Vježbe “Zapad” ukinute su raspadom Sovjetskog Saveza, no nakon zatezanja odnosa Moskve i Washingtona ponovo su uvedene 1999.

Od prije nekoliko dana je na istočnim granicama NATO-a oko 100.000 ruskih i bjeloruskih vojnika okupljenih oko elitnih tenkovskih postrojbi koje su raspoređene od sjevera Europe do njenog samog juga.

Nije tu riječ o pripremama za eventualnu rusko-bjelorusku invaziju, već o vojnoj vježbi Zapad, najvećim rusko-bjeloruskim manevrima u povijesti.

Elitne tenkovske postrojbe

Ove su vježbe svojevrsni relikt hladnoga rata kada su zemlje Varšavskog saveza vođene tadašnjim SSSR-om uvježbavale vojne scenarije za sraz sa zapadnim vojnim savezom.

Vježbe “Zapad” ukinute su raspadom Sovjetskog Saveza, no nakon zatezanja odnosa Moskve i Washingtona ponovo su uvedene 1999. i od tada se održavaju svake četvrte godine.

Ove su sezone okosnica vojnih vježbi tenkovske postrojbe, a glavni je nositelj vježbi elitna Prva tenkovska gardijska armija koja pod svojim okriljem okuplja više od 800 tenkova.

Riječ je o postrojbi respektabilne snage i povijesti. Iskazala još za slamanja nacističke Njemačke, ali i u slamanju Praškog proljeća 1968. godine.

Nakratko je bila rasformirana u vrijeme Borisa Jeljcina, no ponovo je okupljena u prvim godinama Putinove vlasti.

Danas je Prva tenkovska gardijska armija jedna od najbolje opremljenih i najbolje obučenih tenkovskih postrojbi Rusije, svojevrsna udarna snaga u slučaju potrebe za kopnenim prodorima.

Prva je tenkovska postrojba koja je na raspolaganje dobila supermoderne ruske tenkove T-14 Armata, ali raspolaže i cijelim nizom specijalnih oružja poput sustava za protuzračnu obranu ili za elektroničko djelovanje.

Rusija tvrdi da sudjeluje samo 13.000 vojnika

Rusija tvrdi kako ovogodišnje vježbe Zapad nisu ni približno opsežne kao što to zapovjedništvo NATO-a tvrdi te da okupljaju samo 13.000 vojnika.

Iako se prije nekog vremena nagađalo da Moskva neće dopustiti nadgledanje vojnih vježbi, Rusija je prošlog mjeseca pozvala promatrače zemalja NATO-a i OESS-a na nadgledanje vježbi.

Uz promatrače, NATO je na područje istočne Europe poslao još nešto – specijalne postrojbe. Grupa od 600 američkih padobranaca stacionirana je privremeno na području baltičkih država kako bi bila spremna bude li potrebe za brzom intervencijom.

Naravno, ovo je bio potez kozmetičke i političke prirode jer dvije satnije ma kako obučenih specijalaca u slučaju sraza nemaju apsolutno nikakve šanse protiv stotinjak tisuća vojnika. Slanje padobranaca namijenjeno je prvenstveno umirivanju tamošnje javnosti, ali je i pokazalo drugi problem.

Naime, NATO očito nema dovoljno ljudstva kako bi u kratko vrijeme odgovorio na opasnost na svim područjima, odnosno na području triju baltičkih država, ali i u Poljskoj koja također sa zebnjom promatra rusko-bjeloruske vojne vježbe.

Učvršćuju se u Bjelorusiji

Ovi vojni manevri, realno gledajući, ne predstavljaju stvarnu prijetnju za sigurnost članica NATO-a u istočnoj i središnjoj Europi. Ne samo zato što su uvelike najavljeni već i zato što su redoviti i sasvim je sigurno da će nove slične vježbe biti održane na istom području za četiri godine.

Ono što ove vježbe ipak svakako postižu jest psihološki učinak, kao i pritisak na Zapad, pogotovo u vrijeme dok je stanje u Ukrajini zacementirano. Ujedno pokazuju kako Rusija neće, što je već neko vrijeme potpuno jasno, tolerirati nikakve buduće pokušaje širenja NATO-a prema istoku, na područje koje Moskva drži svojim geopolitičkim dvorištem.

Onaj kome je ova vježba znatno jača, ako ne prijetnja, a ono upozorenje jest Bjelorusija. Naime, iako je riječ o zemlji koja je u političkom i gospodarskom smislu uvelike naslonjena na Rusiju, iako je Minsk prije nekog vremena tražio i ujedinjenje s Rusijom, odnosi na relaciji Putin – Lukašenko već su neko vrijeme daleko od idiličnih.

Prema procjenama zapadnih obavještajnih službi, sve je više trzavica između dvojice vođa. Stoga je sasvim moguće da Rusija koristi vojne vježbe, ali i prisustvo svojih tenkovskih postrojbi na bjeloruskom tlu kako bi se učvrstila pozicija Moskve i osigurala “privrženost” Bjelorusije.

Naime, iako vježbe traju sljedeća dva tjedna, nitko ne spominje kada će ruske postrojbe biti povučene u svoje baze s područja na kojemu se sada nalaze.

– Prilično je realna mogućnost da će bar dio tehnike i ljudstva koji su u Bjelorusiju prebačeni radi održavanja vježbi tamo i ostati – kaže Phillip Karber, stručnjak za ruska vojna pitanja i predsjednik fondacije Potomac iz SAD-a.

Kako god bilo, ruske vojne vježbe pokazuju da je Moskva vrlo ozbiljan globalni igrač.

Putin zbog vježbi “Zapad 2017″ šalje gotovo 13.000 vojnika na granicu s EU

Moskva tvrdi da vježbe nazvane kodnim imenom Zapad-2017, u kojima bi po njoj trebalo sudjelovati gotovo 12.700 vojnika.

