Azijsko-pacifičke zemlje koje se nadaju stvoriti regionalnu trgovinsku zonu kao dio dosad najvećega trgovinskog sporazuma rekle su u utorak da će nastaviti napore na tome bez SAD-a, pošto je Donald Trump rekao da se SAD povlači iz Transpacifičkog partnerstva (TPP)

Japanski ministar financija Taro Aso na konferenciji za novinare je rekao da će Japan nastaviti surađivati s ostalim zemljama članicama TPP-a na promicanju slobodne trgovine a ministar vanjskih poslova Fumio Kishida rekao je da će nastaviti razgovarati sa SAD-om.

Nedavni komentari javnosti i stručnjaka na tekst Traspacifičkog partnerstva (TPP) nakon izlaska glavnog dokumenta o Partnerstvu u javnost:
“Još gore od svega što smo mogli ste zamisliti.”
“Čin klimatskih poricanja.”
“Davanje sve velikom agrobiznisu.”
“Smrtnu presuda za otvoreni Internet.”
“Najgora noćnu moru.”
“Katastrofa”.

“Vjerujem da i SAD razumije važnost slobodne trgovine. Stoga je važno nastaviti blisku komunikaciju s (Washingtonom)”, rekao je Kishida.

Premijer Shinzo Abe izravno će razgovarati s Trumpom o TPP-u prilikom sljedećeg susreta, rekao je vladin glasnogovornik Yoshilde Suga.

Ciobo: Velika sramota

Australski ministar trgovine Steve Ciobo rekao je da je američko povlačenje “velika sramota , ali nije neočekivano” te dodao da ga zanima može li TPP s 12 članica minus jedna funkcionirati.

Australija želi održati na životu mogućnost ratificiranja sporazuma  i već je održala razgovore s Kanadom, Meksikom, Japanom, Novim Zelandom i Malezijom o radu na alternativnom rješenju, rekao je Ciobo.

“Australija i dobar dio ostalih članica TPP-a vrlo su usredotočene na to da se osigura postizanje ciljeva  dogovorenih u sklopu TPP-a”, rekao je on za televizijsku mrežu Sky News.

Novozelandski ministar trgovine Todd McClay izrazio je isto mišljenje, te rekao da njegova zemlja  želi nastaviti slijediti ostale članice.

Sporazum još uvijek vrijedi kao sporazum o slobodnoj trgovini s drugim uključenim zemljama, dodao je.

Trump povukao SAD iz TPP-a

Trump je u ponedjeljak službeno povukao Sjedinjene Države iz TPP-a, odmičući se od svojih azijskih saveznika dok utjecaj Kine u regiji raste.

Taj sporazum potpisalo je 2015. 12 zemalja Azije i Pacifika koje predstavljaju 40 posto svjetskog gospodarstva, ali još nije stupio na snagu.

Bez SAD-a, preostale članice TPP-a su Australija, Brunei, Kanada, Čile, Japan, Malezija, Meksiko, Novi Zeland, Peru, Singapur i Vijetnam.

Australija je rekla da se Kina i Indonezija mogu priključiti u vakuumu nastalom nakon odlaska SAD-a. TPP još uvijek nije stupio na snagu jer ga dio zemalja još nije ratificirao.

Novozelandski ministar trgovine rekao je da će se ministri preostalih zemalja TPP-a sastati tijekom sljedećih nekoliko mjeseci kako bi razgovarali o načinima spašavanja trgovinskog sporazuma, koji se u Aziji smatra protutežom jačanju kineskog utjecaja.

➡ ➡ TTIP i TTP: Korak bliže ka stvaranju Orwellovog distopijskog društva

➡ ➡ Američki trgovinski sporazumi su samoubojstvo
 
(index.hr)

Nakon britanske odluke o napuštanju Europske unije, pobjeda Donalda Trumpa novi je veliki znak otpora svjetskog stanovništva globalizaciji i slobodnoj trgovini

Republikanski kandidat Donald Trump pobijedio je na izborima za funkciju predsjednika jedne od najvećih svjetskh ekonomija šireći poruke protiv slobodne trgovine i trgovinskih sporazuma za koje tvrdi da su štetili američkim radnicima.

Te poruke naišle su na odobravanje američkih glasača koji nisu osjetili ponovni rast američkog gospodarstva, te koje su privukla Trumpova obećanja o reviziji trgovinskih ugovora i povratku poslova, piše agencija France Presse.

Trumpova pobjeda stiže u vrijeme ključno za nekoliko sporazuma o slobodnoj trgovini poput Transatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva (TTIP) između Europske unije i SAD-a.

“Globalna ekonomija se muči. Svi oni koje to pogađa smatraju da je za to kriva globalizacija”, tvrdi Seiji Katsurahata, ekonomist s tokijskog Dai-ichi Life Research Instituta, prenosi AFP.

S tim se slaže francuski ekonomist Thomas Piketty, poznat po knjizi nazvanoj “Kapital” koja tvrdi da ekonomska nejednakost raste dok investitori zarađuju više novaca od sveukupnog gospodarskog rasta. “Radnička klasa vjeruje kako posebice oni plaćaju troškove globalizacije”, rekao je Piketty za AFP.

Korporacije i njihovi interesi

Takve stavove vjerojatno potiče i činjenica da se o trgovinskim sporazumima raspravlja iza zatvorenih vrata, zbog čega se narod osjeća izdanim i u velikom broju prosvjeduje na europskim ulicama.

“Smatram da postoji mišljenje, koje je po meni točno, da su te trgovinske sporazume smislile korporacije za svoje interese”, naglasio je Nobelom nagrađeni ekonomist Joseph Stiglitz tijekom nedavnog posjeta Parizu.

Međunarodni pritisci da se sve više uklanjaju prepreke slobodnoj trgovini ogorčili su velik dio stanovništva u industrijskim državama koji su izgubili poslove ili im plaće stagniraju.

Na iznenađenje mnogih političkih vođa, bijes zbog imigracije i drugih naličja globalizacije u lipnju je rezultirao odlukom britanskih građana da napuste Europsku uniju.

MMF gura globalizaciju prema naprijed

S druge je strane Međunarodni monetarni fond (MMF), koji širenje slobodne trgovine vidi kao glavni pokretač globalnog ekonomskog rasta od kraja Drugog svjetskog rata, prošlog mjeseca pozvao svjetske čelnike da nastave djelovati u smjeru daljnje globalizacije.

“Znamo da se tijekom godina pokazalo da globalizacija djeluje, da je velikom broju ljudi donijela mnogo dobrobiti”, rekla je predsjednica MMF-a Christine Lagarde, dodavši kako “smatraju da nije vrijeme za protivljenje globalizaciji”.

No čini se da su joj se američki glasači ipak usprotivili.

Demokratska predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton čak je i pokušala iskoristiti bijes stanovništva protiv globalizacije napadajući Transpacifičko partnerstvo (TPP), sporazum o slobodnoj trgovini kojeg je ranije podržavala.

Ključan trenutak za Trumpovu pobjedu

Trumpova pobjeda stiže i u kritičnom trenutku za taj trgovinski sporazum između 12 država Azije, Oceanije i obiju Amerika. Sporazum je već potpisan, no još ga trebaju ratificirati američki zastupnici.

“TPP i TTIP su mrtvi”, smatra Paul Ashworth, glavni ekonomist u neovisnoj makroekonomskoj istraživačkoj agenciji Capital Economics.

Trump je obećao i da će mijenjati NAFTA-u, sporazum između SAD-a, Kanade i Meksika.

Holger Schmieding, ekonomist banke Berenberg, tvrdi kako će “Trumpova pobjeda pogoršati dosad relativno suzdržanu težnju prema protekcionizmu u zapadnom svijetu”. Rezultat toga, smatra Schmieding, je usporavanje potencijalnog gospodarskog rasta.

Francuska i Njemačka su iduće žrtve?

Iduće žrtve vala nezadovoljstva slobodnom trgovinom mogle bi biti Francuska i Njemačka koje iduće godine očekuju izbori.

Pariz je u utorak Berlinu poslao niz prijedloga kojim bi učinili trgovinske sporazume demokratskijima i transparentnijima.

