EVO UVODA KOJU JE DANIJEL ESTULIN NAPISAO ZA SVOJU POZNATU KNJIGU “INSTITUT TAVISTOCK”

Institut u Tavistocku, u engleskoj grofoviji Sussex predstavlja svjetski centar za ispiranje mozgova i manipuliranje društvom.

Ta organizacija, koja vodi porijeklo od malog Biroa za vojnu propagandu smještenog u Wellington-houseu u godinama Prvog svjetskog rata, sazrijevala je i porasla toliko da se sada unutar nje rješava sudbina čitave planete i u tom cilju mijenjaju paradigme suvremenog društva.

U ovom revolucionarnom radu koji će nesumnjivo izazvati efekt nuklearne eksplozije jačine 500 kilotona, mi razotkrivamo mrežu Tavistocka i otkrivamo metode ispiranja mozgova i psihološkog rata koji se stalno adaptiraja i u naše vrijeme dobiva formu sveobuhvatnih projekata socijalnog inženjeringa.

Radi se o realizaciji “Zavjere Vodenjaka”, kako je nazivaju sami ispirači mozgova, imajući u vidu strogo povjerljivo istraživanje izvedeno 1974. u okviru Stanfordskog znanstveno-istraživačkog instituta, koje je dobilo naziv “Promjena tipa čovjeka”.

Ova knjiga može se smatrati i za priručnik za borbu s ispiranjem mozgova.

Metode i stupanj ispiranja mozgova ovise od razine neukosti žrtve. One su prisutne u svim aspektima našeg svakodnevnog života. Procese upravljanja društvenom sviješću možemo i sami osjećati na temelju osobnog iskustva, a to nije koincidencija ni slučajnost.

Svi smo mi svjedoci dezintegracije svjetske ekonomije, koju su planirali i ostvaruju najmoćniji ljudi svijeta. Ova knjiga o Tavistockskom institutu je pokušaj da se dokaže realnost te zavjere, da se pokaže tko iza nje stoji, koji je krajnji cilj tih ljudi i na koji bismo način bismo ih mogli spriječiti da nas odvuku u pakao.

Sa potpuno opravdanim ogorčenjem i zabrinutošću čitatelj ove knjige doći će do zaključka da moralno, materijalno, kulturno i intelektualno rasulo koje iz dana u dan bespomoćno gledamo u čitavom svijetu, nije slučajno i da to nije Božja kazna zbog naših zemaljskih grijeha, nego ciljno stvarana i nametana socijalna kriza.

Ponavljam: to nije iskušenje koje nam je s neba poslano. Radi se o realnim stvarima, a budućnost naše planete izložena je opasnosti.

Svi modeli suvremenog glazbenog izopačavanja stvaraju se u specijalnim laboratorijima. Svaki narkoman je nus proizvod dalekovidne državne politike čiji je krajnji cilj uništenje ljudskog duha i degradacija čovjeka.

Svaki fanatik koji sebe naziva sljedbenikom joge, transcendentalne meditacije ili telekineze, svaki ekstremist, bilo da je ljevičarski ili desničarski, svaki bahaist, svaki član grupe kozmičke svijesti, svaki adept new agea i oslobađanja svijesti, svatko tko vjeruje u chemtraisei ekstrasense – svi oni su dio iste centralizirane, sveobuhvatne zavjere, realizacija nekog tajnog projekta kojeg financira državna vlast i svakakvi fondovi.

Dobro došli u kolo vještica! Svi čudaci svijeta, dođite kod nas u goste!

U svijetu dima i ogledala nema grešaka, koincidencija i slučajnosti. Mi to u ovoj knjizi dokazujemo ne ostavljajući ni sjenu sumnje, već kao da na sudu dokazujemo. Za naš cilj mogu poslužiti samo najuvjerljiviji i provjereni dokazi, jer ulog je suviše visok, kao i moći onih koji nam se suprotstavljaju.

Sve je stavljeno na jednu kartu, budućnost naše planete, besmrtnost ljudske rase i opstanak čovjeka kao vrste. Mi ćemo pobijediti, uspjet ćemo po svaku cijenu, jer drugu šansu nećemo imati. Ovim radom koji će izdržati ispit vremena ja sam povukao liniju – oni je neće prijeći! Nećemo se predati.

U vrijeme Drugog svjetskog rata Tavistock je bio sjedište propagandne uprave britanske vojske koja je u području psihološkog rata diktirala svoju politiku uključujući i vojsku SAD.

Pogledajte oko sebe! Nakon frontalnog napada na našu budućnost, koji su poduzeli vodeći svjetski stručnjaci u području društvenih znanosti i socijalnog inženjeringa, moralni principi su srušeni. Mi živimo u okruženju moralno indiferentne iracionalnosti.

Budite sigurni da su tijekom posljednjih pola stoljeća svi događaji u javnom životu, od novih ljevičara, Watergatea, Vijetnama i dokumenata Pentagona do prljavih, gadnih, nemoralnih hipika, antiratnih pokreta i potkulture roka i narkotika – sve to su pažljivo pripremljeni projekti socijalnog inženjeringa.

Ponavljam, napad se izvodi ne samo i ne toliko na naša individualna ljudska prava, koliko na samu republikansku instituciju “nacionalne države”, a kao instrument napada oligarhija koristi sveobuhvatni program socijalnog inženjeringa koji je razradio i koji realizira institut Tavistocku za međuljudske odnose sa velikom integriranom mrežom centara za primijenjenu socijalnu psihologiju i socijalni inženjering, a koja je nastala poslije Drugog svjetskog rata.

Te grupe gledaju na nas i na principe nacionalne države kao na svoje aksiomske, filozofske neprijatelje.

Taj moćni džagernaut zla čini čvrsto prepletena mreža najprestižnijih znanstvenoistraživačkih centara Standfordskog sveučilišta, korporacija RAND, Massachusetts Institute of Technology, Centar za suvremena istraživanja u području socioloških nauka u Paolo Altou, Institut za socijalna istraživanja Mičigenskog sveučilišta, Vortonska škola biznisa Pensilvanijskog sveučilišta, Harvardska škola biznisa, Londonska škola ekonomije i političkih znanosti, Nacionalna laboratorija za trening, Institut Hudsona, Institut Esalen, Nacionalni institut za psihičko zdravlje, Nacionalni institut za proučavanje ovisnosti od narkotika, Znanstveno istraživački centar Ratne mornarice SAD.

Tu je i ženevski Međunarodni fond za proučavanje alternativnog razvoja i Centar za konferencije top-menadžera – prva kvalitetna ustanova za poslijediplomski obrazovanje epohe Vodenjaka, čiji je cilj plansko modificiranje ponašanja rukovoditelja velikih kompanija.

Zombi koji se nalaze na najvišim rukovodećim dužnostima tvrtki treba da nas dovedu u novi srednji vijek transcendentalne svijesti. Oni su koncentrirani na dva aspekta: na neophodne promjene u SAD i na svjetski poredak.

Tijekom posljednjeg pola stoljeća vlada SAD izdvojila je milijarde dolara za pomoć fondovima i organizacijama koji tijesno surađuju s institutom u Tavistoku.

Svi aspekti misaonog i psihološkog života ljudi na planeti zabilježeni su i unijeti u računalne sustave. Nad svim tim uzajamno tijesno povezanim skupinama sociologa, psihologa, psihijatara, antropologa, znanstveno istraživačkih instituta i fondova nalazi se elita moćnih bogataša, koja se pretežno sastoji od stare Venecijanske crne aristokracije.

Pitai ćete – “koji je cilj tih manipulatora”?

Oni žele nas prisiliti da promijenimo način života, pri tom, ne samo bez naše suglasnosti, nego tako da mi čak ne primjećujemo to što se s nama događa. Njihov krajnji cilj je – u potpunosti lišiti čovječanstvo unutarnjeg osjećaja identiteta, da ljudima otmu dušu i da tu prazninu napune umjetnom, sintetičkom pseudo-dušom.

Međutim, da bi promijenili naš način ponašanja, preusmjerili pozornost s industrijske proizvodnje na spiritizam i povukli nas u postindustrijsku eru nultog rasta i nultog progresa, prvo nas trebaju prisiliti da promijenimo svoju samosvijest i fundamentalnu predstavu o tome – tko smo mi. Nakon toga izmislica sintetiziran i implantiran u mozak ljudi novi način, prihvatljiviji za novu epohu.

Totalna vlast – nije jedini parametar totalitarizma.

Neograničenost vlasti osigurava postojanje sveprisutnog centra. U novom totalitarnom kretanju ta sveprisutna rukovodeća sila manifestira se u modificiranom načinu ponašanja ljudi i promjeni njihove osobne identifikacije kao dominantnih sprega složenog sustava.

Psihološki teror – nije suština, već samo “znak interpunkcije” u novom preosmišljavanju totalitarizma.

Tajna uspjeha ovog kretanja jeste mogućnost da se izbjegne svaka odgovornost zbog neuspjeha. Promašaji i krize koje čine špekulanti sa Wall Streeta pripisuju se transcendentalnim snagama nevidljive ruke tržišta, a za krivca se proglašava samo društvo koje je dozvolilo imaginarna kršenja “tržišnih zakona”.

Na taj način se bezbrojnim žrtvama svjetskih kriza govori da su same odgovorne za svoje nesreće. To je neusporedivo učinkovitiji način vladanja od izravnog terora, ali i otpor sustavu dobiva drugačije forme.

Ako se kod većine stanovništva održava konstantno osjećanje straha ljudi će biti suviše zabrinuti za svoje vlastito opstajanje i zato neće biti u stanju da se objedine i zajedničkim snagama daju učinkovit odgovor. Ovo je također djelo ruku Tavitstock instituta.

Tijekom proteklog desetljeća čitavo stanovništvo zemaljske kugle držano je u napetom stanju pomoću niza međunarodnih financijskih kriza koje su opustošile nacionalna dobra pojedinih država i sve više ih primoravale da se odriču svog suvereniteta. Nemilosrdni niz ekonomskih i ekoloških kriza faktički je paralizirao volju većine ljudi držeći ih u stalnom strahu za svoju sudbinu, a to je nužan uvjet za daljnje napredovanje i učvršćivanje svakog totalitarnog sustava zato što je konstantno održavanje podanika u stanju napetosti njen način djelovanja – modus operandi.

U povijesti ima dosta primjera primjene drakonskih mjera protiv stanovništva na nacionalnoj razini, ali tako snažnu ofenzivu na prava ljudi i demokratske standarde još nismo vidjeli. Svaka nova mjera, ako ih posebno promatramo, može se učiniti kao slučajna ekstremnost, ali svojom ukupnošću one vode u potpuno porobljavanje stanovništva. Totalna vlast je – pandan globalne vlasti koja nije u stanju dopustiti bilo kakva ograničenja u odnosu na samu sebe.

Pred nama je mnoštvo iskušenja koja trebamo savladati. Kada su sve činjenice očite, kada su dokazi stavljeni na stol, kada su sa zavjerenika skinute maske i sva njihova činjenja izložena na sveopće promatranje, čak i tada obični građani odbijaju povjerovati u realnost toliko monstruozne umno pomračene zavjere. Kad shvate da su bili u zabludi može biti suviše kasno. Nemojte reći da niste bili upozoreni!

Mi se nalazimo na raskrižju. Od toga koji put izaberemo ovisi kakav nas život čeka u XXI stoljeću: nacionalne države – republike ili stado robova koje je izgubilo ljudski lik.

Dragi čitatelju, situacija je izuzetno ozbiljna. Mi se moramo boriti s grupom najbriljantnijih umova u povijesti koji su organizirali zavjeru s ciljem da nas porobe. Ali, ljudska volja je besmrtna. Tirani su ubijali milijune, ali ljudi su se nastavljali boriti na kraju osvajali slobodu. Sloboda budi ljudsko srce, a strah ga umrtvljuje.

Usred zaglušujuće kakofonije patriotske šutnje čuju se glasovi buntovnika koji pozivaju na budnost.

Moralna osnova besmrtnosti je u pravdi i nepotkupljivosti. To su svojstva koja zaslužuju da se za njih bori i umire.

U povijesti ima analogija, ali nema ponavljanja. Proučavanje povijesnog iskustva ne znači ostajati u sadašnjosti osvrćući se u prošlost. To znači činiti ekskurzije u prošlost i vraćati se u sadašnjost sa širim i dubljim razumijevanjem ograničenosti prethodnih znanja i pogleda.

Upozoren, znači, naoružan. Neće nas Bog spasiti, već mi sami treba da se pobrinemo o svom spasenju. Nikada nećemo naći pravilne odgovore, ako ne naučimo da postavljamo pravilna pitanja.

Danijel Estulin

Madrid 26. maj 2001.

Iz glave 1

Antipobunjenički rat

Metode psihološkog manipuliranja društvom stare su otprilike koliko i samo čovječanstvo. Robovlasnici i feudalci koji su nastojali sačuvati i učvrstiti svoju vlast uvijek su koristili kazne i mučenja kao način za odvraćanje onih koji su željeli promjene.

Čak i prije tisuće godina, vladajućim klasama u održavanju vlasti nisu pomagale metode same po sebi, već njihovo svjesno korištenje po principu “zavadi, pa vladaj”.

Koliko god da su bile nehumane, metode potiskivanja volje ljudi nisu same po sebi dovoljne za presijecanje djelovanja buntovnika i ustanika.

