjeh radikalnog pokreta koji uspostavlja red u jednoj regiji može istodobno potaknuti previranja u drugim regijama. Vojna dominacija jedne zemlje u regiji, čak i ako to znači unutarnji red, može izazvati krizu u ostatku svijeta.

Sveobuhvatna strategija

“Naša najbolja šansa u kojoj treba tražiti inspiraciju je svjetski poredak koji potiče individualno dostojanstvo, vladu participacije i međunarodnu suradnju u skladu s dogovorenim pravilima. No, da bismo došli do toga, trebamo proći nekoliko međufaza. Kako bi SAD igrao odgovornu ulogu u evoluciji svjetskog poretka u 21. stoljeću, mora biti spreman odgovoriti na nekoliko pitanja: Što želimo spriječiti, bez obzira na koji način, i ako ćemo to trebati napraviti sami? Što želimo postići, čak i ako nas ne prati podrška? Što želimo postići, odnosno izbjeći, samo u slučaju da imamo podršku Saveza? U što se ne želimo upuštati, čak i ako postoje zahtjevi od multilateralne skupine ili saveza? Koje vrijednosti želimo promovirati?”, pita Kissinger i zaključuje:

“Za SAD to znači promišljanje na dvije naizgled kontradiktorne razine. Univerzalni principi moraju ići rame uz rame s priznavanjem povijesti, kultura i pogleda na sigurnost koje njeguju druge nacije. No, čak i dok se usvajaju lekcije iz prošlosti, potrebno je zadržati stav o iznimnosti SAD-a. Povijest ne nudi odmor državama koji zanemaruju osjećaj identiteta u zamjenu za koračanje linijom manjeg otpora. No, povijest pokazuje da uspjeh nije garantiran za temeljna uvjerenja u slučaju da ne postoji sveobuhvatna geopolitička strategija”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr, youtube.com/uredio: nsp)