Glavni lik pjesme Damir je personifikacija čovjeka kojemu je u današnjem svijetu bezgranične ponude teško ostati skroman, pa se zadužuje iznad svojih mogućnosti

Prevelike želje, premale mogućnosti čovjeka lako gurnu preko ruba, a glavni lik pjesme Damir je personifikacija čovjeka kojemu je u današnjem svijetu bezgranične ponude teško ostati skroman.

Momci iz TBF-a nisu zamjerili Saši Antiću gostovanje na najnovijoj pjesmi uvijek originalnog Bobe jer se odlično uklapa u njihov glazbeni svjetonazor koji nalaže da pjesma uz pamtiljivu melodiju i pametan tekst mora publici odaslati i smislenu poruku, a ova pjesma to svakako čini.

Prevelike želje, premale mogućnosti čovjeka lako gurnu preko ruba, a glavni lik pjesme Damir je personifikacija čovjeka kojemu je u današnjem svijetu bezgranične ponude teško ostati skroman.

Intrigantan tekst pjesme zajedno potpisuju Sasa i Bobo, koji je isti i uglazbio, dok su za aranzman zasluzni Goran Martinac te Predrag Martinjak.

Snimanje dinamičnog videospota u reziji Svena Čustovića i Bobe uključivalo je scene potjere pri kojima su Saša i Bobo pokazali zavidno glumačko umijeće, ali i odličnu fizičku kondiciju koja će im trebati na zanimljivom live nastupu koji pripremaju za nadolazeći Zagrebački festival koji će se održati 25.siječnja.

Singl “E, moj Damire” najava je novog, trećeg Bobinog studijskog albuma koji će sadržavati već objavljene hitove kao što su “Na zidiću”, “Ninočka”, “Dim”, “Outlet”, ali i nekoliko novih uspješnica.

Obzirom na nazive prva dva albuma, “Bobotomija” i “Bobdukcija” ne sumnjamo da će i novi imati jednako upečatljiv naslov.

Bobo na sebi svojstven način progovara o društvenim temama kojima smo okruženi naglašavajući svu njihovu ironiju.

Pogledajte spot:

(vecernji.hr)

Kako su nas navukli! Cijeli svijet u rukama bankara!

Prije dva tjedna stiglo je novo izviješće Međunarodnog monetarnog fonda koje pokazuje zastrašujuće podatke. Naime, svijet nikada do sada nije bio toliko dužan kao u ovom trenutku. Ukupni dug svijeta iznosi 152 bilijuna američkih dolara, što je najveći ikada zabilježeni dug u povijesti.

Uz to i omjer duga u odnosu na BDP je na rekordnih 225 posto, a 2014. bio je na 200 posto, što znači da se države svijeta sve više i više ukopavaju u dugove koje je u biti nemoguće otplatiti!

Ekonomski stručnjaci tako sada važno upozoravaju da je svijet na putu ulaska u veliku globalnu rececesiju pogotovo jer je gotovo pa nemoguće vratiti dug.

Bankari naravno trljaju ruke jer sa svijetom se dogodilo ono što su dugo planirali. Čak ni nije važno hoće li dug biti otplaćen koliko je važno upravljati poniznim i robovima cijelog svijeta koji dok god su u dugu moraju slušati ali i predavati sva svoja dobra u njihove ruke.

Upravo sada radi se na projektu razvlaštenja svih država svijeta i to je ono o čemu se ne smije govoriti.

To je ona ključna stvar zbog koje svjetski mediji demoniziraju države poput Poljske ili Madžarske, zemlje koje su rekle NE bankama i NE dužničkom ropstvu! Hrvatska nažalost nije među njima, a kako se čini prema izabranoj i nedavno složenoj masoniziranoj i bankarskoj Vlasti, ide prema – nestanaku Hrvatske i sveg njezina dobra!

Hrvatska naime, kao zemlja koja još uvijek ima mnogo privatnog vlasništva u Europi prva je meta za razvlaštenje i upravo zbog toga je Ovršni zakon nedodirljiv jer on je i donesen samo zbog toga kako bi se ljudima oduzelo sve. Kako bi postali roblje novog svijetskog poretka!

Čitav svijet, čitavo čovječanstvo u rukama je malene šačice ljudi koja je ovo dužničko ropstvo planirala i ostvarivala cijelo ovo vrijeme, a njihove odluke samo su provodili ljudi u Vlasti pojedinih zemalja članica pa tako i Hrvatske.

Da ovaj dug svijeta nije slučajan, već da je plan bankarske elite koja je svijesna neotplativosti duga pojedinih država, novac namjerno davala, progovorio je svojevremeno i John Perkins, jedan od najvećih i najjačih, vodećih svjetskih ekonomista a koji je nakon što je shvatio da je zapravo “plaćeni ekonomski ubojica novog svjetskog poretka” izašao u javnost s cijelom istinom koju je opisao u svojoj knjizi “Ispovijest ekonomskog ubojice”.

Kako on tvrdi (a sad je već vidljivo i golim okom), bio je plaćen i primoran zajedno s čelnicima MMF-a, Svjetske banke te drugih globalnih financijskih institucija krojiti novi (ekonomski) poredak te globalnu ekonomiju koja se temelji na krađi svih dobara svijeta kroz dužničko ropstvo.

Cijelo svoje iskustvo plaćenog ekonomskog ubojice je sumirao čime je izazvao velike reakcije jer je on jedini “bankar” koji se usudio raskrinkati veliku zavjeru protiv čovjeka koju predvode banke na čelu s već znanim pojedincima, populacije koja sadrži jedan posto stanovništa a prema istraživanjau Oxfama u svojim rukama drži bogatstvo cijelog svijeta.

John Perkins je završio i studij za rukovoditelja tvrtke na Sveučilištu u Bostonu i vrlo brzo je postao zanimljiv, kao odgovarajući potencijal, izvjesnim političko-gospodarskim strukturama, kao što su Nacionalna agencija za sigurnost (NSA) i MAIN, mala tvrtka koja je bila konzultant Svjetske banke oko investicijskog programa za zemlje Trećeg svijeta.

Preko noći postao je neka vrsta tajnog agenta odnosno ekonomski plaćeni ubojica koji je odlično, pokazalo se, radio svoj posao jer je dugo godina opstao u srži sofisticiranih gospodarskih manipulacija na međunarodnoj razini.

Radilo se na stvaranju niza država ekonomski ovisnih o SAD-u, čime bi ta ista Amerika sebi osigurala regularan put do eksploatacije resursa države koja je ekonomski umrla.

Radilo se tu i o milijardama dolara koje su kružile i preko kojih su cijele države postale roblje. Danas, kada su mnogi hrvatski ljudi zapeli u aferi “Švicarci” mi gledamo banke koje su prevarile građane (naočigled) a sada se ograđuju od prijevare govoreći, kako one ništa nisu znale.

No, ako je sve onako kako Perkins priča na globalnoj razini, na državnoj je još i gore. Perkins tako priča da je sve namjerno, pomno osmišljeno do detalja i da je dužničko ropstvo detaljan projekt porobljavanja svijeta.

Njegov posao bilo je uvjeravanje čelnika zemalja, pogotovo onih siromašnijih da posude dovoljno novca od spomenutih financijskih institucija, a krajnji cilj je bio da te zemlje završe u dužničkom ropstvu. Kada bi njegovo uvjeravanje uspjelo, korumpirana elita u tim državama preko noći bi se obogatila, a resurse bi potpuno prepustila korporacijama i geopolitičkim interesima SAD-a.

“Najvažniji zadatak za ekonomskog plaćenog ubojicu je da otkrije sve one zemlje Trećeg svijeta koje imaju resurse za koje su zainteresirane američke korporacije (nafta, plin), zatim tim zemljama Svjetska banka ili njoj slične institucije dozvoljavaju ogromne pozajmice.

Ali, novac ne ide izravno u tu zemlju. On prvo ide američkim tvrtkama koje grade moćne tvornice, industrijske komplekse ili poduzimaju druge grandiozne infrastrukturne projekte u toj zemlji.

Zemlja, naravno, upada u ogroman dug koji ne može podmiriti, nikada a mi smo to znali prije nego smo im dug dali” govori Perkins i dodatno objašnjava što se događa kada države shvate da ne mogu otplatiti dug.