“Antipobunjenički rat ne može se oslanjati isključivo na zaplašivanje: neophodan je svjesni i sustavno psihološki utjecaj na ljude od strane vladajućih klasa ili njihovih pomagača.

Upravo taj cilj bio je postignut nakon transformiranja psihologije i psihijatrije tijekom 1930.-ih godina.

“Prva masovna primjena psihologije kao oružja bila je u nacističkoj Njemačkoj, a to se posebno odnosi na dremljive iluzije o “arijevskom” porijeklu koje su nametane i podržavane u narodu. Iako je glavni uzrok nastajanja i razvijanja nacizma bila svjetska ekonomska kriza, konkretne forme nacističkog pokolja, naročito eugeniku, razvijali su omiljeni teoretičari i praktičari nacista – psihijatri.

To je bio početak pretvaranja znanosti o svijesti u instrument za uništenje razuma. Legalne i znanstvene metode psihoterapije, koje su od samog početka namijenjene da pomažu ljudima, ustupile su mjesto manipulativnoj pseudo znanosti pod nazivom “averzivna terapija”.

Takva transformacija znanosti o svijesti odvijala se u interesu rata – rata za psihološko uništenje koji je buržoazija otpočela protiv radničke klase.

Djelatnost Tavistock instituta formira se na glavnoj premisi prema kojoj su neke vrste “demokratskih” institucija mnogo povoljniji i učinkovitiji instrumenti za fašističku diktaturu nego tradicionalni pravocrtno “autoritarni” modeli.

“Od velike naftne obmane do ispiranja mozgova u stilu CIA, psihološka znanost prešla je put koji je za nju 1945. prvi označio veliki majstor za antipobunjenički psihološki rat, John Rolings Reese, u svojoj knjizi  Oblikovanje psihijatrije u uvjetima rata”.

Reese je pozivao na razvijanje psihijatrijskih “udarnih odreda” u cilju izrade metoda za političku kontrolu na temelju takozvane programirane modifikacije ponašanja, koja većinu stanovništva dovodi u stanje psihoze. On je pretpostavljao da će to omogućiti da se stanovništvo potčini novom ekonomskom svjetskom poretku koji je nastao nakon Drugog svjetskog rata.

Nastupajući pred grupom psihijatara američke armije 1945. Reese je rekao: “Ako predlažemo da počnemo otvoreno se boriti sa socijalno-ekonomskim problemima suvremenosti, onda znači da moramo imati “udarne odrede”(…).
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Trilateralna komisija, koju u medijima često nazivaju i “svjetskom vladom u sjeni”, objavila je da je Kolinda Grabar Kitarović njezina bivša članica. Naime, na novom popisu Trilaterale kao članovi nalaze se samo odvjetnik Marijan Hanžeković i bankar Franjo Luković, koji je i u Izvršnom odboru Komisije

Kolinda Grabar Kitarović prestala je biti članicom otkad je postala hrvatskom predsjednicom jer članovi grupe ne smiju biti dužnosnici u svojoj zemlji.Trilateralna komisija povezana je s Bilderberg grupom.

U obje se nalaze moćnici iz cijelog svijeta, točnije samo par stotina odabranih iz poslovnog i političkog života. Osnivač Trilaterale je David Rockefeller koji je 1973. godine odlučio da bi SAD, Europa i Japan trebali graditi bliske odnose i poticati međusobnu suradnju. U to vrijeme vladalo je neslaganje između SAD-a te Europe i Japana. Osnivači su vjerovali da je važna suradnja triju regija.

Članom Trilateralne komisije može se postati samo ako osoba dobije pozivnicu za ulazak u to visoko moćno društvo. Kada je tek pokrenuta, plan je bio da iz svake regije u njoj bude isti broj članova.

Danas europsku regiju zastupa 170 članova, SAD 120, a Japan više od 100 članova. Od Europljana najviše ima Nijemaca – 20, zatim slijede Francuska, Velika Britanija i Italija s 18 članova, te Španjolska. Ostale zemlje imaju od jednog do šest članova, a među njima su, po popisu iz travnja 2015, dva hrvatska.

Za sebe kažu da su nevladina, politički orijentirana diskusijska skupina uglednih građana iz Europe, Amerike i Azije koja je formirana da bi poticala razumijevanje i suradnju navedene tri regije oko globalnih problema. Među članovima su se nalazili ili se nalaze i Carl Bildt, Wolfgang Kirsch, Mario Monti, Henry A. Kissinger, Madeleine K. Albright…

Članove Trilateralne Komisije u travnju možete pogledati OVDJE

Kao što vidimo na slici, bivši članovi Trilateralne komisije su u međuvremenu postali ili predsjednici država ili visokopozicionirani ministri

Trilateralna komisija

Trilateralna komisija (SAD/Kanada – Zapadna Europa – Japan) okuplja moćnike iz medija, biznisa i politike. Osnovana je na poticaj teoretičara, i savjetnika nekoliko američkih predsjednika, Zbigniewa Brzezeinskog 1973. godine.

Sastaje se jednom godišnje i raspravlja o aktualnim globalnim pitanjima, uvijek iza zatvorenih vrata. Na ovim je prostorima Trilaterala bila prisutna još u vrijeme Josipa Broza koji je Jugoslaviju želio vidjeti za tim moćnim stolom, nije uspio, no njegov pogreb može pokazati koliko je blizu cilju bio, kažu poznavatelji prilika.

Neorealističko promatranje međunarodnih odnosa, prema Kennethu Waltzu i njegovoj knjizi Teorija međunarodne politike, u samo središte postavlja velike političke forume poput Trilateralne komisije te njen najmoćniji pripremni sastanak, Klub Bilderberg.

Dok je potonji gotovo tajno društvo čije članstvo (poput pripadnika moćnih kraljevskih i dinastija financijskih oligarha) možemo samo nagađati, članstvo Trilateralne komisije je javno i može se u svakome trenutku skinuti s njihove službene internetske stranice.

Kada je Daniel Estulin, autor knjige o Bilderberzima i poznati borac protiv takve netransparentne koncentracije moći, dao naslutiti kako se na prošlogodišnjem sastanku Bilderberga pojavio član obitelji Karađorđević mnogi su pretpostavili kako će Srbija, uz Norvešku, uskoro postati izuzetak kao nečlanica Europske unije koja će dobiti svoja tri mjesta za stolom Trilateralne komisije. U srbijanskoj se kvoti danas nalaze se Jovan Kovačić, Dragan Novaković i Tahir Hasanović.

Trilateralna komisija povezana je s Bilderberg grupom. U obje se nalaze moćnici iz cijelog svijeta, točnije samo par stotina odabranih iz poslovnog i političkog života.Osnivač Trilaterale je David Rockefeller koji je 1973. godine odlučio da bi SAD, Europa i Japan trebali graditi bliske odnose i poticati međusobnu suradnju. U to vrijeme vladalo je neslaganje između SAD-a te Europe i Japana. Osnivači su vjerovali da je važna suradnja triju regija.

Članom Trilateralne komisije može se postati samo ako osoba dobije pozivnicu za ulazak u to visoko moćno društvo. Također, u Komisiji ne može biti nitko tko u svojoj državi obnaša neku državničku dužnost.
 

 
 
(index,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=20581"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Ovo su razlozi zašto je važno slijediti najmoćniju skupinu na svijetu. Tko je osnovao Europsku Uniju, Euro valutu, postavio Clintona, Blaira i Obamu za predsjednika… itd.

Bilderberg, godišnje okupljanje svjetskih najmoćnijih političara i poslovnih magnata, i jasno je da oni oblikuju globalnu politiku pozicionirajući svoje povlaštene političare kao svjetske lidere, određujući Dnevni red vojnih sukoba i utjecaja na ekonomsku politiku gotovo svake nacije na planeti, koji iza zatvorenih vrata svake godine nanovo odlučuju o sudbini milijardi ljudi na planetu.

Službeno izdana agenda prestižnog sastanka kluba Bilderberg nije točna! Tvrdi to voditelj emisije ruske medijske kuće Russia Today, Daniel Estulin, dugogodišnji promatrač grupe “tajne svjetske vlade”. RT piše da se Estulin dokopao stvarne agende ovogodišnjeg okupljanja u Kopenhagenu.

Navodno procurjela lista ima devet točaka, a on ih je podijelio na sedam.

1. Nuklearna politika i dogovor s Iranom koji je u tijeku

Klub je dugo na oprezu i svjestan mogućeg saveza između Rusije, Kine, i Irana. Dogovor koji će podignuti zapadni pritisak s islamskih republika zbog nuklearnog programa će utjecati na tu mogućnost.

2. Dogovor o isporuci plina između Rusije i Kine

Došao je usred političke krize u Ukrajini, koja prijeti ruskoj nabavi prirodnog plina za europsko tržište (nacije). Moskva je neujednačila prodaju plina, tako što je potpisala dugogodišnji ugovor sa Pekingom. Potencijalno, Kina može zamijeniti EU kao primarni energetski partner Rusije, situacija koja ojačava moskovsku poziciju u Ukrajini, potkopavajući napore Washingtona da izolira Rusiju i iskoristi Kijev kao prednost kroz kontrolu tranzitnih plinovoda.

3. Porast nacionalističkog raspoloženja u Europi

Agenda je stvorena prije zadnjih izbora za Europski parlament, koji je bacio svjetlo na trend. Populistički euroskeptici osvajaju srca Europljana od UK do Grčke preko Mađarske, zadajući udarac europskoj ujedinjenosti. Nacionalno vođena i podijeljena Europa će se opirati globalizaciji.

4. Europska regulacija internetske privatnosti

Otkriće Edwarda Snowdena o razmjerima elektronskog nadziranja od strane NSA i njenih saveznika diljem svijeta prouzročila je velike prosvjede ljudi koji traže privatnost. Europski političari ne mogu ignorirati poziv da se zaštiti ljudska komunikacija od nadziranja, što potencijalno otežava prikupljanje podataka i čini ga težim.

5. “Cyber” ratovanje i potencijalni učinci na internetske slobode

Destruktivni potencijal cyber napada ubrzano raste kako povjerenje u internet raste u svakodnevnom životu. Ali prijetnja od državno sponzoriranog hakerskog napada je to što neke vlade mogu koristiti kao izliku za zatvaranje interneta, potkopavajući njegovu ulogu kao medija, zbog sigurnosti.

6. Od Ukrajine do Sirije, vanjska politika Baracka Obame

Kritičari predsjednika SAD-a, krive za izdaju američkog vodstva u inozmenstvu, povodeći se na neuspjehe u obrani američkih interesa u Siriji, kasnije i u Ukrajini. Obamina novonajavljena doktrina zove na smanjivanje oslonca na vojne snage i korištenje diplomacije te kolektivne akcije. Bilderbergovci će raspravljati je li je ta, njegova politika osuđena na propast.

7. Klimatske promjene

Ovo je regularna tema u mnogim prestižnim diskusijama, a ne samo na Bilderberg konferenciji u Danskoj. Ljudi, koji su sumnjičavi prema eliti, kažu da su klimatske promjene eufemizam za umjetnu deindustrijalizaciju nekih država, s ciljem držanja globalne ekonomije pod kontrolom transnacionalnih kompanija.

Bilderberg klub je 60 godina star klub najutjecajnijih ljudi u svijetu, političara, službenika, poslovnjaka, akademika i europske aristokracije, koji se svake godine sastaju kako bi raspravili o globalnim problemima vođenja globalne svjetske politike. Kritičari ih optužuju da su zapravo oni neizabrana svjetska vlada u sjeni, a koji iza zatvorenih vrata svake godine nanovo odlučuju o sudbini milijardi ljudi na planetu, ne obazirući se na potrebe i želje opće populacije.

No, da doista apsorbiramo važnost tih točaka dnevnog reda i utjecaja grupe Bilderberg, važno je da se osvrnemo na nekoliko svjetskih najznačajnijih događaja u posljednjih nekoliko desetljeća, koja nisu bila slučajna kao što se priča, nego su isplanirana unutar soba za sastanke na posljednjim Bilderberg konferencijama.

Kao što je već spomenuto, Bilderberg konferencija u Garmisch-Partenkirchenu u Zapadnoj Njemačkoj 1955. godine bila je usmjerena na stvaranje Europske unije i jedinstvene europske valute, a obje su se dogodile u ranim 1990-im nakon desetljeća postupne provedbe.

Godine 1991, tada guverner Arkansasa, koji je bio relativno nepoznat u to vrijeme, bio je pozvan da prisustvuje sastanku Bilderberg u Baden-Badenu, Njemačka. Nešto više od godinu dana nakon toga, taj čovjek, William Jefferson Clinton je postao predsjednik SAD-a.

Bivši premijer Velike Britanije, Tony Blair, koji je također došao na vlast u Velikoj Britaniji kao čelnik oporbe, jednu godinu nakon što je sudjelovao na sastanku Bilderberg 1993.

Daniel Estulin govori o Bilderbergerima koji će srušiti tržištene kretnina tijekom Bilderberg sastanka iz 2006. godine. 2008. se ono napokon srušilo

Estulin je također točno predvidio 2007 kolaps stambenog mjehura godinu dana prije nego što se dogodio nakon što je primio obavijest iz vlastitih izvora unutar grupe Bilderberg. Navodno se na Bilderbergu 2006. godine pričalo o planovima pripreme sloma tržište nekretnina u Svijetu.

I zastupnici za mnogih velikih tvrtki su prisutni na ovogodišnjem sastanku Bilderberg.

