Otkrivamo dramatične poteze Crkve, koja nikako nije htjela smjenu Oreškovića, a za to su bili spremni žrtvovati Tomislava Karamarka

Dio uglednih hrvatskih akademika, ali i vrh Katoličke crkve s Kaptola, intezivno je prije dva tjedna radio na spašavanju Oreškovićeve Vlade.

“Ako netko može pomiriti MOST i HDZ te Oreškovića i HDZ, to je isključivo Kaptol, a vjerujte mi kad je situacija došla do vrhunca krenula su lobiranja iz crkvenih krugova kako bi se spasila ova Vlada. S obzirom da su Orešković i Petrov pod velikim utjecajem Crkve, ali i neki utjecajni HDZ-ovci, najvjerojatniji scenarij je da Vlada neće pasti i da će Crkva, baš kao i prilikom pregovora nakon parlamentarnih izbora uspjeti u svom naumu– a to je blokirati SDP u povratku na vlast.”

To su riječi koje je za Express rekao utjecajni sugovornik iz vrha Crkve prije desetak dana, kada pad Oreškovića i njegove Vlade nije još bio na pomolu. No, i tada je prema scenariju s Kaptola Tomislav Karamarko mora odstupit s mjesta prvog potpredsjednika Vlade, s tim da nakon toga aktivira svoj saborski mandat.

Navodno se o ovome intenzivno razgovaralo između vrha MOST-a i vrha HDZ-a, Crkva je bila veza između te dvije strane, a u tome je imala i podršku dijela vrlo uglednih hrvatskih akademika.

“Crkvi je najvažnije da se spasi suradnja ili savez MOST-a i HDZ-a, ali i da se spasi premijer Tihomir Orešković”, rekao je prije desetak dana sugovornik Expressa.

Crkva je naime imala isti cilj kao i jedan dio HDZ-a kojemu je plan bio održati Oreškovićevu Vladu. Taj dio čini grupacija oko Milijana Brkića, zamjenika lidera HDZ-a, koja smatra da stranka definitivno ne bi postigla uspjeh na prijevremenim izborima te da bi nakon mogućeg debakla najvjerojatnije došlo do neviđenog nezadovoljstva među članovima.

HDZ bi tada, sasvim je sigurno, proživljavao možda najgore dane od osnutka države, a to nikome nije u interesu. Hoće li tako biti, mogli bismo vidjeti već u rujnu za kada se spekulira da bi mogli biti novi izbori.

Tomislav Karamarko apsolutno je ‘kamenčić’ koji je u posljednje vrijeme žuljao veliki dio svoje stranke, MOST, Oreškovića, ali i Kaptol. Rješenje koje se nametnulo navedenim akterima pa i dijelu akademika, ali je propalo bilo je – Oreškovića spasiti, Karamarka maknuti, a na čelo HDZ-a dovesti dr. Miroslava Tuđmana. Prva dva rješenja su propala, ali čeka se što će biti s idejom da HDZ preuzme Tuđman.

Upravo je on bio prvi od HDZ-ovaca koji nije htio potpisati zahtjev za opozivom premijera Tihomira Oreškovića, a potom je dan kasnije kazao kako ne zna hoće li u Saboru uopće doći do glasanja.

Naime, kako saznaje Express od izvora bliskog obitelji Tuđman, Miroslav Tuđman smatra da se rušenjem Oreškovića pogoduje SDP-u i Zoranu Milanoviću. Dakle, isto ono što misli Kaptol te sve veći dio HDZ-ovaca okupljenih oko Brkića.

“Miro je jedan razuman i realan čovjek. Jasno mu je da novi izbori HDZ-u nikako ne odgovaraju, baš kao što ne odgovaraju ni Kaptolu”, kaže nam čovjek iz njegova najbližeg kruga te dodaje da se u stranci, odnosno HDZ-u ponovno počelo spominjati njegovo ime kao mogućeg lidera stranke.

Doduše, paralelno s njegovim spominje se i Andrej Plenković, no da bi ili jedan ili drugi zasjeli na čelno mjesto HDZ-a (možda tek privremeno) prvo treba pasti Karamarko.

Taj se proces sasvim sigurno, ako do njega na kraju i dođe, nipošto neće odvijati brzo jer postoje procesi koji se trebaju poštivati prema statutu stranke. Ali, procesi su pokrenuti i teško ih se više može zaustaviti.

Naime, Karamarkovo rušenje može pokrenuti ili više od pedeset posto županijskih organizacija, ali i više od pedeset posto članova Predsjedništva nakon čega idu novi izbori za predsjednika, po načelu jedan čovjek- jedan glas.

“Što se tiče kandidature dr. Tuđmana, ako i dođe do spomenutih procesa u HDZ-u, on za sada smatra da nije lider poput oca, dr. Franje Tuđmana, već da je više znanstvenik i politički analitičar, ali dalo bi ga se nagovoriti. Upravo na tome i radi jedan dio hrvatskih akademika”, otkrio nam je naš sugovornik.

Jedan od njih je akademik i bivši saborski zastupnik Ivan Aralica. Priznao je za Express kako bi se jako radovao ako bi dr. Miroslav Tuđman prihvatio želju jednog dijela HDZ-a da se kandidira na izborima te da se na kraju stranka odluči za njega.

Smatra da je takav scenarij i moguć. Aralica je također bio među onima koji su kao rješenje krize Vlade vidjeli Oreškovićev ostanak te dolazak dr. Miroslava Tuđmana na čelo HDZ-a.

“Znate kako Osman počinje… Lako se dogodi zgoda iz koje se rodi povijesni događaj”,, znakovito parafrazira Gundulićev ep Aralica, koji ne želi javno reći je li se Tomislav Karamarko imao pravo uopće pozivati na Tuđmanizam, kao kad je prije dvije godine rekao da će pojam tuđmanizma uvesti u Ustav.

“Još je prerano govoriti o tome, no ta inicijativa je bila vrijedna pažnje. Kad se završi Karamarkov politički vijek onda će se moći prosuditi je li bio pozvan da to kaže”, kaže Aralica.

No obitelj Tuđman, kako saznajemo do sugovornika bliskog njima, smatra da Karamarko nije razumio ključ pojma ‘tuđmanizacije’ na koju se tako rado pozivao.

Jednostavno, to je pomirenje sinova ustaša i partizana i bez tog zajedništva nema hrvatskog prosperiteta. Karamarko je, po njima, uz Milanovića, najodgovorniji za veliku bipolarizaciju društva.

Zanimljivo je da Aralica rad Oreškovićeve Vlade ocjenjuje s odličnim jer, kaže, ‘nikada nije bilo vlade koja je pokretala toliko sadržaja kao ta vlada’.

Žalostilo bi ga kada bi Vlada otišla jer bi ti sadržaji ostali na početku. Aralica pri tome misli na ideološke sadržaje, ali još i više na ‘ono što ekonomski nikada nismo u Hrvatskoj imali’.

“Zamisao da se u okolnostima kad je pokrenut postupak za opozivom potpredsjednika vlade pokrene i postupak za opozivom premijera Oreškovića je u osnovi tupa i glupa. A iz tupih i glupih zamisli mogu proizaći neočekivanja rješenja”, kaže Aralica.

Smatra da premijer mora biti 70 posto dobar financijaš jer se u miru i financijama nalazi i politika te bi dr. Miro Tuđman bio najbolje rješenje za HDZ. I naš izvor iz crkvenih krugova smatra da bi dr. Miroslav Tuđman bio dobar šef HDZ-a, ali da to nije realno jer nema neku jaku podršku unutar stranke.

“Zapravo, ni SDP, ni HDZ, nemaju pravog čovjeka koji bi mogao voditi stranku”, kaže nam naš sugovornik iz vrha Crkve.

Napominje, pak, da Crkvi, ali ni jednoj stranci u zemlji, pa ni SDP-u, ne odgovaraju novi izbori jer time gubimo još godinu dana prilikom čega bi država sve dublje i dublje tonula.

“Međunarodna zajednica, baš kao i Crkva, žestoko je protiv novih izbora. Iako svi zazivaju nove izbore, kažem vam, nitko ih ne želi. Puštaju se spinovi, poput onog da bismo izgubili milijardu, dvije eura”, zaključuje naš sugovornik.

Veze premijera Oreškovića i Crkve već su poznate, kao i da je njegov savjetnik za vanjsku politiku Stjepo Bartulica član Opusa Dei.