“Tada mi ekonomski plaćeni ubojice idemo natrag u tu zemlju i kažemo: “S obzirom na to da ne možete platiti svoje dugove, dajte nam ono od čega živite – prodajte, primjerice, vašu naftu, po niskim cijenama, našim naftnim kompanijama.

A ako se oni pobune ili ne daju to što tražimo, agenti bivaju poslani da sruše tu vladu ili eliminiraju one lidere koje ekonomske ubojice nisu uspjele podmititi. To se meni dogodilo u Panami i Omar Efraín Torrijos je bio ubijen kao rezultat toga.

No, ako niti to ne uspije (instalirani prosvjedi, rušenje vlasti, ubojstvo) tada se na tlo te zemlje šalje američka vojska – kao što se dogodilo s Irakom” jasan je Perkins.

“Već sam spomenuo na koji način Svjetska banka i njene sestrinske organizacije funkcioniraju u čitavoj ovoj priči ali treba dodati da, jednom kada se zemlje zaduže, Međunarodni monetarni fond im nudi dodatnu financijsku pomoć.

U izvjesnom smislu, to je smanjenje dugovanja ali tek onda kada se država ili države slože da prodaju svoja dobra i druge resurse stranim tvrtkama i da privatiziraju javni sektor.

Posljedica toga je da te države potpadaju pod tu svjetsku imperiju a što je zapravo krajnji cilj”. Perkins je svjestan da je godinama radio za mračnu imperiju bankara koji su na ovaj ekonomsko-monstruozni način države činile ovisnima o njihovoj moći baš onako kako su naši građani svojim, u biti neotplativim kreditima zauvijek robovi banaka potpuno ovisni o milosti sustava.

Što znači kovanica “ekonomski ubojica” najbolje govori opis iz njegovog bestsellera “Ispovijesti ekonomskog ubojice” u kojem kaže:

“U zemljama poput Ekvadora, Nigerije ili Indonezije oblačimo se kao učitelji ili vlasnici radnji. U Washingtonu i Parizu izgledamo kao vladini službenici ili bankari. Djelujemo skromno i prosječno.

Posjećujemo projekte i obilazimo osiromašena sela. Propovijedamo altruizam i govorimo za lokalne novine o dobrobiti koju će donijeti naši humanitarni projekti. Konferencijske stolove i vladine odbore prekrivamo tabelama i visokim proračunima, a na Harvardovoj školi za ekonomiju držimo predavanja o čudesima makroekonomije. Mi smo stalno prisutni i radimo otvoreno.

Ili, u najmanju ruku, tako se predstavljamo i takvi smo prihvaćeni. Tako funkcionira ovaj svijet.”

Perkins je jedan od rijetkih koji se pobunio protiv te svjetske imperije, kako to i sam naziva, a koja mahnito prijevarom grabi sve u svoju vlast kako bi mogli s vremenom zagospodariti čitavim svijetom.

Svjestan je Perkins i da je radio za Novi svjetski poredak i svojevrsnu “nadvladu” koja to sve čini i o tome jasno govori u svojim knjigama sa zaključkom da je cilj u potpunosti osiromašiti ljude diljem svijeta preko banaka i dovesti ih dužničko ropstvo, a onda, kada sve što posjeduju (i države i pojedinci) bude u vlasništvu banaka, ljudi nemaju što drugo nego se pretvoriti u poslušno roblje novog svjetskog poretka.

Što je najjače od svega to se već dogodilo. Gotovo sve države svijeta, uključujući i Hrvatsku su u potpunosti ovisne o svjetskoj banci a građani posljednjih godina gube svu imovinu zbog zakona koji je podređen bankama. Slučajno?

Kod nas se ta krađa vlasništva događa godinama, no posljednje dvije – tri godine bile su pogubne po Hrvate, građane koji su svakim danom sve svjesniji da se dug ne može otplatiti.
 
(dnevno.hr)

Kod četiri države riječ je o minijaturnim državicama, među najmanjima u svijetu. Jedna je, međutim, nešto sasvim drugo

Prema World debt clocku svjetski dug u ovom trenutku iznosi 60.279.101.408.799 dolara (60 tisuća i kusur milijardi) i stalno raste.

Skoro trećina tog iznosa otpada samo na SAD. Jedna šestina otpada na Japan. Grčka je, zbog ovih i onih razloga, umalo financijski kolapsirala i za sobom povukla kompletnu EU, čak i SAD i ostatak zapadnog svijeta. Venezuela je također na rubu ponora.

Saudijskoj Arabiji prijeti čak i politički raspad, ako ovako nastavi dužnički kolapsirati uslijed niskih cijena nafte.

O nacijama trećeg svijeta koje su doslovno u dužničkom ropstvu u apsolutnom smislu te riječi, da se i ne govori. Ipak, i u takvom svijetu postoje nacije koje nemaju niti jednog jedinog centa duga.

Prema podacima CIA-e, to su: 

• Liechtenstein , 
• Macau, 
• Brunei, 
• Britanski djevičanski otociu Karibima i
  
• pacifička nacija Palau.

Svaka od njih ima vlastite razloge zašto nema baš nikakvih vanjskih dugova. Liechtenstein je po površini nešto manji od otoka Korčule, ali je zato odličan u proizvodnji kobasica, dentalnoj protetici, a i skloni su mu mnogi od onih kojima je za skrivanje svojih tvrtki, umjesto u poreznim rajevima daleko preko oceana, dovoljno ostati na europskom kopnu. Macau je, pak, poluautonoman u odnosu na Kinu i drži neke od najvećih kockarnica na svijetu.

Palau vrlo dobro živi od turizma diljem svojih atomiziranih otočića, ukupne površine tek našeg otoka Cresa. Slično kao i Britanski djevičanski otoci koji, osim turizma, također slove za jednu od svjetskih najpopularnijih poreznih oaza. Sve te države usto su i izrazito male, pa je njihovu financijsku politiku vrlo jednostavno voditi, a nemaju ni vlastitu valutu, pa je posao utoliko lakši.

Liechtenstein uvelike koristi švicarski franak. Macau je odan hongkonškom dolaru. Palau i Britanski djevičanski otoci sudbinski su vezani uz američki dolar. Jedini koji se ne uklapa u takvu sliku jest moćni sultanat Brunei, koji ima vlastiti dolar. Po površini je kao desetina Hrvatske i ima pola milijuna stanovnika.

Čak 90 posto ekonomije Bruneija otpada na naftu na kojoj ta zemlja počiva i od koje živi. Tamošnji vladar Hassanal Bolkiah sa svojih 20 milijardi dolara jedan je od najbogatijih ljudi na svijetu, što je već desetljećima uobičajeno među vladarima te zemlje. Po tome ta se zemlja ne razlikuje od Saudijske Arabije. Obje su sunitske, obje su apsolutističke monarhije, obje apsolutno ovise o nafti.

Brunei, međutim, izrazito vode računa o socijalnoj sigurnosti svojih građana. Tako je obrazovanje za njih potpuno besplatno na bilo kojoj razini, pa tako i za studente i poslijediplomske studije. Čak i obrazovanje na sveučilištima u inozemstvu, uključujući i smještaj, prehranu, udžbenike i putovanja, kao što je, primjerice, u Libiji svojedobno radio Moamar Gadafi za čije vladavine ni ta zemlja nije imala vanjskog duga, a imala je 150 milijardi dolara rezervi.
 
(express.hr/uredio:NSP)

U nastavku pogledajte emisiju jer ono što je ovdje izrečeno, teško da možete vidjeti na nekoj drugoj hrvatskoj televiziji

S obzirom na ogromnu zavjeru koja je isprepletena oko čovječanstva, a opet toliko je banalna da ljudi pored zdravih očiju ne vide, dogodilo se nešto neviđeno na hrvatskim televizijama. Emisija Klopka, novinara Ratka Martinovića koja se emitira na SB-TV u potpunosti je raskrinkala čitav bankarski sustav, otkrila tko su pravi vlasnici banaka, te zapravo Hrvatskoj približila banalnu istinu o robovlasničkom društvu u kojem smo se našli.