“Europi danas prijete vrlo opasna unutrašnja iskušenja i tendencije”, rekao je francuski ministar trgovine Matthias Fekl govoreći o nekoliko krajnje desnih pokreta nastalih u Europi koji stječu sve veću popularnost na temelju nezadovoljstva nastalog zbog problema europskih ekonomija.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevnik.hr)

Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i član Bilderberg grupe Paul Krugman napisao je kako je vrlo moguće da je Amerika propala država s propalim društvom

Krugman uživo prati rezultate američkih predsjedničkih izbora u svojem blogu za New York Times, a njegova reakcija na sve izgledniju pobjedu Donalda Trumpa izrazito je emotivna.

“Mislio sam da naši sugrađani neće, na kraju, glasati za kandidata koji je toliko očito nekvalificiran za visoku poziciju, toliko temperamentno nezdrav, toliko zastrašujuć i apsurdan”, napisao je Krugman.

Primijetio je i kako drastično padaju burze i pitao se ‘kada bi se mogle oporaviti?’

“Iskreno, vrlo mi je malo stalo do toga sad, iako se radi o mojem području. Katastrofa za Ameriku i svijet ima toliko različitih aspekata da su ekonomske posljedice vrlo nisko na mojoj listi stvari kojih se bojim”, napisao je.

“Ne znam kako ćemo dalje. Je li Amerika propala država i društvo? Čini se istinski moguće. Valjda se moramo sabrati i pokušati pronaći način kako nastaviti, no ovo je bila noć stravičnih otkrovenja i mislim da nije pogrešno osjećati dosta očaja”, piše Jutarnji.hr.

Zašto Klub Bilderberg nije zadovoljan Donaldom Trumpom?

Prvi razlog koji može brinuti svjetsku elitu su trgovinski sporazumi, kao što je Transpacifičko ekonomsko partnerstvo (TPP). Prema različitim procjenama, samo u Sjedinjenim Državama se do 2025. godine zbog tog sporazuma ugasiti 450 000 radnih mjesta, a implementacija sporazuma će biti pravi udar za građane i američko gospodarstvo.

S druge strane, globalisti Kluba Bilderberg, Vijeća za inozemne poslove i Rockefeller, kao što piše na blogu Jona Rappoporta, itekako računaju na TPP, a na Svjetskom ekonomskom forumu su Trumpa detektirali kao jednog od mogućih protivnika njegovoj provedbi.

“TPP i TTIP su njihova najdragocjenija dostignuća. Oni žele potkopati američku ekonomiju, a u svom programu imaju namjeru otvoriti put prema planeti s jednim sustavom upravljanja. Globalističko carstvo. Čini se da će Donald Trump sabotirati planove tog globalnog ekonomskog kaosa i nespornu nadmoć mega-korporacija i oni u Davosu nisu prestajali pričati o njemu”, piše Jon Rappoport.

Naravno, Klub Bilderberg se nije zaustavio i koristio se svojim utjecajem i bogatstvom da sve poduzme kako bi postigao svoje ciljeve i da na izborima za predsjednika pobjedi Hillary Clinton, što bi za cijeli svijet predstavljalo svojevrsnu giljotinu.
 
(jutarnji.hr)

Krajem siječnja je redoviti sudionik godišnjih konferencija Kluba Bilderberg i urednik poznatog lista Financial Times, Martin Wolf, rekao da “globalna super elita” mora zaustaviti Donalda Trumpa u osvajanju predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama

Poznato je da je Martin Wolf nevjerojatno dobro povezan u elitnim krugovima za koje piše. Među njegovim bliskim prijateljima su brojni utjecajni bankari, čak i čelnici mnogih nacionalnih središnjih banaka.

Jučer su se u Americi održali predizbori u New Hampshireu, a nakon što je u Iowi Trump za nekoliko postotaka izgubio od republikanskog kandidata Teda Cruza, na jučerašnjim izborima je odnio pobjedu i predsjednička utrka u Sjedinjenim Državama ide u neželjenom smjeru. Iz perspektive Martina Wolfa, naravno.

Na prvim predizborima 1. veljače pobjedu su odnijeli senator Ted Cruz među republikancima i bivša državna tajnica Hillary Clinton iz redova demokrata. Međutim, jučer u New Hampshireu je među demokratima pobijedio kandidat Bernie Sanders, a među republikancima milijarder Donald Trump.

No, pobjeda Bernia Sandersa u New Hampshireu se mogla predvidjeti unaprijed. New Hampshire je vrlo liberalna država i stanovništvu su vrlo bliske Sandersove ljevičarske ideje, koji je zapravo socijalistički vođa još od prosinca prošle godine.

Međutim, nitko nije očekivao da će Sanders pobijediti Hillary Clinton s gotovo dvostruko više glasova i da će njegova pobjeda biti tako uvjerljiva.

Sanders sada više nije samo nekakav zanimljiv lik koji služi da se njime popune večernje vijesti, nego je realna prijetnja kandidatkinji demokrata, Hillary Clinton, koja je računala na sigurnu pobjedu u predizbornoj utrci, a možda i ulazak u Bijelu kuću.

Pobjeda Donalda Trumpa se također očekivala u liberalnom New Hampshireu. Populist i centristički kandidat Trump je pobijedio druge republikanske jastrebove, iako se u posljednjoj debati najviše okomio na Marca Rubia, a o kojemu je iznenađujuće dobro govorio u Iowi.

Sve navedeno znači da su svi koji su Donalda Trumpa smatrali za neobrazovanog i bezopasnog bili u krivu. Osim toga, za pobjedu Trumpa otvoreno lobira i zagovara je bivši američki predsjednik Jimmy Carter, koji je prije tjedan dana izjavio kako bi u Bijeloj kući više volio vidjeti Trumpa, nego Teda Cruza.

“Mislim da bih izabrao Trumpa, jer je on već dokazao da je u potpunosti prilagodljiv. I ne mislim da ima bilo kakve fiks ideje za koje će se boriti ako uđe u Bijelu kuću. S druge strane, Ted Cruz nije fleksibilan i ima daleko ekstremniju desničarsku politiku, po mom mišljenju, a ako postane predsjednik ponašat će se agresivno”, rekao je bivši američki predsjednik Jimmy Carter, prenosi CBS News.

No, kako u svojoj kolumni za Financial Times piše Martin Wolf, moćni Klub Bilderberg je izuzetno nezadovoljan trenutnim stanjem stvari, a posebice zbog visoke popularnosti milijardera i republikanskog kandidata za američkog predsjednika, Donalda Trumpa.

Kako sam tvrdi, Wolf je “iznenađujuće dobro povezan s elitom za koju piše” i ima mnogo prijatelja među najutjecajnijim bankarima, što znači da zna o čemu se radi. U kolumni pod naslovom “Ekonomski gubitnici u ratu protiv elita”, Wolf piše kako “ekonomski gubitnici” odbijaju prihvatiti elitu koja dominira ekonomskim i kulturnim životom zemlje i da su “potencijalne posljedice zastrašujuće”.

Navodeći “kako može biti prekasno da se zaustavi populistički val Donalda Trumpa”, Wolf primjećuje da su se elite “ogradile od odanosti nacionalnim interesima, stvarajući umjesto toga jednu globalnu superelitu”.

“Populisti ne bi trebali pobijediti. Znamo da te priče obično završavaju loše, a u slučaju Sjedinjenih Država bi ta priča imala ozbiljne globalne posljedice”, zaključuje Martin Wolf.

Zašto Klub Bilderberg nije sretan zbog Donalda Trumpa?

Riječi Martina Wolfa zvuče kao prijetnja svijetu koji mora poštivati pravila sveprisutnih mentora. No, zašto Klub Bilderberg nije zadovoljan Donaldom Trumpom? Prvi razlog koji može brinuti svjetsku elitu su trgovinski sporazumi, kao što je Transpacifičko ekonomsko partnerstvo (TPP). Prema različitim procjenama, samo u Sjedinjenim Državama se do 2025. godine zbog tog sporazuma ugasiti 450 000 radnih mjesta, a implementacija sporazuma će biti pravi udar za građane i američko gospodarstvo.

S druge strane, globalisti Kluba Bilderberg, Vijeća za inozemne poslove i Rockefeller, kao što piše na blogu Jona Rappoporta, itekako računaju na TPP, a na Svjetskom ekonomskom forumu su Trumpa detektirali kao jednog od mogućih protivnika njegovoj provedbi.