Nagađa se i da je supruga premijera Sanja Dujmović Orešković supernumerarija, dakle članica zajednice za koju posvećenje obiteljskih potreba čini najvažniji dio njihova kršćanskog života.

Ova spekulacija nije potvrđena, makar se o njoj naveliko govori u određenim političkim i crkvenim krugovima. No, ono što je defitivno točno, a što nam je potvrdio i naš sugovornik s Kaptola, jest da je ona doista velika vjernica te da je svako jutro na misi kod franjevaca na Kaptolu te potom na kavi u ‘Kapucineru’.

Da je obitelj Orešković izuzetno religiozna dao je naslutiti još krajem prosinca premijer Orešković koji je tada u zagrebačkoj prvostolnici čekao red za ispovijed.

Iako taj događaj nije sam po sebi ništa posebno, kad je u pitanju premijer Hrvatske onda dobiva sasvim nove dimenzije.

Jer, niti jedan premijer do sada, uključujući i predsjednika Franju Tuđman (koji je u predsjedničkom sustavu imao sve ovlasti premijera), nije viđen jedne obične nedjelje na ispovijedi, misi i potom na pričesti.

Crkva, osobito Kaptol i HBK otpočetka nisu skrivali oduševljenje novim premijerom, a jedan dio tih krugova spreman je bio i priznati da je vrh Kaptola u finišu maratonskih pregovora o formiranju Vlade bio značajno uključen.

Jedna verzija neočekivanog raspleta pregovora – ona koja je krenula iz krugova bliskih MOST-u i Crkvi – govorila je tada da je i sam kardinal Josip Bozanić toliko bio okupiran pregovorima te da je zadnje parlamentarne izbore, a potom i pregovore, pratio budno kao ni jedne do sada.

Ne zaboravimo da je i predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka primio samo dan nakon izbora, očito htijući poslati poruku građanima, ali i izabranim zastupnicima MOST-a.

‘Ta verzija obrata koja se prepričava u crkvenim krugovima kaže da je vrh Kaptola kontaktirao preko posrednika Petrova i rekao mu da koaliraju s HDZ-om, a ne s SDP-om’.

“Tada je nekako u isto vrijeme i predsjednik HBK Vlado Košić poslao onu famoznu poruku da je razočaran MOST-om i da je Milanović Petrova odveo u komunističke ralje. Petrova je to jako pogodilo, a malo kasnije do njega je došla preporuka iz Crkve da koalira s HDZ-om”, rekao nam je prije nekoliko mjeseci sugovornik blizak Kaptolu, ali i HDZ-u.

Istaknuo je tada kako sam kardinal Bozanić nije Zoranu Milanoviću mogao oprostiti uvođenje modula četiri programa zdravstvenog odgoja kao ni onu rečenicu ‘Nije dobro da Kaptol dijeli savjete hrvatskoj Vladi. To je nepametno’.

Danas je upravo Kaptol taj koji je intezivno pokušavao spasiti saveza kojeg je navodno i stvorio (odnosno, ako ne stvorio onda barem pomogao da se sklopi). Oreškovića su definitivno i dalje htjeli kao predsjednika Vlade, ali i koaliciju MOST- HDZ. Ako treba i bez Tomislava Karamarka.

Iste te riječi, ponovili su nam hrvatski akademici koji, pak, spas za HDZ vide, kako smo već ranije rekli, u dr. Miroslavu Tuđmanu. Njihova vizija novog HDZ-a jest idealistička, čini se za sada posve nerealnom, ali oni kažu da nije nemoguća.

Novi HDZ bio bi moderni demokršćanski, a veliki značaj u njemu imali bi današnji europarlamentarci – Davor Stier, Andrej Plenković i Ivana Maletić. I s istinskom provedbom tuđmanizacizacije, odnosno pomirbe. Premda stalno nosi Tuđmanovu bistu, Karamarko je jednu za drugom u paramparčad razbio sve njegove ključne postavke.

Pomirbu je zamijenio lustracijom – od koje neće biti ništa, jer ju je zaboravio; integraciju triju struja, starčevićanaca, radićevaca i komunista u jednu stranku zamijenio je starčevićansko-frankovačkim koktelom, pozitivni, pa i idolopoklonički odnos Tuđmana prema Titu zamijenio je demonizacijom Josipa Broza.

Moglo bi se, radeći inventuru tuđmanizma pod Karamarkom, citirati naslov knjige Nenada Ivankovića – Predsjedniče, što je ostalo? Samo ime stranke, čini se. Karamarko se nije trudio sakriti činjenicu da razbija Tuđmanovo naslijeđe pozivajući se na njega.

‘Pomirba, općehrvatska pomirba, koja se nalazila u središtu Tuđmanova programa, bila je jedna velika dobronamjernost s njegove strane, a što su oni od te njegove dobronamjernosti napravili? Njima je to bio jedini način da prežive. A kad prežive, da krenu u napad protiv svih tih istinskih hrvatskih vrijednosti. I svaki put kad dođu na vlasti, oni pokažu svoje pravo lice… Njega ( Tuđmana) je dobronamjernost i političko-povijesni trenutak potaknuo da ide u pomirbu jer se spremao rat. Ali vidite i sami u što se sve to, s vremenom, izrodilo’, rekao je Karamarko, objašnjavajući svoj antikomunistički manifest, prošle godine:

‘Toj komunističkoj indoktrinaciji, tom pogrešnom i nakaradnom tumačenju novije povijesti i općih društvenih vrijednosti morat ćemo se suprostaviti kudikamo osmišljenije, na više razina ili fronti. Svjestan sam da će to biti vrlo teški, najteži procesi u našem društvu… To će biti cjelovita društvena reforma u kojoj bi svoj maksimalni udio trebali dati i naši vodeći intelektualci. Da sam ja bio na Tuđmanovu mjestu, 1990. i u godinama neposredno poslije, i ja bih vjerojatno postupio kao i on. Ali da je danas Tuđman na mome mjestu, on bi vjerojatno postupio jednako kao i ja’…
 
(express.hr)

Ajmo se prisjetiti situacije u Italiji 2011. godine… svaka sličnost sa Hrvatskom je slučajna, ili možda … NAMJERNA!

“Mario Monti, Omri (rođen 19. ožujak 1943) je talijanski bankar i član trilateralne komisije koji je služio kao premijer Italije, unatoč tome što je bio neizabran, od 2011. do 2013. godine, doveo je vladu tehnokrata na trag talijanske dužničke krize.” (wikipedia)

Ako je istina da će HDZ predložiti za novog mandatara vlade aktualnog ministra financija Marića, onda je sve jasno.

Daj narode , diži se! Otvorite, oči, uši, pogledajte što vam rade! Već tjedan dana psihološkog maltretiranja hrvatskog naroda uopće ne prestaje! Što se događa? Karamarko nonšalantno izjavljuje da je njegova izjava u kojoj traži ostavku premijera Oreškovića trebala poslužiti kao šok za javnost????

O čemu se tu radi? Kakve on(I) eksperimente provode nad narodom koji ih plaća, kakve šok terapije? U svakom slučaju ovo je igrokaz na koji narod ne bi trebao nasijedati! Zapravo trebalo bi pogledati što se sve odvija u pozadini ove priče!

Ruše li bankari Oreškovića i Marića?

Od cijelog ovog kaosa najmanje važnosti dobila je jedna velikla priča, i to nije slučajno. Možda najbitnija stvar koju je ova Vlada napravila, na čelu s Oreškovićem i Marićem je činjenica da Hrvatska po prvi put u povijesti nije izdala državne obveznica, odnosno Hrvatska se odbila zadužiti ispod cijene!

Marić je dakle, pokazao zube, strani investitori love u mutnom, nije htio dati euroobveznice ispod cijene i to je sva pozadina ove priče koja sve više miriši na novu izdaju slugu stranih sila.

Od tog trenutka počinje hajka na Oreškovića i Marića! Obrće se istina iako premijer jasno govori: ‘Možemo mi i bez toga’!

Svi pušu u isti rog od tog trenutka. I Milanović i Karamarko i mediji, svi se urotili protiv Oreškovića a čini se i protiv Marića. Tog ima samo u Hrvatskoj. Da se napadne ministar financija i premijer jer se NISU zadužili za novih par milijardi, a lijepo im čovjek kaže, ‘nije sila da se nepovoljno zadužujemo’ (što su sve sluganske vlasti prije sustavno činile na štetu naroda). I gle, odmah se sile sotonske udružile protiv.