Gosti emisije su Marko Francišković, književnik i aktivist koji je na jednostavan način objasnio kako se  čitav sustav bankarstva provlači još od drevnog Babilona, dok su ga Feničani putem koncepta crnog plemstva doveli u Veneciju. Interesni karteli i obitelji poput Rothschilda i Rockefellera bankarskim inženjeringom osigurali su višestoljetnu vlast, a globalne krize poput one iz 2008. godine samo su najnoviji načini oduzimanja građanske imovine poput ‘Bailout’ i ‘Bailin’ sustava.

Cilj čitave priče je jedinstvena elektronska valuta, a ukoliko sustav krahira ti isti karteli osigurali su si držanje vlasti otkupljivanjem velikih količina zlata. Francišković je raskrinkao i mit o kvazi suverenitetu jer kako tvrdi suverenitet ne postoji ako država ne stvara svoj novac.

Gost emisije Klopka bio je i Pašk Kačinari koji je otvorio čitavu paletu tema vezanu uz nastanak tehnomenadžerske struje 1965. godine, te njihovu ekspanziju tijekom raspada države, prodaje banaka i zatvaranja Ive Sanadera za kojeg tvrdi da je zatvoren isključivo zbog toga jer je zahtijevao istragu nad Zagrebačkom bankom.

U emisiji je sudjelovao i Darko Petričić  kao autor knjige ‘Hrvatska bankarska mafija’ te mafijaše potvrdio kao ‘bankstere’, zbog gangsterske metodologije rada, dok je Damir Trnačić pak poentirao s teorijom novca kao duga koji pomoću kamata ljude dovodi u dužničko ropstvo. Ulazak u kredit je tako poput nekog potpisivanja ugovora s vragom u kojem svi igraju rulet ne znajući da je sve namješteno, piše Brod portal.

U nastavku pogledajte emisiju jer ono što je ovdje izrečeno, teško da možete vidjeti na nekoj drugoj hrvatskoj televiziji. Ove činjenice su jasne i jasno je što banke rade, no ovo se moralo izreći prije gotovo 20 godina, no sada je to prekasno, građani su zaduženi i prevereni, i nema nam spasa.

 

 
(dnevno.hr,youtube.com/uredio:NSP)

Dok su bankari sretni građani država neće nikada biti sretni!

Europska unija više ne zna kako bi kontrolirala zemlje poput Poljske čiji se građani bude u velikoj mjeri.

Masovnim medijima kruže priče o sankcijama kojima će ova zemlja biti pogođena samo zato što se usprotivila oligarhiji Europske unije i dužničkom ropstvu kao i stvaranju jedne ateističke vladavine nad svim državama i pojedincima Europe.

Da, Poljska se itekako budi, a osim što su nedavno pred 50 tisuća ljudi i očima cijelog svijeta zapalila zastavu Europske unije i tako pokazala što misli o njoj, sada su prodrli u srž problema i oduševili svijet! Onaj svijet koji je čuo za ovu odluku unatoč cenzuri medija koja je zastrašujuća.

Naime, dok novi mandatar u Hrvatskoj veselo ćakula s bankarima i dogovara nove poreze, rezove i druge tehnokratske podvale koje će snositi hrvatski , blokirani i ovršeni građani, Poljska je učinila suprotno.

Bankarski princip upotrijebili su na same banke i odobrili zakon po kojemu će se uvesti porez na sve financijske institucije, a od tog novca financirat će se subvencije za djecu Poljske.

Banke i osiguravajuća društva od ove godine plaćat će 0,44 posto poreza na aktivu, što će poljskom budžetu donijeti 4,4 milijarde zlota godišnje, odnosno 1,1 milijardu dolara. Za razliku od banaka, osiguravateljima će se u oporezivu imovinu uključivati i državne obveznice.

Fantastična ideja zar ne? Poljski građani su oduševljeni, a bankari naravno negoduju, i tvrde da bi taj novi porez mogao zaustaviti rast kreditnih plasmana.

I dok polako sve zemlje svijeta uviđaju veliki problem u BANKARIMA koji legalno pljačkaju čovječanstvo uvodeći ga u dužničko ropstvo, čini se da se Hrvatska priprema na posljednji, završni udarac Hrvatima.

Mandatar Tihomir Orešković i guverner Boris Vujčić u austrijskom Kitzbühelu sudjelovali su na zatvorenom sastanku predstavnika investitora i banaka gdje je sudjelovalo čak 80 bankarskih oligarha, a s obzirom na to da su iz bankarskih prostorija bankari izašli veseli i nasmijani, a Orešković najavio rezove, samo si možemo zamisliti što su ovi ljudi iz sjene zapravo dogovorili.

Još ovrha, još kredita, još oduzimanja privatnog vlasništva i još poreza i drugih tereta na hrvatske građane? Jedno je sigurno, dok su bankari sretni Hrvatska neće biti!

To je za sad prepoznao Island koji je svoje bankare uhitio, Mađarska koja se riješila dugova MMF-a i banaka, Poljska koja će nabiti poreze bankama ali ih i protjerati iz Poljske vrlo brzo, Švicarska koja će o sudbini banaka i stvaranju novca odlučivati na referendumu ali ne i Hrvatska, podložna zemlja kojom su banke naprosto oduševljene.

Podsjetimo, od prosinca, 2010. do kraja 2014. godine u Hrvatskoj je, temeljem nadopuna Ovršnog zakona, blokirano je milijun stanovnika Hrvatske! Hej menadžeri, hey korporacije, hey bankari, znate li vi to? Međutim, blokirane su i njihove obitelji. BLOKADA znači da su im blokirani svi računi kod svih banaka i to kod većine ljudi duže od godine dana, što znači da kamate nesnosno rastu do neotplativosti duga, koji se onda posmrtno seli na sve generacije poslije. Njima su blokirani životi, a dug neotplativ dok sustav šuti.

‘Ne postoji suvremena, demokratska država koja ima tako nedemokratski odnos do svojih građana, kako to ima Hrvatska jer ne postoji suvremena država u EU i svijetu koja je na ovaj način regulirala problem dugova’ upozorili su iz udruge Blokiranih, ali Hrvatska i dalje po svome, po građanima – do kraja.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Nedavno je u Grčkoj održan povijesni referendum na kojem je prema prebrojanim 95,63 posto glasova, 61,31 posto glasača je reklo “ne” novom prijedlogu međunarodnih kreditora, dok je 38,69 posto birača zaokružilo “da”

Problem grčke dužničke krize počeo se sve više pojavljivati u medijima i da bude interesantan ljudima kada je u siječnju na premijersko mjesto došao Alexis Tsipras. Čim je stupio na najbitniju političku funkciju u državi, počeo je s oštrom retorikom, govorio je da grčki narod ne smije biti ucjenjivane, a narod je u njemu vidio spas.

Međunarodni kreditori Grčke su vršili konstantan pritisak da se dugovi moraju vratiti, iako su i zemlje koje su to zahtijevale u još većem dužničkom “ropstvu”.

Predstavit vam “neslavnu” listu najzaduženijih zemalja na svijetu, a pretpostavljamo da nikada ne biste pogodili koja država se nalazi na prvom mjestu.

Da krenemo redom, na uvjerljivom prvom mjestu nalaze se Sjedinjene Države čiji dug, prema najnovijim podacima, iznosi 18,5 bilijuna dolara. Što znači da po stanovniku SAD duguje 58.437 dolara.

Na drugom mjestu je Velika Britanija, s dugom od 9,5 bilijuna dolara. Na trećem Francuska koja duguje 5,7 bilijuna dolara, a malo manje od nje ima Njemačka, 5,5 bilijuna.

Dugovi ostalih zemalja:
5. Luksemburg – 3,4 bilijuna dolara.
6. Kina – 3 bilijuna dolara.
7. Japan – 2,8 bilijuna dolara.
8. Italija – 2,6 bilijuna dolara.
9. Irska – 2,6 bilijuna dolara.
10. Nizozemska – 2,5 bilijuna dolara.

Mnogi bi pomislili da se Grčka nalazi na ovih prvih 10 mjesta, ali ona se nalazi tek na 27. sa ukupnim dugom od 360 milijardi dolara.

Na 52. mjestu se nalazi Hrvatska, koja ima dug od 67 milijardi dolara, dok je Slovenija odmah iza nje.