“Vi imate 50 do 60 ključnih izvršnih direktoria najvećih svjetskih moćnih korporacija iz zapadnog svijeta [u nazočnosti na konferenciji]” rekao je Estulin.

U stvarnosti, Bilderberg grupa gura naprijed svoje anti-slobodno tržište, koje preuzimano od strane države-korporacije osmišljen kako bi uništilo neovisne države, isto tako kao i pojedince, kako bi stanovništvo ovisilo o sustavu kojim upravlja malena elita koja je zastupljena na Konferencija.
 
 

 
 
infowars, rt, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17699"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

U Kopenhagenu počinje godišnji skup kontroverzne Bilderberg grupe na kome se očekuje prisustvo oko 140 sudionika iz cijelog svijeta, među kojima su i ljudi na ključnim pozicijama u diplomaciji, politici i biznisu, prenijeli su danski mediji.

Povodom skupa tajnovite organizacije koju prate mnogobrojne teorije zavjere, pa i ona da se radi o “svjetskoj vladi u sjeni”, poduzete su opsežne sigurnosne mjere

Najavljuje se prisustvo osnivača Googlea (Google) Eric Schmidt-a, ministra vanjskih poslova Švedske Carl Bildta, generalnog tajnika NATO, inače Danca, Anders Fogh Rasmussen-a, bivšeg američkog državnog tajnika Henry Kissinger-a i drugih.

Kako navode ovdašnji mediji, na skupu, koji se po prvi put održava u Danskoj, razmatrati će se između ostalog kriza u Ukrajini, načini prevladavanja svjetske ekonomske krize, a očekuje se i diskusija o pravu na privatnost osobnosti.

Povodom skupa svjetskih moćnika iz tajnovite organizacije koju prate mnogobrojne teorije zavjere, pa i ona da se radi o “svjetskoj vladi u sjeni”, poduzete su opsežne sigurnosne mjere, a oko ulaza u hotel Marriott gdje se skup održava čak je podignuta i žičana ograda preko koje je razvučeno neprozirno platno.

Zakupljen je Marriott International koji će tako biti središte 62. konferencije po redu dok ovogodišnji ‘topic’ možete pogledati niže. Ukoliko pogledamo neke od tema posljednjih desetljeća jasno je kako se radi o događanjima koja će tek uzeti maha. Tako se raspravljalo o možebitnom balkanskom sukobu 1989., a o Kosovu 1996. Najpoznatiji analitičar sastanaka poznati je autor Daniel Estulin, a renomirani kritičari uključuju i talijanskog parlamentarca Marija Borghezija koji niti ovog tjedna nije propustio javno optužiti Bilderbergovce za ‘korijenje svog zla’.

Skeptici smatraju kako je riječ o posve normalnim sastancima političara, tajkuna i medijskih magnata gdje se dogovaraju budući planovi i kroji prikladan medijski PR dok kritičari tvrde slične teze, no pod domenom zavjere i društvenog inženjeringa. Posljednjih godina se priča o euru, dolaru i možebitnoj digitalnoj valuti, kao i situaciji u Ukrajini, Maliju i drugim ratom pogođenim područjima. Analizom gostiju također se može izvući podatak kako sve više jača tzv. euroazijski blok jer je nazočno sve više Turaka dok su Indonežani, Indijci i Filipinci isto tako dobili pozivnice. Nakon objave ćemo prenijeti i konkretan popis polaznika uz topic.

Politički lideri, stručnjaci u industriji, financijski lideri i vladini medijski lideri su pozvani.

Bilderberg grupa nedavno je objavio svoj ​​popis ključnih tema o kojima će se raspravljati na svom 62. po redu političkom sastanku ….

• Je li gospodarski oporavak održiv?
• Tko će platiti za demografiju?
• Postoji li privatnost?
• Kako je poseban odnos u dijeljenju povjeriljivih informacija?
• Velike promjene u tehnologiji i radnim mjestima
• Budućnost demokracije i zamka srednje klase
• Kina – politički i gospodarski izgledi
• Nova arhitektura na Bliskom istoku
• Ukrajina
• Što je sljedeće za Europu?
• Događanja u tijeku

Dodatne informacije o temama koje će se obrađivati na Bilderberg koje su procurile na Infowars.com:
1. Kako skrenti globalno političko buđenje koje sprječava Bilderbergov dugogodišnji plan centralizirati vlast u jednom svjetskom političkom savezu
2. Provedbena “svjetske trgovine” ustoličenjem transatlantske trgovine i partnerstva (TTIP).
3. Kriza u Ukrajni i odnos između Rusije i NATO-a

Zemlje sudionici:

AUT Austria
BEL Belgija
CAN Kanada
CHE Švicarska
CHN Kina
DEU Njemačka
DNK Danska
ESP Španjolska
FIN Finska
FRA Francuska
GBR Velika Britanija
GRC Grčka
HUN Mađarska
INT Internacional
IRL Irska
ITA Italija
NLD Nizozemska
NOR Norveška
PRT Portugal
SWE Švedska
TUR Turska

Kako su objavljeni i svi sudionici sastanka, možete provjeriti tko je sve u ekipi…

PREDSJEDATELJ: FRA Castries, Henri de Chairman and CEO, AXA Group

PRISUTNI ĆE BITI SLIJEDEĆI:

DEU Achleitner, Paul M. Chairman of the Supervisory Board, Deutsche Bank AG
DEU Ackermann, Josef Former CEO, Deutsche Bank AG
GBR Agius, Marcus Non-Executive Chairman, PA Consulting Group
FIN Alahuhta, Matti Member of the Board, KONE; Chairman, Aalto University Foundation
GBR Alexander, Helen Chairman, UBM plc
USA Alexander, Keith B. Former Commander, U.S. Cyber Command; Former Director, National Security Agency
USA Altman, Roger C. Executive Chairman, Evercore
FIN Apunen, Matti Director, Finnish Business and Policy Forum EVA
DEU Asmussen, Jörg State Secretary of Labour and Social Affairs
HUN Bajnai, Gordon Former Prime Minister; Party Leader, Together 2014
GBR Balls, Edward M. Shadow Chancellor of the Exchequer
PRT Balsemão, Francisco Pinto Chairman, Impresa SGPS
FRA Baroin, François Member of Parliament (UMP); Mayor of Troyes
FRA Baverez, Nicolas Partner, Gibson, Dunn & Crutcher LLP
USA Berggruen, Nicolas Chairman, Berggruen Institute on Governance
ITA Bernabè, Franco Chairman, FB Group SRL
DNK Besenbacher, Flemming Chairman, The Carlsberg Group
NLD Beurden, Ben van CEO, Royal Dutch Shell plc
SWE Bildt, Carl Minister for Foreign Affairs
NOR Brandtzæg, Svein Richard President and CEO, Norsk Hydro ASA
INT Breedlove, Philip M. Supreme Allied Commander Europe
AUT Bronner, Oscar Publisher, Der STANDARD Verlagsgesellschaft m.b.H.
SWE Buskhe, Håkan President and CEO, Saab AB
TUR Çandar, Cengiz Senior Columnist, Al Monitor and Radikal
ESP Cebrián, Juan Luis Executive Chairman, Grupo PRISA
FRA Chalendar, Pierre-André de Chairman and CEO, Saint-Gobain
CAN Clark, W. Edmund Group President and CEO, TD Bank Group
INT Coeuré, Benoît Member of the Executive Board, European Central Bank
IRL Coveney, Simon Minister for Agriculture, Food and the Marine
GBR Cowper-Coles, Sherard Senior Adviser to the Group Chairman and Group CEO, HSBC Holdings plc
BEL Davignon, Etienne Minister of State
USA Donilon, Thomas E. Senior Partner, O’Melveny and Myers; Former U.S. National Security Advisor
DEU Döpfner, Mathias CEO, Axel Springer SE
GBR Dudley, Robert Group Chief Executive, BP plc
FIN Ehrnrooth, Henrik Chairman, Caverion Corporation, Otava and Pöyry PLC
ITA Elkann, John Chairman, Fiat S.p.A.
DEU Enders, Thomas CEO, Airbus Group
DNK Federspiel, Ulrik Executive Vice President, Haldor Topsøe A/S
USA Feldstein, Martin S. Professor of Economics, Harvard University; President Emeritus, NBER
CAN Ferguson, Brian President and CEO, Cenovus Energy Inc.
GBR Flint, Douglas J. Group Chairman, HSBC Holdings plc
ESP García-Margallo, José Manuel Minister of Foreign Affairs and Cooperation
USA Gfoeller, Michael Independent Consultant
TUR Göle, Nilüfer Professor of Sociology, École des Hautes Études en Sciences Sociales
USA Greenberg, Evan G. Chairman and CEO, ACE Group
GBR Greening, Justine Secretary of State for International Development
NLD Halberstadt, Victor Professor of Economics, Leiden University
USA Hockfield, Susan President Emerita, Massachusetts Institute of Technology
NOR Høegh, Leif O. Chairman, Höegh Autoliners AS
NOR Høegh, Westye Senior Advisor, Höegh Autoliners AS
USA Hoffman, Reid Co-Founder and Executive Chairman, LinkedIn
CHN Huang, Yiping Professor of Economics, National School of Development, Peking University
USA Jackson, Shirley Ann President, Rensselaer Polytechnic Institute
USA Jacobs, Kenneth M. Chairman and CEO, Lazard
USA Johnson, James A. Chairman, Johnson Capital Partners
USA Karp, Alex CEO, Palantir Technologies
USA Katz, Bruce J. Vice President and Co-Director, Metropolitan Policy Program, The Brookings Institution
CAN Kenney, Jason T. Minister of Employment and Social Development
GBR Kerr, John Deputy Chairman, Scottish Power
USA Kissinger, Henry A. Chairman, Kissinger Associates, Inc.
USA Kleinfeld, Klaus Chairman and CEO, Alcoa
TUR Koç, Mustafa Chairman, Koç Holding A.S.
DNK Kragh, Steffen President and CEO, Egmont
USA Kravis, Henry R. Co-Chairman and Co-CEO, Kohlberg Kravis Roberts & Co.
USA Kravis, Marie-Josée Senior Fellow and Vice Chair, Hudson Institute
CHE Kudelski, André Chairman and CEO, Kudelski Group
INT Lagarde, Christine Managing Director, International Monetary Fund
BEL Leysen, Thomas Chairman of the Board of Directors, KBC Group
USA Li, Cheng Director, John L.Thornton China Center,The Brookings Institution
SWE Lifvendahl, Tove Political Editor in Chief, Svenska Dagbladet
CHN Liu, He Minister, Office of the Central Leading Group on Financial and Economic Affairs
PRT Macedo, Paulo Minister of Health
FRA Macron, Emmanuel Deputy Secretary General of the Presidency
ITA Maggioni, Monica Editor-in-Chief, Rainews24, RAI TV
GBR Mandelson, Peter Chairman, Global Counsel LLP
USA McAfee, Andrew Principal Research Scientist, Massachusetts Institute of Technology
PRT Medeiros, Inês de Member of Parliament, Socialist Party
GBR Micklethwait, John Editor-in-Chief, The Economist
GRC Mitsotaki, Alexandra Chair, ActionAid Hellas
ITA Monti, Mario Senator-for-life; President, Bocconi University
USA Mundie, Craig J. Senior Advisor to the CEO, Microsoft Corporation
CAN Munroe-Blum, Heather Professor of Medicine and Principal (President) Emerita, McGill University
USA Murray, Charles A. W.H. Brady Scholar, American Enterprise Institute for Public Policy Research
NLD Netherlands, H.R.H. Princess Beatrix of the
ESP Nin Génova, Juan María Deputy Chairman and CEO, CaixaBank
FRA Nougayrède, Natalie Director and Executive Editor, Le Monde
DNK Olesen, Søren-Peter Professor; Member of the Board of Directors, The Carlsberg Foundation
FIN Ollila, Jorma Chairman, Royal Dutch Shell, plc; Chairman, Outokumpu Plc
TUR Oran, Umut Deputy Chairman, Republican People’s Party (CHP)
GBR Osborne, George Chancellor of the Exchequer
FRA Pellerin, Fleur State Secretary for Foreign Trade
USA Perle, Richard N. Resident Fellow, American Enterprise Institute
USA Petraeus, David H. Chairman, KKR Global Institute
CAN Poloz, Stephen S. Governor, Bank of Canada
INT Rasmussen, Anders Fogh Secretary General, NATO
DNK Rasmussen, Jørgen Huno Chairman of the Board of Trustees, The Lundbeck Foundation
INT Reding, Viviane Vice President and Commissioner for Justice, Fundamental Rights and Citizenship, European Commission
USA Reed, Kasim Mayor of Atlanta
CAN Reisman, Heather M. Chair and CEO, Indigo Books & Music Inc.
NOR Reiten, Eivind Chairman, Klaveness Marine Holding AS
DEU Röttgen, Norbert Chairman, Foreign Affairs Committee, German Bundestag
USA Rubin, Robert E. Co-Chair, Council on Foreign Relations; Former Secretary of the Treasury
USA Rumer, Eugene Senior Associate and Director, Russia and Eurasia Program, Carnegie Endowment for International Peace
NOR Rynning-Tønnesen, Christian President and CEO, Statkraft AS
NLD Samsom, Diederik M. Parliamentary Leader PvdA (Labour Party)
GBR Sawers, John Chief, Secret Intelligence Service
NLD Scheffer, Paul J. Author; Professor of European Studies, Tilburg University
NLD Schippers, Edith Minister of Health, Welfare and Sport
USA Schmidt, Eric E. Executive Chairman, Google Inc.
AUT Scholten, Rudolf CEO, Oesterreichische Kontrollbank AG
USA Shih, Clara CEO and Founder, Hearsay Social
FIN Siilasmaa, Risto K. Chairman of the Board of Directors and Interim CEO, Nokia Corporation
ESP Spain, H.M. the Queen of
USA Spence, A. Michael Professor of Economics, New York University
FIN Stadigh, Kari President and CEO, Sampo plc
USA Summers, Lawrence H. Charles W. Eliot University Professor, Harvard University
IRL Sutherland, Peter D. Chairman, Goldman Sachs International; UN Special Representative for Migration
SWE Svanberg, Carl-Henric Chairman, Volvo AB and BP plc
TUR Taftalı, A. Ümit Member of the Board, Suna and Inan Kiraç Foundation
USA Thiel, Peter A. President, Thiel Capital
DNK Topsøe, Henrik Chairman, Haldor Topsøe A/S
GRC Tsoukalis, Loukas President, Hellenic Foundation for European and Foreign Policy
NOR Ulltveit-Moe, Jens Founder and CEO, Umoe AS
INT Üzümcü, Ahmet Director-General, Organisation for the Prohibition of Chemical Weapons
CHE Vasella, Daniel L. Honorary Chairman, Novartis International
FIN Wahlroos, Björn Chairman, Sampo plc
SWE Wallenberg, Jacob Chairman, Investor AB
SWE Wallenberg, Marcus Chairman of the Board of Directors, Skandinaviska Enskilda Banken AB
USA Warsh, Kevin M. Distinguished Visiting Fellow and Lecturer, Stanford University
GBR Wolf, Martin H. Chief Economics Commentator, The Financial Times
USA Wolfensohn, James D. Chairman and CEO, Wolfensohn and Company
NLD Zalm, Gerrit Chairman of the Managing Board, ABN-AMRO Bank N.V.
GRC Zanias, George Chairman of the Board, National Bank of Greece
USA Zoellick, Robert B. Chairman, Board of International Advisors, The Goldman Sachs Group
 