Rusija je u četvrtak na vratima Europske unije pokrenula velike vojne manevre zajedno s Bjelorusijom za koje naglašava da su “čisto obrambeni” ali ih neke članice NATO-a osuđuju kao pokazivanje sile.

Moskva tvrdi da vježbe nazvane kodnim imenom Zapad-2017, u kojima bi po njoj trebalo sudjelovati gotovo 12.700 vojnika u tjedan dana duž granice s Litvom i Poljskom, nisu usmjerene ni protiv koga. U priopćenju kojim se najavljuje početak manevara u četvrtak, ministarstvo obrane naglasilo je da imaju “čisto obrambeni karakter i nisu usmjereni protiv nijedne zemlje posebno”.

Ruska vojska organizira svake godine u tom razdoblju velike manevre u drugoj ruskoj regiji. Ove godine odvijaju se u Bjelorusiji, u enklavi Kalinjingrad i nekoliko područja na sjeverozapadu Rusije. To znači blizu Poljske i baltičkih zemalja koje su nakon pripojenja Krima 2014. i izbijanja sukoba na istoku Ukrajine spremno osudile Rusiju kao potencijalnu prijetnju njihovu suverenitetu.

Neke zemlje, prvenstveno Litva i Estonija, sumnjaju u brojke koje iznosi Moskva vezano uz vojne vježbe i spominju “više od sto tisuća vojnika” mobiliziranih od 14. do 20. rujna.

Vježbe Zapad-2017 “zamišljene su da nas izazovu, testiraju našu obranu i zato moramo biti snažni”, izjavio je u nedjelju britanski ministar obrane Michael Fallon zabrinut zbog “sve agresivnije” Rusije.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg kazao je kako ne vidi “neposrednu prijetnju nekom od saveznika”, izražavajući žaljenje zbog pomanjkanja transparentnosti.

“Rusija je u stanju manipulirati brojke s lakoćom, zato ne želi strane promatrače. Ali 12.700 vojnika najavljenih za strateške manevre je smiješno”, kaže nezavisni vojni stručnjak Alexandre Golts po kojemu se prave brojke kreću dobrano iznad 100.000 vojnika.
 
(vecernji.hr)

Venezuelska vojska mobilizirana je do nedjelje navečer za velike vojne manevre kao odgovor na “prijetnju” američkog predsjednika Donalda Trumpa

Mogu se vidjeti tenkovi koji se iskrcavaju na plaži, helikopteri koji nadlijeću branu, elitni strijelci u kamuflažnoj opremi.

U Caracasu u kojem su snage reda i milicija defilirali u subotu, pristaše vlade odjeveni u crveno okušali su se u rukovanju puškom ili borbenim tehnikama u okviru “protuimperijalističkog marša”.

Znak za početak manevara nazvanih “Bolivarski suverenitet 2017.” dali su u subotu šef venezuelske države Nicolas Maduro i njegov ministar obrane Padrino Lopez.

Tijekom vikenda 200.000 vojnika i 700.000 milicije, rezervista i naoružanih civila trebalo bi pokazati svoju snagu.

“Narode i venezuelska vojsko, pobrinite se za obranu teritorija i suvereniteta”, napisao je Maduro na Twitteru.

Venezuelska oporba pozvala je u nekoliko navrata vojsku da joj se pridruži. No, osim nekoliko izoliranih akcija, ona ostaje lojalna Maduru.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr)

Nikad u povijesti američki tenkovi nisu bili tako blizu Moskvi: samo na 700 kilometara, napisao je na Twitteru ratni izvjestitelj RT Murad Gazdijev

Gazdijev je na svom računu na Twitteru to ilustrirao razmakom između Estonije i Moskve.

Jedan drugi komentator predložio je drugu kartu na kojoj je pokazano udaljenost od Moskve do granice Bjelorusije – 420 kilometara i udaljenost Ukrajine – 435 kilometara.

“Jednostavno zamislite ruske tenkove 700 kilometara od Washingtona? A onda histeriju CNN-a. Zamislite? A sada plačite”, komentira “Russia insider”.

Prva karta pokazuje vojsku SAD na Baltiku, druga karta pokazuje gdje se nalaze vojne strukture SAD i NATO-a u Ukrajini, gdje se održavaju vojne vježbe.
 

Perspective: U.S. tanks are closer to Moscow than they have ever been in history. ~700km pic.twitter.com/maQ2EUqd4J

— Murad Gazdiev (@MuradGazdiev) 1. travnja 2017.

@Johnsalazar09 @MuradGazdiev @kierobar US Generals have plans to attack Russia like Napoleon & Germany before.
Missile defense. interfere in #Belarus already made coup in Ukraine pic.twitter.com/pESyD76hG4

— Alexander Hansen (@AlexanderXV) 1. travnja 2017.

 
(sputniknews.com)

Američka vojska se suočila s “neočekivanim poteškoćama” prilikom prebacivanja oklopne vojne tehnike iz Njemačke u Poljsku, piše “Wall Street Journal”

Kako pišu mediji, jedan broj vozila bio je oštećen na putu od njemačke luke Bremerhaven do Poljske. Oni su udarali u mostove koji su bili niži, nego što su vojnici očekivali.

Pet oklopnih vozila je ostalo u Njemačkoj. Za sada nije pronađen siguran način njihovog prebacivanja.

Osim toga, jedan broj američkih tenkova je stigao u Europu s ispražnjenim akumulatorima, izjavio je zapovjednik snaga SAD u Europi general pukovnik Ben Hodges.

On je priznao da Washington ne posjeduje dovoljno informacija o infrastrukturi u zemljama NATO-a koje su ranije bile dio Varšavskog pakta i ukazao je na potrebu “obnavljanja uporišta” na istoku Europe.