Srbija se nalazi na 65. mjestu i naša zemlja ima ukupan dug 32 milijarde dolara i duguje 4.178 dolara po stanovniku, prema podacima iz 2012. godine.

Bosna i Hercegovina se prema istim podacima nalazi na 94. mjestu i dugom od 9 milijardi dolara.
 
(kurir/uredio:nsp)

Skoro četvrt stoljeća nakon osamostaljenja, Hrvatska ne može ponuditi budućnost svojim građanima. “Onda smo gori nego Grčka? Da, po tom podatku smo gori nego Grčka. Država je dužna 280 milijardi, a građani i tvrtke 420 milijardi”

Na Dnevniku Nove TV gostovao ministar financija Boris Lalovac, koji se osvrnuo na slabi rast hrvatskog gospodarstva te na smanjenje zateznih kamata, a otkrio je i planove u daljnjim pregovorima s bankama po pitanju prezaduženih građana.

Ministar financija je kazao kako dug građana i kompanija iznosi oko 140% bruto domaćeg proizvoda, odnosno oko 420 milijardi kuna duga te konstatirao kako je po tom pitanju Hrvatska gora nego Grčka.

Očekujete li protuudar banaka zbog smanjenja zateznih kamata? Uzimate im vrhnje?

Da, zatezne kamate su dugo vremena u Hrvatskoj bile jedan okidač dužničkog ropstva. Zato je dobro da se smanje i budu na razini EU. Neće to bankama teško pasti jer 60 do 100 milijuna kuna, koliko bi eventualno izgubili u ovome dijelu gdje bi se smanjile kamate na potrošačke kredite, mislim da je to kap u moru njihove dobiti.

Izaći ćemo iz recesije, ali jer se Europa oporavlja. Nije baš za pohvalu.

Ima puno mjera Vlade. Mjere su bile i rasterećenje gospodarstva, reinvestirana dobit. Brojni su pokazatelji i meni, što se tiče punjenja proračuna, na realnim brojkama.

Gdje vidite taj oporavak?

S 30.4., na primjer, PDV se puno bolje puni nego prošle godine, čak milijardu i pol kuna imamo veći PDV, nego u istom razdoblju prošle godine. Također, bolje su godišnje prijave poreza na dobit, nego prošle godine. I po drugim brojnim fiskalnim brojkama, što se vidi u proračunu. Ali to još uvijek nje dovoljno značajnije pomicanje gospodarstva.

Hoćete reći – glava nam je iznad vode, ali daleko smo od oporavka?

Svakako su pozitivni trendovi tu, međutim jedan od glavnih razloga zašto se nije dubinski preokrenulo gospodarstvo i potrošnja je upravo veliki dug građana i kompanija. Prema zadnjem izvještaju Eurostata, on iznosi oko 140% bruto domaćeg proizvoda – to je negdje oko 420 milijardi kuna duga.

Onda smo gori nego Grčka?

Da, po tom podatku smo gori nego Grčka. Država je dužna 280 milijardi, a građani i tvrtke 420 milijardi.

Očito je oprost duga dao rezultate, ali mizerne za sada?

Ovo je prva Vlada koja se počela dubinski baviti problemima građana i njihove prezaduženosti. Znate brojne mjere Vlade, pogotovo što se tiče oprosta duga. Imamo jedan primjer – 4 i pol tisuće građana zadovoljava socijalne kriterije za otpis duga, no javilo se samo 100 građana. I ovim putem ih pozivamo, i zvat ćemo ih ponaosob, da dođu i potpišu otpis njihovog duga. Oni ne moraju ništa raditi, nego doći u Poreznu upravu i potpisati da riješe svoj porezni odnos. Nemaju što platiti jer zadovoljavaju kriterije.

Ali to je kap u moru. Oni ne mogu vraćati kredite. Tu se vraćamo na banke – ne možete ništa ili nemate hrabrosti?

Ova Vlada je pokazala dva puta da ima hrabrosti: prvi put smanjivanjem kamata, drugi put zamrzavanjem tečaja.

Zamrznuli ste, ali niste riješili, samo ste sve odgodili?

Mi želimo rješavati dug, problem je jer netko ima kredit 30 godina. Mi smo zamrznuli na godinu dana i vidite kako pokušavamo pregovarati s bankama, ali nažalost još nemamo pozitivnog odgovora od njih jer da su dali nekakav prijedlog da otkupimo stanove. To nisu ozbiljni prijedlozi.

Koji je realan prijedlog da banke pomognu i rasterete građane? Da jednostavno otpišu 30 posto potraživanja?

Banke će sigurno morati ići u otpis potraživanja. Ukoliko su mogli u doba najveće krize ove zemlje, 2009. godine, izvući 10-12 milijardi kuna dobiti svojim maticama, ne vidim razloga da neće moći podmetnuti leđa i pomoći hrvatskim građanima. Jer oni zarađuju od hrvatskih građana i hrvatskih tvrtki. Oni će to morati s bilo kojom vladom koja dođe iza nas zato što smo mi počeli nekakve stvari koje se prije nas nitko nije usudio. S bankarima se niti jedna vlada do sad nije usudila krenuti u dubinsko rješavanje problema građana.

Kada će Vlada dati prijedlog za rješavanje švicaraca i rasterećenje građana, ima li neki rok?

Ne želimo nasilno rješavati, kao što smo nažalost bili prisiljeni rješavati zadnja dva puta.

Ukoliko banke izađu sa svojim prijedlozima, dobio sam informaciju da rade na modelima, sjest ćemo i ponovno razgovarati. Mi još imamo 6 mjeseci vremena dok ne istekne taj zakon.

Ja se nadam – cijelo vrijeme pokušavam reći da nema tužbi, jer znate da su banke prijetile i ustavnim tužbama – ja se nadam da će kroz mjesec-dva dana banke doći s konkretnim prijedlogom.

Izgubljena generacija: Mladi u Hrvatskoj žive s roditeljima i nemaju posao

Ekonomska kriza iz koje Hrvatska ne izlazi već sedmu godinu ostavila je teške posljedice na mlađe ljude i stvorila cijelu jednu izgubljenu generaciju.

Visoka nezaposlenost mladih rezultirala je demografskim slomom, te imamo pad populacije, starenje stanovništva i sve veće iseljavanje u inozemstvo.

Eurostat, statistički ured Europske unije objavio je ovog tjedna istraživanje o mladima koje je otkrilo da su trendovi po tom pitanju u Hrvatskoj, u mnogim aspektima prilično loši.

Hrvatska ima visoku stopu nezaposlenosti mladih, a posebno zabrinjava podatak da je ona vrlo prisutna i među visokoobrazovanima, koji bi trebali biti najlakše zapošljivi. Kako pokazuju podaci oko 30 mladih nezaposlenih je visokoobrazovano. Ujedno je ta skupina najatraktivnija na tržištu rada Europske unije, tako da se može očekivati da se trend iseljavanja nastavi.

Veliki broj mladih je također praktički isključen iz društva te u skupini mladih od 15 do 24 godine oko 19 posto mladih ne radi niti se školuje.

Situacija je još lošija u skupini od 25 do 29 godina, u kojoj je preko 25 posto mladih nema posao niti se školuje.

Sve je to utjecalo na kasno osamostaljivanje, pa tako mladi u Hrvatskoj najkasnije u Europskoj uniji napuštaju roditeljski dom. Dok primjerice u Švedskoj i Danskoj mladi odlaze od kuće sa 20 godina starosti, u Hrvatskoj se osamostaljuju tek sa 33 godine, u prosjeku.

Eurostatova analiza pokazala je da Hrvatska ima najmanji broj parova s djecom među 28 zemalja članica Europske unije.

Prema ranije objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku, posljednji prirodni prirast u Hrvatskoj zabilježen je 1997. godine, dok je 2013. godine broj živorođene djece pao ispod 40 tisuća, što je najniže od 2003. godine.

Na samom smo dnu Europe, bez posla polovica mladih Hrvata

Stopa nezaposlenosti u Europskoj uniji u svibnju ove godine iznosila je 10,3 posto, dok je nezaposlenost u eurozoni bila 11,6 posto, objavio je Eurostat, statistički ured EU.