Tim potezom Orešković i Marić zaljepili su šamarčinu svjetskim bankarima, međutim hrvatski čovjek toga nije svjestan. Orešković je ti možda i ok, jedri u dobrom pravcu, ali….kome zapravo treba jaka Hrvatska? Kome trebaju političari koji su opasni za bankare? Nepredvidivi? Samo pogledajte tko su ti koji predlažu Marića za premijera?

Hrvati, otvorite oči! Ništa od ovog nije slučajno!
 
(dnevno.hr)

Tretman koji je bio rezerviran za Grčku je pokazao da su EU i MMF postali samo instrument u rukama bogatih za pljačku planete, za Counterpunch je izjavio Paul Craig Roberts

Obzirom da je iskoristila EU da preuzme vlast nad grčkim narodom, te da “ljevičarsku vladu” Syrize pretvori u marionetu njemačkih banaka, Njemačka se sada suočava s međunarodnim monetarnim fondom koji ometa njen plan pljačkanja Grčke sve do njene smrti.

Pravila koja ima MMF sprečavaju tu organizaciju da posudi novac zemljama koje ga nisu u mogućnosti vratiti. MMF je na temelju podataka i analiza zaključio da Grčka neće moći vratiti posuđeni novac. Dakle, MMF ne želi posuditi Grčkoj novac, kojeg zemlja treba isplatiti kreditorima i privatnim bankama.

MMF tvrdi da kreditori Grčke, od kojih mnogi nisu ni originalni vjerovnici, već jednostavno lešinari koji su kupili grčki dug po povoljnoj cijeni, u nadi da će njime moći špekulirati, moraju otpisati dio duga i dovesti ga do iznosa koji je održiv za grčko gospodarstvo.

Banke ne žele da Grčka dođe u situaciju da može vratiti dug, jer one žele koristiti nesposobnost Grčke da vraća dugove kako bi mogle opljačkati njenu imovinu, te uništiti cijelu socijalnu sigurnosnu strukturu izgrađenu tijekom dvadesetog stoljeća.

Neoliberalizam nije ekonomska doktrina koja bi nam trebala omogućiti bolji i lagodniji život, nego je provedba ovog modela zamišljena da svijet vrati u feudalizam u kojem će biti nekoliko plemića i gomila kmetova. Omjer je poznat: 1% prema 99%.

Kako to vidi Njemačka, MMF bi trebao posuditi Grčkoj novac koji će se vratiti njemačkim bankama. Tada će MMF za svoj novac prisiljavati Grčku da smanji ili ukine mirovine, dokine javne službe i otpusti državne službenike, a sav ušteđeni novac će se koristiti za isplatu Međunarodnog monetarnog fonda.

Budući da novca nikada neće biti dovoljno, nametat će se nove mjere štednje, tako da će Grčka biti prisiljena prodati nacionalnu imovinu, kao što su javna društva za upravljanje vodama, zaštićena mjesta i grčki otoci, a sve će po povoljnoj cijeni kupiti strani investitori, uglavnom iste banke koje su stvorile grčki dug ili njihovi najbolji klijenti.

Do sada su se takozvani “vjerovnici” bavili nekim oblikom olakšanja duga, iako nedefinirano, za sljedeće dvije godine. Do tada će mladi Grci pobjeći u druge zemlje EU, a bit će zamijenjeni imigrantima koji bježe od ratova koje je Washington zapalio na Bliskom Istoku i Africi, koji će još više opteretiti grčki sustav socijalne skrbi, ionako već lišen sredstava.

Drugim riječima, Grčka je uništena od strane Europske unije, institucije koju su tako zdušno podržavali i cijenili. Ista stvar se događa u Portugalu i priprema se provesti u Španjolskoj i Italiji ili Hrvatskoj. Pljačkanje već proždire Irsku i Letoniju, kao i dobar broj zemalja Latinske Amerike, a eklatantan primjer u tijeku je Ukrajina.

Aktualni naslovi u medijima izvještavaju o sporazumu postignutom između Međunarodnog monetarnog fonda i Njemačke o smanjenju grčkog duga na održivu razinu, ali su oni lažni. Nijedan “vjerovnik” nije dao suglasnost o otpisu dijela, pa čak ni jednog jedinog centa duga. Sve što je MMF dobio od takozvanih “vjerovnika” je nejasna obveza oko nepoznatog iznosa otpisa duga, “koji će biti poznat za dvije godine”.

Naslovi u medijima nisu ništa više nego fasada za skrivanje činjenice da je MMF popustio pred pritiskom i prekršio svoje sveto pravilo. No, to je učinio i s Ukrajinom, kojoj je također odobrio program pomoći, iako Rusiji nije vratila niti jedan od 3 milijarde dolara posuđenih Kijevu krajem 2013.

Međutim, MMF je u slučaju Grčke otišao korak dalje i ne da je pristao na nejasno obećanje o navodnom otpisu dijela duga, nego će svoj novac posuđivati ​Grčkoj, kako bi Atena mogla podmiriti dugovanja prema privatnim bankama.

Drugim riječima, MMF je postao još jedna u nizu zapadnih institucija čija pravila vrijede manje od američkog Ustava ili riječi vlade u Washingtonu, kaže Paul Craig Roberts.

Mediji i dalje pljačku Grčke nazivaju “programom spašavanja”, ali nazvati pljačku zemlje i njezinih ljudi “štednjom” je dostojno Georgea Orwella.

Ispiranje mozga je toliko uspješno, da su čak i grčki mediji i političari pljačku financijskih imperijalista počeli doživljavati kao “paket pomoći”.

U cijelom zapadnom svijetu veliki broj odluka, kompanija i vlada, dovodi do stagnacije rasta profita. Da bi nastavili ostvarivati profit, mega-banke i multinacionalne kompanije su se posvetile pljački. Sustav socijalne sigurnosti i javne službe su stavili na aukciju i sve se mora privatizirati, a potrebno zaduživanje u provedbi ovog modela je najbolje opisao John Perkins u svojoj knjizi “Ispovijedi ekonomskog ubojice” (Confessions of an Economic Hit Man). Sada je u tijeki implementacija modela kojim se priprema teren za pljačku velikog broja zemalja.

Kapitalizam je ušao u fazu pljačke, a rezultat će biti pustošenje, zaključuje Paul Craig Roberts, dok većinu elemenata grčkog modela prepoznajemo i u politici naše nove, iako trenutno uzdrmane, “reformističke” vlade Tihomira “Tima” Oreškovića, premijera koji je kao zec izvučen iz šešira s posebnom zadaćom da odigra posljednji čin hrvatske drame.

Za bolje razumijevanje koje će zemlje puniti bunar bez dna mega-banaka i multinacionalnih korporacija je potrebno vidjeti omjer njihovog nacionalnog duga i BDP-a. Naravno, ne treba uzimati u obzir zemlje koje zajedno s drugima stvaraju vlastite financijske modele i ne žele imati posla s Wal Streetom, Međunarodnim monetarnim fondom, što su uglavnom zemlje koje nisu dio zapadnog svijeta, a klikom na svaku od njih na stranici National Debt Clocks ćete dobiti kompletan uvid u njihovu financijsku stabilnost.

Hrvatske na ovom popisu nema, ali stranica Hrvatski dug.com i dug od preko 56 milijardi eura govori da ćemo ovakvom politikom, koja je u manjoj ili većoj mjeri sljednica svih prethodnih, teško moći “spasiti strateške kompanije” i zaustaviti daljnje propadanje.

Hrvatski mediji, kao i u Grčkoj, govore kako su reforme nužne, državi ne trebaju kompanije, jer država nije stvorena da gospodari, a zaustavljanje rasta javnog duga jedan je od najvažnijih zadataka nove vlade. Obveze su nam tolike da će do kraja mandata vlada Tihomira Oreškovića morati otplatiti više od 120 milijardi kuna, što je više od trećine ukupnog novca koji se ekonomskim aktivnostima ostvari u jednoj godini. Samo u tekućoj godini treba vratiti 28,14 milijardi kuna, a riječ je o godini kada nema velikih otplata.

Samo jedna obveznica stiže na naplatu, i to ona na domaćem tržištu u iznosu od 3,5 milijarde kuna. Sve ostalo se odnosi na vraćanje kamata i kredita. Država će ove godine bankama vratiti 14,99 milijardi kuna nakon što poplaća sve kamate i glavnice. Samo za kamate će bankama dati 1,6 milijardi kuna. Za obveznice treba dati 8,44 milijarde kuna kamata i 3,5 milijardi kuna glavnice.