“TPP i TTIP su njihova najdragocjenija dostignuća. Oni žele potkopati američku ekonomiju, a u svom programu imaju namjeru otvoriti put prema planeti s jednim sustavom upravljanja. Globalističko carstvo. Čini se da će Donald Trump sabotirati planove tog globalnog ekonomskog kaosa i nespornu nadmoć mega-korporacija i oni u Davosu nisu prestajali pričati o njemu”, piše Jon Rappoport.

Rusija ne popušta Klubu Bilderberg

Drugi trend koji može smetati moćnoj svjetskoj eliti je njegov stav prema Rusiji i predsjedniku Putinu. Milijarder je nekoliko puta ponovio da podržava rusku kampanju u Siriji i rekao da bi dolazak na vlast sirijske naoružane oporbe, koju pomaže Washington, bila još gora opcija za sve zemlje i svijet.

Osim toga, na konferenciji za novinare 17. prosinca je ruski predsjednik Vladimir Putin rekao “kako je Trump talentiran i sjajan čovjek”, ali i da je “apsolutni lider u predsjedničkoj utrci u Americi”. Donald Trump je na to reagirao poručujući da mu je “velika čast” čuti te riječi od strane ruskog lidera.

Činjenica je da pobjeda Trumpa može otvoriti novu fazu u odnosima između Sjedinjenih Država i Rusije, što nikako nije isplativo za Klub Bilderberg, koji ne želi predsjedničkog kandidata izvan kontrole.

Naravno, Klub Bilderberg se neće zaustaviti i koristeći se svojim utjecajem i bogatstvom će sve poduzeti kako bi postigao svoje ciljeve i da na izborima za predsjednika pobjedi njihov kandidat, ovog puta je to sasvim sigurno Hillary Clinton, što bi za cijeli svijet predstavljalo svojevrsnu giljotinu.

Međutim, kako pobjeda Bernia Sandersa u New Hampshireu, tako i neočekivani uspon prilično kontroverznog, ali sigurno puno manje opasnog Donalda Trumpa pokazuje da je svijet u tranziciji i da se budi iz letargije nametnute od strane globalne elite.

Latinoamerička kolumnistica Liliya Husainova kaže “kako se nada da će zajednički osjećaj želje za multipolarnim svijetom i pravednim odnosima među narodima ovog puta odnijeti prevagu i ipak osujetiti nastojanja Kluba Bilderberg, Vijeća za inozemne poslove, Rockefellera i drugih, koji su u Davosu donijeli odluku kako Donald Trump nikako ne smije pobijediti”.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

BORBA DOLARA I EURA JE PUNO VAŽNIJA OD ODMJERAVANJA SNAGA DOLARA SA JUANOM

Godina 2015. će ući u povijest kao godina prodora u globalnom upravljanju.

Ekonomske promjene, kao i prije, slijede visoku politiku. Dovoljno je spomenuti tržište nafte na kojem je Saudijska Arabija zamrsila odnose sa Rusijom i sa SAD i prisilila saveznike u OPEC podnositi gubitke u milijardama.

Ponekad čak izgleda da je termin “međunarodna politika” izgubio aktualnost i da ga je zamijenio termin “svjetska politika” – omiljeni pojam neoliberalnih internacionalista koji računaju na jačanje uloge Vijeća sigurnosti UN, Međunarodnog monetarnog fonda, kršćanskih crkava i regionalnih integracijskih saveza.

Glavna intriga minule godine bila je – borba eura i dolara za liderstvo u svjetskom poretku koji se oblikuje, a ne, kako se obično smatra, suprotstavljenost dolara i yuana. Zasad se lopta nalazi na strani američke valute koja igru ​​dobiva zbog dužničkih problema u Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu i Irskoj.

Kina poznaje financijske mogućnosti SAD: u ljeto 2015. burza Kine izgubila je za tren oka oko 40% svoje vrijednosti, poslije čega je MMF “uskladio” dijalog s Pekingom o pitanju buduće liberalizacije burze.

Prema podacima sustava SWIFT-a, u listopadu 2015. udio dolara iznosio je 43% ukupnih svih novčanih transakcija na planeti, dok je euro uspio osvojiti 29%. Zaostajanje se smanjuje, ali ne tako brzo kako bi to željeli u Berlinu i Frankfurtu.

Njemačka se – umjesto o ekspanziji – ozbiljno zabrinula kako da sačuva eurozonu, čije ponašanje podsjeća na polifoniju biblijske Babilonske kule.

Federalni rezervni sustav SAD započinje borbu s Europskom središnjom bankom pošto je 16. prosinca objavio da povećava stopu refinanciranja do 0,5 posto. Od toga dana skupi dolar će s inozemnih tržišta postupno vraćati novac u Ameriku. Washingtonu će taj novac dobro doći jer u 2016. na tržištu nafte i plina glas Amerike mora da se čuje glasnije nego do sada.

Nije slučajno 18. prosinca predsjednik SAD Barak Obama odustao od četrdesetogodišnjeg embarga na izvoz sirove nafte.

Rijad gubi “naftno oružje”, a njegovi saveznici trpe destabilizaciju. Turska, glavni oslonac Muslimanske braće, bacila je izazov Kurdima i posvađala se s Moskvom i Iranom.

Čak ni Arapi-Palestinci ne žele s Turskom imati posla.

Mahmut Abbas apelira na Tel Aviv da ne pušta Ankaru u Gazu. Drugi saudijski saveznik – Egipat – uspostavlja kontakte s Rusijom i SAD i podržava operaciju Zračno-kosmčkih snaga RF u Siriji.

Egipćane više brine hibridni rat na Sinajskom poluotoku koji dotira Katar, nego teritorijalna cjelovitost Saudijske Arabije, koja se u ožujku 2015. obrušila na jemenske husite.

Koliko god da je čudno, Treći svjetski rat ne vodi se samo na teritoriju Arapskog Istoka, nego i unutar povijesnog Zapada – Washingtonu je mnogo lakše se dogovoriti sa Tokijom nego s Berlinom. Takav primjer je Trans-pacifičko partnerstvo (TPP) koje su SAD formirale prije Trans-atlantske zone slobodne trgovine.(TTIP)

Dok njemačka kancelarka, Angela Merkel, mami Ameriku free-trejderstvom (slobodnom trgovinom), Azija ide u ofanzivu – Kina osniva zonu slobodne trgovine s ATR – Azijsko-pacifička regija, potkrepljujući je Azijskom bankom za infrastrukturne investicije.

Bez obzira na sve proturječnosti, planeta postaje uzajamno sve ovisnija, unatoč nacionalizmu i sve većem među konfesionalnom antagonizmu koji se izlijeva na ulice sakralnih centara Bliskog Istoka – Jeruzalema, Kaira i Bagdada.

Godina 2015. dokazala je ne samo efemernost “zlatnog yuana”, nego i njegovih vatrenih apologeta – u četvrtom kvartalu američka državna blagajna učinila je sve da kinesku valutu integrira u košaricu MMF-a, pošto je oduzela neke pozicije jedinstvenoj europskoj valuti i “oglobio” britansku funtu i japanski jen.

Pokazalo se da je Kina konzervativnija više nego što se očekivalo: prema stanju zaključno sa studenim – zlatne rezerve Narodne banke Kine procijenjene su na oko 59,52 milijarde dolara, prenijela je agencija Reuters. Po rezervama tog dragocjenog metala Kina se, kao i ranije, nalazi na šestom mjestu, iza SAD, Njemačke, MMF, Italije i Fracuske.

Washington je “nagradio” Peking zbog “lojalnosti” i dodijelio Kinezima kvotu u MMF-u iznosu od 6% (sa sadašnjih 3,8%). Amerikanci su sačuvali svoj udio od 16,5% (smanjen sa 16,7%,) što će im, kao i ranije, omogućiti da stave veto na bilo koju odluku odbora direktora MMF. Pri tom, Indiju dovode samo do 3% da ne bi potiskivali kineske ambicije.

Pošto je u prosincu odobrio reformu fonda, Kongres SAD tu strukturu pretvara u nešto nalik na svjetsku centralnu banku: sada će rezerve MMF-a porasti na oko 659 milijardi dolara, umjesto sadašnjih 329,83 milijardi.