Nezaposleno je, procjenjuje Eurostat, ukupno 25,184 milijuna stanovnika Unije, od kojih 18,552 milijuna živi u eurozoni. U usporedbi s travnjem 2014. broj nezaposlenih u EU smanjio se za 63 tisuće, a broj nezaposlenih u eurozoni manji je za 28 tisuća. Na godišnjoj razini, u usporedbi sa svibnjem 2013. godine, u Europi je 1.361 milijuna nezaposlenih osoba manje, dok se u eurozoni broj nezaposlenih smanjio za 636 tisuća.

Nove brojke Eurostata pokazuju da je Hrvatska prema nezaposlenosti i dalje u samom vrhu. Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj iznosi 16,3 posto, a gori su samo Španjolska (25,1 posto) i Grčka (26,8 posto).

Najmanju stopu nezaposlenosti u EU ima Austrija (4,7 posto), a slijede je Njemačka (5,1 posto), Malta (5,7 posto), Češka (6,3 posto) i Luksemburg (6,3 posto).
Bez posla polovica mladih Hrvata

Još gori je međutim podatak da je u Hrvatskoj bez posla čak 48,7 posto mladih. Ukupno je u EU nezaposleno 5,187 milijuna mladih (radi se o osobama mlađim od 25 godina), od čega 3,356 milijuna otpada na područje eurozone.

Najveća nezaposlenost među mladima je u Grčkoj (57,7 posto) i Španjolskoj (54 posto). Hrvatska je na trećem mjestu. Najmanje mladih bez posla je u Njemačkoj (7,8 posto), Austriji (8,9 posto) i Nizozemskoj (10,8 posto). Broj mladih bez posla u EU u godinu dana smanjio se za 464 tisuće, a u eurozoni za 205 tisuća.

Prije 3 godine smo objavljivali serijal članaka HRVATSKA = GRČKA dok se pričalo o najmanjoj zaduženosti u Europi. Članke možete ovdje pročitati klikom na LINK
 

 
 
(index.hr,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=20894"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Švicarska Nacionalna banka (SNB) poslala je val panike kroz financijsko tržište 15. siječnja 2015. godine, kada je najavila da se švicarski franak više neće podešavati prema euru

Šok je porastao još više kada su najavili da, ne samo što će nastaviti s politikom NIRP (Politika negativne kamatne stope), već će zapravo krasti više novca od štediša spuštanjem negativne kamatne stope s -0,25 na -0,75. To recimo znači da ćete, ako ste imali 100.000 dolara u SNB dan prije, sutradan ćete izgubiti 750 dolara!

Od 2008. godine, čitav financijski svijet se okrenuo naopačke. Krajem 2011. godine, Švicarska je odlučila podešava valutu u odnosu na euro, poklanjajući svoju nacionalnu valutu za dužničke eksperimente EU. Nedavno je SNB ukinuo trogodišnje ograničenje tečaja franka prema euru od 1,20 franaka za euro, uvedeno kako bi se zakočilo jačanje švicarske valute u razdoblju dužničke krize u eurozoni i potrage ulagača za sigurnim utočištem za kapital

Uzmite u obzir da Engleska, odnosno Banka Engleske, nije u Europskoj uniji i da ne postavlja svoju valutu u odnosu na euro. Jasno vam je da je Švicarska u stvari pokradena!

Kada su Švicarci počeli podešavati franak u odnosu na euro, oni su prodali svoj suverenitet Europskoj uniji. Otprilike 22% ljudi je željelo svoj suverenitet natrag i zato su 30. studenog 2014. godine glasali da žele svoje zlato i naciju natrag.

Međutim, ostatak od 78% je rekao da je savršeno zadovoljan dužničkim ropstvom Centralnoj europskoj banci. Čak i predsjednik, Thomas Jordan, bio je protiv povrata zlata, što je upravo suprotno potezu koji je sada napravio. Zašto bi prvo glasao protiv povrata zlata, a onda zaokrenuo politiku za 180 stupnjeva?

Craig Hemko je objasnio kakvi se sve zapleti ovdje dešavaju, zašto on smatra da su se desili i kakve će biti posljedice.

Kakvu li će ulogu Šangajska organizacija za suradnju igrati u promjenama koje slijede? Koliko je Zapad u stvari svjestan ekonomskog tsunamija koji ide u njegovom smjeru?

Tisuće Švicaraca zbog franka pohrlilo u kupovinu u Njemačku

Njemački supermarketi uz švicarsku granicu proživljavaju “drugi Božić” nakon što su u njih pohrlili švicarski kupci pogođeni naglim skokom vrijednosti švicarskog franka u odnosu na euro, piše dpa.

Njemačka se već duže vrijeme nalazi pod pritiskom da poveća potrošnju kako bi poduprla euro, a čini se da su tu poruku dobro shvatili u području uz švicarsku granicu na jugu Njemačke. No, malo bolji pogled otkriva da to nije nužno bajka sa sretnim završetkom – kupci nisu Nijemci a motivacija nije slabi euro, nego osnaženi franak.

Zbog naglog skoka švicarske valute kupci prelaze njemačku granicu kako bi se opskrbili kućnim potrepštinama.

“Bila bih idiot da to ne radim”, rekla je jedna Švicarka dok je sa suprugom u supermarketu punila kolica.

Račun na blagajni iznosio je oko 150 eura, a ista količina robe u Švicarskoj bi stajala 300 franaka (293 eura).

Par iz Basela prešao je granicu u Weilu am Rhein, gradu na tromeđi Njemačke, Švicarske i Francuske.

Kako Švicarci koriste valutni kaos?

Švicarci uz granicu već godinama odlaze u kupnju u Njemačku, ali je prošlotjedna odluka Švicarske središnje banke (SNB) da ne brani tečaj franka učinila taj put puno isplativijim. Sada granicu svakodnevno prelaze tisuće Švicaraca.

Švicarci mjenjaju CHF u EURO, prije kupovine u Njemačkoj

Guenther Merz, direktor shopping centra u gradu od oko 29.000 stanovnika, kaže da u centar dnevno dolazi oko 34.000 ljudi. Vjeruje da su sada 60 posto njih Švicarci, a ostatak Nijemci i Francuzi.

Guverner SNB-a Thomas Jordan izjavio je da banka više nije mogla braniti minimalni tečaj franka prema euru jer bi to zahtijevalo velike intervencije i da više ne može preuzimati na svoju bilancu rizike za gospodarstvo.

Prošlog je tjedna SNB ukinuo trogodišnje ograničenje tečaja franka prema euru od 1,20 franaka za euro, uvedeno kako bi se zakočilo jačanje švicarske valute u razdoblju dužničke krize u eurozoni i potrage ulagača za sigurnim utočištem za kapital.

Ta je odluka iznenadila tržišta i neposredno nakon objave te odluke franak je poskočio čak 30 posto prema euru da bi se u međuvremenu stabilizirao.

Prokletstvo vlastitog stana: Najzadovoljniji životom su oni koji ne posjeduju nekretnine

Zeleni kvadratić je Hrvatska. Crvene oznake su ostale ex-socijalističke zemlje – jasno vidimo da je fetiš nekretnina socijalističko naslijeđe.

Najljevija točka je Njemačka, oni imaju najmanje nekretnina u EU. Švicarci imaju još manje.

Što se tiče zadovoljstva životom, kako su podaci iz početka 2012., mislim da su u međuvremenu Hrvati podosta skrahirali, a ostali nisu (BDP raste svuda osim u RH).

Izvor je European Quality of Life Survey (Eurofound).

Ako izbacimo outlayerea Njemačku s gornje ilustracije, slika postaje još jasnija.

 

 

 
 
(webtribune,index,youtube.com/preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19776"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Bilo bi dobro da se Amerikanci dobro pripreme za ono što će uslijediti. Ukoliko žele zabiju glavu u pijesak, najbolje bi bilo da nastave gledati utakmicu. Međutim, ako se “ovce” kolektivno ne probude i ne motiviraju da djeluju protiv globalista, uskoro više neće biti utakmica

Likvidnost Federalnih rezervi se dovodi u pitanje, a kako biste shvatili korijen rata koji slijedi, moramo se malo osvrnuti na povijest.