 

 
 
kurir, index, nexus, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17676"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

O institutu Tavistock sam planirao pisati još davnih dana, zbog njegove važnosti i enormnog utjecaja na svijet i ljude koji toga uopće nisu svjesni. No, trebalo je vremena da se prevede knjiga Daniel Estulin-a ´Institut Tavistock´, referentna literatura i samom Davidu Icke-u, koja se bavi isključivo ovim institutom u engleskoj pokrajini Sussex. To je svjetski centar za masovno pranje mozga i aktivnosti socijalnog inženjeringa, od pomalo nezgrapnih početaka u Wellington Houseu izrasla je sofisticirana organizacija koja će odrediti sudbinu cijelog planeta i usput promijeniti paradigmu suvremenog društva.

Za ne povjerovati, velika većina informacija koje će ovdje biti izrečene, uopće ne spadaju u nikakve teorije zavjera, već su i same transparentne na službenim Tavistock stranicama kao i na drugim izvorima na internetu. Sve možete i sami istražiti. No, postoje istraživači koji su razotkrili da institut koji se bavi socijalnim inženjeringom ovog tipa i iza kojega stoje isti financijeri koji su vlasnici najvećih svjetskih banaka i kompanija, ima puno dublju svrhu od onoga što mnogi ljudi površinski zapažaju (ako uopće zapažaju išta). U ovom postu ću govoriti o Institutu Tavistock i organizacijama koje usko surađuju s ovim trustom mozgova, te ujedno služe kao njegovi ogranci. Kako je prostor u postu ograničen, za dodatne informacije preporučam knjigu spomenutog autora, literaturu prepunu informacija dobivenih na temelju dugogodišnjih analizi djelovanja i poslova ovog instituta.
U kratkim crtama, Tavistock istražuje međuljudske odnose uz primjenu socijalne psihijatrije kojeg je osnovao Kraljevski institut za međunarodne odnose (isti koji je osnovao NATO). Nadzire ga i njime upravlja  patokratska marva koja se nalazi u Bildenberg grupi.  Tavistock je zadužen za kreiranje javnog mišljenja. Dok mislite da ste dobro informirani,  i dok mislite da su mišljenja vaša vlastita, zapravo su stvorena u ovakvim znanstvenim institucijama uz splet trustova mozgova tako da nitko ne bi imao slobodu vlastitog mišljenja.

Tavistock – institut za proučavanje međuljudskih odnosa, ispostava za psihološko ratovanje britanske kraljevske obitelji, smještena je u predgrađu Londona. To je najvažnija svjetska ustanova za manipulaciju stanovništva. Prema službenom historijatu Klinike Tavistok: Tijekom 1920-ih pod vodstvom njenog osnivača dr. Hugha Crichton-Millera Klinika je imala  značajan doprinos razumijevanju traumatskih efekata – šoka od bombardiranja. Tijekom 1930  institut je razvio simbolički odnos s Frankfurtskim institutom za društvena istraživanja. Njihova suradnja potaknula je da analiziraju kulturu određenog stanovništva s neofrojdovskog stajališta. Nacizam je bio tek jedan od njegovih pacijenata na psihijatrijskom kauču.

Ukratko rečeno, Hitler je bio prototip jungovskog čovjeka koje je svoj razum predao svojoj podsvijesti, i koji je spremno prihvaćao božansko ludilo, što je savjetovao i sam Jung. Junga se jako dojmio hitlerov meteorski uspon te je primijetio da je taj diktator zacijelo crpio neku izvanrednu energiju iz podsvjesnog. Na primjer, u ožujku 1934. Jung je pisao o silovitoj pojavi nacionalsocijalizma koji čitav svijet zapanjeno promatra.

Tijekom razdoblja od pola stoljeća vlada SAD-a, uz tajnu pomoć trustova mozgova i zaklada povezanih s Tavistockom, odvojila je desetke milijardi dolara za financiranje rada tih skupina. Svaki aspekt mentalnog i psihološkog života ljudi na ovom planetu obrađen je, zabilježen i pohranjen u računalne sustave. Iznad skupina socijalnih znanstvenika, psihologa, psihijatara, antropologa, trustova mozgova i zaklada koji međusobno tijesno surađuju stoluje elita moćnih pripadnika oligarhije, sastavljena uglavnom od starog venecijanskog crnog plemstva.

Možda ćete zapitati zašto bi to itko činio? Koja je svrha tih modifikacija ponašanja? Čine to zato što mogu, a svrha je ova: unijeti prisilne promijene u naš način života, bez našeg pristanka ili ikakvog pojma o onome što nam se događa. Krajnji je cilj potpuno zatiranje čovjekovog unutarnjeg osjećaja identiteta, čupanje i izbacivanje same čovjekova duše i umetanje, na ispražnjeno mjesto, jedne umjetne, sintetičke pseudoduše. Da bi promijenili čovjekovo ponašanje, vukući ga od industrijskog proizvoda do spiritualizma, i doveli nas samovoljno u svijet postindustrijske ere nultog rasta i nultog poretka, moraju najprije nametnuti promijene čovjekove slike o samome sebi, njegove temeljne predodžbe o vlastitom identitetu. Dakle, moraju potražiti sliku čovjeka prikladnu za novo doba, sintetiziranu, a potom usađenu u čovjekov mozak.

Kontrarevolucija – izazov za početak eksperimenata

Kako bi dobili uvid u samo početke psiholoških manipulacija, potrebno je shvatiti činjenicu da su tehnike za takvu manipulaciju društva stare gotovo kao i samo čovječanstvo. Da bi sačuvali i učvrstili svoju moć, feudalci su se uvijek služili mučenjem i kažnjavanjem kao metodama za odvraćanje od promijene, od želje za pobunom. Unatoč tome što mnogi misle da danas živimo u mnogo civiliziranijem društvu, te metode i dan danas postoje, samo su postale mnogo sofisticiranije i skrivenije od ljudi samih.

Protu-pobunjeničko djelovanje ne može se zasnivati samo na strahotama, ono zahtjeva svjesnu i sustavnu primjenu od strane vladajućeg staleža ili njegovih zavedenih poslušnika. Upravo se to postiglo preobrazbom psihologije i psihijatrije tijekom 1930tih.
Prva masovna primjena psihologije kao svjesnog oružja dogodila se u nacističkoj Njemačkoj, posebice kroz eugeniku koja je igrala na kartu najnazadnijih arijevskih iluzija koje su gajile šire mase i koje su njima samima bile nametnute. Iako su uzrok i razvoj nacističkog mesarenja u cijelosti ljudi pripisali svjetskom gospodarskom kolapsu, njegov specifični oblik – eugeniku osmislili su omiljeni nacistički teoretičari i tehničari – psihijatri. Ova preobrazba znanosti o umu odista je oblikovana ratom – mentalnim genocidom koji je provodila buržoazija protiv radničke klase.

Tako je Istraživanje uma ubrzo uznapredovalo pod fašistima u Njemačkoj i italiji koji su sprovodili pokuse nad tisućama logoraša što je izrodilo programom MK-ULTRA (MK predstavlja kontrolu uma, eng.´mind control´). Kasnije su u tom projektu sudjelovali najmanje 85 znanstvenika, 80 američkih ustanova, uključujući zatvore, farmaceutske kompanije i bolnice te 44 medicinska fakulteta i sveučilišta. Da bi proizveli svoje ´ljudske robote´, ovi znanstvenici su u svojim opitima koristili oko 700 različitih droga. Droge su od davnina korištene za kontrolu uma i drogama se, osim toga, može slomiti um i volja i time omogućiti ono što se naziva ´opsjednutost demonima´. CIA i britanske obavještajne mreže oduvijek  financiraju istraživanje droga kako bi pronašli najdjelotvornije načine za svladavanje svijesti i volje.
Poslije rata te su tehnike vraćene u društvo, gdje su primjenjivane na konkretne ljude. Tavistock je zatim shvatio da je obitelj najmoćnije psihoaktivno sredstvo. Jedna od njegovih tvorevina, terapeutske skupine, pružale su priliku da se iskoristi moć obitelji.

Dr.John Rawlings Rees, veliki meštar kontrarevolucionarnog psihološkog ratovanja, pozivao je na razvoj psihijatrijskih ´udarnih jedinica´ kako bi se razvile metode političke kontrole zasnovane na tjeranju većine stanovništva ka psihozi kroz postupke programiranja promijene ponašanja. Sve to u razdoblju oko 1945. godine. Predlagao je kako bi se u poratnom ekonomskom svjetskom poretku postigla pokornost masa. Knjige koje je on pisao bile su osnovno štivo za tamošnje perače mozgova.

Tavistock i misticizam

Religijske i mistične priče o Tavistocku vrlo su bitne za istraživanje poratnih interesa američke vlade jer objašnjavaju na koji način psihologija i parapsihologija mogu služiti obavještajnim agencijama. Dovoljno je podsjetiti se ubojstva Kennedy-a oko kojega se okupila ljepljiva magla puna okultista, lutajućih biskupa, američkih obavještajnih službi i nacističkih znanstvenika. Svi su oni bili na stisak ruke ili dva daleko od navodnog JFK-jevog ubojice Lee Harvey Oswald-a. Svi su oni razgovarali s duhovima, prakticirali ritualnu magiju, držali se za ruke oko stola tijekom seansi ili su žrtvovali piliće u nekom stanu u New Orleansu. A, u nekim slučajevima bili su i pripadnici američke vladajuće elite, najbogatijih i najbolje povezanih obitelji u toj zemlji.

CIA je bila prva organizacija koja se latila ispitivanja ljudskog uma. Operacija Plava ptica, Artičoka i MK-ULTRA bile su reakcije na slične prakse Sovjetskog Saveza i Kine što popularno zovemo – pranjem mozga. CIA-ine ljude je plašila ali i uzbuđivala mogućnost postojanja neke tajne metode pomućivanja ljudskog uma. Kako bi što brže naučili, psihijatrija, znanstvenicima, zdravstvenim djelatnicima dali su zadatak da ustanove kako funkcionira um, ponajprije pamćenje. U tom procesu nailazili su na okultne prakse, manifestacije paranormalnih sposobnosti i tehnike kontrole uma jogija, šamana i vračeva. U kombinaciji s radom Lewina, trista i Reesa u Tavistocku, ti lijekovi, duhovne tehnike i laboratorijski testovi otvorili su Pandorinu kutiju nasilja i patnje. U tome je Tavistock i ne znajući slijedio stope čarobnjaka, vračeva, gurua i vođa raznih kultova diljem svijeta.

CIA i sotonistički kultovi; mitologija kasnog dvadesetog stoljeća iznenađujuće je usklađena bez obzira što se maske mijenjaju od slučaja do slučaja. Od žrtve do navodne žrtve. CIA dakako, doista postoji; njihovi programi kontrole uma, od Plave ptice i Artičoke pa do MK-ULTRA, javnosti su poznati. Poznata je i njihova upletenost u politička ubojstva i svrgavanje raznih stranih vlada. Postoje i okultna tajna društva (sotonistički kultovi), koja su također poznata javnosti; njihovi pokušaji kontaktiranja duhova putem ezoterijskih rituala također su dobro dokumentirani i dobro poznati.