Među deset utjecajnih sudionika fonda naći će se i Rusija koja s nepovjerenjem gleda na nastale promjene. “Može se dogoditi da u skorijoj budućnosti ne bude sljedeće revizije kvota. Ali ipak, zemlje BRIKS-a imat će mogućnost blokirati odluke koje im ne odgovaraju”- citirala je ministra vanjskih poslova, Sergeja Lavrova, agencija Sputnik.

Reforma svjetskog financijskog sustava – toliko je opasna tema da na sve načine pokušavaju da je marginaliziraju. Nakon ubojstva libijskog lidera Muamera Gadafija 2011. nisu slučajno teroristi Islamske države preuzeli rukovođenje PR-projektom “Zlatni dinar”.

CNN je počeo ponavljati tezu da je Islmska država “sustav papirnog novca smatrana za katastrofu za čitavo čovječanstvo” koje može spasiti “samo zlatni dinar”. Kao primjer navodi se zauzimanje banke u Mosulu od strane terorista (2014.), kada su “ukrali oko 450 milijuna dolara u zlatnim polugama”.

“Financijski alkemičari” iz Islamske države upućuju svoju “pastvu” na povijest “arapskog kalifata” koji je koristio zlato i srebro dok je Europa bila rob sotonskih banaka koje su Starom Svijetu nametnule papirni novac”.

Takve teze mogle bi se pripisati običnom nepoznavanju predmeta, ali im CNN dodaje “analitički” značaj pozivajući se na sljedeću misao koju su izrekli američki eksperti: “Zlato zaista ima nedostatke. Na primjer, milijun dolara u američkim novčanicama smjestit će se u malu vreću težine 11 kilograma. Ali, ako poželite transportirati milijun dolara u polugama, onda će njegova težina iznositi 29 kilograma”.

Zanimljivo pružanje informacija, zar ne?

Tijekom protekle godine nisu se promijenile samo dekoracije financijske arhitekture, nego i politički prioriteti.

Ukrajina je otišla u drugi plan pošto je Njemačka postigla svoj glavni cilj – dobila je Sjeverni tok-2 koji će jačati gospodarsku suradnju između “Slavena” i “Tevtona” i protiv sebe izazivati ​​gnjev SAD.

Turska se našla na granici opstanka, njezine jugoistočne pokrajine traže samoupravu.

U prvi plan izlazi Sirija u kojoj izravno ili neizravno ratuje više od 60 zemalja.

Ravnoteža snaga u svijetu promijenila se do te mjere da je Moskva prvi put poslije Islamske revolucije u Iranu 1979. ušla u taktički savez s Teheranom koji se priprema za ukidanje sankcija koje sakate naftnu privredu.

Preuređenje Bliskog Istoka dostiže vrhunac i već se izdaleka vide obrisi novih granica.

Kurdistan u Turskoj, Iraku i Siriji pretvorio se u realnost. On sada više podsjeća na krhku Italiju polovinom XIX stoljeća, podijeljenu na monarhiste i republikance, ali za sada još ne na Prusku koja je ujedinila odlomke germanskih kneževina.

Godina 2016. neće biti samo teška nego i pravedna.

Politička ekonomija svjetskog rata strogo nadzire pogreške ljudi.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Napadi u Makedoniji i Bosni i Hercegovini su akti “agenata kaosa” koje podržavaju Sjedinjene Države i čiji je prvenstveni cilj sprječavanje evroazijskih integracija, smatra sociolog i znanstveni istraživač pri kanadskom Centru za istraživanje globalizacija Mahdi Dariusz Nazemroaja

Mahdi Dariusz Nazemroaja, sociolog i znanstveni istraživač pri kanadskom Centru za istraživanje globalizacije, rodom iz Irana, specijalizirao se za geopolitička i strateška istraživanja Bliskog istoka i središnje Azije.

Izvještavao je iz Libije tijekom agresije NATO-a na tu afričku zemlju. Njegova knjiga “Globalizacija NATO-a” prati razvojni put i strategije kontroverznog Sjevernoatlantskog vojnog saveza, koji je izravno ili neizravno umiješan u sve velike konflikte u suvremenoj povijesti čovječanstva.

Kako vidite situaciju na Balkanu u svjetlu nedavnih oružanih napada i incidenata u Makedoniji i Bosni i Hercegovini?

Ti napadi su akti skupina koje Sjedinjene Države podupiru u širem regionu Euroazije. To su “agenti kaosa”, čiji je prvenstveni cilj sprječavanje euroazijskih integracija, a na Balkanu sada vidimo efekt njihovog prelijevanja.

Te snage su opasna kombinacija ultranacionalizma, militantizma, rasizma, terorizma, ksenofobije, ekstremizma i sektaštva i sve te osobine se prepliću. Takve grupe bile su upotrijebljene i za razbijanje Jugoslavije.

Moskva i Peking vjeruju da SAD i njihovi saveznici stoje iza tih snaga i nije slučajno da su formirali Shangajsku organizaciju za suradnju (SOS) sa ciljem da se bore protiv, kako su naveli, “tri sile zla – terorizma, separatizma i ekstremizma”.

Rusija je riješena da ne dozvoli gubitak utjecaja na Balkanu niti prekid partnerstva sa Balkanskim zemljama. NATO i EU žele staviti preostale države, poput Srbije i Moldavije recimo, pod svoje okrilje, dok Rusi ne žele biti izbačeni iz Europe i teže ponuditi alternativu kroz euroazijski put. Zapadni Balkan bi na kraju mogli postati mjesto sukoba, posebno s promjenom geopolitičke karte svijeta i kako zemlje BRIKS-a budu postajale jače.

Jedna od središnjih tema Vaše knjige “Globalizacija NATO-a” je da stabilnost i euroazijske integracije predstavljaju veliki izazov za globalnu poziciju SAD. Na što konkretno mislite?

SAD se protive evroazijskim integracijama jer se plaše da bi tako bio umanjen njihov globalni utjecaj. Washington ne želi da dopusti međusobnu integraciju europskih i azijskih država; naprotiv – želi kontrolirati Euroaziju tako što će europske i azijske države integrirati sa SAD u političkom, ekonomskom i vojnom smislu.

Zato, recimo, SAD agresivno guraju EU da potpiše Sporazum o transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP), a istovremeno rade na tome da osiguraju Transpacifičko partnerstvo (TPP) u Aziji.

Mogu kategorički reći da strateški ciljevi oba ta trgovačka sporazuma jesu integrirati Europu i Aziju sa SAD, da Washington učine centrom političkog odlučivanja, a Wall Street nespornim centrom globalne ekonomije. Strategija SAD je da ekonomski iscrpiti svoje rivale, ali i vlastite saveznike, time što će ih dovesti do stadija u kojem će oni urušavati međusobne bilateralne odnose.

Kriza u Ukrajini služi interesima Washingtona da oslabi EU i Rusiju. SAD ne teži samo ka tome da prošire NATO i da okruže Rusiju, nego i da nanesu štetu vezama između EU i Rusije. U Latinskoj Americi i na Karibima rade potpuno istu stvar.

Istaknuti američki strateg Zbigniew Brzezinski upozoravao je da se ne smije dozvoliti formiranje koalicije između Rusije, Irana i Kine jer bi to, kako je rekao, ” moglo dovesti u pitanje američki primat ” . Da li je to partnerstvo realno?

Partnerstvo između Kine, Irana i Ruske Federacije postoji u određenoj formi već nekoliko godina, kako bi pariralo SAD i NATO-u. Izgradnja strateškog partnerstva između Pekinga i Moskve započela je 1999. godine, poslije NATO rata protiv Srbije i Crne Gore, kada su Kinezi i Rusi postali odlučni u tome da spriječe SAD da formiraju jednopolarni svijet.

Sudjelovanje Irana je relativno novo, zato što je Teheran bio čvrsto opredijeljen da ostane neovisan u tom pogledu. Teheran je počeo gravitirati ka Moskvi i Pekingu nakon anglo-američke invazije na Irak 2003.

SAD pokušava okrenuti Kinu, Iran i Rusiju jedne protiv drugih. Bilateralni razgovori Washingtona sa Teheranom bez ikakve sumnje uključuju i pokušaje SAD da Irance okrenu protiv Rusa, posebno sada kada je EU potreban dostavljač energije koji bi bio alternativa ruskom “Gazpromu”.

Kako vidite tvrdnju da se vanjska politika SAD zasniva na globalnoj prijetnji od terorizma?