Petrodolar je stvorio dužničko ropstvo

Novi monetarni sustav je uspostavljen 1944. godine. Bretton Woods sporazum je razvijen na monetarnoj i financijskoj konferenciji Ujedinjenih naroda u Breton Woodsu, New Hampshire, koja se odvijala od 1. do 22. srpnja 1944. godine. Ova konferencija je uspostavila američki dolar kao svjetsku rezervnu valutu.

Bankster (ili Rockefelleri ako želite) otkrili su svoju novu budućnost. Kao rezultat Breton Woods konferencije, sve nacije koje su željele kupiti naftu s Bliskog istoka morale su prvo kupiti dolare, a zatim njima kupiti naftu.

Skoro svi u SAD su imali koristi od ovog sustava. Amerikanci su uživali u stabilnoj valuti i rođen je petrodolara. Ako petrodolar ikad bude uspješno potkopan, američka valuta će potonuti kao kamen jer je ništa neće podržavati.

Stara postavka u Federalnim rezervama radila je od 1910. do 1971. godine na tome da se otarasi Zlatnog standarda, kako bi mogla uvesti dužničko ropstvo među američkim narodom.

Rat protiv Sirije je tek uvodna špica. Glavni dio, nakon pokoravanja Sirije, odnosi se na napad SAD, Izraela i Engleske na Iran. Iran je nagrada koja je potrebna Federalnim rezervama kako bi održale svoj zahvat globalne ekonomije. To s jedne strane djeluje kao dobra ideja, ali rizici takvog djelovanja su vrlo veliki.

Petrodolar je u velikoj nevolji, ali samim tim su i računi u bankama, poslovi, mogućnost nabavljanja lijekova, hrane i vode.

Amerika je doslovno na korak od kaosa. Ona mora održati petrodolar po svaku cijenu.

Na rubu Trećeg svjetskog rata

Sirija je prva veća domina u konfliktu koji slijedi i koji prijeti svim živim bićima na planeti. Preuzimanje Egipta i Libije bilo je samo zagrijavanje. Prava akcija će započeti za par mjeseci, napadom na Siriju, a izgovor će biti spašavanje čovječanstva od sirijskog oružja masovnog uništenja, konkretno kemijskog oružja.

Nemojte misliti da će rat sa Sirijom biti sličan onima u Iraku i Afganistanu. Prethodni ratovi su u odnosu na ovaj bili samo dječja igra.

Dokaz da je rat neminovan predstavljaju optužbe vlade SAD da Sirija koristi kemijska oružja protiv pobunjenika. Međutim, glavni cilj nije Sirija, već Iran. Iran je glavna meta Federalnih rezervi jer se upravo on bori protiv stare postavke Novog svjetskog poretka, prodavajući naftu Rusiji, Kini i Indiji za zlato, što predstavlja izravnu prijetnju likvidnosti dolara.

Prvo Sirija, a onda Iran

Prije nego što se može napasti Iran, uz Rusiju koja također predstavlja prijetnju, Sirija prvo mora biti okupirana od strane snaga SAD i NATO-a.

Okupiranjem Sirije, Amerika i njezini saveznici bit će u mogućnosti napasti Iran sa više strana.

Također, najvažnije je da će okupacija Sirije postati prijetnja mobilizaciji vojske u Rusiji koja će dospjeti u domet američkih dalekometnih projektila, koji će se postaviti u Siriji.

Ovi projektili će gotovo sigurno biti naoružani nuklearnim bojevim glavama.

To će dati Amerikancima dovoljno vremena da okupiraju veći dio Irana prije nego što bi Rusija ili Kina mogle odreagirati.

Neočekivani obrti svjetskog rata koji slijedi

Ne očekuje se da Kina napadne SAD na Bliskom istoku, barem ne na početku. Očekuje se da Kinezi krenu na Tajvan i puste sjevernokorejce da lansiraju nuklearne projektile na Japan. Moguće je i da će Rusija napasti SAD kroz Aljasku.

Također, moguće je da će Kina prići SAD-u preko centralne Amerike, pošto Kinezi kontroliraju Panamski kanal i pošto se priča da imaju svoju vojsku diljem centralne Amerike, uključujući Meksiko. Tada tek može nastati kaos.

Iran je neprijatelj javnosti broj jedan

Zbog prijetnje Irana po petrodolara, Iran je u opasnijoj poziciji nego što je to bio Irak 2001. godine. Kao što svi već znamo, 11. rujna je pružio opravdanje za napad na Irak, iako Irak nije bio odgovoran za napade.

Zašto je točno moralo doći do napada na Irak? Jednostavno je. Zato što je Sadam Hussein pokušavao prodati svoju naftu u drugim valutama (poput eura). Predstavljao je prijetnju Federalnim rezervama i središnjim bankarima.

Nakon završetka drugog rata u Iraku, Exxon i BP su kontrolirali 80% iračkih naftnih polja i nitko nije više prodavao naftu u valutama koje nisu dolar. Međutim, sada je Iran postao glavna prijetnja.

Iran ekonomski uništava SAD. Na nesreću muškaraca, žena i djece u Americi, ekonomsko uništenje se ubrzano približava. Kina je počela kupovati iransku naftu zlatom. Indija i Rusija su učinile isto. Dani petrodolara su odbrojani, a samim tim i dolara.

Rusi i Kinezi su upozorili SAD

Stvaranje izgovora za rat je jedna stvar, a njegovo dobivanje je sasvim druga. Mislite li da su Kinezi i Rusi dorasli imperijalističkoj sili SAD?

Ako se uzme u obzir da su i predsjednik Hu i bojnik Zhang Xiaogang priprijetili SAD nuklearnim ratom u slučaju da napadnu Iran, može se zaključiti da je stvoren nova “Alijansa”.

Dok su sve oči uprte u Ukrajinu, prava meta jesu likvidnost BRICS-a i Iran i njegov cilj da prodaje naftu za zlato.

Pad Američkog carstva

Amerika mora napraviti vrlo tešku odluku. Ako se suzdrži od napada na Iran zbog prijetnje Rusije i Kine, dolar će propasti. Ako napadne Iran nakon što preuzme Siriju, suočit će se s osvetom nuklearnih sila. Mogla bi uslijediti prva invazija na Ameriku.

Moguće je da će Amerikanci napadnu Siriju samo da bi iskušali Ruse i Kineze. Međutim, to i nije baš vjerojatno. Ono što je sigurno jest da Federalne rezerve neće popustiti. One su već usmrtile Gadafija i Huseina kako bi spasile petrodolar. Neće se povući ni pred Irancima, Kinezima i Rusima jer ne ginu njihova djeca u ratovima. Da li sada ima smisla to što elita snižava cijenu zlata kako bi mogla kupiti što više po što jeftinijoj cijeni?

Možete biti sigurni da će biti još događaja pod lažnom zastavom, od kojih će svaki biti užasniji od sljedećeg. Pogodite tko će biti okrivljen? Samo se nadajmo da ti događaji neće uključivati ​​nuklearno oružje.

Zaključak

Jasno je, ili Iran pada, ili će biti Trećeg svjetskog rata. Federalne rezerve neće posustati.

Da li je moguće da bankari koji su pobjegli iz SAD-a znaju što se sprema ?
 
(vestinet.hr,youtube.com/preveo:nsp)

Presudno je shvatiti da nitko drugi neće pokriti Vaše dugove nego da je to Vaša osobna obveza. Kao što u ekonomiji nema besplatnog ručka, jer za sve netko treba platiti, tako u životu (najčešće) nema bogate tetke (ili strica) koja (koji) će pokriti naša nepromišljena ponašanja i brzoplete financijske odluke.

NAUČITE SE PONAŠATI U OKVIRU MOGUĆEG.

Trebamo biti realni i ne očekivati da ćemo mnogo više zarađivati u skoroj budućnosti niti ćemo sigurno dobiti neka sredstva na lutrijama, kockarnicama, kladionicama i slično. Američki književnik Ambrose Bierce (1842.-1914.) autor “Đavoljeg rječnika” (The Enlarged Devil’s Dictionary) je napisao:

“Lutrija je namet za ljude koji su loši u matematici”.

Stoga, moramo se već danas početi pažljivije ponašati sa svojim raspoloživim sredstvima, posuđivati manje kako bismo mogli otplatiti postojeće dugove i počeli pomalo štedjeti.