Trebamo spojiti samo dva i dva kako bi shvatili čemu toliko povezanost obavještajnih službi s okultnim i magijskim. Obavještajci i pripadnici kulta imaju štošta toga zajedničkoga. Tajnost je način života ne samo špijuna nego i čarobnjaka; obojica koriste kodove i kodirana imena; obojica se pretvaraju da imaju pristup misterijima nedostižnima široj javnosti; obojica tvrde da mogu utjecati na događaje na daljinu, svojim posebnim sposobnostima i moćima. Obojica su specijalizirana za manipulaciju stvarnosti; obojica su svjesni da stvari nisu onakve kakve izgledaju i obojica su bezobzirni, izopačeni, često amoralni, u ostvarivanju svojih ciljeva. Takva kontrola percepcije stvarnosti i stvaranje dogovorne stvarnosti moćno je političko sredstvo, kao što je bilo u drevnim vremenima kada su poslovični čarobnjaci i vračevi naizgled mogli izazivati pomrčine Sunca. Oni su zapravo znali vrijeme nastupanja sljedeće pomrčine te su u skladu s time i postupali.

Za kontrolu i manipulaciju stvarnosti masa koristi se tzv. psihološko ratovanje. A samo je jedan korak od kontrole nečije percepcije stvarnosti do navođenja te osobe da sukladno tome i djeluje. Ovo je ujedno jedan od razloga zašto se vladari oduvijek zanimaju za crnu magiju, kultove i zašto su opsjednuti ezoterijom. Isto vrijedi i za tajne organizacije poput CIA-e koje rade za iste i postoje zbog njih. To je upravo onaj segment nadljudskog kojih ih podsjeća na to da vladaju višim sferama svijesti i postojanja, da su više od prosječnog izjelice (čovjeka).

CIA i Tavistock otvarali su Pandorinu kutiju demonskih sila: ´crnu kutiju svijesti´. To su tehnike koje zadiru duboko u ljudsku svijest, koja nije ni približno plitka i jednostavna. Tehnike s kojima su to postizali su uključivale korištenje raznih droga, raznih oblika hipnoze pa još i ekstremne mjere poput onih koje je razvio dr. Ewen Cameron u Montrealu, postupaka poznatih pod nazivom psihička vožnja koja obuhvaća epizode drastičnog isključivanja osjetila u pokušaju potpunog brisanja svijesti i ubacivanja nove svijesti preko stare (poput snimanja novih materijala na kasetu, preko postojećih). Način rada i način razmišljanja ovih trustova mozgova je potpuno smiješan prosječnoj spavalici (prosječnom čovjeku) i to je upravo tako jer su oni to htjeli. Vaša inercija je ostvarenje njihovog cilja. To je način da oni nesmetano rade na svojim projektima ispitivanja ljudskog uma stvarajući Frankestaine koji lutaju ulicama gradova. Možemo se samo pitati kakvi sve okidači postoje u našem okruženju – na televiziji, u novinama, pa čak i na internetu – koji sugeriraju načine ponašanja koji su opasni sami po sebi pa i po nas.

Istražujući um i razvijajući tehnike za otključavanje njegovih tajni, agencije poput MK-ULTRA nesvjesno su kročile na područja koja su tisućama godina bila domena religije i misticizma. Kada je CIA u program ubacila droge i bizarne tehnike isključivanja osjetila imali su sve elemente ozbiljnog okultnog iskustva. Bavili su se posve različitim kultovima, kao što su elezuitski kult u grčkoj, tantra u indiji, taoizam u kini, židovska Kabala, pa čak i relativno nova pojava ceremonijalne magije koju su u 20. predstavljali Zlatna zora, OTO (Ordo Templi Orientis iliti Red Orijentalnih templara) na čelu s pojedincima poput Aleistera Crowleya, koji je sveprisutni lik u mnogim knjigama i svjedočanstvima prisutnosti magije i okultnoga u politici, znanosti i istraživanju svemira (NASA-ine misije) pa nadalje. Sve te ezoterijske prakse prikazuju vlastita podneblja i vremenski kontekst. Upravo magijska praksa o kojoj govorimo sada, koje prakticiraju ovi trustovi mozgova i pomno probrana elita ´perača mozgova´, pripada suvremenom, zapadnjačkom misticizmu. To predstavlja misticizam zapadnjačke kulture u kojoj i mi sami živimo. 

Operacija spajalica (pepperclip)

Oduvijek je postojala razina u američkoj politici koja je sama sebe poistovjećivala sa nacistima i divili im se. Postoje kutovi gledanja na zločine Holokausta kao na rezultat nesmotrenosti, nekakvom gnjavažom u svezi odnosa s javnošću, koju je zasjenjivao glamur Trećeg Reicha. Možda je to nevjerojatno, ali na nadnacionalnoj razini, na kojoj obitavaju ovi elitisti, ovo je perspektiva s koje se promatra i promišlja o fenomenu nacizma i Hitlerove ideologije, koja je i sama bazirana na teškom misticizmu i okultnome. Današnji svjetski vladari (pripadnici bogataških elita, bankari, političari) svakako dijele ovaj stav. Imajući to na umu, vrlo lako shvatiti stvari koje su se zbivale krajem Drugog svjetskog rata. Stvari koje se bez zadrške mogu smatrati ratnim zločinima, u kojima nitko nije kažnjen, niti će biti.

´Donositelji odluka´ u Washingtonu znali su unaprijed da će sljedeći veći sukob biti vođen između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza. Stoga im je od presudne važnosti bilo da vrhunski njemački znanstvenici, koji su radili na super-tajnim projektima V-1 i V-2, kao i na tehnologiji nuklearnog oružja, budu dovedeni do američkih obala, izvan dosega Rusa i, što je možda najvažnije, da budu prisiljeni raditi u korist Sjedinjenih Država.

U tu svrhu pokrenuto je nekoliko ratnodopskih obavještajnih operacija. Najpoznatija je bila Operacija spajalica (papperclip). Većina ljudi koji su čuli za Spajalicu misli da je to bio program dovođenja nacista u SAD kako bi pomogli u razvoju svemirskog programa. Međutim, kod Spajalice, i kasnijeg novačenja nacista, bilo je posrijedi nešto mnogo dublje od puke znanosti o raketnom pogonu. Unovačeno je i nacističko medicinsko osoblje, kao i stručnjaci za psihološko ratovanje, u slučaju Gehlenove organizacije, špijuni, ubojice i saboteri.

Priča o spajalici je duga i vrlo složena: uključuje abecednu juhu obavještajnih agencija i programa, od CROWCASS-a (Središnjeg registra osumnjičenika za ratne zločine i ugrožavanje sigurnosti) do CSC-a, SIS-a, OSS-a, CIA-e, JIOA-e i mnogih drugih. U priču su upleteni desetci država, njihove obavještajne agencije, vojske, političke stranke, Rimokatolička crkva i kaznenopravni sustav. Kada je Operacija spajalica dovršena čitava divizija ukrajinskog Waffen SS-a, tisuću nacističkih znanstvenika (mnogi od njih osuđeni ratni zločinci koji su sudjelovali u najgorim ratnim strahotama) uspjeli su pronaći siguran dom u Sjedinjenim Državama, Južnoj Americi i Bliskom istoku.

Kakva god bila moralnost (ili nemoralnost) ovih unovačenih nacističkih monstruma, ti su eksperimenti imali još jednu dimenziju koja je od strane istraživača prošla praktički neopaženo zbog gotovo potpune nedostupnosti dokumentacije i nepostojanja živih svjedoka. Dokazi koji pak postoje mogu se pronaći u odjeljcima s zaplijenjenim njemačkim dokumentima u Državnom arhivu, te ih se može usporediti s kasnijim svjedočanstvima koja se pojavljuju i memoarima, biografijama te opisima ratnih godina i posljedicama rata.

Prvi dokaz da je unutar Trećeg Reich-a postojao program kontrole uma su memoari Himmlerovog astrologa Wuffla koji govori o želji nacista da unutar Trećeg Reicha da kreiraju program kojim bi se oponašalo mentalno stanje japanskih vojnika, ljudskih bića koja su voljna bespogovorno riskirati svoj život za domovinu, te mentalno stanje komunističkim kineskih jurišnika u ljudskom valu koji su spontano ulijetali u sigurnu smrt. Tako su znanstvenici iz Spajalice bili uključeni u vojne i CIA-ine programe kontrole uma, a jedan od njih je i Friedrich Hoffmann, nacistički kemičar koji je savjetovao CIA-u o stvarima povezanim s upotrebom psihoaktivnih tvari kod ispiranja mozga.

Nijemci su među prvima koji su istraživali primjenu psihološkog ratovanja, da bi se na kraju psihološko ratovanje istraživalo na načine potpuno sukladne terorističkim taktikama – ubojstva, sabotaže, mučenja i ispitivanja – a to je domena Tavistocka – instituta za proučavanje međuljudskih odnosa. Sada, kada se ponovno vraćamo na Tavistock, bitno je reći da su ovi trustovi mozgova shvaćali da su načini psihološkog ratovanja sve raznovrsniji, a tajne službe su istovremeno postajale sve kreativnije i zahtjevnije, razvijajući sve ozakonjenije nove tehnike. Sve te tehnike imaju jednu zajedničku stvar: manipuliranje percepcijom i ponovno stvaranje zbilje. Sada kada je Pandorina kutija otvorena,  više se nije mogla zatvoriti. Iskušenje je bilo preveliko. Onima koji su se htjeli igrati Boga na raspolaganju im je bilo apsolutno sve, s elementima istovremenog svijeta mogli su se igrati na način da dođe do magičnih preobrazbi. Kad su se pripadnici OSS-a , CIa-e, vojne obavještajne službe uz nadzor Tavistocka, razvili iz salonskih učenjaka (kakvi su većina njih bili prije ratnih godina) u vojnike koji se bore na svim frontama hladnog rata, oni su postali, u vrlo stvarnom smislu, čarobnjaci/opsjenari. Sami CIA-ini projekti kontrole uma predstavljali su napad na svijest i stvarnost kakav u povijesti nije bio viđen od doba kraljeva-filozofa i njihovih dvorskih alkemičara.

Danas, uz sve spomenute aktivnosti Tavistocka, ovaj trust mozgova se ponajviše bavi i filmskom i glazbenom industrijom. Strogo nadzire i određuje što će se, kome i kada prikazivati. Isprazna i bezlična industrija pop glazbe je samo jedna od Tavistokovih produkata, ali i produkata MK-ULTRE, organizaciji kojoj ću posvetiti zaseban post. S televizijom i znanjem kako zavesti gledatelje, na temelju proučavanja nacističkih metoda pranja mozga, osmišljeno je postmodernističko stajalište da masa konzumenata popularne kulture najbolje probavlja jednostavne, a nimalo filozofske glazbene i filmske sadržaje. Uistinu, to je pravi način uklanjanja svake mogućnosti za kritičko razmišljanje.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(duh-vremena.bloger.hr, youtube.com/uredio: nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Završna faza ropskog statusa Hrvatske dogodit će se insceniranom svjetskom ekonomskom krizom u ovoj godini. Svjesno će se urušiti sustav kontrole bankarskog sustava da se izazove kaos. Prva zadaća tog kaosa je u potpunosti slomiti domaću ekonomiju svake države.

Dirigenti globalne preobrazbe čovječanstva ako je suditi prema ‘Protokolima’, programu za koji mnogi tvrde da je uspostavljen na Prvom cionističkom kongresu u Baselu 1897. godine, ulaze u završnu fazu, vrlo izričito zapisanu u tom antisemitskom spisu. Hrvatski katolički intelektualac i publicist Mladen Lojkić tvrdi kako se globalna kolonizacija koju provode razni masonski klasteri pod upravljačkim postulatima grupe Bilderberg i drugih elitističkih klubova jasno ocrtava i u Hrvatskoj.

I dok vladari polako izlaze iza zavjese, a o njihovim planovima se danas i javno raspravlja u velikim svjetskim institucijama, o čemu možda najviše govori i činjenica da se tema planova grupe Bilderberg otvorila i u Europskom parlamentu, mnogi smatraju da se Hrvatska kao i većina zemalja svijeta nalazi pred završnom fazom ropskog statusa koja će se inicirati insceniranom svjetskom ekonomskom krizom. Lojkić smatra kako će se taj globalni ekonomski slom dogoditi ove godine.

Međutim, kao što je to implementirano u svim drugim dijelovima svijeta, elita za ostvarenje svog nauma o uspostavi novog svjetskog poretka i ‘jedne Svjetske kompanije s ograničenom odgovornošću, koja ima kontrolu nad novcem i resursima’, kako je naziva litvanski novinar Daniel Estulin, i u Hrvatskoj je morala imati aktivne pobornike.

Tvrdite da je program iz ‘Protokola’ uspostavljen gotovo u cijelom svijetu. Podrazumijeva li to i Hrvatsku? Postoje li i Hrvatskoj masonske lože i pobornici ‘Protokola sionskih mudraca’?

- Toj temi posvetio sam puno stranica u mojim knjigama te nije jednostavno kratko odgovoriti. Obvezno Hrvatsku treba gledati u dva povijesna razdoblja: razdoblje državnika dr. Franje Tuđmana i posttuđmanovo razdoblje. U Tuđmanovom razdoblju Hrvatska se i pored stalnih ucjena i prijetnji grčevito odupirala svojoj kolonizaciji zbog čega je i vođena najrigidnija izolacionistička politika prema Hrvatskoj. U drugom razdoblju njeni sluganski političari (poslije Tuđmana u Hrvatskoj više nije postojao državnik već samo političari) su širom otvorili vrata grabežljivcima protokolske elite i postali suučesnici porobljavanja hrvatskog naroda. Danas „hrvatska država“ kao institucija više ne postoji, ona je postala servis protokolske elite preko njenih institucija: MMF, Svjetska banka (WB), Svjetska trgovinska organizacija (WTO) itd. Hrvatski sabor je postao „satiričko kazalište“ koji niti jednu značajniju odluku ne može donijeti bez ranijeg diktata ili „blagoslova“ iz Bruxellesa.