“Američka definicija terorizma je nejasna i selektivno se primjenjuje kako bi se opravdala vanjska politika SAD.”

To je taktika demonizacije koja se koristi da bi se u negativnom kontekstu prikazali Arapi i muslimani. Ali, ako pogledamo empirijske statističke podatke o terorizmu, slika je umnogome drugačija.

Prema podacima iznijetim u Globalnom indeksu terorizma za 2014. koji je objavio Institut za ekonomiju i mir, gotovo sve države koje su pogođene terorizmom imaju jednu zajedničku karakteristiku – vojno i političko miješanje SAD u njihove unutarnje poslove.

Prema podacima Europola o terorizmu na teritoriju EU u razdoblju od 2007-2009. godine, 99,6 posto terorističkih napada počinili su ljudi koji nisu muslimanskog podrijetla.

Ne smijemo zaboraviti da su najveći državni sponzor terorizma zapravo same Sjedinjene Države. Washington je organizirao ekstremne grupe tijekom Hladnog rata da bi se borile protiv Sovjetskog Saveza. Te skupine nisu stvorene same od sebe, postoji čitav povijesni kontekst.

CIA je trenirala i podržavala Osamu bin Ladena u borbi protiv Sovjetskog Saveza i Al Kaida je kreatura Amerike.

Čak i skupine poput Džabhat al Nusra i Islamske države u Iraku i Siriji stvorene su kao rezultat vanjske politike SAD i potpore za promjenu režima u zemljama Bliskog istoka. Predsjednica Argentine Cristina Fernandez Kirchner to je izjavila na Vijeću sigurnosti UN prošle godine.

Predsjednik SAD Barak Obama promovira ” američku izuzetnost “. Kakve bismo lekcije iz povijesti mogli naučiti kada govorimo o tom fenomenu?

Izuzetnost je povezana s etnocentrizmom i rasističkim pogledima. Povezana je i sa novom fazom hladnog rata, kojom se demoniziraju drugi na temelju njihove kulture i navodnih civilizacijskih razlika, bilo da je riječ o islamskoj ili kršćanskoj pravoslavnoj civilizaciji. Izuzetnost dijeli svijet na “nas” i “njih”, ili na “druge”.

Aparthejd je zasnovan na izuzetnosti. Nacizam je zasnovan na izuzetnosti. A te ideologije su dovele do ugnjetavanja, do legitimiranja okrutnosti i do svjetskog rata.
 
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21974"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Predstojeći sastanak Bilderberg skupine će se održati od 10. do 14. lipnja u austrijskim planinama u Interalpen Hotelu, prenosi Infowars čiji novinar Rob Dew misli pratiti cijeli skup

Glavni urednik portala Infowars, Alex Jones, tvrdi kako sudionici super-tajnog i opskurnog kluba Bilderberg kluba rade na “uspostavi planetarnog režima” i dodaje kako nitko od sudionika ne želi biti identificiran, jer je riječ o samoizabranom globalnom političkom režimu.

“Ova vlada u sjeni stoji i iza uspostave Transpacifičkog sporazuma o slobodnoj trgovini i ulaganjima (TPP), ali i iza Europske unije”, kaže Alex Jones i dodaje kako treba posvetiti posebnu pozornost i provesti istraživanja o njihovim sastancima.

Jones smatra da će se samo na taj način sudionicima sastanka i članovima kluba Bilderberg otežati da u djelo provedu svoju misiju.

“Austriju će posjetiti pripadnici kraljevskih obitelji iz cijelog svijeta, svjetski čelnici, šefovi Googlea, Microsofta, Rockefelleri, premijeri … Svi oni će sudjelovati na konferenciji”, kaže Jones.

Udaljeni planinski Interalpen Hotel u austrijskom gradu Telfsu će biti domaćin godišnjem sastanku kluba Bilderberg i za sada se zna da će na konferenciji sudjelovati više od stotinu najutjecajnijih ljudi u svijetu. Po mnogima je klub Bilderberg svojim tajnim načinom poslovanja krši sva demokratska načela. Vjerojatno će i skup u planinama Austrije, kao i uvijek, za sve biti misterij, osim za one koji su na njega pozvani.

Sudionici konferencije su predstavnici financijske, poduzetničke i političke elite iz cijelog svijeta, prije svega sa Zapada. Na primjer, prošle godine su među gostima bili generalna direktorica Međunarodnog monetarnog fonda, Christine Lagarde, glavni tajnik NATO saveza Anders Fogh Rasmussen, urednik lista The Economist, Ivan Micklethwait, bivši talijanski premijer Mario Monti i predsjednik Airbusa Thomas Enders. Zanimljivo je da je prošle godine na skup došla i španjolska kraljica Sofia, ali ne u društvu supruga i kralja Juana Carlosa, koji je odmah po završetku godišnje konferencije kluba Bilderberg i povratku svoje supruge u Španjolsku morao abdicirati.

To je potvrdila španjolska novinarka Cristina Martin Jiménez, koja je u intervjuu za dnevni list Que! rekla da je španjolski monarh bio prisiljen odreći se prijestolja, jer su tako odlučili članovi kluba Bilderberg koji su na prijestolju htjeli princa Felipea kojeg će lakše okružiti ekonomskim silama svoje kontroverzne institucije.

“Ono što oni žele je ulogu monarhije svesti na odnose s javnošću. Vršili su pritisak neko vrijeme i na tom sastanku su od kraljice Sofije tražili da kralj abdicira, jer je bilo krajnje vrijeme”, kaže Cristina Jiménez.

Kritičari ukazuju na činjenicu da se na konferenciji kluba Bilderberg izravno odlučuje o međunarodnoj politici, a da sudionici ne podliježu nikakvom demokratskom nadzoru. Sve donesene odluke nikada ne budu objavljene, što generira sve vrste teorija zavjere.

Međutim, neke od važnih tema ovog sastanka je uspio otkriti WikiLeaks. Naime, Wikileaks je objavio tajne dokumente o vrlo diskutabilnom Sporazumu o trgovini uslugama (TISA), kojega pregovaraju Sjedinjene Države, Europska unija i još 23 zemlje, uključujući i Tursku, Meksiko, Kanadu, Australiju, Pakistan, Tajvan i Izrael, zemlje koje zajedno čine dvije trećine svjetskog BDP-a, što će također biti tema razgovora svjetskih moćnika u Interalpen Hotelu u austrijskom gradu Telfsu.

Wikileaks u stvari govori o namjeri kluba Bilderberg da se svjetskim narodima nametne paket sporazuma “TPP-TISA-TTIP” pod imenom “Trojni ‘T’ pakt”, ali i da njime neće biti obuhvaćene zemlje skupine BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika, kao i mnoge zemlje Latinske Amerike.

U svakom slučaju je dobro da narodi Atlantskog saveza i brojne druge zemlje koje vjeruju u “blagodati” sporazuma TISA, TPP i TTIP mogu imati uvid u barem dio dokumenata koje je WikiLeaks objavio u srijedu, a riječ je o 17 tajnih dokumenata o aktualnim pregovorima o Sporazumu o trgovini uslugama (TISA). Ovaj sporazum ima za cilj regulirati nadnacionalni način pružanja zdravstvenih usluga, distribuciju voda, pružanja financijskih usluga, telekomunikacija, transporta itd. Sporna je “transparentnost” sporazuma, jer se zemlje obvezuju da sporazum TISA mora biti tajan pet godina čak i nakon njegovog usvajanja.

SAD i EU su glavni pokretači ovog sporazuma koji će, kako piše WikiLeaks, obuhvatiti 50 zemalja i 68,2% svjetske trgovine uslugama. U svojoj najnovijoj inačici, nacrt sporazuma TISA prisiljava zemlje potpisnice da stranim pružateljima financijskih usluga moraju dati isti tretman kao i onim nacionalnim.

Sporazumom bi se u drugi plan stavili razni nacionalni zakoni motivirani društvenim i kulturnim razlozima za razvoj nacije, pa čak i okoliša, te u borbi protiv klimatskih promjena.

Osim toga, predviđa se mogućnost uvođenja “privatnih trgovačkih sudova koji će odlučivati kako će pojedine regulirati aktivnosti koje su od temeljne važnosti za socijalnu skrb stanovništva”, piše WikiLeaks u analizi o sporazumu TISA.