Što da se radi? Na ovo je pitanje teško odgovoriti, jer su Grci od 2011. do 2015. imali 27 000 prosvjeda samo u Ateni, referendum, odlučnu ljevičarsku vladu i nisu postigli ništa. Dakle, nesporna je činjenica da nam je potreban novi model suprotstavljanja ovoj grabeži, ali s njim još nitko nije izašao u javnost.

Francuzi ovih dana također prosvjeduju, bilo je i sukoba, a intelektualna elita francuske ljevice želi kanalizirati prosvjede u smjeru da ne štete krupnom kapitalu, piše Gearóid Ó Colmáin za AHTribune.

Val štrajkova diljem Francuske i desetine tisuća prosvjeda u Grčkoj, kao i oni u drugim zemljama Europske unije, pokazuju da je militantnost radničke klase i dalje snažna.

No, radnički pokret prije svega mora prekinuti suradnju sa salonskom ljevicom i socijaldemokracijom, ako želi uspjeti u borbi protiv pljačke i pustošenja, što će, ne pronađu li europski narodi učinkovit oblik klasne borbe, biti neminovan ishod.
 
(altermainstreaminfo.com.hr)

Već i djeca u vrtiću Vrapci na grani, drek u ruci, glad u želucu (za objašnjenje pitajte Bandića i zagrebačke vrtiće) znaju da je genetički modificirana hrana (GM hrana ili biotehnološka hrana) hrana proizvedena od organizama koji su bili podvrgnuti posebnim izmjenama unutar njihove DNK, korištenjem metoda genetičkog inženjerstva.

Ove tehnike su dopustile ispoljavanje novih osobina kod organizama koji ih prethodno nisu posjedovali. Također se omogućuje i mnogo bolja kontrola genetičke strukture hrane nego što je to bilo u “klasičnim” procedurama poput selektivnog uzgoja i uzgoja na bazi induciranih mutacija (izvor Wikipedia).

Laičkim jezikom rečeno, GMO hrana je arijevski umjetni proizvod koji pod maskom općeg dobra širi zlo sjeme.
GMO sjeme razara domicilne vrste, a konzumenti GMO proizvoda imaju ozbiljnih posljedica po zdravlje, pogotovo na mozak i zdrav razum.

Najveći i najpoznatiji proizvođač čistokrvne bijele rase, pardon, supervrhunskog poljoprivrednog GMO proizvoda je Monsanto, i u zadnje vrijeme se dosta piše o njegovom ulasku u Hrvatsku preko Kanade.

No neosporna je činjenica da je GMO u Hrvatskoj prisutan već, ne samo godinama, nego desetljećima.

Dokaz za to su razne markićke, oreškovićke by Canada (eto, imamo još više uvoza lošeg sjemena), a i razni čorići, tepeši, reineri, bandići i ostali štetnici na zdravom hrvatskom tlu.

Vidljiv je utjecaj zlog GMO sjemena na tu određenu skupinu stvorenja koje zbog pojačanog vlastitog razmišljanja uzurpiraju tuđe pravo na razmišljanje, jer je njihov mozak toliko modificiran da u njihovoj glavi nema više dovoljno mjesta za njihovu pamet pod navodnicima, pa je nastoje proširiti i u druge glave, pa makar to bilo i agresivnim putem.

Jer kako su GMO proizvodi svi odreda velikih kabarita, takva je i njihova pamet, pamet bez granica.

A da uspijevaju u tome, vidi se i po novim anketama što bi bilo kad bi bilo, odnosno da li ste za nove izbore.
I zamislite, ljudi jesu za nove izbore, ali bi glasali za stare štetočine.

Taj GMO zaista rastura domicilna razmišljanja.

Jer kako drugačije objasniti da Orešković želi prodati Slavoniju Monsantu, Slavoniju koju dnevno napuštaju deseci krcatih autobusa s odredištem negdje u širokom svijetu, gdje posla nema ni za lijek, ali ima poljoprivredne zemlje, zemlje koja je očito već toliko zatrovana da bi Slavonci i opet glasali za stari izbor protiv kojeg gunđaju.

To normalan čovjek sigurno ne bi uradio, već samo onaj oštećenog mozga.

Ili je to nešto poput stockholmskog sindroma gdje si emocionalno vezan uz svojeg zlostavljača?

I sad taj Hod za život – oni hodaju za život, ali život poput zombija.

Nema više drkanja, pušenja, ljubavi, prljavog plesa, pokazivanja pupka, a kamoli šupka, osim za njihove privatne kolekcije

Ako razmišljaš kao oni onda si objektivan, ako ne razmišljaš kao oni, onda ti treba pojačana doza GMO pameti.
Ti ne smiješ više razmišljati, jer oni imaju GMO pamet i za sebe i za tebe.

Sretni su što omladina razmišlja kao i u kameno doba, što ne teže napretku, boljitku, već žele patrijarhat stroži nego u nekim islamskim zemljama, a sve to u katoličkom duhu i pod blagoslovom ne Vatikana neko Kaptola, koji će kad se uskoro ujedine s filozofskim fakultetom uvesti i studij egzorcizma uz moto Slijep pored zdravih očiju!

Zato dragi moji hodajte, hodajte čim više jer je kretanje dobro za zdravlje. Samo hodajte unaprijed, ne u rikverc!
I jedite domaću uzgojenu hranu, vratimo kumice na plac, zaobiđite trgovačke centre, šopingirajte na OPG-ovima, pa usput djeci pokažite domaće životinje, da znaju da mlijeko daju krave, a ne Todorić!

I ako već žena drži tri ugla kuće, dovoljno je onda pametna i da razmišlja sama za sebe!
 
(medjimurje.info)

Istina koja se marketinški skriva!

Premijer Orešković svojim ne poznavanjem hrvatskog jezika javnosti odaje dojam kao da je neki smiješni lik kojeg nitko ne shvaća ozbiljno. Međutim, on čini i najavljuje neke vrlo ozbiljne stvari za Hrvatsku koje bi ju doslovce mogle uništiti.

A građani o dalje šute. Tako on sa smiješkom prilazi bankarima a BLOKIRANE i siromašne hrvatske građane uopće ne vidi. Tako on priča o prodaji hrvatske zemlje stranim korporacijama, a hrvatske poljoprivrednike i poduzetnike uopće ne vidi.

Tako on najavljuje ‘plaćanje’ života u zdravstvu, a hrvatske bolesnike uopće ne čuje. Tako on najavljuje porez na nekretnine, i pokazuje da je došao na mjesto premijera da izvrši posljednji cilj u svrhu uništenja Hrvatske: Privatno vlasništvo ne smije postojati!

Ne zato jer će Hrvatima tako biti biti bolje, nego zato što to od njega traže ‘pravi vlasnici Hrvatske’. Oreškoviću za koga radiš? Kome si sluga?

Ako je sve što činiš – oduzimanje suvereniteta vlastitoj državi. Ono malo što ga je ostalo u rukama hrvatskih građana!

Donosimo vam video koji otkriva istinu o porezu na nekretnine koji će se prema saznanjima Večernjeg lista odvijati u dvije faze.

U prvoj fazi, od 1. siječnja 2018., porez na nekretnine bit će u stvari “podebljana” komunalna naknada, koja odlazi u povijest. Puna primjena poreza na nekretnine, koja će se temeljiti na procjeni stvarne vrijednosti nekretnina, počet će od 1. siječnja 2020. godine.
 

 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Tim Orešković izabran je da zada zadnji udarac Hrvatskoj?! Nekada moramo dotaknuti dno i rasprodati sve ono što su Hrvatski građani stvorili u Jugoslaviji

‘Postupak javne nabave usluga savjetnika za početnu i neovisnu ocjenu portfelja trgovačkih društava u vlasništvu Republike Hrvatske prije donošenja odluke o privatizaciji trgovačkih društava u vlasništvu RH’- naziv je javnog natječaja objavljenog na službenim stranicama, što u prijevodu znači da se traže radnici koji će procijeniti državnu imovinu, prije nego ju predaju u privatne ruke.

Na popisu su čak 54 tvrtke koje su u hrvatskom vlasništvu a koje bi uskoro mogle biti vlasništvo privatne klike. Među tvrtkama koje se procjenjuju su u Hrvatske šume, Hrvatske autoceste, HEP, Plinacro, Hrvatska lutrija, ACI, Jadrolinija, Zračne luke, Hrvatska pošta, Petrokemija i Brijuni Rivijera.