Mediji kao glavna masonska poluga protokolske elite odigrali su krucijalnu ulogu u percepciji zla Tuđmanovog doba i percepcije „demokracije“ u postuđmanovskom dobu. Sustavom đavolje inverzije (dobro = loše i loše = dobro) teze su izokrenute u javnosti. Tuđmana se proglasilo autokratom, destruktivcem, rigidnim desničarom, pa čak i zločincem. Doba njegove vladavine proglašava se dobom deset mračnih godina, deset godina fašistoidnosti i govora mržnje, deset godina diktature i lopovluka. Kompozicije „umnih“ povjesnika, sociologa, filozofa i drugih raznoraznih nadahnutih eksperata za ideološko zastranjenje, upregnulo se u izokretanje činjenica i krivotvorenje povijesti. Upravo kako su proročki Protokoli sionskih mudraca još 1897. godine predvidjeli važnost informacije, informacija je s vremenom postala najubojitije oružje osvajanja svijeta i vladanja metafizikom čovjeka.

Jer tko je vlasnik medija, taj raspolaže „istinom“. Tko raspolaže „istinom“, taj ima moć i vladat će ljudskim umom i naumom. Osvajanjem hrvatskih medija vrlo lako su se prodavale floskule kako kapital nema nacionalnost, kako je država loš gospodar, kako su svi domaći tajkuni „banda lopovska“ za razliku od stranih uspješnih ulagača i sl. Isto tako vješto su se lansirale nebuloze o hrvatskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, o Tuđmanovom dijeljenju Bosne, o Oluji kao zločinačkom pothvatu, kriminalizaciji hrvatskih branitelja, itd.

Ono za što se dr. Franjo Tuđman najviše optužuje to je „fantomska“ kriminalna pretvorba i privatizacija. Lopovluk u pretvorbi i privatizaciji postao je mit, „kamen zaglavni“ hrvatskog gospodarstva, strašilo za hrvatski puk. Govori se o silnim milijardama dolara koje su pohranjene u stranim bankama, o 300 tisuća radnika što su ostali bez posla, o uništenim tvrtkama i sl. Nužno je upravo opseg tog kriminala razgolititi.

Svakom razboritom Hrvatu je jasno da je pod pritiskom „gospodara života i smrti“ Hrvatska morala ući u preuranjenu pretvorbu kako bi se ono što nije njima zanimljivo prepustilo hrvatskim „torbarima“ koji će izazvati ciljane i poticane prijepore, da bi ono što je imalo vrijedilo u hrvatskom gospodarstvu prigrabile njihove globalne korporacije (banke, farmaceutska industrija, telekomunikacije, energetika itd.). Ne treba bježati od istine da je bilo nezakonitih radnji tijekom privatizacije, no bilo ih je jednako toliko i u drugim tranzicijskim zemljama gdje rata nije bilo i gdje su vlasti sasvim sigurno mogle kudikamo uspješnije kontrolirati njezin tijek.

Ovako, poznato je iz povijesti da u svaki rat neki nose puške i torbice, a drugi puškice i torbetine…Još jednu nepobitnu istinu uoči same privatizacije mediji sustavno iskrivljuju ili namjerno prešućuju. U Hrvatskoj je prije početka pretvorbe i privatizacije (nakon donošenja Zakona o pretvorbi i privatizaciji) krajem 1992. godine bilo na burzi 266.568 nezaposlenih i još je stotinjak tisuća iz neprofitabilne industrije (tekstilne, metalne itd.) zbog liberalizacije tržišta i suzbijanja državnog protekcionizma čekalo pred vratima burze – objašnjava Lojkić te naglašava potrebu za otvaranjem pitanja o tome što je Tuđman naslijedio, a što ostavio iza sebe.

Smatra kako je usprkos golemim izdacima za stvaranje Hrvatske vojske koja će pobijediti u ratu, zbrinjavanju gotovo milijun prognanika i izbjeglica, ratnim i gospodarskim profiterima, obnovi razrušene Hrvatske, ostavio Hrvatsku sa svega osam milijardi dolara vanjskog duga. S druge strane, uspoređuje Lojkić, novac koji su pretvorbeni kriminalci ukrali od države, uzimajući u obzir da se Hrvatska u tom razdoblju u deset godina zadužila samo dodatnih četiri milijarde kuna, manji je od količine novca koja se u godini dana ‘legalno ukrade’ preko dobiti i dividende te novca koji iz Hrvatske iznese samo jedna velika tvrtka u stranom vlasništvu, primjerice, ‘Hrvatski Telekom’.

Tuđman je bio najveća prijetnja

Ovdje nipošto ne želim umanjiti kriminal u pretvorbi, ali želim jasno upozoriti što je „karcinom Hrvatske“, a o kojemu nitko ni da zucne! Ta, Tuđmanova Hrvatska koju toliko kritiziraju pobornici programa „Protokola“, nije ni dana osjetila oskudicu bilo kojeg proizvoda, a kamoli nestašicu.. Usprkos svih ucjenama, „hrvatsko srebro“, najvrednije kompanije u državnom vlasništvu, predsjednik Tuđman je uspio sačuvati od svjetskih grabežljivaca. To mu nikada nisu oprostili.

Zato su i stigle godine političke izolacije pred Hrvatsku (u to vrijeme još uvijek ponosnu i slobodnu Hrvatsku). Ovdje također treba upozoriti na kontradiktornost medijske protokolske svite: optuživali su Tuđmana za kriminalnu pretvorbu i da vodi izolacionističku politiku. Jedno i drugo ne ide! Jer upravo zato što se odupirao svekolikoj pretvorbi protokolska elita je vodila izolacionističku politiku prema Hrvatskoj. Osim toga inflacija je u Hrvatskoj zaustavljena na razini od 2 do 4 %, što je bio rekord u Europi, a građanima je vraćena stara zaleđena devizna štednja.

Devizni depoziti su s ništice porasli na više od 3,5 milijarde dolara, a brutto proizvod Hrvatske rastao je rekordnom stopom od 14 % godišnje (s 8 milijardi dolara 1992. na 40 milijardi dolara 1999. godine). Vrijedna pozornosti je usporedba prosječne plaće s drugim zemljama u tranziciji. Dok je u Hrvatskoj prosječna plaća krajem 1999. godine iznosila 610 dolara, u Poljskoj je bila 380, Češkoj 370, Mađarskoj 340, Estoniji 300, Slovačkoj 270, Rumunjskoj 120, Bugarskoj 110, a u Rusiji 60 dolara.

Otišao je Tuđman, ponosno i zadovoljno, iako poput Mojsija nije doživio da Hrvatsku uvede u obećanu zemlju. Državništvo i jednog i drugog iscrpilo se izlaskom svog naroda iz ropstva. Za ostalo više nije bilo snage. Tuđman nije svoju državu uspio učiniti dugotrajno opstojnom. Okružen je bio ulizicama i podanicima pobornika „Protokola sionskih mudraca“, koji su, jedva dočekavši njegovu smrt, žurno pristupili rashrvaćenju hrvatskog naroda, hrvatske svetinje pretvarali su u najveću sramotu, a Domovinski rat u zločinački pothvat.

Gnusna i radikalna detuđmanizacija je izvršena čime je Hrvatska postala zemlja povijesnih apsurda. Kulminirao je neukus, ljudska zluradost, a povampirene horde poraženih snaga Domovinskog rata došle su na svoje. Ocrnili su ga masonski podanici kao diktatora, a za njegovo vrijeme niti jedan članak ili novine nisu bile zabranjene iako su ga pojedini veleizdajnički plaćenici permanentno ismijavali i „kitili“ pogrdnim epitetima, za razliku od danas kada se novinari proglašavaju šovinistima, a voditelji smjenjuju, jer su se usudili taknuti u posttuđmanove „demokrate“na vlasti. Proglašavali su ga smetnjom ulaska Hrvatske u Europsku uniju samo zato što je htio samosvojnu Hrvatsku – zaključuje Lojkić.

Masonski poslušnici u Hrvatskoj

U konačnici, autor brojnih knjiga o masonima i svjetskim eugenicima, predstavlja svoje viđenje završnice ovog najsuvremenijeg oblika totalitarizma – globalizma – te ukratko razgrađuje završne faze kolonizacije Hrvatske.

Detuđmanizacija se najrazornije pokazala u kolonizaciji hrvatske ekonomije. Rigidnim neoliberalnim modelom slobodnog tržišta u kojemu nije bilo milosti ni ikakve tolerancije za hrvatskog proizvođača, slabašno hrvatsko gospodarstvo upustilo se u utakmicu s globalnim svjetskim igračima u kojoj je unaprijed poznat pobjednik. Beskoncepcijska hrvatska ekonomija oslonila se jedino na nametnutu pogubnu orijentaciju, odnosno na uvoz svega i svačega od onih koji su, ako ni zbog čega drugoga onda zbog nasljednog političkog sustava, bolje proizvodili od hrvatskih proizvođača. Ništa se više ne isplati proizvoditi u Hrvatskoj te se vanjski dug nakon Tuđmana s otprilike osam milijardi dolara popeo na vrtoglavih šezdeset milijardi dolara. Pored enormnog vanjskog duga i stotine tisuća nezaposlenih, bankarski klasteri protokolske elite za manje od dvanaest milijardi dolara postali su vlasnici obezvrijeđenih hrvatskih banaka.

Lakovjerni sluganski hrvatski političari koji Zapad doživljavaju kao ideal njihovog životnog bitka, zaslijepljeni „demokratskim standardima“ toga svijeta, širom su otvorili vrata svjetskim grabežljivcima. To su isti oni političari, ili njihovi biološki slijednici, koji su pred četrdesetak godina ugušili slobodarsko Hrvatsko proljeće, oni koji su pred dvadeset godina napustili sabornicu kada se izglasavala hrvatska neovisnost i sloboda, oni koji su zagovarali reformu neke nove Jugoslavije, oni koji su s „figom u džepu“ gledali na Domovinski rat, oni kojima nije mrska politička asocijacija Zapadnog Balkana, oni koji čim prije žele hrvatski suverenitet zamijeniti onime u Bruxellesu, kao filijale na judeomasonskoj transverzali: Washington – London – Jeruzalem.

Završna faza ropskog statusa Hrvatske dogodit će se insceniranom svjetskom ekonomskom krizom u ovoj godini. Svjesno će se urušiti sustav kontrole bankarskog sustava da se izazove kaos. Prva zadaća tog kaosa je u potpunosti slomiti domaću ekonomiju svake države. Druga faza je ne dozvoliti državama da putem protekcionizma ili drugim metodama reagiraju i tako pokušaju spasiti gospodarstvo. U trećoj fazi, kada vlade država više ništa ne mogu učiniti, stupa na scenu restauracija gospodarstva u režiji svjetskih masonskih oligarha.

Za Hrvatsku to konkretno znači izuzeti iz državnog ili privatnog domaćeg vlasništva sav strateški gospodarski potencijal. Naftna industrija je već u stranom vlasništvu, slijede zadnja hrvatska banka – Poštanska banka, Croatia osiguranje, poljoprivredni potencijali, prehrambena industrija (Podravka i dr.), energetika, zrakoplovna kompanija, turističke tvrtke, brodogradnja, željeznice, preostali trgovinski lanci u domaćem vlasništvu te poglavito preostale farmaceutske industrije. Na kraju će doći na red ono što je i najvrjednije, ekološki potencijali Hrvatske kakve nema niti jedna zemlja Europe: tisuće otoka, bogate zalihe pitke vode, kraška polja, jezera i rijeke, ekološki čiste šume, plodno i nezagađeno zemljište na čijim prostorima živi dvadeset i devet biljnih i životinjskih endema itd.

Ne zbunjuje ponašanje svih tih hrvatskih masona, masonskih kandidata i masonskih poslušnika u posttuđmanovoj Hrvatskoj, bilo da su na vlasti ili u oporbi, koji papagajski ponavljaju najveću podvalu hrvatskom narodu, onu o ulasku u EU kao o krajnjem civilizacijskom dostignuću Hrvatske, a da možda ni sami nisu svjesni da Hrvatsku umjesto u „obećanu zemlju“ vode u „babilonsko sužanjstvo“.

Zbunjuje nešto drugo. Pasivnost hrvatskog puka, koji se zombiziran medijskom istinom i samljeven u žrvnju neoliberalnog surovog ropskog sustava uljuljao u svojoj nemoći, poniženosti, depresivnosti i malodušnosti. Valjda je Tuđman previše lako došao do hrvatske države, jer ono što se lako dostigne, izgleda da niti nije „suviše vrijedno“. Možda se i sam Tuđman prerano dogodio? Međutim, ako ne prije, ulaskom u zlokobnu EU shvatit će hrvatski narod što je protokolska elita.
 
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9846"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Malo ću vam pisati o svojoj knjizi “Sve piše u novinama…(a ponešto i ne)” čiju naslovnicu već par mjeseci vidite sa strane. Baš se jučer nekako dogodilo da sam je punih pet minuta predstavljao u emisiji ‘Hrvatska uživo’, što je bio početak moje velike propaganda kampanje, a ujedno i njezin kraj (kampanje, ne knjige).