Analizirajući 17 dokumenata, organizacija koju je osnovao Julian Assange piše kako će ” financije, telekomunikacije i transport, zdravstvo i okoliš, kao i turističke usluge, sve što je neizostavni dio naše svakodnevice i što bi trebalo biti u nadležnosti nacionalnih vlada, TISA pretvoriti u odnos dobavljača i potrošača na tržištu”.

Prema tom dokumentu, “TISA se protivi odredbama koje ograničavaju veličinu i obliku lokalnog tržišta usluga, pristup istome, te zakonima koji diskriminiraju strane kompanije koje moraju imati nacionalni tretman”. Važno je napomenuti da sektor usluga trenutno čini gotovo 80% gospodarstava Sjedinjenih Država i Europske unije, a čak i u zemljama u razvoju, kao što je Pakistan, predstavlja 53% gospodarstva.

S druge strane, jedan od dijelova “Trojnog ‘T’ pakta” o kojem će se raspravljati na godišnjoj konferenciji kluba Bilderberg je i Trans-pacifičko partnerstvo (TPP), koje posebnu pozornost budi proteklih nekoliko mjeseci u Sjedinjenim Državama.

U Europi je proteklih mjeseci vodi propagandna kampanja koja promovira “blagodati” Trans-atlantskog sporazuma, prema kojem bi Europljani trebali “zaraditi stotine milijardi dolara i biti će otvoreno na stotine tisuća radnih mjesta”. Naravno da to nije istina i riječ je o uspostavi zone “slobodnog tržišta” u kojem bi američki giganti i multinacionalne korporacije imale prednost nad nacionalnim zakonima i regulativom Europske unije.

Ipak je najveća komponenta “Trojnog ‘T’ pakta” sporazum TISA, jer će se njime na “slobodnom tržištu” kao roba tretirati usluge od ključne važnosti za funkcioniranje socijalne države, pod pretpostavkom da je nešto od nje i ostalo.

Iz pregovora su isključene zemlje skupine BRICS , ali i mnoge zemlje Latinske Amerike, što i nije neka šteta, ali ekonomist Felix Moreno ipak smatra da je “kako je neprihvatljivo da se o svemu pregovara u tajnosti, jer će konačni dokument imati status zakona i utjecati na živote milijuna ljudi”.

Infowars navodi kako će se od 10. do 14. lipnja u austrijskim planinama u Interalpen Hotelu klub Bilderberg pregovarati kako ubrzati proces usvajanja “Trojnog ‘T’ pakta”, odnosno, sporazuma TPP, TTIP i TISA, posebno ovog posljednjeg,koji javni uslužni sektor 50 svjetskih zemalja, uključujući SAD i zemlje EU , pretvara u “robu u tržišnoj utakmici”.

TISA – Sporazum o trgovini uslugama

Ranije je WikiLeaks objavio sadržaj dijela ugovora TISA (Trade in services agreement), ili Sporazum o trgovini uslugama, a riječ je o ugovoru koji zadire u srce ekonomije mnogih razvijenih svjetskih zemalja. U ime zemalja članica Europske unije o tom ugovoru pregovara Europska komisija i za ne povjerovati je da europske zemlje od svojih građana skrivaju sadržaj sporazuma kojim se u potpunosti odriču suvereniteta i njime praktično pristaju na prodaju svih ključnih grana još uvijek javnog sektora. Namjerava se privatizirati zdravstvo, školstvo, osiguranje, transport i ostale grane uslužnog sektora, a sve se odvija pod budnom paskom i uz međunarodno lobiranje krupnog kapitala i predstavnika velikih korporacija, koji bi njegovim usvajanjem uspjeli liberalizirati sve navedene usluge, što bi bila konačna pobjeda sveobuhvatne politike financijske i poduzetničke oligarhije.

“O ugovoru se pregovara u apsolutnoj tajnosti, a u skladu s odredbama, sadržaj pregovora se smije objaviti tek što prođe pet godina od njegovog usvajanja”, piše talijanski tjednik L’Espresso koji je objavio ekskluzivnu reportažu o otkriću WikiLeaksa. (WikiLeaks: Trade in services agreement)

Ovaj sporazum bi mogao imati nesagledive posljedice za radnike i milijarde ljudi diljem svijeta, a interesi u igri su enormni, jer uslužni sektor upošljava najviše ljudi u globalnom gospodarstvu i čini 70% svjetskog bruto društvenog proizvoda.

Njime bi se ostale zemlje pridružile Sjedinjenim Američkim Državama u kojima uslužni sektor predstavlja oko 80% američkog gospodarstva, a privatni sektor opet upošljava 80% radnika u pružanju usluga. Dakle, pristajanjem na takav sporazum bi Europska unija odustala od očuvanja ostatka ostataka socijalne države na kakvu smo navikli na Starom kontinentu, a koje se sustavno razgrađuju od izbijanja globalne krize 2008. godine.

Posljednji sličan ugovor je bio onaj iz 1995., takozvani GATS (General Agreement on Trade in Services), ali je on dogovoren u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i izgleda da su se njime postigli “parcijalni” rezultati.

Za sada o ovom tajanstvenom ugovoru pregovaraju zemlje koje imaju najrazvijenije tržište uslužnim djelatnostima na svijetu: SAD, Australija, Novi Zeland, Kanada, svih 28 zemalja članica Europske unije, dakle i Hrvatska u kojoj građani opet ništa ne znaju o tome, te Švicarska, Island, Norveška, Lihtenštajn, Izrael, Turska, Tajvan, Hong Kong, Južna Koreja, Japan, Pakistan, Panama, Perù, Paragvaj, Čile, Kolumbija, Meksiko i Kostarika. Nema sumnje da je u igri takvo bogatstvo kojeg multinacionalne kompanije i financijski lobiji nisu mogli ostaviti netaknutim.

Europska javnost je već uznemirena zbog tajnosti u kojoj se pregovara o Trans-atlantskom sporazumu (TTIP), koji bi uveo nova, za Europsku uniju u odnosu na SAD nepovoljna pravila, a njim se izravno zadire i u “pretjerano popustljivo” radno zakonodavstvo, regulativu očuvanja okoliša, energiju, poljoprivredu i sigurnost u prehrani.

Međutim, TISA se ne bavi time i izravno cilja na deregulaciju i privatizaciju uslužnih djelatnosti, a talijanski tjednik navodi kako je najagresivnija u lobiranju američka “Koalicija uslužnih djelatnosti” (Coalition of Services Industries/CSI), lobi koji beskrupulozno nameće privatizaciju cjelokupnog javnog uslužnog sektora. CSI na države i vlade jednostavno gleda kao na instrument koji će im olakšati pristup i ostvarivanju profita.

“Moramo uzeti u obzir sposobnosti kompanija da se natječu na pravi način i na temelju zakonitosti tržišta, a ne na zakonima pojedinih vlada”, otvoreno izjavljuje CSI u svojim priopćenjima u kojima promovira “prednosti” sporazuma TISA.

Iako su dokumenti s kojima se izlazi u javnost rijetki, ovo je dovoljno da bi se shvatila ideja o pregovorima u tijeku i zbog čega će moćnici kluba Bilderberg pokušati ubrzati proces njegovog usvajanja. Jasno je da tijekom pregovora glavnu riječ vode predstavnici velikih korporacija i financijskih institucija, a da će premijeri i ministri nacionalnih vlada biti “publika” koja će to prije ili kasnije na neki način morati priopćiti domaćoj javnosti.

“Otkriveni su samo dijelovi sporazuma TISA, ali nitko nema precizne informacije o pregovorima u tijeku”, piše talijanska analitičarka Stefania Maurizi.

Zbog toga je od ključne važnosti bila ova objava WikiLeaksa, a L’Espresso navodi “kako je ovo prvi put od početka pregovora o ugovoru TISA da se javno objavio dio teksta o pregovorima u tijeku, ta da se trenutno pregovara o financijama, bankarskim i financijskim uslugama i osiguranju”.

Prvi tekst je objavljen 14. travnja prošle godine, dok ostala priopćenja ukazuju na različita stajališta između zemalja koje sudjeluju u pregovorima, od kojih svaka zasebno, naravno, ima i različite ambicije.