Drugim riječima apsolutno sve što je danas hrvatsko, uskoro bi moglo biti privatno, što je samo korak do potpunog rastakanja države. Odnosno do nestanka države koja će se pretvoriti u niz sestrinskih tvrtki korporacije RH d. o. o.

Vode su nam privatizirane što znači da ‘privatnik’ može zavrnuti pipu kad bud želio, šume će nam biti privatizirane što znači da možda više nećemo moću šetati šumom bez dozvole. (S tim su već počeli).

I autoceste će privatizirati što znači da ako netko odluči, više ih nećemo moći koristiti, i žalosno je da Hrvatska šuti na apsolutnu raspodjelu hrvatske zemlje u privatne ruke, odnosno u ruke elitnih glavešina o čijoj ćemo milosti ili nemilosti i ucjenama na kraju ovisiti – svi.

Kao što smo u startu pisali Tihomir Orešković je lik koji je kao zagovornik globalizma, i korporatizma radio dugi niz godina prije nego li je neizabrano, i po nama nedemokratski došao na čelu države kojom sada upravlja kao da je najobičnija tvrtka, a hrvatski ljudi njezini zaposlenici – bez ičega svojega.

To je zapravo i krajnji cilj, te samo jedan korak do apsolutne kontrole stanovništva koje ne smije ništa posjedovati – po nalogu vrhuške koja zapravo vlada. I čini nam se kako je Tim Orešković u Hrvatsku poslan samo zbog toga – U ime novog svjetskog poretka Hrvatskoj zadati posljednji udarac. No, tko vidi, vidi, a tko ne….

Mislite da vam u krajnjem slučaju ostaju vaše kuće i zemljište? Grdno se varate, i njih vam mogu oduzeti.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Vlada Tihomira Oreškovića i formalno je u krenula u privatizaciju preostalih državnih tvrtki. Kreće kraj svega što znamo kao normalno

Naime, Državni ured za upravljanje državnom imovinom objavio je natječaj u kojem se traže savjetnici za “početnu i neovisnu ocjenu portfelja trgovačkih društava u vlasništvu RH prije donošenja odluka o privatizaciji”.

Na listi se nalazi 54 tvrtki među kojima su Hrvatske autoceste, Janaf, HEP, Plinacro, Hrvatske šume, Hrvatska lutrija, ACI, Jadrolinija, Zračne luke, Hrvatska pošta, Petrokemija i Brijuni Rivijera.

Natječaj je otvoren do 3. svibnja ove godine, a traže se ocjene stanja za “prodaju trgovačkih društava bez prethodno obavljenog restrukturiranja” i “prodaju trgovačkih društva uz prethodno obavljeno restrukturiranje”. Postoji i treća opcija. To je zadržavanje u vlasništvu s ili bez restrukturiranja trgovačkog društva.

“Sve što nije strateško treba privatizirati da bi se kapital investirao za investicije koje će dovesti do smanjenja duga i bolje i uspješnije Hrvatske”, rekao je premijer Orešković 15. siječnja ove godine kada se vratio iz austrijskog Kitzbühela gdje je razgovarao s financijašima i kupcima državnog duga na neformalnom druženju u organizaciji bankarske grupacije UniCredit.

U natječajnoj dokumentaciji navedene su i tvrtke koje su od strateškog i nacionalnog značaja pa je nejasno zašto nisu izuzete, odnosno zašto raditi ocjene portfelja prije odluke o privatizaciji ako ih se na kraju zaista ne misli i prodati.
 

 
(index.hr/uredio:NSP)

Kad je francuska autorica Caroline Fourest prije nešto više od mjesec dana u Huffington Postu objavila tekst o “čudnoj koaliciji koja je na vlasti u Hrvatskoj” napisala je, između ostalog, da je nova hrvatska vlast bliska Opusu Dei

Jedan od dokaza tome je činjenica što je Stjepo Bartulica, savjetnik za međunarodne odnose premijera Tihomir Oreškovića, član Opusa Dei, a navodi se i da je vodio kampanju protiv homoseksualnog braka, piše Jutarnji.

U Hrvatskoj te tvrdnje nikoga nisu posebno zainteresirale. Najpreciznije, Bartulica nije vodio kampanju, nego ju je podržavao, kao uostalom i mnogi koji nisu formalni članovi ”U ime obitelji”. A kad je riječ o Opusu Dei, teško je procijeniti što je od svega što se pojavi u medijima istina, a što nije.

Recimo, prije tri godine zvučno se najavljivalo da hrvatska ”podružnica” te, kako se naglašavalo, tajanstvene crkvene organizacije koristi za sastanke vilu Željke Markić na Šipanu. Kad se uzme u obzir sve izmišljotine vezane za čelnicu udruge ”U ime obitelji”, i to treba uzeti s krajnjoj rezervom. Ipak je najzanimljivije pitanje na koje se sigurno neće lako naći odgovor jesu li zaista tako moćni da su svoje ljude “ubacili” i u sam vrh hrvatske politike, kako se to tvrdi u Huffington Postu.

Utemeljenje u Španjolskoj

Opus Dei je utemeljen 1928. godine u Španjolskoj, a danas je prisutan u 80 zemalja svijeta. Josemaría Escrivá de Balaguer, za vrijeme duhovnih vježbi u Madridu, Božjim nadahnućem utemeljuje Opus Dei, a prvi centar, Academia DYA otvara se pet godina poslije. Sveta stolica 1947. godine dodjeljuje prvo papinsko odobrenje, a Pio XII definitivno odobrenje Opusu Dei. To je odobrenje omogućilo da oženjeni budu primljeni u Opus Dei, a 1975. nasljednik Josemaríje Escriváa postaje Álvaro del Portillo. U siječnju 1991. Ivan Pavao II zaređuje ga za biskupa, a nakon njegove smrti 1994. godine papa Wojtyla imenuje Javiera Echevarríju prelatom Opusa Dei.

Buru je izazvala knjiga Dana Browna ”Da Vincijev kod”, koja je postigla nezapamćen interes i prodana je u više od 20 milijuna primjeraka. Roman je na neki način nastavak knjige ”Sveta krv, sveti gral” Henryja Lincolna, Michaela Baigenta i Richarda Leigha, prepun teorija urote i zakulisne borbe između Opusa Dei i Sionskog priorija oko teze da je Isus imao dijete s Marijom Magdalenom. Knjiga je potakla zanimanje za legendu o svetom gralu, a na noge se digla Crkva, pa i svećenici Opusa Dei. Demantirano je sve ono što se vuklo u napisima oko te moćne crkvene organizacije, da pripadnici Opusa Dei imaju fanatične rituale, da im ni bičevanje nije strano i da su organizacijski tako dobro posloženi da vuku konce u politici i biznisu širom svijeta. Kad se za Opus Dei kaže da je tajnovita organizacija, njeni članovi će odgovoriti da ni to jednostavno nije tako. Zna se gdje mu je sjedište, tko je na čelu, koji su mu ciljevi, u kojim država djeluje i da broji oko 90.000 članova. (autor: Jurica Körbler)

I kći premijera Oreškovića boravila je u njihovom studentskom domu u Zagrebu

U Katoličkoj crkvi različitih institucija i duhovnosti ima k’o pljeve. Ali oko niti jedne nisu isprepleteni toliki mitovi, uglavnom crne legende i romani (Da Vincijev kod) kao kada je u pitanju Opus Dei ( Djelo Božje). Danas možemo reći da je, kada je Opus u pitanju, fikcija dobrim dijelom pobijedila stvarnost.

Ako bih studentima na najjednostavnijem primjeru trebao objašnjavati što je to francuski kulturni teoretičar Baudrillard mislio pod pojmom “hiperrealnosti”, odnosno “simulakruma”, onda bih im ispričao priču o javnoj percepciji Opusa kao “simulakruma”, te dao njegovu najjednostavniju definiciju: Simulakrum je kopija za koju ne postoji original. Za ljubitelje teorija zavjere Opus Dei do dana današnjeg stoji visoko na ljestvici, kao i za “povjesničare” koji su “lišeni” ideoloških (hipo)teza.

Ta medijska priča, simulakrum, o Opusu prvi puta je započela 1956. godine kada je ugledni francuski Le Monde objavio nekoliko članaka o ovoj Ustanovi koju su opisali kao “reakcionarnu ultraklerikalnu kamarilu.” Otada, pa i u dijelu samih crkvenih krugova, za opusovce se lijepe fantazme poput “bijela masonerija”, “tajna organizacija koja želi zavladati svijetom”, “sveta mafija” i slično. Za prikaz te “maštovitosti” trebao bi puno veći prostor od ovoga. Ograničimo se tek, u mnoštvu ostalih, tek na četiri takva konstrukta koji se odreda vrte o nevjerojatnoj unutarcrkvenoj ili političkoj moći Opusa Dei.