SAD u Istočnu Europu prebacuju 87 tenkova “M1 abrams”, 144 oklopnih vozila “bredley”, 18 samohodnih haubica “M109 Paladin” i 4.000 vojnika kao podrška operaciji “Atlantska odlučnost”. Manevri imaju za cilj potencijalno obuzdavanje Rusije.
 
(vestinet.rs)

Stanovnici njemačkog grada Kotbusa su za radio-postaju “Rundfunk Berlin-Brandenburg” nazvali prebacivanje američkih tenkova preko njihovog grada “provokacijom” i zahtijevali da se prekine konfrontacija s Rusijom

Jedan stariji građanin istaknuo je da je pogled na tenkove koji se kreću prema istoku “užasnuo” i podsjetio na djetinjstvo kada su se kolone Wehrmachta kretale prema zapadnoj granici SSSR-a.

On smatra da je strah Varšave od Moskve “očito preuveličan”. “Ne vjerujem da će Rusija napasti Poljsku”, rekao je on.

Drugi ispitanik izjavio je da Njemačka čak ni ne pokušava tražiti dijalog s Rusijom, a da povećavanje vojne nazočnosti u blizini ruske granice predstavlja “provokaciju”.

“Mislim da je to pogrešno”, rekao je on.

Jedan stanovnik Kotbusa zahtijevao je da se “takozvani prijatelji” Njemačke (Amerika) “čiste odavde”.

Njega zabrinjava što će se američki tenkovi nalaziti na 100 kilometara od njemačke granice. “Ne znam koliko dugo će Putin sve to samo promatrati. Moramo razvijati prijateljski dijalog. Ne treba nam konfrontacija”, rekao je za lokalni radio.

Američki tenkovi koji su dovezeni početkom godine u njemačku luku Bremerhaven, 12. siječnja su stigli u poljski grad Zaganjora. Borbena tehnika bit će na raspolaganju 4. pješačkoj diviziji SAD koja broji 3.500 vojnika.
 

 

(sputniknews.com)

Amerikanci više vole ratovati po čitavom svijetu i oni bi željeli započeti rat u Europi. No oni neće umrijeti za Europu. Njihova glavna briga je da ne dođe do saveza između Rusije i Njemačke i učinit će sve da to spriječe

Amerikanci planiraju najveće do sada nagomilavanje vojske u istočnoj Europi još od Hladnog rata. Pentagon je objavio planove za postavljanje tenkovske brigade u Europi u veljači 2017. godine. Zašto to nisu učinili odmah kao odgovor na “rusku agresiju”? Ne, oni žele okupiraju Europu, prenosi Pravdareport.

Ne tako davno, dužnosnici Pentagona su objavili planove za postavljanje 4.000 vojnika, 250 tenkova i brojnih oklopnih vozila u istočnoj Europi, izvještava ruska “Pravda”

Zamjenik tajnika obrane SAD, Robert Wark, rekao je u intervjuu za Wall Street Journal da mnoge države istočne Europe dovode u pitanje spremnost vojske SAD-a da ih zaštiti, osobito u svjetlu “ruske agresije”.

Izvješće Europske zapovjedništva američkih oružanih snaga navodi da ukupan broj američkih vojnika u Europi neće biti veći od tri brigade. Ovaj kontingent će biti podijeljen između Poljske, Litve, Latvije, Estonije, Rumunjske i Bugarske. Američki ljudi i oprema će biti prisutni u svakoj od ovih država, rekao je general Ben Hodžs.

National Interest navodi da će rastuće prisustvo NATO-a na Baltiku ukazati na spremnost NATO-a da zaštiti svoje članove. Međutim, ispostavilo se da tenkovska brigada neće biti postavljena u istočnu Europu pod okriljem NATO-a. Ovaj potez će biti proveden u okviru američkog programa pod nazivom Europska inicijativa osiguravanja koji čeka odobrenje Kongresa.

Tko je na kraju agresor? Da li Rusija gradi baze blizu SAD kako bi zaštitila Kubu, Meksiko, Venecuelu i ostale države? Da li Rusija treba da se prepusti “miroljubivim” inicijativama Sjevernoatlantskog saveza? Da li ruska vojna doktrina spominje preventivni nuklearni napad? Nijedna druga država nije prolila toliko krvi u konfliktima diljem svijeta kao Amerika.

Amerikanci više vole bombardirati neku državu da vide što će se dogoditi. Oni neće umrijeti za Europu. Njihova glavna briga je da ne dođe do saveza između Rusije i Njemačke i učinit će sve da to spriječe.

Na kraju krajeva, ako je ruska agresija zaista toliko ozbiljna kao što se predstavlja, zašto se vojno prisustvo ne poveća odmah? Zašto Bugari, Poljaci, Rumunji i ostali moraju čekati godinu dana i da se za to vrijeme tresu od straha? Da li je ruska agresija zapravo imaginarna prijetnja? Zašto se šalju tenkovi u Europu kada bi mogli biti uništeni za samo par minuta u slučaju nuklearnog napada?

Europa nije samo ovisna od SAD, već je i okupirana od strane SAD i to po principu Rimskog carstva. Rimljani su koristili vojne garnizone kako bi sprječavali lokalno stanovništvo da se pobuni protiv Rima.

Što ako neka država istočne Europe odluči da stane na stranu Rusije unatoč transatlantske paktu i sankcijama? To bi bio razlog za uporabu američkih vojnih garnizona. Nitko se neće usuditi kaže i riječ jer će američka vojska biti znatno brojnija u odnosu na sve europske snage zajedno. Zahvaljujući američkoj vojsci, Poljska i Bugarska će imati čast da među prvima poginu u nuklearnom ratu.

Rusiju ne zanima teritorija Europe i ne namjerava pomaknuti svoju vojsku na granice Europe bez posebnog razloga. Rusija neće ponoviti ono što se dogodilo 1941. godine. Rusija će poduzeti sve potrebne sigurnosne mjere kao odgovor na rastuće vojno prisustvo NATO-a u Europi, osobito u istočnom dijelu kontinenta, što je potvrdio i Aleksandar Gruška, ruski veleposlanik u NATO-u. “Reakcija Moskve će biti adekvatna”, rekao je on.