Nepoštivanje zakona, sigurno nije način rješavanja vašeg nagomilanog duga, nego je jedini siguran način ograničiti financijske rashode. Naravno, razmislite možete li naći neki privremeni ili povremeni posao, odnosno imate li mogućnost iznajmljivanja sobe u svom stanu ili u kući kako bi povećali svoje prihode. Mirko Kovač u romanu Grad u zrcalu podsjeća na narodnu poslovicu: “Raditi bilo koji posao nije sramota, ali prositi jest.” Naravno, nije svaki oblik zaduženosti nezdrav. Kao zdravi oblici zaduživanja mogu se navesti samo četiri vrste zaduženja:

1. Za školovanje i usavršavanje jer se time unapređuju znanja, stručnosti i sposobnosti čime se poboljšava zapošljivost osobe i uvećavaju mogućnosti zarade.
2. Za pokretanje ili proširenje poslovne aktivnosti čime se stvaraju mogućnosti rada i zarade.
3. Za kupnju stana ili kuće jer vlasništvo stambenog objekta ima trajnu vrijednost i neophodan je preduvjet za zdrav život.
4. Za pokriće medicinskih troškova jer zdravlje uvijek mora imati prioritet.

Zdravi oblici zaduživanja omogućavaju stjecanje (dugo)trajne vrijednosti (znanja i sposobnosti, stambenog objekta, zdravlja i slično). Ipak, ni u takvim uvjetima ne biste trebati za njih stvarati veći dug od onog kojeg možete otplatiti iz svoga stalnog mjesečnog dohotka.

Obično se razlikuju dvije skupine dužnika, aktivni i pasivni:

• aktivni su oni koji su zbog svoje nepromišljenosti uzeli preveliki broj kredita;
• pasivni su oni koji su žrtve nesreće i bolesti, odnosno neočekivanih i/ili neželjenih zbivanja poput nezaposlenosti.

Pasivni su dužnici mnogo brojniji, a za njih je potrebno iznaći načine pomoći kako bi se mogli riješiti tereta nastalog duga. Najčešći razlog u većini zemalja navodi se niska razina dohotka koji ostvaruju siromašnija kućanstva, a slijede nepredviđene okolnosti kao što su javljanje bolesti i/ili nastanak (prisilne) nezaposlenosti.

Značajan broj prezaduženih osoba u to je stanje upao zbog nezaposlenosti, a prezaduženosti je nadalje pojačana zbog njihove socijalne isključenosti i marginaliziranosti kako pucaju njihove društvene mreže i poznanstva iz svijeta rada.

Često takvim osobama nedostaje volja za rad, pa čak i volja za podnošenje molbe za zapošljavanje. Rastava braka smatra se jednim od uzroka prezaduženosti, a sve više se kao uzročnik prezaduženosti stanovništva ističu i neodgovarajuće i nepromišljeno ponašanje ustanova koje odobravaju kredite.

Posebna se pozornost mora posvetiti očuvanju mogućnostima stanovanja jer se treba očuvati stabilnost obitelji i izbjeći dodatni troškovi vezani uz prodaju stana ili kuće ispod tržišne cijene, preseljenja na udaljenije mjesto od sadašnjeg posla i škole i slično. Prezaduženost može obeshrabriti ljude za traženje rješenja jer se osjećaju zarobljeni uslijed nastalog duga.

Provedena istraživanja pokazuju da prezadužene osobe i njihove obitelji obično trpe od psihičkih trauma, koje mogu ozbiljno narušiti tjelesno i mentalno zdravlje. Nadalje, često se zbog nedostatka financijskih sredstava prekida ili skraćuje obrazovanje djece, pa se time lako narušavaju njihove buduće mogućnosti za zapošljavanje i zaradu.

Nikome se nije lako suočiti sa svojom neugodnom financijskom situacijom, ali samo
odgađanje aktivnosti neće ublažiti nastale probleme. Ne postoji opći recept za rješavanje nastalih i mogućih teškoća, ali ipak postoji nekoliko pravila koja bi mogla pomoći u poboljšanju stanja. Donosimo ih 20, a svi daljnji prijedlozi i nadopune su dobro došli:

1. Shvatite situaciju ozbiljno, ali i budite svjesni da postoji izlaz.
2. Nemojte zakopavati glavu u pijesak i dalje gomilati dugove.
3. Probajte spoznati koliko i kome dugujete, te to napišite na papir kako biste stekli potpunu sliku iznosa i strukture vašeg dugovanja.
4. Napravite prioritete koje morate prvo otplatiti – poput komunalija, koje ako ne plaćate, dovesti će do obustave usluge (struje, plina i slično). Pozorno provjerite gdje su najveće zatezne kamate i ostali prateći troškovi jer što su one veće, to više plaćate bez otplate glavnice. Stoga, otplatite prvo dugove s najvećim zateznim kamatama i drugim troškovima.
5. Potražite pomoć stručnjaka u financijskoj ustanovi – prije svega u svojoj banci, ali i u obiteljskom centru, centru za socijalnu skrb i nevladinim udrugama koje se bave pomoći građanima i slično.
6. Proučite svoj kućni proračun: to je jednostavno plan novaca koji očekujete da će doći iz svih izvora te rashodi koje morate pokriti. Posebnu pozornost usmjerite na to imate li u tekućem mjesecu i najmanju mogućnost vraćanja dijela duga. Dobar i realan kućni proračun je najvažniji alat koji vam treba pomoći u rješavanju problema duga. Budite pozorni i uključite sve neizbježne rashode jer ako neke niste uključili nećete moći poštivati provođenje plana otplate, što vas može dovesti u još veće teškoće.
7. Zapisujte svoju potrošnju u određenom razdoblju, tako da biste mogli spoznati gdje
   odlazi najveći dio rashoda te postoje li mogućnosti njihovog ograničavanja.
8. Planirajte dugoročnije svoje rashode: ako vam, na primjer, treba neki veći kućanski aparat, pokušajte zaštedjeti za njega (ili barem veći dio troška) i ne uzimajte ga na kredit.
9. Ne nasjedajte na reklame o izuzetno povoljnim kupovinama s 0% kamata. Proizvod je gotovo sigurno jeftiniji ako ga plaćate u gotovini. Dobro razmislite možete li još neko vrijeme izdržati s postojećim kućanskim aparatima (odnosno nekim drugim proizvodom) ili vam baš neminovno trebaju neki novi. Mnogi kućanski aparati koji su još danas uvelike skupi za kratko vrijeme biti će osjetno jeftiniji – poput novih modela televizora, mobitela i slično. Zašto onda trčati za najnovijim i još uvijek razmjerno skupim proizvodima?
10. Sigurno možete promijeniti neke svoje navike – umjesto odlaska autom na posao, razmislite o javnom prijevozu ili zajedničkom prijevozu sa susjedima i kolegama s posla; umjesto nepotrebnog zvanja na mobitel koristite jeftine e-mail poruke; umjesto plaćanja članarine u fitnes centru, neko vrijeme upražnjavajte druge (besplatne) sportove i rekreaciju: trčanje, planinarenje, vožnju biciklom, rolanje i slično.
11. Štedite, budite ekološko svjesni i trendy: Republika Hrvatska, kao potpisnica Protokola iz Kyota, obvezala se na smanjenje emisija stakleničkih plinova za 5% do 2012. u odnosu na 1990. godinu. Istodobno, štetne emisije iz cestovnog prometa u Hrvatskoj u 2006. godini porasle su u odnosu na 90.-tu za čak 60%. U samo pet godina broj automobila i broj kilometara autocesta porastao je za jednu trećinu. Emisije iz cestovnog prometa čine gotovo 18,4% ukupnih emisija ugljičnog dioksida (CO2) u Hrvatskoj, pa je inicijativa prijevoza više osoba privatnim automobilom do posla i nazad primjer kako mijenjajući svoje navike možemo doprinijeti smanjenju štetnih plinova uzrokovanih prometom, ali i smanjivanju osobnih troškova.
12. Pomažući očuvanju čovjekove okoline pomažete i stanju svog novčanika. Manjom potrošnjom struje, grijanje, i slično, dajete svoj pojedinačni doprinos klimatskim promjenama.
13. Ako i uzimate bankovni kredit, jako pozorno pročitajte ugovor. Gotovo uvijek – obično malim slovima – navedene su (visoke) zatezne kamate, ulazne i druge naknade, te druga davanja koja jako uvećavaju postojeći dug tako da je naizgled povoljna nominalna kamata od 5 ili 6% uvijek znatno veća.
14. Radije plaćajte u gotovini, a ne karticom jer tada stvarno imate osjećaj koliko trošite! Za izbjegavanje prezaduženosti po kreditnim karticama, više puta razmislite jeste li dovoljno pouzdana osoba koja će moći bez poteškoća izbjeći zamke koje time nastaju. Ako je iskreni odgovor NE, tada niti nemojte podnositi zahtjev za kreditnu karticu.
15. Ako već posjedujete kreditne kartice, umjesto njihovog redovitog peglanja po dućanima, odlučite se za ritual drastične plastične operacije sa škarama da se za određeno vrijeme (ili gotovo zauvijek) riješite te ovisnosti. Kao i kod drugih ovisnosti, neće vam na početku biti lako i jednostavno, ali želite li imati miran san shvatite da su one vaš neprijatelj koji prerezan zaslužuje kantu za smeće jer je vaš jedini siguran oslonac dohodak i gotovina kojom raspolažete.
16. Ako vas je strah posve izgubiti kreditnu karticu pohranite je kod pouzdanog prijatelja ili rođaka. U trenucima napada potrošačke groznice, morati ćete ga kontaktirati da biste došli do svoje kartice, pa se lako može dogoditi da vas napad groznice prođe. Ukoliko nemate pouzdanog prijatelja ili rođaka za pohranjivanje kartice, spremite je na sigurno u ledenicu vašeg hladnjaka. Dok se ona otopi i bude spremna za peglanje – za što joj ipak treba određeno vrijeme – velika je vjerojatnost da ćete doći pameti i da će vas proći spomenuti napad.
17. Pokušajte što manje kupovati s kreditnim i debit karticama posebno proizvode koji se brzo potroše ili iskoriste kao što su hrana, CD-i i slično. Ta će dobra biti skoro već zaboravljena prije nego što dođe račun za njihovu naplatu, pa ćete se tako na njih podsjetiti samo po zlu.
18. Samo za pušače: Hrvatska vlada zabranjuje pušenje na javnim mjestima. Uključite se u trend i značajno smanjite pušenje i/ili posve prestanite pušiti. Razmislite koliko novaca može ostati samo po toj osnovici.
19. Dodatne uštede u proračunu kućanstva možete ostvariti smanjivanjem količine hrane koju bacate, redovitim gašenjem svjetla, manjim zagrijavanjem prostorija po zimi (obucite se toplije) te manjom upotrebom klima uređaja po ljeti.
20. Nastojte se izliječiti od takmičenja u materijalnim vrijednostima s kolegama, prijateljima i rođacima. Uvijek će biti netko s većim automobilom, kućom, netko je bio na zanimljivijem ljetovanju i slično. Pohvalite se s nematerijalnim: novom knjigom koju ste pročitali (posuđenoj u gradskoj knjižnici), novim znanjima i vještinama koja ste stekli i/ili zaduženosti koju ste smanjili.