Francova vlada

Već spomenute 1956. godine mediji su pisali kako članovi Opusa čine dio Francove vlade. To je točno. Od te godine više je članova Opusa obnašalo funkcije ministara. Imenom i prezimenom: Laureano Lopez Rodo, Alberto Ullastres, Mariano Navarro Rubio, Gregorio Lopez Bravo, itd. No kad se govori o “suradnji” Opusa Dei s frankizmom, obično se propuste neki “nebitni detalji”.

Prvo, radilo se o tehnokratima pravnog ili ekonomskog habitusa koji su, suprotno Francovim fašistoidnim falangistima, zagovarali otvaranje Španjolske prema van, prema modernim europskim nacijama, jer je to za njih bio jedini put izlaska te zemlje iz bijede. Upravo su ministri koji su bili povezani sa Djelom, vjernici laici, neutraliziravši falangiste, priuštili frankizmu nenasilnu predaju vlasti.

Poznato je da članovi Opusa Dei, baš kao i ostali članovi Katoličke Crkve, slobodno odabiru hoće li se baviti politikom te sami odabiru političku stranku, ali polazeći od zajedničkih vrijednosti i sasvim specifične duhovnosti. Tako se u krivotvorenju priče o Djelu prešućuje kako su brojni članovi Djela bili isto tako aktivni u političkoj opoziciji – Rafael Calvo Serer, ugledni član Opusa Dei, svoj je list “Madrid” pretvorio u jedne od najglasnijih opozicijskih novina, Francova vlada mu je zatvorila novine, a on je morao pobjeći u izgnanstvo u Francusku.

Tko ne razumije okolnosti i kontekst Španjolske u to doba, taj kaos i ludilo u kojem su se krvnici i žrtve stalno izmjenjivali u ulogama, gdje su, istinabog, dijelovi episkopata davali legitimitet Francu, koji je, “milošću božjom” 1939. uspostavio diktatorski režim, teško može razumjeti i “umijeće mogućeg” koje su ti članovi Opusa Dei, ministri, u to vrijeme primjenjivali.

Dok se crveni i crni kolju, još jedan “nebitan detalj”, Opus Dei radi na obrazovanju, otvara sveučilišta i stvara novu pravnu i političku elitu zemlje, čemu se Franco žestoko protivio. Progonio ih je. U to vrijeme se Opus Dei, zbog Francovog terora i neprijateljstva njegovih falangista, puno više razvijao izvan granica Španjolske. Toliko ih je Franco “volio”, tako “dobro” su “surađivali” sa frankizmom.

Jednako je tako i sa optužbama, da su i u Crkvi bili “reakcionarna snaga”. Sasvim suprotno. Ideje koje je utemeljitelj Opusa sv. Josemaría Escrivá de Balaguer razvijao dvadesetih godina zaživjele su tek četiri desetljeća kasnije, na “reakcionarnom” 2. vatikanskom saboru. Njegova ideja kako svetost nije rezervirana samo za klerike, te isticanje (poziva) svetosti svih vjernika (laika) u duhovnosti svagdašnjice, zapravo je identična preteča famozne “sheme 13” o apostolatu laika 2. vatikanskog sabora. Isto tako, tijekom Koncila članovi Opusa Dei bili su žestoki zagovornici podanašnjenja (aggiornamento) Crkve suvremenom svijetu, suprotno tradicionalistima i fundamentalistima. Baš “konzervativno” i “reakcionarno”. To je ta “ultraklerikalna, reakcionarna kamarila”, koja “ultraklerikalno” afirmira laike (!?), kako ju je na svjetsku pozornicu donio i opisao Le Monde 1956.

Posebna priča je status osobne prelature i “moć” (za Escrivu “moć” je služenje) koju su dobili zahvaljujući Ivanu Pavlu II. koji je “ekspresno” Escrivu uzdigao na čast oltara. O “tajnoj vezi” Opusa i Wojtyle je toliko gluposti ispričano da ću donijeti samo “najgenijalniju”, onu koja je od Wojtyle napravila njihovu sponzorušu.

Opus i Wojtyla

Dakle, siromašnog poljskog biskupa, kardinala Wojtylu je cijelo vrijeme sponzorirao Opus Dei, financirajući njegova putovanja u Rim, dajući mu smještaj itd., pa im je ovaj kada je postao papa sve vratio. Istina je pak da je Wojtyla u Rimu odsjedao u Poljskom kolegiju na Piazza Remuria, a karte mu je plaćao poljski episkopat. Opus Dei u Poljskoj gotovo da nije postojao, a Wojtyla Escrivu uopće nije poznavao.

Dapače, Escrivu i Opus Dei na “veliku pozornicu” u Crkvi, nakon Pia XII., izveo je Ivan XXIII. zvan Dobri, imenujući ga na važno mjestu, uoči Koncila, pri komisiji koja je pripremala reforme kanonskog prava, gdje će biti omogućena institucija osobne prelature. Eto kako im je Wojtyla “to” dao. I Escrivinog pomoćnika Alvara del Portilla promovirao je Ivan XXIII. pri komisiji za laike.

Kako je onda Wojtyla došao u kontakt s Djelom Božjim? Sasvim slučajno. Wojtylin prijatelj, msgr Deskur poznavao je msgr Portilla, nasljednika pokojnog Escrive. Tijekom Koncila Deskur i Wojtyla u desnoj lađi bazilike, pored relikvija sv. Jozafata, “nabasali” su na Portilla i tada ih Deskur upoznaje.

Prvi kontakt, sada već pape, Ivana Pavla II, s Opusom Dei dogodio se 10. travnja (evo dobrog datuma za hrvatske teoretičare zavjera) 1979. kada je nekoliko tisuća studentske mladeži Opusa Dei u dvorani Pavla VI. oduševilo Wojtylu, koji je zagovarao “novu evangelizaciju”. U tom kontekstu “nove evangelizacije”, nije “digao” samo Opus Dei, već kao lijek okoštalim crkvenim strukturama i Neokatekumene, Fokolarine, zajednicu Sv. Egidija, itd. Ali je “tajni” i “sumnjivi” Opus Dei jedini privlačio medijsku pozornost i draškao maštu u projektu “nove evangelizacije” koju je Ivan Pavao II. inaugurirao.

Beatifikacija Escrive

Tu je i priča kako je “ekspresno” beatificirao Escrivu, 17 godina nakon smrti. No, opet manjka jedan “nebitan detalj”. 1983. godine Ivan Pavao II. pojednostavnio je proces beatifikacije i kanonizacije (Divinus perfectionis magister). Prema starim pravilima CIC –a iz 1917. godine da bi se uopće otpočeo proces beatifikacije moralo je proći pola stoljeća od nečije smrti. Po novom, tek pet godina. U tom smislu, Majka Tereza beatificirana je još ekspresnije od Escrive, za šest godina, pa i sam pokojni Ivana Pavao II. Eto, takav Vam je “izuzetak” bila Escrivina “ekspresna” beatifikacija. No dosta o fantazijama…

Treba reći i to da, ako su kroz povijest neki članovi Djela činili zlo, to nije, kao i kod svake druge institucije, stvar i “diktat” Opusa već, suprotno, odstupanje od onoga što je njihov sveti utemeljitelj zacrtao. Tu ne vrijedi ona Šukerova da u “svakom kukolju ima žita”.

Kakav bi to bio, onda Opus Dei lišen “simulakruma” i “Da Vincijevih kodova”? Pomalo dosadan. Možda je najbolje prikazati kako Opus Dei funkcionira na jednom mikrouzorku, u Hrvatskoj. Tako je i svugdje.

Opus Dei počeo je u Hrvatskoj službeno djelovati prije 13 godina kad se nekoliko vjernika laika sa dva svećenika, jedan Portugalac i Španjolac, doselilo u Hrvatsku kako bi radili na širenju evanđelja i duhovnosti Djela.

Don Julio Guijarro-Garcia, Španjolac iz Madrida, smijući će vam reći kako on i don Jorge Ramos, Portugalac sa hrvatskim državljanstvom, jedan od najomiljenijih ispovjednika u zagrebačkoj katedrali, nisu znali niti riječi hrvatskog. “Don Jorge i ja smo odmah krenuli u školu, kako bismo što prije naučili hrvatski i mogli samostalno razgovarati sa ljudima. Kad svećenik Opusa dođe u neku zemlju, on ostaje cijeli život”, tumači don Julio “tako da je dobro da što prije naučimo jezik naše nove domovine”.