SAD nikada ne šalju svoju vojsku na mjesta gdje ima rata već ih premještaju odatle. Tako smo npr. imali prilike vidjeti kako je NATO povukao svoju vojsku iz Turske.

Amerikancima ne treba novi rat. Oni ne žele da se kače sa Sjevernom Korejom. Kao što kaže Donald Trump: “Amerikanci bi trebali prestati štititi svijet za džabe. Amerikanci imaju gomilu svojih problema, uključujući visok javni dug, visoku nezaposlenost, ali i ostale probleme koji postaju sve gori. Umjesto da rješavaju te probleme, oni troše svoj novac na druge države”.
 
(pravdareport.com,webtribune.rs/uredio:NSP)

Kako prenosi The Wall Street Journal, Pentagon je izradio planove za raspoređivanje američkih vojnika, tenkova i drugih oklopnih vozila na neodređeno vrijeme uz istočne granice NATO saveza, a dodatna militarizacija Istočne Europe se pravda potrebom za ograničavanjem ruske agresije

Ovo će biti prvi takav razmještaj od kraja Hladnog rata.

Ovaj je plan Pentagon objavio prošle godine, kada su američki dužnosnici priopćili da žele povećati američku vojnu prisutnost u Istočnoj Europi, ali su neke zemlje članice NATO saveza “izrazile zabrinutost zbog ove takozvane američke predanosti da ih štiti, prije svega zbog intervencije ruskog predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini”.

Zamjenik američkog ministra obrane, Robert Work, rekao je kako bi novi plan mogao ublažiti takve brige zato što će se rasporediti najbolje i najmodernije američko oružje u tom dijelu Europe.

Do 2017. će se, prema planovima Pentagona, na istoku Europe dodatno rasporediti cijela oklopna brigada koja će imati 4 200 vojnika, 250 tenkova, samohodnih topova i drugih oklopnih vozila, 1 750 vojnih vozila na kotačima.

“Naši saveznici i partneri će imati više mogućnosti, jer će vidjeti češću prisutnost oklopnih brigada, kao i suvremene opreme raspoređene u njihovim zemljama”, rekao je general Philip Breedlove, zapovjednik savezničkih snaga u Europi.

Glavni cilj plana povećanja vojnog proračuna za operacije u Europi od strane Pentagona je “pokazati snažan i uravnotežen pristup prema NATO saveznicima zbog ruske agresije u na granicama Istočne Europe i drugim regijama”, rekao je Breedlove.

“Jedan od razloga za povećanje vojne prisutnosti je “zabrinutost jednog dijela NATO saveznika od mogućeg napada Rusije”, istaknuo je general Philip Breedlove.

Međutim, treba reći da je Pentagon izbjegao “tehnička” ograničenja za trajni razmještaj snaga u Europi, koje je zabranjeno glavnim ugovorom između Rusije i NATO saveza na način da će tri različite brigade biti raspoređene na temelju rotacije od devet mjeseci. Snage će se biti raspoređene u nekoliko zemalja u Istočnoj Europi i sudjelovat će u zajedničkim manevrima s nacionalnim vojskama zemalja domaćina.

Također, plan predviđa obnovu već postojeće vojne opreme u Europi, koja će se modernizirati i podijeliti savezničkim zemljama. Na kraju se predviđa da će najmanje jedna cijela moderna američka oklopna brigada biti stalno prisutna na istočnim granicama NATO saveza.

Rusija neće ostati bez odgovora na gomilanje snaga u blizini svojih granica. Ruski veleposlanik u NATO savezu, Vladimir Gruško, obećao je da će Rusija “odgovoriti na asimetričan način.”

“Nije Rusija ta koja se širi, nego NATO proširuje svoj teritorij i približava se Rusiji. Sada koristiti ovaj teritorij da projicira vojnu silu u našem smjeru”, rekao je Vladimir Gruško.

Unatoč ugovorima s Rusijom i činjenicom da se ovim stvara nova točka žarišta, opet u Europi, Bijela kuća je odobrila plan kada je prošlog mjeseca odobrila 3,4 milijarde dolara za takozvanu “Europsku inicijativu ohrabrenja” (European Reassurance Initiative), a detalji plana koji bi trebao započeti u veljači 2017. godine, dati će na razradu Pentagonu. Ovaj zahtjev još mora odobriti američki Kongres.

Pentagon je u početku rotirao oko 4 200 dodatnih vojnika u Europi od 2016. godine, uz ukupno 62 000 američkih vojnika već raspoređenih na Starom kontinentu.

Sada Pentagon ima za cilj rotirati dodatnu oklopnu brigadu svake godine i podijeliti 4 200 vojnika na šest država – Litvu, Estoniju, Latviju, Poljsku, Bugarsku i Rumunjsku. Kao i nova oprema, rotirajuće trupe bit će koncentrirane na istoku, a kretat će se po potrebi između ostalih članica NATO saveza zbog vježbi i drugih obuka.

General Ben Hodges, zapovjednik američke vojske za Europu, kaže da će se ovim planom stvoriti trajna prisutnost duž istočne granice NATO saveza.

Ruski dužnosnici su u utorak rekli kako Moskva pažljivo prati američki plan, kao i odluku da se rasporede stalne trupe u Istočnoj Europi. Službeni stav Rusije i dalje ostaje kako SAD i njegovi saveznici koriste lažne izgovore samo kako bi gomilali vojsku na ruskoj granici.

Ruski dužnosnici tvrde da se ovom odlukom krši “Temeljni akt NATO – Rusija” iz 1997. godine, prema kojem savez neće pozicionirati značajne, stalne borbene snage na ruskim granicama.