Pa prije nego kampanja završi, evo par riječi o (a i iz) knjige.

Naime, malo ljudi se neće složiti s tvrdnjama da je život sve teži i neizvjesniji, hrana sve nekvalitetnija, svijet sve nesigurniji, centralizacija globalne vlasti i kontrole u porastu. Pitanje oko čijeg odgovora se neće svi složiti jest je li takav trend događaja posljedica neke namjere ili tek nekog unutrašnjeg, sustavu prirođenog mehanizma.

Moja razmišljanja već se par godina kreću se u smjeru ove prve mogućnosti. Gorivo za takva razmišljanja predstavlja barem desetak tisuća stranica knjiga koje se bave raznim temama, pa tekstova poput onih iz časopisa Nexus, pa informativnih i zanimljivih razgovora i dijeljenja mišljenja tijekom druženja s ljudima koji imaju slični pogled na stvari ili smo ga čak zajedno stvarali tijekom višegodišnjeg druženja.

Dakle, pričam o nekom dugoročnom totalitarističkom planu za sticanje apsolutne kontrole nad resursima i ljudima ovog planeta, nad njihovim životima i financijama, kao i nad njihovim mislima i uvjerenjima. Jer totalitarizam upravo to i jest, sustav u kojem se (pomoću programiranja i staha) potpuno vlada ljudskim životima i, po mogućnosti, ljudskim mislima. Svaki totalitaristički sustav tijekom povijesti bio je takav. Ili se barem trudio biti.

Misao da se upravo nešto takvo zbiva sada, i to na globalnoj razini, a da mi to i ne primjećujemo, zvuču fantastično, prefantastično štoviše. Ali postoje podaci da je upravo tako. Nećete ih spaziti ako ste tek prosječno informirani iz novina ili s televizije, pa čak niti ako ste obrazovaniji od prosjeka, ali nikad niste naučeno propitkivali iz samog korijena, koji se, kao i svaki, nalazi pod zemljom i nevidljiv je, ali ipak hrani cijelo stablo.

Taj plan nadilazi dnevnu politiku, pa i mjesečnu i godišnju. Iz te je perspektive poprilično nevidljiv, kako je i zamišljeno da bude. Njegove dvije glavne taktike odlično je sažeo David Icke. Prva je ‚problem-reakcija-rješenje’. Stvori neki problem, da uslijedi reakcija ljudi da se nešto mora učiniti po tom pitanju, i onda, na njihov zahtjev,  uvedi rješenje koje već otprije čeka u ladici, a koje ti daje veću moć, zbog čega ga nitko ne bi prihvatio u normalnim okolnostima. Druga taktika je ‚metoda malih koraka’. Ako želiš stići od točke A do točke B, zadrži to za sebe i neprekidno radi sićušne korake u tom smjeru. Svaki od tih malih koraka podrži nekim objašnjenjem koje zvuči logično i kao da je usmjereno u dobrobit ljudi. I tako stvori povijest po svom ukusu.

Kombinacija tih dviju taktika vrlo je moćna.

Kako bih mogao sam provjeriti te tvrdnje, neovisno o podacima koji su mi do tad predočeni? Nisam tajni agent pa da se šuljam do sefova s tajnim dokumentima, prelijen sam i s previše svakodnevnih obaveza da bih se bacio na višemjesečni terenski rad da bih razotkrio neku pojedinu temu, a osim toga, da bih  potvrdio ove teze, bilo bi potrebno razotkriti desetke tema i pronaći im međusobne veze. I još osim toga, to su razni autori već napravili. Neki su se bavili samo jednim područjem, a neki su povezivali više područja u novu sliku. Svima sma ih vrlo zahvalan zbog toga. Pa sam odlučio okrenuti se nečemu što mi je često pri ruci i što ne zahtijeva nikakav dodatni napor.

Novinama.

Nemojte misliti da sam postao redoviti čitatelj koji opsesivno traži nešto što je zamislio da će naći. Uopće ne. Novine zapravo uopće ne čitam, a još manje kupujem. No, svakih par dana, a ponekad bi prošao i cijeli tjedan ili više, listao bih ih u kafićima uz kavu. Zapravo, isprva ih nisam uzimao u ruke s nekom posebnom namjerom. Ali sam, i ne htijući, neke vijesti odjednom počeo vidjeti drugim očima. Sad sam u njima uočavao pozadinu događaja i što se njima želi, spin koji su mnoge vijesti sadržavale ukazivao mi se kristalnom bistrinom, a ono što je u njima bilo neizrečeno, što bi bacilo potpuno drugo svjetlo, zvonilo je glasnije o onoga što je bio rečeno. Potom bih izvadio svoj švicarski nož i kriomice od konobara u dva poteza izrezao tekst koji mi je privukao pažnju. Koliko je samo izrezanih novina ostalo iza mene u kafićima!   

Knjigu “Sve piše u novinama” možete shvatiti i kao mentalni eksperiment. Više od svega bih volio da zaista sve zaključeno predstavlja moju utvaru. Uostalom, neki koji čitaju ove retke već će sada zaključiti da je to baš tako, da je riječ samo o još jednoj paranoičnoj teoriji urote.

Neka i jest.

Ali ipak postoji postoji mogućnost da svi ti podaci i posljedični zaključci točni. Sve ovisi o tome koliko si dopustite duboko ući u materiju.

U tom slučaju, stvar postaje preozbiljna da bismo je odbacili bez razmatranja, samo zato jer se nekome čini glupa.

Samo zato jer netko neinformiran tako misli, netko tko govori napamet ili s pozicije autoriteta ili na temelju unaprijed stvorenih zaključaka i predrasuda, a ne na temelju upućenosti Takve misli doista ne vrijede ništa. Također, ako je priča točna, onda se ista grupacija potrudila zamaskirati svoje korake i napraviti da plan ne bude vidljiv na prvi pogled.

Smatram da bi svaki čovjek trebao biti upoznat sa svim tim informacijama i sam razmotriti što sve to znači. Ili neka se o toj temi povede javna rasprava (što je samo hipotetski prijedlog, u ovom svijetu dirigiranih medija i programiranih ili unovačenih ljudi) i tako dođe do zaključka.

Ako se sve te teorije o uroti pokažu netočnima, bit ću prvi koji će ih zgužvati i s veseljem šutnuti u najbliži kontejner.

Uostalom, malo drugačijeg razmišljanja o svijetu svakako ne može naškoditi.

Što se tiče knjiga koje otkrivaju globalnu urotu, u svojoj glavi sam ih podijelio na dvije vrste. U prvu sam stavio one koje se obično nazivaju ‘teorijama urote’, mada je to bezveze, to su jednostavno knjige koje iznose pozadinu nekih događaja, ukazujući na skrivenu ruku svjetske elite koja je upravljala događajima. Spomenuo bih autora i istraživača Williama Engdahla koji je u tri knjige obradio tri poluge moći globalne elite – naftu, GMO i novac. To su knjige Stoljeće rata, Sjeme uništenja i Bogovi novca . Daniel Estulin bavio se skupinom o kojoj je napisao knjigu pod naslovom Istinita priča o družbi Bilderberg. Vrlo kvalitetni autor je i Jim Marrs, koji je napisao kod nas neobjavljene knjige Rule by Secrecy i The Rise of Fourth Riech. Među ove knjige spada i po pitanju mnogih detalja vrlo informativna  knjiga Nevidljiva ruka Ralpha Eppersona. Pa onda fenomenalni Jeffrey Grupp s knjigom Korporatizam. Od svih tih autora, najdalje u istraživanju, a to znači najbliže istine, po mojoj je procjeni stigao David Icke, čijih je pet odličnih knjiga do sad objavljeno kod nas. Njega je  istraživanje odvelo i dalje od granica koje neki od gornjih autora nisu mogli preći pa tako niti suvislo odgovoriti na neka pitanja, sve do pitanja što je prava priroda stvarnosti, u čemu se po svemu sudeći krije ključ rješenja kako stati uroti na kraj.

Icke je predstavio skoro zastrašujuću gomilu podataka, koji se pred čitateljem povezuju sami od sebe, a nije ga bilo strah uhvatiti se u koštac čak i s onim naizgled fantastičnim. Sjećam se kad je jedan čovjek, koji se smatra vrlo racionalnim i inteligentim, na preporuku počeo čitati jednu Ickeovu knjigu i odustao u trenutku kad je pročitao da je ovaj, dokazujući neke svoje navode,  napisao da George Bush direktni potomak krvoločnog vladara Vlada Tepeša Drakule. U tom trenutku je taj čovjek odustao od daljnjeg čitanja, zgrožen nevjerojatnošću tog podatka. Icke je za njega bio potpuna budala.

No, nekom igrom sudbine, samo tjedan dana nakon njegova odustajanja, neki su naši portali prenijeli vijest-zanimljivost iz New York Timesa koja je govorila da je… Bush  potomak Vlada Tepeša Drakule! Koliko god to nevjerojatno zvučalo. Podatak je pribavljen iz službene institucije koja se bavi genealoških istraživanjima američkih predsjednika. Ne treba reći da to svejedno nije vratilo kredibilitet Davoda Ickea u očima onog nesuđenog čitatelja, no to zaista nije ni važno. Istina je koja je, bez obzira što bilo tko, uključujući i mene, vjerovao.

Knjigu sam napisao najviše inspiran upravo knjigama Davida Ickea, kao i njegovim kolumnama u časopisu Nexus. U kojem sam, usput rečeno, čitao i odlične tekstove puno autora o raznim temama, od mikročipiranja, nadzornih kamera i codexa alimentarius do tekstova o manipulacijama farmaceutske ili vojne industrije, koje su bacale dodatno svjetlo na mehanizme urote.

U drugu vrstu knjiga u svojoj mentalnoj podjeli stavljam one koje su detaljno razotkrile neki određeni segment, ponekad bez razmišljanja o širem kontekstu ili bez traganja za vrhom piramide. Te knjige se u općem poimanju ne svrstavaju u žanr ‘teorije urote’.  O manipulacijama GMO-om nezaobilaznu, vrlo detaljnu i informativnu knjigu napisao je Jeff Smith, pod naslovom Sjeme obmane, a isto su učinili i dr.sc. Marijan Jošt i Thomas S. Cox u knjizi Intelektualni izazov tehnologije samouništenja. Pod naslovom Velika obmana- tajna povijest Europske Unije britanski su novinari Christopher Booker i Richard North napisali zapanjujuće detaljan prikaz svih koraka koji su doveli do stvaranja Europske Unije i rasvijetlili uloge nekih ljude za koje jedva da ste i čuli, a koji su manipulirali tim procesom otpočetka s namjerom da bez znanja i dozvole ljudi navedu države da se odreknu suvereniteta u korist neizabrane europske birokratske diktature.  U knjizi Lijekovi ili priča o obmani zagrebačka je liječnica Lidija Gajski dala neoboriv prikaz laži i manipulacija farmaceutske industrije vezanih uz statistike, podmićivanje liječnika, insrumentaliziranje udruga pacijenata, reklamiranje lijekova i stvaranje novih ‘bolesti’ mijenjanjem kriterija i parametara toga što je zdravlje. Richard S. Hoagland i Mike Barra pokazali su pravo lice američke svemirske agencije, njenu obrambenu (a ne civilnu, kako se obično smatra, mada njen statut tvrdi drugačije) prirodu, način kako je nastala, kako je ustrojena, koje grupacije njome vladaju i njenu ulogu u zataškavanju mnogih otkrića u knjizi Tajna misija – skrivena povijest NASA-e.

Profesor Jeffrey Grupp, kojega sam već spomenuo kao autora odlične knjigu Korporatizam – tajna vlada Novog svjetskog poretka, u kojoj je napisao da će doći trenutak kad ćemo se svi morati ispričati istraživačima urote što ih se toliko dugo ismijavalo, a istaknuo je i istraživanje Davida Ickea.    

Sve se ove knjige (kao i one iz brojnih drugih područja, koje nisam sad spomenuo) i istraživanja napravljena neovisno jedna od drugih preklapaju i potvrđuju. U mojoj svijesti sve te knjige su tek jedna velika knjiga.  

Nakon što sam se za svoju knjigu inspirirao novinama, mogu savjetovati  slijedeće: nemojte čitati novine, ako ne možete iz njih iščitavati što se doista zbiva i što od nas žele ti reklamni bilteni zvani dnevni tisak. Nije zdravo. Samo ćete se dezinformirati i živcirati, a one će vam zarobiti misli i uvući vas tamo gdje uopće ne želite biti. Do točnijih zaključaka možda ćete doći intuicijom, jasnija slika neke situacije ukazat će vam se ispred očiju pogledom izdaleka, a ne izbliza.

Zapravo je ironija sudbine što sam napisao knjigu na temelju novina (i vijesti generalno). Još sam u srednjoj školi bio vlasnik slave sumnjive kvalitete, glasovit po tome što nisam čitao novine, nisam gledao Dnevnik, nisam slušao vijesti na radiju (uglavnom sam slušao ploče) pa nisam imao pojma ni o čemu što se zbiva. Sjećam se neke grozne nesreće u u nekom rudniku, još tamo krajem osamdesetih, o kojoj su tog dana baš svi pričali u autobusu do škole. Riječ je bila o tragediji i baš svi su suosjećali i bili upućeni. Osim mene. Ja nisam ni čuo za to, a bih bio izvrgnut i puno većem ruglu da moji prijatelji nisu već bili naučeni na stupanj moje medijske lobotomije. I kasnije sam, i za vrijeme faksa i poslije,  nebrojeno puta ispao vrlo neuk kad su se spominjala imena poznatih političara, sportaša, manifestacija, politike, uopće bilo kakvih događaja o kojima je informiran čovjek koji sluša radio u autu ili samo prolista novine ili jednim uhom čuje dnevnik iz druge sobe. Moj je ponor bio tako dubok da mi je, tamo negdje sredinom devedesetih, urednica na radiju na kojem sam radio zapovijedila da svaki dan izvolim pročitati novine, a ne da sramotim struku.