***

Pozorno upravljanje vlastitim financijama, poput dijeta za smanjivanje kilograma, djeluje obično samo određeno vrijeme. Ipak, financijsko zdravlje – slično kao i tjelesna spremnost – zahtjeva stalnu pozornost, pa je kao i kod pretjeranog unosa hrane, potrebno spoznati koje su naše prehrambene, odnosno financijske navike.

Umjesto da razbijamo glavu iznalaženjem uzroka prevelike potrošnje, potrebno je snagu usmjeriti na načine kako izaći iz nezavidne situacije. Osobe koje su pogođene problemima prezaduženosti često se osjećaju izolirane što lako može dovesti do depresije i narušavanja psihičkog zdravlja. Posve je očito da mnogi ljudi pogođeni prezaduženošću ne znaju što i koga pitati za savjet i pomoć jer nisu informirani i upućeni u odgovarajuću službu. Obrazovanje i informiranje te aktivan stav u rješavanju problema najvažniji su čimbenici koje je potrebno što ranije poduzeti kako bi se ovladalo znanjima i sposobnostima upravljanja osobnim financijama.

Mnogi ljudi kada postanu svjesni svoje prezaduženosti često pobijaju ozbiljnost situacije i/ili nastoje odgoditi početak njezinog rješavanja. Možda će vam biti lakše ovu gorku pilulu popiti postupno, pa pokušajmo neke od ovih savjeta presložiti malo drukčije te u sedam koraka iznaći mogućnosti poboljšanja stanja:

Prvi korak – priznajte da imate poteškoća u vraćanju svog duga
Prvi korak u rješavanju prezaduženosti je priznanje da ne možete više redovito vraćati svoj(e) dug(ove). Skupljanje neplaćenih računa i bacanje obavijesti banke o prekoračenju minusa, odnosno ignoriranje problema neće riješiti vaš dug, nego samo može pogoršati postojeće stanje. Ipak, činjenica da čitate ovaj mali Vodič pokazuje da ste svjesni vašeg nezavidnog stanja te da ste spremni poduzeti drugi korak

Drugi korak – procijenite svoju sadašnju financijsku situaciji
Napravite spisak vaših dugova. Pored iznosa duga, navedite kome dugujete, kamatnu stopu te iznos koji sada vraćate, ako uopće vraćate. Time ćete dobiti ne samo jasnu sliku vašeg financijskog položaja nego će vam to pomoći u izlaska iz stanja prezaduženosti.

Treći korak – napravite prioritete svojih dugova
Sljedeći je korak odlučiti što plaćati prvo, a što odložiti. Dobro je da pozornost usmjerite na zaduženja s većom kamatnom stopom. Rješavanjem skupih zaduženja, dugoročno ćete uštedjeti značajna sredstva, a i sami ćete izgraditi sustav povjerenja u sebe i pojačati motivaciju za izlazak iz duga.

Četvrti korak – napravite ostvarivi plan svojih mjesečnih rashoda
Napravite spisak svih nužnih rashoda (hrane, neophodne odjeće, stanarine, rashoda za električnu energiju, plin i slično) i rashoda koji to nisu (poput izlazaka u kino, jelo i piće izvan kuće i drugo). Rashodi koji nisu nužni mogu se posve ukinuti ili barem značajno smanjiti sve dok ne riješite nastale poteškoće. Čak i u nužnim rashodima postoji mogućnost značajne uštede. Od svojim mjesečnih prihoda (koje nemojte precjenjivati) odbijte nužne rashoda (koje nemojte podcjenjivati) i iznos – bez obzira koliko malen bio – koji ostaje može poslužiti za početak otplate vašeg duga. Kako se dug postepeno smanjuje, doći će i do smanjivanja rashoda za kamate.

Peti korak – recite odlučno NE bilo kojoj vrsti novog zaduženja
Ako ste u dugovima do grla, još jedan novi dug neće nimalo poboljšati stanje nego će
onemogućiti vaš izlazak iz prezaduženosti. Jednom za uvijek prestanite s praksom stvaranja novog duga.

Šesti korak – Porazgovarajte sa svojim vjerovnicima
Korisno je obavijestiti svoje vjerovnike o financijskim teškoćama u kojima ste se našli. Većina će vjerojatno pristati na kraće odgađanje vraćanja duga jer tako ipak osiguravaju naplatu.

Sedmi korak – potražite pomoć stručne osobe
Ako i nadalje ne uspijevate upravljati svojim dugom, potražite pomoć stručne osobe i sudjelujte u odgovarajućim programima. Većina bankarskih ustanova sudjeluje u programu Hrvatske udruge banaka Upravljanje osobnim financijama koji se provodi na razini cijele Hrvatske. Pomoć potražite u stručnoj financijskoj ustanovi – prije svega u svojoj banci, ali i u obiteljskom centru, centru za socijalnu skrb i nevladinim udrugama koje se bave pomoći prezaduženim građanima i slično.
(Predrag Bejaković, Institut za javne financije, Zagreb)
 
(uredio:nsp)