Budući da u dokumentu termin “značajne” nije jasno definiran, dužnosnici NATO saveza kažu da je ovaj broj trupa u skladu sa spomenutim aktom.

Prema ovom planu, starija vojna oprema će biti premještena u skladišta u Njemačkoj za renoviranje, a zatim će ići u baze diljem Njemačke, Nizozemske i Belgije. Zbog toga su dužnosnici Poljske i baltičkih zemalja zabrinuti da će samo mala količina opreme doći do istočnih saveznika.

“Ovo samo učvršćuje dvoslojni savez, stare Europe i nove Europe. Snage idu natrag u staru Europu i nema ničeg novog za novu Europu, a mi smo ti koji smo najviše izloženi prijetnji”, rekao je jedan diplomat iz Istočne Europe.

Američki dužnosnici kažu da će prema novom planu neke države možda imati više ili manje opreme u određenom trenutku, zato što će SAD konstantno rotirati vojne snage u Europi. Pa ipak, vojni dužnosnici ističu da će Europa na kraju imati jednu brigadu više najmodernije američke vojne opreme.

Nema sumnje da su u Washingtonu i Pentagonu “ozbiljni” kada je u pitanju sigurnost Europe, posebice zemalja koje graniče ili su blizu Rusiji, stoga bilo kojem upućenijem čitatelju nepotrebno tumačiti stvarne razloge ove odluke Pentagona i Bijele kuće.

S druge strane, Barack Obama se jednako ponaša i na Dalekom istoku, gdje se u završetku svog drugog mandata kao američki predsjednik i dobitnik Nobelove nagrade za mir odlučio dizati tenzije u Južnom kineskom moru.

SAD planiraju nove pomorske vježbe u blizini spornih otoka u Južnom kineskom moru, a manevri će se vjerojatno održati početkom ovog mjeseca, javlja Reuters.

U posljednjih nekoliko mjeseci su Sjedinjene Države provele više vježbe u obrani onoga što u Washingtonu nazivaju “slobodom plovidbe” i to uvijek u blizini spornih otoka. Dužnosnici američke mornarice su izjavili da planiraju i daljnje vježbe, koje će biti sve složenije.

Sve što je imao reći američki predsjednik Barack Obama bio je poziv Kini da mirno riješiti spor oko Južnog kineskog mora, iako s njim SAD nemaju nikakve veze i tamo su u “ulozi zaštite svojih saveznika”, otprilike kao u Istočnoj Europi.

Američka vojska je također razmatra prijedlog da zamijeni svoje mehanizirane desantne čamce LCM-8, koji su u službi još od rata u Vijetnamu. Ovo je prvo veliko stjecanje desantnih čamaca u proteklih petnaest godina. Mjera se smatra vitalnom za “povećanje sigurnosti vojske na obali Pacifika”, gdje će Pentagon povećati svoje pomorske ophodnje, te je poduzeti niz drugih mjera kako bi se suprotstavio sve većem utjecaju Kine.

U veljači je novinarka Cynthia McKinney podsjetila kako “SAD stalno šalju ratne brodove u područje Južnog kineskog mora, pozivajući se na svoje pravo slobodne plovidbe morima”. U siječnju je Washington je počeo provoditi pomorske i zračne “ophodnje” u Južnom kineskom moru, šaljući jedan od svojih ratnih brodova na udaljenost od dvanaest nautičkih milja od jednog otoka na koje pravo polaže Kina.

McKinney također tvrdi da će SAD nastaviti svoje vojne ophodnje u regiji, jer smatra da su one u skladu s međunarodnim pravom.

Na sve se oglasio i kineski predsjednik Xi Jinping, koji je Obami poručio da se drži podalje od otočja Spratly, kojeg Kina smatra za svoj suvereni teritorij.

Xi Jinping je rekao da Kina neće tolerirati nikakve radnje koje za cilj imaju kršenje njenog suvereniteta i ugrožavanje sigurnosti, a sve pod izgovorim slobode plovidbe u Južnom kineskom moru.

Kineska državna novinska agencija Xinhua je izvijestila da je kineski predsjednik Xi Jinping upozorio SAD zbog povrede kineskog suvereniteta.

Ovo je kineski predsjednik Obami otvoreno rekao za vrijeme njegove posjete s američkim predsjednikom na marginama sastanka na vrhu o nuklearnoj sigurnosti koji se održava u Washingtonu.

Kako prenosi agencija Xinhua, kineski predsjednik Xi Jinping je rekao kako Kina neće tolerirati nikakve radnje koje za cilj imaju kršenje njenog suvereniteta i upozorio SAD da će štititi kineski suverenitet i u spornim vodama u Južnog kineskog mora. Xi Jinping je odbacio sve pokušaje da se međunarodni zakoni o slobodi plovidbe koriste kao povod da se potkopaju kineski interesi i nacionalna sigurnost.

“Kina na temelju međunarodnog prava poštuje i štiti slobodu zračne i pomorske plovidbe svim zemljama. U isto vrijeme, Peking neće prihvatiti nikakve radnje koje štete kineskom državnom suverenitetu i nacionalnim interesima pod izgovorom slobode plovidbe”, istaknuo je kineski predsjednik.

“Sjedinjene Američke Države se trebaju pridržavati svoje obveze kao strana koja nije u sporu Južnom kineskom moru i igrati konstruktivnu ulogu u osiguranju mira i stabilnosti u regiji”, rekao je Xi Jinping

Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova, Hong Lei, prošlog mjeseca je optužio Washington za gomilanje vojne tehnike u Južnom kineskom moru i za militarizaciju voda u kojima provodi sporne ophodnje.

Južno kinesko more je postalo mjesto napetosti između Kine i Zapada općenito. Nekoliko analitičara je predložilo da SAD podrži i utječe na kineske susjede tako da oni ustanu protiv Kine, kako bi se lakše provela američka politika obuzdavanja “azijskog diva”.