Kako bi razumjeli razinu tajnosti, najbolje je citirati dio dokumenta kojeg je objavio WikiLeaks: “Ovaj dokument mora biti zaštićen od neovlaštene objave. Propisuje se da s dokumenta može biti skinuta oznaka tajnosti tek pet godina nakon stupanja na snagu ugovora TISA, a ako ne stupi na snagu, pet godina od završetka pregovora. “

Stefania Maurizi tvrdi “kako je, unatoč krizi bez presedana koja je uzdrmala globalnu ekonomiju, zatvorila brojne tvrtke, uništila milijune radnih mjesta, pa čak i tisuće ljudskih života, teško prihvatljivo da se nova financijska pravila na globalnoj razini pregovaraju u takvoj tajnosti”.

Međutim, ipak postoji objašnjenje za skrivanje od očiju javnosti, a ono se tumači strahom nakon neuspjeha pregovora “Doha Round”, koji su započeli još u 2001. u glavnom gradu Katara, Dohi, a koji su zbog toga što su bili javni uzrokovali val prosvjeda diljem svijeta protiv divlje globalizacije i na kraju su kulminirali krvoprolićem tijekom summita G8 u Genovi.

Serija pregovora koji su počeli u Dohi su vođeni unutar Svjetske trgovinske organizacije, ali su tada sudionici javno progovorili o “potrebi globalizacije i liberalizacije svjetskog gospodarstva”, na što se odgovorio prosvjedima, nemirima, sukobima s policijom, a sve je na kraju završilo neuspjehom i konačnim odustajanjem od početnog prijedloga, ali tek 2011. godine, dakle, deset godina nakon prvog susreta u Kataru.

Treba reći da je sporazum “Doha Round” propao i iz razloga što su na jednoj stani bili SAD, Europska unija i Japan, a s druge Kina, Indija i Latinska Amerika kojima se prisilno htjela nametnuti “globalizacija” i “liberalizacija” njihovih ekonomija po želji Washingtona, Bruxellesa i Tokija. Takav je pokušaj u samom početku bio osuđen na neuspjeh u Pekingu i New Delhiju, a Latinsku Ameriku su spasile ljevičarske vlade, koje zajedno s Hugom Chavezom “preživjele” pokušaj državnog udara 2002. u Venezueli. Na kraju treba reći i riječ dvije o Rusiji, koju su “spasili” oni koji su joj nametnuli sankcije i “izopćili” iz skupine G8 i drugih asocijacija kroz koje su se jačale veze Moskve sa Zapadom.

“Nakon neuspjeha ugovora iz Dohe, Sjedinjene Američke Države i zemlje koje se zalažu za globalizaciju i liberalizaciju pregovore sele u tamnu stranu, ali se oni ne mogu jednostavno definirati kao diskretni. Obzirom na tajnost okolnosti pregovora, kao i teksta sporazuma, oni se vode daleko od Svjetske trgovinske organizacije zbog straha da bi curenje informacija opet dovelo do toga da ulice masovno eksplodiraju, kao i da prosvjedi ne prerastu u čisto anti-globalizacijsko nasilje. Oni se boje opasnih i nasilnih prosvjeda, rezultat toga je da se TISA uopće ne spominje, a o samom se sporazumu vrlo malo zna, čak i ako će njegov sadržaj utjecat će na živote milijardi ljudi”, piše Stefania Maurizi.

Što predviđa sporazum TISA?

To naprosto nije bilo moguće razumjeti sve dok cijeli nacrt sporazuma ne bude otkriven, ali i sam dio o financijskim uslugama, kojeg otkriva WikiLeaks, ukazuje na jasan trend.

“Najveća opasnost leži u tome što TISA može zaustaviti pokušaje nacionalnih vlada da ojačaju pravila u financijskom sektoru”, kaže Jane Kelsey, profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Aucklandu, Novi Zeland, poznata po svom kritičkom stavu prema globalizaciji.

“Sporazum TISA nameću vlade koje su unutar WTO stvorile financijski model bez pravila koji je propao i za kojeg mnogi kažu da je uzrok rasta globalne ekonomske krize”, rekla je Kelsey.

“Primjer koji proizlazi iz ovog objavljenog dijela nacrta jasno pokazuje da će se vlade koje pristanu na ovaj sporazum još više sputati i proširiti već postojeću razinu liberalizacije i deregulacije financija i tržišta uslugama, te izgubiti pravo zadržavanja financijskih podataka na svom teritoriju i biti će pod stalnim pritiskom sve dok ne odobre potencijalno toksične financijske proizvode. U slučaju da žele poduzeti mjere predostrožnosti kako bi spriječile još jednu krizu, tada će vlade potpisnice sporazuma morati voditi tešku pravnu bitku da u tome i uspiju“, završava profesorica Jane Kelsey.

Članak 11. teksta kojeg je objavio WikiLeaks ne ostavlja nikakvu sumnju o tome da će podaci o financijskim transakcijama biti u središtu pozornosti zemalja koje pregovaraju o sporazumu. Europska unija zahtjeva da svaka zemlja “smije donijeti mjere koje će spriječiti prijenos ili istragu njenih financijskih informacija”, što znači da bi svaka država trebala imati pravo zaštititi osobne podatke i privatnost svojih građana, ali se to dopušta “samo pod uvjetom da se ne prekrše odredbe koje proizilaze iz ugovora TISA”.

Glede financijskih podataka, američki lobisti iz “Koalicije uslužnih djelatnosti” su najaktivniji u zagovaranju potrebe usvajanja ovog sporazuma.

“S napretkom na području informacijske tehnologije i komunikacija, sve više i više usluga korisnicima biti slano elektroničkim putem i u tom slučaju ograničenja slobodnog protoka podataka predstavljaju barijeru za trgovinu usluga u cjelini”, riječi su kojima se pravda nužnost ukidanja bilo kakvih ograničenja i apsolutne liberalizacije.

Na prošlogodišnjem okupljanju kluba Bilderberg u Copenhagenu su ključne teme bile očuvanje unipolarnog svijeta, zabrinutost zbog udara euroskeptika na projekt EU i preispitivanje Obamine politike u Siriji i Ukrajini.

Od 29. svibnja do 1. lipnja 2014. je u luksuznom Hotelu Marriott u Copenhagenu bilo 120 uzvanika iz 22 svjetske zemlje, a lista koja je objavljena na službenoj stranici kluba Bilderberg dovoljno govori o važnosti ovog sastanka. Uz jako osiguranje i zabranu medijskog praćenja s pravom budi sumnju dobre namjere kluba Bilderberg. O temi očuvanja unipolarnog poretka i politike u Siriji i Ukrajini su prošle godine govorili glavni tajnik NATO saveza, Anders Fogh Rasmussen, bivši direktor američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) Keith Alexander, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država Thomas E. Doniloni i zapovjednik NATO snaga u Europi, general Philip Breedlove.

Prošle su godile bili i zvučna imena kao što su Carl Bildt, Henry Kissinger, Christine Lagarde (MMF), Mario Monti, general David H. Petraeus (bivši zapovjednik CIA-e), Viviane Reding (Europska komisija), čelnici Goldmann Sachsa, farmaceutske Novartis grupe, međunarodne organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW), ali i naizgled “nevažni” uzvanici kao što su bile španjolska kraljica Sofia ili nizozemska princeza Beatrix. Svi uzvanici su bili iz Sjedinjenih Država, Kanade i Europske unije, a samo dva gosta koja ne pripadaju zapadnoj eliti su bili Huang Yiping, profesor ekonomije sa Sveučilišta u Pekingu i visokopozicionirani dužnosnik kineskog Centralnog komiteta zadužen za gospodarski razvoj i reforme, Liu He.

Prvo okupljanje kluba Bilderberg, koja se često se smatra jednom od najutjecajnijih na svijetu, počelo je 1954. godine i tijekom godina je privuklo ogromnu medijsku pozornost. Naravno, tu je impresivan popis sudionika koji uvijek daje ozračje druženja svjetske elite. Upravni odbor skupine Bilderberg je pun moćnika iz svijeta financija, uključujući i Petera D. Sutherlanda, predsjednika Goldman Sachsa, kao i Petera Thiela, predsjednika grupe Thiel Capital.