Danas ova osobna prelatura Katoličke Crkve u Zagrebu ima dvije kuće za žene i jednu kuću za muškarce, a duhovne obnove već godinama redovito održavaju u Splitu i Rijeci. Gotovo od samog početka rada u Hrvatskoj svećenici iz Zagreba putuju jednom mjesečno u Split te tamo služe misu, drže mjesečnu duhovnu obnovu za muškarce, pa za žene, dok laici Opusa Dei drže poduke iz filozofije, teologije, povijesti Katoličke Crkve, itd.

Opus Dei kao osobna prelatura nije ustanovljen prema teritorijalnim mjerilima – poput biskupija ili župa – tako da za svoje djelovanju na teritoriju neke biskupije uvijek prvo trebaju dobiti suglasnost biskupa. Dakle, nije točno da su “Crkva u Crkvi”. Prije 13 godina dobili su je od nadbiskupa zagrebačkog, kardinala Bozanića.

Studentski dom

Opus Dei je prije nekoliko godina otvorio muški centar u Držićevoj – kulturni centar Gradec u sklopu kojeg je i studentski dom. Osim studenata koji žive u domu u svako doba dana u prekrasnoj, svijetloj knjižnici zateći ćete studente koji ovamo dolaze učiti, bez obzira na to jesu li članovi ili suradnici Opusa Dei. Uz studente koji žive u studentskom domu su i tri svećenika, u muškoj kući živi i nekoliko laika koji se nazivaju numerariji – to su visokoobrazovani muškarci koji žive u skladu sa duhovnošću Opusa Dei te zajedno sa svećenicima pomažu u evangelizaciji pružajući duhovno vodstvo vjernicima koji dolaze na duhovne obnove i razgovore. Članom Opusa Dei može postati svaka punoljetna osoba koja živi duhovnu formaciju Djela.

Na zagrebačkim ulicama, po suncu, kiši i snijegu na biciklu, možete vidjeti i trećeg svećenika Opusa Dei u Hrvatskoj, također Španjolca, don Josepa, vikara prelature u Hrvatskoj. Svećenici Opusa Dei surađuju sa župnicima na području svog djelovanja, tako da uz apostolat koji obavljaju u okviru svoje duhovnosti, redovito ih možete naći kako ispovijedaju u zagrebačkim župama.

Duhovne obnove i sve aktivnosti Djela održavaju se odvojeno za muškarce i žene. Laici u Opusu Dei također uz aktivnosti koje imaju unutar prelature – mjesečne i godišnje duhovne obnove, tjedne jednosatne naobrazbe aktivno djeluju i u svojim župama. Don Josep svaki dan biciklom odlazi u dvije ženske kuće prelature u središtu Zagreba – u jednoj je i studentski dom za djevojke.

Dnevni ritam sličan je kao i u muškoj kući – ranojutarnja misa, razmatranje evanđelja, pa odlazak na fakultete ili posao… Najveći dio članova Opusa Dei su ljudi koji žive u svojim obiteljima te jednom tjedno ili jednom mjesečno, ovisno o svom angažmanu u Djelu, dolaze u centar na jednosatni tjedni susret ili mjesečnu duhovnu obnovu, kroz koje dobivaju pomoć i poticaj da sve svoje svakodnevne okolnosti pretvaraju u priliku susreta s Bogom i služenja drugima.

Emil tako svake subote u žensku kuću dovozi na radionice plesa, kuhanja ili odijevanja te poduku jezika, kulture ili književnosti svoje kćeri i subotu, a zatim sa sinom odlazi u mušku kuću gdje dječaci imaju priliku učiti uz stručni nadzor, baviti se robotikom ili izradom maketa. Preko ljeta članice prelature organiziraju putovanja za djevojke u Britaniju i Španjolsku radi učenja jezika i upoznavanja kulture, jednotjedne kampove za djevojčice na Prviću te radne kampove za studente za pomoć starim i nemoćnim osobama u srcu Like.

I dok će djevojke organizirati tjedno igranje odbojke i bavljenje gimnastikom, u muškoj će kući organizirati igranje nogometa i karting. Tijekom tih subota, ali i u bilo koje doba dana tijekom tjedna u obje kuće za razgovor i ispovijed dostupni su svećenici. Gotovo svaki tjedan organiziraju se održavanje tribina za odrasle i mlade – na temu kulture, povijesti, gledanje filmova…

Vjerojatno u ovom kratkom orisu djelovanja Opusa Dei u Hrvatskoj nema ništa što bi zagolicalo maštu dežurnih teoretičara zavjere kada je prelatura u pitanju. Dosadno, kako već rekoh. No da isti teoretičari ne ostanu uskraćeni za neke maštovite konstrukcije, za kraj jedna činjenica. Jedna od osoba koja je boravila, kao studentica, u kući Opusa Dei kod kolodvora je i kćerka aktualnog premijera Tihomira Oreškovića. Eto, baš da vidimo kakva se maštovita, možda politička, priča može isplesti o utjecaju Opusa na aktualnu vlast.
 
(jutarnji.hr, globus.hr/uredio:NSP)

“Povećanje dopunskog osiguranja na 150 kuna, povećanje svih zdravstvenih usluga kako bi se smanjile liste čekanja i zadržali najbolji liječnici, povećanje cijene participacije s 10 na 15 kuna, izbacivanje države i prepuštanje dopunskog zdravstvenog osiguranja privatnicima”

…samo su neke od osnovnih smjernica ove Vlade koje se nalaze u dokumentu “Zdravstvena reforma” s oznakom “strogo povjerljivo”.

Zdravstvena reforma samo za neke članove Vlade

U reformama je vidljiva apsolutna liberalizacija zdravstvenih usluga, pretvaranje HZZO-a u tvrtku koja će poslovati s dobiti većom od milijardi kuna, odbacivanje socijalnih kategorija, izlazak države i potpuno ustupanje dopunskog zdravstvenog osiguranja privatnim tvrtkama! Odnosno, kako kažu, zakonima tržišta, piše Index.

Dokument “Zdravstvena reforma” nastao je krajem prosinca i početkom siječnja ove godine, a kreiran je u središtu jedne privatne osiguravateljske kuće. Sudeći prema najavama Ministarstva zdravlja i prema dosadašnjim izjavama resornog ministra Darka Nakića i premijera Tihomira Oreškovića, riječ je o temeljnom dokumentu po kojem radi ova Vlada u sektoru zdravstva.

“Zdravstvena reforma” predstavljen je kao strogo povjerljiv dokument i prema zamisli vrha države nije predviđen da ga vidi šira hrvatska javnost. Isto tako, dokument je podijeljen i predstavljen većini članova Vlade te svim važnijim i utjecajnijim političarima vladajuće Domoljubne koalicije i MOST-a.

Realne tržišne cijene

Među osnovnim smjernicama zdravstvene reforme je poskupljenje premije dopunskog HZZO-a na 150 kuna mjesečno te bavljenje HZZO-a isključivo obveznim zdravstvenim osiguranjem.

“Zadržati ista prava pacijenata u osnovnom zdravstvenom osiguranju uz realnu cijenu dopunskog zdravstvenog osiguranja”, stoji u dokumentu. Procjena realne cijene je 19,50 eura, što bi bilo 150 kuna. Naglašeno je kako je u Sloveniji dopunsko osiguranje 28 eura, a da je po paritetu kupovne moći na istoj strani.

“Usmjeriti poslovanje HZZO-a samo na obvezno zdravstveno osiguranje uz odvajanje socijalnih transfera na teret državnog proračuna, te prepuštanje ostalih vrsta zdravstvenog osiguranja tržištu”, stoji u osnovnim smjernicama Zdravstvene reforme, koje predviđaju reviziju naknada i prebacivanje socijalnih naknada HZZO-a u sustav socijalne skrbi.

Posebno se obrazlaže i povećanje cijena zdravstvenih usluga koje će dovesti, kako misle kreatori reforme, do modernizacije bolnica i ustanova, ostanka liječnika u Hrvatskoj te će “smanjiti liste čekanja”.

Sada smo u prvoj fazi privatizacije zdravstva

Valja naglasiti kako je sadašnji prijedlog ministra Nakića o povećanju mjesečne premije osiguranja HZZO-a sa 70 kuna na 89 kuna tek prva faza privatizacije zdravstva.