Svake godine kroz Južno kinesko more prolazi 5 300 milijardi dolara trgovine, od čega samo na američku trgovinu otpada 1 200 milijardi dolara. Više od polovice svjetske godišnje pomorske trgovine i trećina cjelokupnog pomorskog prometa u svijetu prolazi kroz kineske vode.

Dakle, za zaključiti je da Pentagon i američka administracija stvaraju dva žarišta kojima žele pokazati svoju moć i da još uvijek vode prvu riječ u međunarodnim poslovima. Nesporno je da su SAD svjetska sila, ali je upitno mogu li se suočavati na dva fronta istovremeno, onom na istoku Europe protiv Rusije i na Dalekom istoku protiv Kine. Još prije desetak godina, kao i na početku Arapskih proljeća je to bilo zamislivo.

Međutim, takozvane “arapske revolucije” su prošle, ostavljajući za sobom u ruševinama nekada prosperitetne zemlje i dugotrajne oružane sukobe. Isto se pokušava i u Latinskoj Americi, a Washington i dalje uporno sve katastrofe u posljednjih deset godina objašnjava “narodnom željom za demokracijom”.

Međutim, povjerenje u slogane Bijele kuće je sve manje, barem u onih naroda koji nisu kapitulirali ranije. Ostatak svijeta počinje shvaćati da se Sjedinjene Države bore isključivo da zadrže kontrolu nad svojim kolonijama. A za glavni instrument kontrole su u financijskom smislu petrodolari, te stvaranje imaginarnih prijetnji u kojima će se američka vojska pojaviti kao spasitelj i zaštitnik nacionalnih interesa malih naroda.

Srećom, američki plan u Siriji nije uspio,a propao je i u Egiptu. Naravno, to ne znači da je Washington odustao od pokušaja vraćanja kontrole nad Bliskim istokom, jer “američki nacionalni interes” il, bolje rečeno, nacionalni interes Izraela mu ne dopušta da se opusti. No, to je područje interesa cijelog svijeta i SAD su izgubile ekskluzivno pravo krojenja bliskoistočne politike.

Tijekom posljednjih godina se zbog sirijske krize nekako zaboravila Libija. O obnovi ove zemlje na Zapadu više nitko ne govori i davno je zaboravljena.

Konačni cilj NATO saveza je ostvaren i Gaddafi je mrtav, a ostalo neka Libijci shvate sami. U Iraku situacija nije mnogo bolja, ali tamo barem postoje vlada i vojska. U Libiji danas možete snimati novi dio serijala “Mad Max”, budući da ima “predivan” pustinjski krajolik u kojem s horizonta nadiru terenska vozila sa strojnicama.

I iz nekog razloga, čim je postalo jasno da sirijski sukob ide ka mirnom rješenju, počela je pucnjava u Tripoliju. Sada su se tamo pojavile i neke vlade koje su tradicionalna imitacija “demokratskog procesa” i odmah je interveniralo francusko ministarstvo vanjskih poslova i nudi im se vojna pomoć. To je jasan dokaz da napetosti u ovom dijelu svijeta neće oslabiti, ali za razliku od Europe i Dalekog istoka, ovdje je za stvaranje kaosa zadužena Francuska.

Tu je i Latinska Amerika koja se prilično udaljila od Washingtona i bilo je potrebno učiniti nešto. To “nešto” je pokretanje institucionalnog državnog udara u Brazilu, gdje se pod izgovorom optužbi za korupciju žele ukloniti političari bliski predsjednici Dilmi Rousseff, ali prije svega nju samu. Čak je stvoreno i “Povjerenstvo za opoziv”.

Međutim, Brazilci su se odlučili mobilizirati i ne čekati što će im donijeti sudbina, poput Ukrajinaca ili Libijaca.

Proteklih tjedana je održano već nekoliko skupova u više brazilskih gradova, na kojima se ukupno okupljalo od preko milijun do stotina tisuća prosvjednika koji su dali potporu predsjednici Dilmi Rousseff. Washington djeluje na sličan način djeluje u Venezueli i drugim zemljama.

Što je zapravo američki interes? Očuvanje kolonijalnog carstva. Britanci su se u svoje vrijeme u to teškom pitanju oslanjali na moćnu flotu. Amerikanci imaju vojnu moć, ali im je oružje postalo sekundarno sredstvo, osim kada ga zavedenim narodima ne gurnu u ruke da se bore za njihove interese.

Ključno sredstvo Washingtona u tkanju ekonomske omče kojom davi svoje robove je još uvijek petrodolar. Uz sve priče o “suvremenom oružju”, “novoj floti”, “ophodnjama” i “motoriziranim brigadama”, to je sve što je ostalo od “Velike imperije”.

Petrodolar je bio rezultat dogovora kojeg su sklopili SAD i Saudijska Arabija 1974. i kada je Rijad je u prodaji nafte počeo prihvaćati samo američke dolare. Sjedinjene Države su se obogatile, a MMF je koristio ovo valutu za zajmove zemalja izvoznica nafte. Sporazum je pripremio Henry Kissinger, koji je u to vrijeme vodio američku vanjsku politiku.

1975. je sustav proširen na sve zemlje članice skupine OPEC. Na temelju kupnje i prodaje nafte se kontrolirala globalna ekonomija. Washington je sve konce držao u svojim rukama.

Dok svijet bude trebala nafta, ona će biti prodavana za dolare. Zemlje koje su morale zadovoljiti svoje potrebe za energijom su morale pronaći ili izmisliti dolare, a svijet je osuđen da ovisi o Sjedinjenim Američkim Državama i njihovoj valuti. S druge strane su SAD zadržale hegemoniju na svjetskom tržištu i utjecale na sve političke i ekonomske odluke.