Bilderberg djeluje po takozvanim “Chatham House“ pravilima koja jamče da se identitet, ni pripadnost članova kao ni ono što se na okupljanju govori ne može iznositi u javnost. Ta pravila moraju poštivati čak i sudionici iz svijeta medija, kao na primjer uzvanici Çandar, Cengiz, kolumnist listova Al Monitor i Radikal, glavna urednica programa RAI24News, Monika Maggioni, ili glavni urednik lista The Economist, John Micklethwait. Novinari koji nisu bili na listi pozvanih odmah su prvog dana od strane osiguranja izbačeni iz Hotela Marriott, stoga je upitno hoće li Rob Dew s portala Infowars uspjeti pratiti skup u austrijskom Interalpen Hotelu.

Naime na prošlogodišnjem skupu su uhićeni neovisni novinari Luca Rudkowski i Dan Dicks, koji su kao osoblje hotela pokušali popratiti događaj, a snimka njihovog uhićenja je odmah postala hit na internetu. Naravno, skup je, kao i uvijek, popraćen i prosvjedima protiv svjetske oligarhije, ali uvijek na sigurnoj udaljenosti.

Danas , s odmakom od godinu dana, možemo vidjeti što se učinilo po pitanju sedam ključnih tema o kojima su raspravljali svjetski moćnici. RT navodi kako se prošle godine poseban dio skupa posvetio”osvrtu na Obaminu vanjsku politiku”, koja je izgleda krenula krivim smjerom. Međutim dugogodišnji istraživač „tajne svjetske vlade“, Daniel Estulin, U intervjuu za za RT tvrdi “kako službeni objavljeni dnevni red ovog prestižne skupine Bilderberg nije bio istinit”.

Estulin je u nekoliko točaka objavio prave namjere prošlogodišnjeg skupa u Copenhagenu, a dvije je “zadržao za sebe”.

Daniel Estulin tvrdi da su svjetski moćnici imali sljedeći dnevni red:

1. Nuklearna diplomacija i dogovor s Iranom

Klub je dugo bio oprezan zbog mogućeg savezništva između Rusije, Kine i Irana. Prethodno je dogovor je bio da se smanji zapadni pritisak na Islamsku Republiku zbog nuklearnog programa, a sve kako bi se izbjegla mogućnost povezivanja Teherana, Moskve i Pekinga.

2. Plinski dogovor između Rusije i Kine

Dogovor je postignut kao posljedica ozbiljne političke krize u Ukrajini, koja prijeti da obustavi opskrbu europskih naroda prirodnim plinom iz Rusije. Moskva sada ima razgranatu trgovinu plinom, pogotovo nakon zaključenog dugoročnog ugovora s Pekingom. Potencijalno, Kina može zamijeniti ulogu Europske unije i postati glavni energetski i trgovinski partner Rusije. Ukrajinska kriza je ojačala poziciju Moskve, što potkopava napore Washingtona da izolira Rusiju, što je, između ostalog, američka administracija namjeravala i putem kontrole tranzitnih plinovoda koji idu kroz Ukrajinu.

3. Uspon nacionalizma u Europi

Na dnevnom redu su bili posljednji izbori za Europski parlament i trend porasta nacionalizma u Europi. Populističke i euroskeptične stranke su osvojile srca Europljana iz Velike Britanije, u Grčkoj i Mađarskoj Francuskoj i to je veliki udar za Europsku uniju, a nacionalisti su obećali da će podijeliti Europu koja je globalizaciju uzela zdravo za gotovo.

4. Propisi i internetska privatnost u EU

Edward Snowden je razotkrio razinu elektroničkog nadzora od strane američke Nacionalne sigurnosne agencije i njenih saveznika diljem svijeta. Njegove objave su izazvale veliko negodovanje ljudi i političara diljem svijeta koji su rad NSA vidjeli kao napad na svoju privatnost. Europski političari ne mogu ignorirati pozive ljudi za zaštitom njihove komunikacije i osobnih podatak. Ako ne odmah, kasnije se svakako mora obratiti pozornost na istragu koju protiv NSA vodi Njemačka.

5. Informatičko ratovanje (Cyberwarfare) i njegov potencijalni učinak na internetske slobode

Destruktivni potencijal informatičkih napada vrtoglavo raste paralelno s porastom korištenja interneta u svim aspektima ljudskog života. Međutim, prijetnja od hakerskog napada od strane “neprijateljskih” službi je ono što neke vlade mogu koristiti kao izgovor za ograničenje interneta. Dakle, “zbog sigurnosti” se ozbiljno dovodi u pitanje uloga interneta kao medij.

6. Od Ukrajine do Sirije – Vanjska politika Baracka Obame

Kritičari američkog predsjednika ga krive za izdaju Amerike i gubitak vodstva na globalnoj razini. Optužuje ga se da je propustio braniti američke interese u Siriji, ali i u Ukrajini. Obama je nedavno najavio novu doktrinu koja umanjuje oslanjanje State Departmenta na vojsku, a jačanje uloge diplomacije i zajedničkih aktivnosti sa saveznicima. Članovi kluba Bilderberg su raspravljali o tome je li ta politika je osuđena na propast i treba li je podržati ili ne.

Daniel Estulin, inače priznati autor brojnih knjiga o klubu Bilderberg, komentirajući prošlogodišnji skup je rekao da je Bilderberg klub odlučio preuzeti kontrolu nad Iranom, ali i Rusijom i Kinom.

“Bilderberg klub je pokretna traka za proizvodnju ratova, s Iranom ili nekim drugim, a to je važan element koji osigurava prodaju oružja od kojega profitiraju brojni članovi kluba. Iran je ključna točka za pitanje Bliskog istoka. To je regionalna sila s puno nafte i očito je da svjetska elita tamo treba svoju vlast. Sljedeći korak će biti Rusija i Kina”, izjavio je Daniel Estulin, sada se vidi da se Iranu pristupilo na način da se prvo razbije osovina Peking-Teheran-Moskva, što znači da su pregovori koji su u tijeku dio šireg plana u očuvanju unipolarnog svijeta, a ublažavanje sankcija ne mora nužno biti i konačno rješenje Zapada glede Irana. Problem za elitu je što je Obamina politika umjesto zbližavanja Teherana sa Zapadom, samo ojačala savezništvo iranskog vodstva s Rusijom i Kinom.

Na pitanje nastoji li Bilderberg potaknuti globalni rast skupine BRICS, Estulin je istaknuo “kako je krajnji cilj svjetske elite preuzeti kontrolu nad silama kao što su Rusija i Kina i u tom smislu cilj “svjetske vlade” nije nikada ni postojao kao pojam, nego kao koncept globalnog poslovanja, odnosno kao globalni nadzor nad financijama i energentima više od bilo koje druge nacionalne ili nadnacionalne vlade, kao što je Europska unija”.

“U ostvarivanju svojih ciljeva se skupina Bilderberg misli služiti naprednim tehnologijama kojima možete kontrolirati cijeli svijet u svim svojim pojavnim oblicima. Danas oko nas je sve tehnologija u čistom stanju i zato imamo kompanije Google i Amazon, tvrtke poput Microsofta i Apple koji su bitan instrument američke nacionalne sigurnosti, a ono što rade nema veze s pružanjem usluga, nego služe za uspostavljanje apsolutne kontrole”, zaključio je Estulin.

Prema onome što se da zaključiti, Barack Obama je učinio nekoliko strateških pogrešaka koje su dovele do potpuno drugačijeg ishoda planova kluba Bilderberg. Rat u Siriji nije donio željene rezultate. U istočnoj Ukrajini, odnosno, Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici, stvari se također ne razvijaju u željenom smjeru. Postoje neka nova žarišta, kao na primjer Jemen, ali je tamo došlo do otvorenog protivljenja i angažmana Irana, kojeg podržavaju Rusija i Kina i Šangajska organizacija za suradnju.

Tvrdnja Alexa Jonesa da će klub Bilderberg posebnu pozornost posvetiti ubrzanom usvajanju “Trojnog ‘T’ pakta” (sporazuma TISA, TPP i TTIP) zvuči logično, jer bi globalna elita kroz TTIP uspostavila potpuni nadzor nad gospodarstvom i financijama Sjedinjenih Država i Europske unije, potom još 23 zemlje koje su uključene u pregovore o Sporazumu o trgovini uslugama (TISA) i još 14 pacifičkih zemalja koje s Washigntonom pregovaraju o Trans-pacifičkom sporazumu (TPP).
 
 
(altermainstreaminfo.com.hr,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21432"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]