Pa sam ih počeo čitati i bilo je zabavno. Kad novine čitaš svaki dan,  postaje napeto, kao da čekaš novi nastavak nekog krimića. Uđeš u priču, poistovjećuješ se s likovima i uživljavaš u fabulu. Sad kad razmišljam, shvaćam da se događa i slijedeće: počneš živjeti tuđe misli i situacije. To znam jer se sjećam onog vremena kad nisam imao pojma što se zbiva po novinama, niti sam ikada osjetio ikakve posljedice toga u svom svakodnevnom životu, imajući neke svoje prioritete i interese.

A ovako, kad sam se svaki dan izlagao vijestima, one su na mene počele imati emocionalni učinak. Novinski naslovi bi me razljutili, razveselili, rastužili…najčešće bi me ipak ispunili nekim strahom ili nemoćnom ljutnjom, a bez ikakvog stvarnog razloga. A od svega toga ništa korisnoga za mene. Ako se i zbivalo išta vrijedno ikakvog pamćenja, zbivalo bi se i bez da sam se ja živcirao zbog toga. O onom nebitnom da i ne pričam.

Par godina kasnije vratio sam se u prvobitno stanje amebe i prestao pratiti vijesti. I opet mi se ništa nije dogodilo. Ponekad sam imao priliku uvidjeti očiglednu besmislenost uvučenosti u vijesti, kad bih u prolazu čuo umirovljenike na ulici kako raspravljaju o tezama koje mi nikako nisu zvučale njihove, već je bilo lako prepoznati otisak glavne novinske teze toga dana. Naravno, sve informacije koje su imali nisu nadilazile ono što je pisalo u vijesti, pa tako niti zaključci nisu bili drugačiji od onih koje su mediji plasirali.

A zaključci bi trebali biti drugačiji. Ali onda ste već na opasnom terenu, neusklađeni s okolinom. Primjerice, prije nekog vremena neki mi je prijatelj proslijedio kritiku nekog čovjeka na to što sam dao u par emisija dao prostora Davidu Ickeu, „bolesnom čovjeku koji vidi gmazolike izvanzemaljce”. Ne znam otkud mu to da je bolestan, jer ja sam Ickea sreo par puta i činio mi se potpuno normalan i vrlo pristojan čovjek. Ne znam ni otkud mu to da Icke “vidi gmazolike izvanzemaljce”, jer on nikada nije rekao da ih je vidio. No, više desetaka ljudi, neovisno jedni o drugima, opisivali su mu čudnu pojavu da se neki čovjek pred njihovim očima preobratio u gmaza i natrag u čovjeka, a Icke je prenio te priče i zaključio da tu nečeg mora biti, otkuda inače svim tim ljudima baš to iskustvo (u ono vrijeme kad još nitko nije ni čuo ni spominjao gmazove). Pa je njihove tragove pronašao i u prošlosti, i u predajama afričkih šamana itd.        

No, korisno je dati prostora Ickeu i drugim istraživačima urote. U proteklih par godina po novinama sam pratio što su o nekoj temi, recimo,  globalnom zatopljenju, pričale novine, a što Icke i drugi. Razvoj događaja je pokazao da je taj „bolestan čovjek“, a i drugi ‘bolesni’ ljudi, sve točno rekao, a da su novine i drugi mediji sustavno i strastveno prenosili njima servirane neistine. Pa sam onda čitao što je taj „bolestan čovjek“ pisao o lažnoj epidemiji gripe, a čitao sam i što se izjavljivalo po  novinama. Pa se opet pokazalo da je on govorio istinu, a one ne. I tako dalje, i tako dalje. Novinama je obično trebalo par godina da se tu i tamo pojavi neka vijest koja je govorila istinu, ali obično u vrijeme kad to više i nije bilo važno. U isto vrijeme, često sam u novinama viđao kako se netko, suočen s nezgodnim pitanjima o nekoj temi, izvlači da je to ‘teorija urote’.

Razmišljao sam i o tom pojmu, zapravo besmislenoj etiketi, pa sam i sam smislio jedna pojam, da bih stvari stavio na svoje mjesto. Već sam ga spominjao. Taj pojam je: ‘teorija spontanog razvoja događaja’.

Jer pozicija s koje se odbacuje teorija urote (pri tom mislim na točno određenu urotu jedne globalne elite koja za cilj ima uvođenje svjetske jednostranačke države, svjetske vlade, svjetske vojske, svjetske središnje banke i elektroničkog novca te mikročipiranje stanovništva) je isto samo teorija, temeljena na određenim interpretacijama jednog dijela podataka. Ta teorija (spontanog razvoja događaja) tvrdi da se stvari zbivaju kaotično i spontano, zbog neke svoje unutarnje logike te da nisu manipulirane, a pogotovo ne s tako dramatičnim krajnjim ciljem.

Ta druga teorija, teorija spontanog razvoja događaja, stalno se pravi da predstavlja realan i razuman prikaz stvari, dok teoriju urotu otpisuje kao tek psihološki fenomen. S obzirom da je većina nas  neinformirana o većini stvari, najčešće kao ‚normalno’ ili ‚istinito’ uzimamo ono što je dio općeg znanja, zapravo, ono što (naizgled) predstavlja koncenzus. U stvarnosti koncenzusa nikad nema, ali se stvari predstavljaju kao da on postoji oko puno pitanja. I zato svi znaju isto, i zato svi misle isto i zato istina o mnogim stvarima dobiva žig ‚teorije urote’. Općeprihvaćeni pogled na povijest i događaje oko nas, kao i prirodu svijeta u kojem živimo, isto je samo teorija. On nije stvarnost, već samo nečija stvarnost, možda i nametnuta stvarnost, koja ne predstavlja pravo stanje stvari, već samo predstavljeno stanje stvari.

Za one koji nisu upoznati sa sadržajem teze o uroti, evo ukratko opisa na temelju istraživanja Davida Ickea koja su trajala više od dvadeset godina, jer je on dao najcjelovitiju priču, koja zapravo sadrži sve ostale. Postoji mreža obitelji, krvnih loza, koje tisućljećima manipuliraju svijetom kroz mrežu tajnih društava, a cilj im je uvesti totalitarnu diktaturu. Ima ih vrlo malo pa to čine tajno. Oni uvijek stoje iza svih strana u sukobima i politici, kojima manipuliraju da bi se stigli do svog cilja. Prije su njihovi predstavnici bili kraljevi raznih monarhija, ali kad su se ljudi počeli buniti protiv tih vidljivih diktatura, stvorili su ‘demokraciju’ kako ljudi više ne bi bili očigledno svjesni diktature. Danas ta mreža obitelji stoje iza ‘demokratski’ izabranih vlasti, zahvaljujući raznim društvima i organizacijama kao što su Vijeće za vanjske odnose, družba Bilderberg, Trilateralna komisijca, Malteški vitezovi, Rimski klub, ali i UN, WHO, NATO…popis ide unedogled. Veliki događaji koji su bili prekretnice, kao i mnoge velike ideje tijekom povijesti, bili su aranžirani iz pozadine. No, čini se da urota ima i svoj metafizičku stranu (ako gledamo iz perspektive današnjeg redukcionističkog i mehanicističkog pogleda na svijet). Prema Ickeu, čini se da su neki od svjetskih manipulatora križanci s određenim gmazovima, koji se hrane ljudskim emocijama, poglavito strahom. Iza zemaljske piramide moći stoje gmazovski entiteti iz neke druge dimenzije (potpuno freaky,zar ne? Bar na temelju onog što smo o svijetu naučili kroz obrazovanje i na temelju toga kako mainstream suvremene znanstvene misli interpretira svijet), a s našim svijetom i ljudsko-gmazovskim hibridima povezuju se kroz razne sotonističke rituale i žrtvovanja. To je, dakle, ta urota na kojoj se radi već vrlo dugo, vjerojatno i tisućljećima, a posebno intenzivno u ovo današnje vrijeme, kad bi njihov veliki projekt trebao stići do kraja.

Radi slikovitosti, evo citata bivšeg CIA-inog operativca Victora Marchettija koji je i sam iskusio ono što Icke naziva svjetski sotonistički kult, kojega su, prema Ickeu,  stvorili gmazovski križanci i njihovi gospodari s drugih dimenzija, a koji djeluje kroz međusobno povezana tajna društva i skupine koje djeluju u svakoj zemlji, a odgovorne su samo jednom zapovjednom središtu. Prema Ickeu, na taj način koordiniraju djelovanja između raznih država, rasa, religija, političkih stranaka i korporacija. Marchetti je i sam sve to iskusio te dio toga iznio na vidjelo u svojoj knjizi objavljenoj 1973. godine pod naslovom CIA i kult obavještajne agencije te napisao ovo: „U našem današnjem svijetu postoji jedan moćan i opasan kult. Taj kult podupiru i štite najviši državni dužnosnici u svijetu. Njegovo se članstvo sastoji od osoba iz centara moći u strukturama vlasti, industriji, trgovini, financijama i radništvu. On manipulira pojedincima u važnim sferama javnog utjecaja, uključujući intelektualni svijet i masovne medije. Taj tajni kult je svjetsko bratstvo političke aristokracije čija je svrha ostvarivanje političkih namjera nepoznatih osoba ili organizacija. Djeluje nezakonito, u tajnosti.“   

U knjizi sam obradio i nezaobilazne teme kao što su subliminalne poruke, kronologiju razotkrivanja climategate, a posebnu količinu prostora dao sam chemtrailovima, od kojih do sada već imam stotine slika koje sam sam uslikao iznad raznih hrvatskig gradova, a najviše, naravno (jer tu živim), iznad Zagreba. Zaprepašćujuć je intenzitet zaprašivanja kojem smo izloženi. Mada najvidljivi dio djelovanja korporatista, to je ujedno i dio kojega je možda najteže prihvatiti kao realnog. Ali gledajte nebo i sami, imate oči.

Do sad ste već shvatili, ovu sam knjigu pisao kao razgovor s onima koji su već upoznati s podacima, principima i tezama o postojanju spomenute globane urote. Zapravo, kad sam je dovršio, ispalo je ona zapravo govori o programiranju i da sam u njoj predstavio vlastito uočavanje programiranja stvarnosti i koraka urote u novinama i generalno kroz vijesti, ali ne samo to, već i svoja razmišljanja, događaje i susrete koji su mi se za to vrijeme dogodili, na temelju kojih sam zaključio da je ključ igre sustavno programiranje umova. Mislite da je teško programirati umove ljudi? Ne baš toliko. Dapače, jednom kad se stroj zahukta, stvari idu same od sebe. Mediji u tome igraju jednu od ključnih uloga.

Putovanje kroz vijesti je okosnica, kičma knjige, od koje se živci granaju na razne strane. Možemo reći da knjiga predstavlja moje osobno putovanje kroz temu urote. No, pretpostavljam da može imati smisla i onima koji prvi put čuju za sve to, jer se u najvećoj mjeri bavi stvarima koje svakodnevno vidimo oko sebe, tu u Hrvatskoj, a ne u Americi ili Velikoj Britaniji ili Aziji, i koje se tiču našeg svakodnevnog života. Uostalom, i Europska Unija nam je sve bliža, a i mnogi segmenti društva već direktno ili indirektno počinju osjećati utjecaj uvođenja ‘pravne stečevine EU’.

Prije sam rekao da sam počeo testirati tu fantastičnu priču o uroti i promatrajući svijet oko sebe vidjeti zbiva li se doista. Što sam ustanovio?

Odgovor naslućujete.

Da je bio negativan, to bih vam javio SMS-om sadržaja ‘all clear’. Ovako, svoje sam dojmove nabacao u ovoj knjizi. Ona predstavlja tek djelić djelića slagalice, većim dijelom baš onaj koji se tiče nas u Hrvatskoj, ali sam se potrudio biti što informativniji. Jer, kao što pokazuje debljine Ickeovih knjiga, slaganje cjelovite slike o uroti je baš poput slaganja puzzlei. Na svakom djeliću slagalice nalazi se nacrtano nešto što jasno vidite. Ali u isto vrijeme svaki djelić puzzle je izrezan tako da pruža pipke u raznim smjerovima, pipke za koje postoje točno određeni djelić slagalice u koji savršeno liježu. Možete reći da djelići puzzli i sami predstavljaju sličice, jer na jednom djeliću je oko, na drugom se jasno vidi noga, na trećoj se bez svake sumnje nalazi oblak, a četvrta prikazuje kamenčić na tlu. Ali iz svakog pojedinačnog djelića ne možete saznati ništa o cijeloj slici. Tek kad ih sve ili bar veći dio spojite, počet ćete naslućivati što ona prikazuje. A tih puzzli ima taaako puno…  

Ja sam neke od njih potražio u novinama. Novine su zapravo odličan izvor informacija. Sve piše u njima, kad stavite prave naočale. Kupujte knjige

autor NSP.com, preneseno sa 4dportal.com