Kao što se očekivalo, ovaj sustav nije bio postavljen za sve. Najveću korist su imali Saudijci i njihovi najbliži susjedi, koji su politiku uskladili s Washingtonom, čime su održavali i svoju poziciju u globalnom poslovanju s naftom.

No, u studenom 2000. godine Sadam Hussein je objavio svoju namjeru da neće prodavati naftu za dolare, nego za euro. Naime, 2001. godine je u optjecaj uvedena nova valuta Europske unije, koja sama po sebi predstavlja opasnost za Sjedinjene Države. Inicijativi Sadama se pridružila Malezija i neke druge azijske zemlje. Protiv nije bila ni Rusija, ali je nakon Jeljcinove liberalne “šok terapije” još uvijek bila slaba da utječe na međunarodne poslove.

Washington je shvatio prijetnju i pokrenuo neobjavljeni rat. U ožujku 2003. godine je pao režim Sadama Husseina, a Europa je sa svojim eurom nestala. Kapitulirala je i prihvatila ulogu “mlađeg brata” Sjedinjenih Američkih Država. No, Amerikanci ipak nisu mogli slaviti konačnu pobjedu i proglasiti “kraj povijesti”.

Inicijativa likvidiranog iračkog lidera, Sadama Husseina, pokazala se zaraznom. Naime, 2007. godine tadašnji iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad je izrazio želju da ne prodaje naftu za dolare. Tada ga nitko nije podržao. No, već 2009. godine u bilateralnoj trgovini dolar napuštaju Kuba, Bolivija, Venezuela, Honduras, Nikaragva i Ekvador. Neki vjeruju da je Huga Chaveza upravo to i stajalo života.

2011. godine dolazi na red pukovnik Gaddafi, koji je predložio stvaranje jedne afričke zemlje s arapsko-crnačkom populacijom od 200 milijuna ljudi. Ideju stvaranja jedinstvene zlatne valute – “zlatnog dinara”, kojeg je, uz zajednicu afričkih zemalja, promovirao Gaddafi, podržale su brojne arapske države i gotovo sve zemlje u Africi. Protivnici ideje su bili Južna Afrika i, naravno, Arapska liga.

Međutim, iako u začecima, sama ideja Gaddafija je u Sjedinjenim Državama i Europskoj uniji izazvala pravu pomutnju. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy je izjavio da “Libijci prijete financijskoj sigurnosti čovječanstva”. Libijski vođa nije slušao upozorenja, niti se obazirao na prijetnje. Rezultat je poznat. Gaddafi je ubijen, a u Libija danas vidimo samo ruševine i kaos.

Što se tiče Brazila, predsjednica Dilma Rousseff u okviru skupine BRICS aktivno promiče ideju napuštanja dolara u međusobnoj trgovini. Ništa manje nije aktivna Rusija s Kinom. Od 2014. godine Rusija za isporučeni plin prihvaća kineske juane, a njena valuta, rublja, koristi se u novoj Euroazijskoj ekonomskoj zajednici.

Za kraj spomenimo i Iran, koji danas, devet godina nakon Ahmadinedžada, donosi odluku ne samo da će naftu prodavati za euro, nego i da sva zamrznuta sredstva u dolarima želi natrag u eurima, što pojašnjava i bijes Washingtona i izmišljanje novih sankcija zbog iranskog balističkog programa, istog kakvog imaju brojne zemlje diljem svijeta.

Analitičari kažu da je ovo ozbiljan izazov za Washington i udar na carstvo petrodolara, a jednako misle i mnogi u Sjedinjenim Državama. Jasno je da su “ruska prijetnja” i “slobodna plovidba” samo izgovor kojim se prikriva strah od gubitka globalne hegemonije, koji je prisilio Pentagon, Bijelu kuću i Kongres da se, prije svega, potpunosti slože o militarizaciji istočnoeuropskih vazalskih država i Dalekog istoka, područja sukoba s dva “arhineprijatelja” američkog carstva – Rusije i Kine.

Uzme li s eu obzir jasan stav Rusije i Kine, a potom Irana, dijela zemalja Latinske Amerike, Egipta, Sirije i drugih, pitanje je hoće li ovaj potez polučiti željeni rezultat?
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

Rusija će poduzeti potrebne vojne mjere kao odgovor na porast prisustva snaga NATO-a u Europi, prije svega na istoku kontinenta, dok će odgovor Moskve biti adekvatan i učinkovit, izjavio je stalni predstavnik Rusije pri Savezu Aleksandar Gruška

On je ocijenio da “SAD nastavljaju pojačavaju svoje prisustvo u Europi, posebno kada je riječ o istočnom frontu”.

“Naravno da nećemo ostati pasivni promatrač, već ćemo poduzeti te vojne mjere koje smatramo nužnim kako bi kompenzirali pojačano prisustvo NATO snaga, koje pritom nije opravdano”, rekao je Gruška.

Govoreći o Ukrajini, on je također ocijenio da je NATO odigrao krajnje negativnu ulogu, podržavajući one koji žele da se konflikt riješi vojnim putem.

Upitan da li očekuje od varšavskog summita NATO-a bilo kakve korake u Ukrajini, Gruška je rekao toga neće biti jer je NATO već učinio sve što je mogao.

“Mi vidimo da se te kopnene snage koje su bile obučene od strane instruktora NATO-a rotiraju na liniji razdvajanja na jugoistoku Ukrajine. To pokazuje da je vojna opcija u glavama ukrajinskih vlasti i dalje postojeća, odnosno da je moguće da će željeti takozvani vojni revanš”, dodao je Gruška.

Prethodno su neimenovani američki dužnosnici najavili da će Pentagon razmjestiti oklopnu brigadu u istočnoj Europi u veljači sljedeće godine zbog, kako su naveli, “povećane agresivnosti Rusije”. Oklopnu brigadu, prema njihovim riječima, činit će oko 4.500 vojnika, kao i oklopna vozila, tenkovi i druga oprema.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Kada bi Amerika zaratila sa cijelim svijetom, na neprijatelje bi mogla poslati tisuće zrakoplova i helikoptera, vrhunsko oružje, desetine tisuća vojnika… Je li joj to dovoljno?