S druge strane, HZZO s dopunskim osiguranjem već godinama ostvaruje konstantan rast broja osiguranika, premije osiguranja i visoku razinu naplate premije pa i nije čudo da privatne osiguravateljske kuće žele izbaciti državu iz ovog posla te taj javni novac prebaciti u privatne džepove. Ovog puta uz svesrdnu pomoć vlasti.

Tako je, prema dostupnim podacima, HZZO u 2013. godini i 2014. godini na temelju dopunskog osiguranja ostvario dobit veću od 400 milijuna kuna. Prošle godine ostvaren je minus od 41 milijun kuna, samo zato jer Država nije još platila za kategorije osigurane na teret Državnog proračuna. Tako je do sada uplaćeno 365 milijuna kuna, umjesto 818 milijuna kuna, što je 452 milijuna kuna manje od predviđenog.

U Banskim dvorima procijenili su kako se država previše zadužila kada su se  davala velika prava, odnosno beneficije braniteljima i nekim siromašnim skupinama. Od toga ne žele odustati, odnosno izbjegavaju se bolni rezovi, a prema ovoj “reformi”, to bi se izbjeglo.

Umjesto rezova i nepopularnih revizija beneficija, Vlada je odlučila da je lakše sve privatizirati i prebaciti na teret građana.

Ako su nagađanja istinita i Orešković Monsantu da 10 tisuća hektara zemlje, mi smo gotovi jer Monsanto ne može podići hrvatsko gospodarstvo, već upravo suprotno – može ga dokrajčiti, piše Dnevno.hr

Što god mi danas rekli, činili ili mislili, neoboriva je činjenica da je premijer Republike Hrvatske čovjek kojega nitko nije birao, čovjek koji je kao i većina ministara postavljen iza kulisa, iza demokracije.

Bez obzira na zakone, bez obzira na protokole, sasvim je jasno da nešto ne valja s demokracijom u kojoj vladaju oni koje baš nitko nije birao, poznavao, oni koji nisu bili niti na jednoj listi i koji su od nepoznanice preko noći zasjeli u najznačajnije fotelje u Hrvata…

Koliko god nama to smiješno i neozbiljno zvučalo, činjenica je da je Tihomir Orešković odgajan pod skutima židovsko-izraelskih korporacija, da je produkt farmaceutske industrije i da mu je prvi potez još kao mandataru bio sastančiti s bankarima koji godinama porobljavaju hrvatske ljude.

Vrhunac je bio trenutak kada su mediji bili preplavljeni natpisima da su bankari s tog susreta otišli sretni i zadovoljni, što je, pokazuju brojni primjeri, naznaka moguće katastrofe po hrvatski narod. Druga velika stvar je naznaka promjene zdravstva, koja se uz veliku dramu medija pomalo minorizira jer ljudi ne shvaćaju da model koji predlaže Vlada Tihomira Oreškovića znači doslovno: plati ili umri!

Sada je Tihomir Orešković na svom proputovanju kroz Slavoniju okupljenima na skupu u kući Lavoslava Ružičke poručio: Go big or go home! Taj engleski izraz koji bi trebao značiti da ili moramo dati sve od sebe u nekom poslu ili odustati od njega, u slučaju premijera Oreškovića može imati potpuno drugo značenje. Taj izraz u korporativnom rječniku znači “budi najveći ili ćeš nestati s tržišta”.

Okupljenim malim i srednjim poduzetnicima takva je poruka bila jasan pokazatelj da će ova Vlada prije svega misliti na velike igrače i korporacije koje doslovno ubijaju male poduzetnike. Time je premijer suptilno rekao kako će 10 000 hektara zemljišta u komadu hrvatske zemlje dati VELIKIM stranim ulagačima, što je očekivano njegov pravi posao kao kapitalista i globalista koji je ni od koga izabran postavljen na čelo države.

Naime, najgore je to što se u ovom trenutku nagađa da će Tihomir Orešković hrvatsku zemlju dati, ne malim poljoprivrednicima koje bi mogao stimulirati na proizvodnju, već onom najzloglasnijem proizvođaču hrane u svijetu – Monsantu. Ova korporacija već ima svoj ured u Hrvatskoj, a za vrijeme poplava isprsili su se pomažući Slavoniji s tonama GMO kukuruza, a to znači da su pod krinkom humanitarne pomoći zapravo zagadili našu zemlju.

Ako je Monsanto taj investitor koji će dobiti hrvatsku zemlju, Hrvati moraju znati da su iznimno prevareni. Mi se iskreno nadamo da su u pitanju samo crne slutnje koje se ipak neće ostvariti.

Jer, kompanija Monsanto nije bilo tko. Oni su najveći proizvođači (zagađivači) hrane u svijetu, a njihovi lobisti pokušavaju ući u svaku državu i u svaki proizvod. Isto tako, drže monopol nad pesticidima za koje je Svjetska zdravstvena organizacija nedavno ustvrdila da uzrokuju rak. Iako se govori da u Hrvatskoj nije dopušten GMO, činjenica je da Monsanto već dugo posluje u Hrvatskoj.

Protiv Monsanta se vode prave bitke jer ova kompanija uništava živote diljem svijeta, a najviše je pogođeno područje Argentine koju je Monsanto doslovno oprašio.

Osim prirode, najviše su pogođeni ljudi kod kojih se razvijaju razne bolesti i deformacije. Nitko ne može dokazati povezanost bolesti s Monsantovim proizvodima zbog manipuliranih Monsantovih znanstvenih radova kojima obmanjuju ljude diljem svijeta. Mali ljudi potpuno su nemoćni jer ova korporacija u dogovoru sa svjetskim vladama provodi depopulaciju stanovništva, ali i prilagođavanje planeta svojim GMO proizvodima koji doslovno uništavaju sve živo i neživo što postoji na Zemlji.

Hrvatski ljudi koji su prihvatili GMO sjeme megakorporacije Monsanto za vrijeme poplava, ali i oni koji se vesele ‘stranim’ ulagačima moraju znati da sađenje ovog sjemena sa sobom nosi velike posljedice za cijelo naše gospodarstvo.

Oni koji svoju zemlju kontaminiraju vrlo štetnim GMO sjemenom, otpornim na herbicide, riskiraju plodnost svoje zemlje na niz godina. Naime, opće je poznato da poslije GMO sjemena u zemlji u kojoj je sjeme raslo, nije moguće saditi ništa drugo osim GMO-a, niz godina iza, dok se zemlja ne pročisti.

Isto tako, u velikoj su opasnosti svi oni koji ne žele GMO sjeme na svojim poljima. GMO čestice šire se vjetrom i zrakom i tako dolazi i do kontaminacije organskih polja u Hrvatskoj. Činjenica je da se to nikako ne može kontrolirati.

U Americi su sve češći slučajevi u kojima ova megakorporacija podiže tužbu protiv seljaka koji nisu posadili GMO sjeme ove tvrtke, ali je na njegovu zemljištu izraslo GMO sjeme zbog prijenosa sjemena vjetrom. S obzirom na to da je to sjeme patentirano, seljaci uredno gube tužbe i dolazi do velikog kaosa. Naime, tvrtka Monsanto provodi jednu opću prijevaru.

Sada su primjerice donirali sjeme, a za nekoliko godina kada se kontaminiraju sva polja, moći će podizati tužbe protiv hrvatskih seljaka i od njih tražiti megalomanske odštete, kao što to čine u Americi. To sve uz činjenicu da će Monsantovo sjeme doslovce ubiti polodnost hrvatske zemlje, ali i otrovati velik broj ljudi koji će ni ne znajući jesti GMO hranu. A ako su nagađanja istinita i Orešković im da 10 tisuća hektara zemlje, mi smo gotovi jer Monsanto ne može podići hrvatsko gospodarstvo, već upravo suprotno – može ga dokrajčiti.

Zika virus u Južnoj Americi kako smo već pisali ne uzrokuje defekte kod novorođenčadi već Monsantov presticid koji dospjeva u vodu. Kompanija koja proizvodi taj pesticid (larvicid) u Južnoj Americi je podružnica Monsanta.

>>>>EKSKLUZIVNO: Zavjera oko Zika virusa razotkrivena od strane liječnika iz Južne Amerike! Oštećenje mozga uzrokuju kemikalije povezane s Monsantom

PETICIJA: https://secure.avaaz.org/en/petition/croatian_government_stop_monsanto_in_croatia/?anNoskb
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)