Što bi se dogodilo kad bi se Amerika našla u ratu sa cijelim svijetom? I to sa svima, ne samo sa svojim tradicionalnim neprijateljima, već i sa saveznicima, poput Velike Britanije, Francuske, Njemačke…

Ukratko, piše Business Insider, Amerika bi ih zgazila.

Za početak, Amerika ima najveću mornaricu na svijetu. Njihova je mornarica veća od osam ostalih najvećih mornarica zajedno.

Osim toga, američki brodovi su tehnološki najnapredniji, a u to nije uključena njihova obalna straža. Iako obalna straža nije klasična oružana snaga, oni bi im dali neprocjenjivu logistiku jer su opremljeni vrhunskom opremom za nadgledanje.

Američke zračne snage također su najmoćnije na svijetu. Trenutno imaju oko 14.000 zrakoplova i helikoptera. To je više nego što ih zajedno imaju sedam ostalih najvećih zračnih snaga.

Jedini na svijetu imaju borbeni zrakoplov F-22 pete generacije.

Vojska i mornarica imaju 9.000 tenkova, a uz to na tisuće napadačkih vozila koja se koriste u borbama protiv tenkova, a opremljeni su tehnologijom za ispaljivanje raketa na navođenje. Za to imaju podršku stotina helikoptera Apache i Cobra.

Posjeduju tehnički najnaprednije tenkove, kao što su Leopard i Merkava. Većina tenkova na svijetu starija je od američkih.

Napadači na Ameriku imali bi i problema s američkom kopnenom vojskom, koja se također smatra najnaprednijom na svijetu. Američki vojnici uskoro dobivaju puške s kojima mogu naciljati neprijatelja čak i kada su okruženi dimom. Drugim riječima, dobivaju oružje od kojeg se nitko ne može sakriti.

Tehnološka naprednost vrijedi i za njihove oklopne jedinice koje su opremljene vrhunskom opremom, a čak i tu rade na poboljšanjima.

Šanse da se neprijateljska vojska probije preko američkog tla tako su vrlo male, a čak i kada bi uspjeli ući duboko u Ameriku, marinci su u stanju u vrlo kratkom roku ukrcati svoje vojnike u zrakoplove i helikoptere i tisuće njih spustiti bilo gdje u Americi.

Sve to je američka vojska u stanju napraviti, a čak nismo došli do toga da bi u stanju teškog očaja Amerikanci posegli za nuklearnim oružjem.

Amerika je naime spremna pokrenuti nuklearni napad u slučaju masovnog okupljanja neprijateljskih snaga izvan gradova i opet – bilo gdje na svom tlu.

Rakete Minuteman III napravljene su tako da mogu gađati ciljeve daleko od američke obale, ali bi isto tako mogli potpuno uništiti kopnene snage kad bi ih ispalili u njihovom smjeru.

Rakete Trident koje koristi američka mornarica mogu se ispaljivati iz podmornica u Meksičkom zaljevu.

Uglavnom, američka vojska je toliko ispred ostalih država da je invazija na nju praktički nemoguća misija, završava Business Insider.

To se definitivno pokazalo i u Siriji. Moš mislit!
 
(express.hr/uredio:NoviSvjetskiPoredak.com)

AKO DO NJEGA DOĐE ZBOG SIRIJE – KAKO BI IZGLEDAO RUSKO-TURSKI RAT (bez nuklearnog oružja)?

“Rusija djeluje u Siriji na poziv njenog legitimnog rukovodstva. Dakle, zračni udari su također legitimni, a Turci i Saudijci neka vode računa da će – ako izvršen invaziju – njihove vojnike biti nemoguće razlikovati od terorista”.

Ovo, naravno, dodatno zaoštrava i komplicira cijelu situaciju. Ali, je li moguć makar ograničeni i neizravni rusko-turski rat na teritoriju Sirije? Da li će se Iran i Saudijci sudariti u Siriji?

Stvari će postati narednih dana. Možda čak vrlo brzo. A evo kakvim vojnim potencijalima – prema upravo objavljenom Globalnom indeksu vojne moći (Global Firepower Index, GFI) – sada raspolažu Moskva i Ankara. Uz napomenu da “indeks” nije uzeo u obzir ruski nuklearni arsenal.

Rusija je po vojnoj moći druga, odmah iza SAD, a Turska na desetom mjestu (ispred nje su još: Kina, Indija, Velika Britanija, Francuska, Južna Koreja, Njemačka i Japan).

Rusija ima nešto manje od 143 milijuna stanovnika, pa u slučaju rata može mobilizirati preko 69 milijuna ljudi. Sada u vojnoj službi ima 766.000 vojnika i časnika, a skoro 2.5 milijuna u rezervi.

Turska ima 81.6 milijuna stanovnika, a može mobilizira 41 milijuna. Sada ima vojsku sa 410.500 ljudi po oružjem, au rezervi – još 185,6 tisuća.

Rusija ima 15.398 tenkova – Turska 3.778.

Rusija ima 31.298 oklopnih transportera – Turska 7.550.

Rusija ima 5972 artiljerijskih samohotki – Turska 1.013.

Rusija ima 3.793 višecevni raketna bacača – Turska 811.

Rusija ima 3.429 zrakoplova i helikoptera – Turska 1.020.

Rusija ima 352 ratna broda – Turska 115.

Moskva u vojsku i obranu ulaže 60.4 milijarde dolara godišnje, a Turska – 18:15 milijardi.

Rusija ima 515.6 milijardi dolara u deviznim i rezervama zlata, a Turska – 117.6 milijardi.

(sputniknews.com/uredio:NSP)