Američki lovci pete generacije F-22 i F-35 nemaju nikakve šanse protiv ruskog T-50

LOCKHEED MARTIN NA IZLOŽBI U SINGAPURU TVRDIO DA T-50 NIJE AVION PETE GENERACIJE

Na aviosalonu Singapore Airshow 2016 , koji je u veljači održan u Singapuru, predstavnici tvrtke Lockheed Martin izveli su masivan napad na ruski lovac pete generacije T-50 (PAK FA).

Napad je bio informacijski. Čak, prije će biti da je to bio očajnički potez, jer je komercijalna situacija sa F-22 i F-35 izuzetno tužna. Naročito na inozemnom tržištu.

F-22 ne želi kupiti nijedna razumna vlada u svijetu zbog njegove fantastično visoke cijene. Taj lovac košta 411 milijuna dolara. Na njemu je izgorio čak i Pentagon.

Za američku avijaciju je naručeno 400 tih zrakoplova. Međutim, ugovor o nabavi je ubrzo smanjen na 187 letjelica. Zbog čega je 2011. godine obustavljena proizvodnja tog zrakoplova.

Situacija s F-35 nije ništa manje čudna. Taj lovac je znatno jeftiniji – njegova prosječna cijena je 120 milijuna dolara. Pentagon je, kada se zrakoplov pripremao za prvi let, naručio 2800 lovaca. Do danas je ta brojka smanjena na 2300.

Članice NATO-a namjeravaju kupiti ukupno 600 tih zrakoplova. Pri čemu su inozemni kupci, kako se kaže, uhvaćeni na udicu. Oni sada ne mogu odustati od kupnje tog lovca, čija reputacija opada iz godine u godinu. Stvar je u tome što je mnogo novca uloženo u razvoj aviona, pa bi sada bilo glupo da taj novac propadne.

A odustati od tako sumnjive kupnje htjeli bi mnogi, jer je F-35 već 5 godina, još od početka probne eksploatacije, i dalje poluproizvod. Uopće nije poznato, kada će postati borbeni stroj. Prije godinu dana obavljeno je posljednje testiranje F-35 .

Nakon čega se u zapisniku povjerenstva vidio ovakav izvještaj: “U cjelini, avion ostaje nezreo, a njegova eksploatacija se u značajnoj mjeri oslanja na konstantnu podršku proizvođača, što je neprihvatljivo prilikom izvođenja borbenih djelovanja. F-35 je i dalje ranjiv na balističku i induciranu pogonsku vatru iz svih vidova vojnih prijetnji izazvanih raketnim napadima. Rokovi prvih borbenih letova će vjerojatno biti odgođeni zbog problema sa softverskom jedinicom 2 V, koja je dizajnirana za upravljanje visokoprecizni oružjem AIM-120C , i za naknadno širenje na streljivo GBU -32/31 i GBU-12 “.

Do ovog trenutka, situacija se nije promijenila. Datum uvođenja ovog zrakoplova u naoružanje je i dalje nejasan. Konstruktori konstantno nešto prepravljaju i dorađuju.

Pokušaji Lockheed Martina da privućče inozemne kupce, kojima ne mogu uvrnuti ruku koristeći natovske mehanizme, nisu uspjeli. I tvrtka sa zavišću gleda kako indijsko Zrakoplovstvo zaključuje ugovore s ruskim koncernom “Suhoj” za zajednički razvoj izvozne modifikacije T-50, koja se zove FGFA (Fifth-Generation Fighter Aircraft ). A biti će isporučen Indiji u zajedničkom aranžmanu.

Indija će dobiti polovicu proizvedenih lovaca, odnosno – 125 jedinica.

Potpuno je jasno zašto je u ovoj situaciji tvrtka Lockheed Martin baš na međunarodnom salonu u Sngapuru, koji je okupio kupce iz različitih zemalja, pokušala poniziti razvoj “Suhoja”.

Sam potez je bio prilično grub. Ne ulazeći u usporedbu karakteristika, Amerikanci su izjavili da se T-50 ne može smatrati avionom pete generacije. Navodno, za ulazak u “klub pete generacije”, nije dovoljna mala radarska vidljivost T-50.

Bile su to prazne riječi ne baš kompetentnih ljudi. To jest, F-35 – je “standard” pete generacije (o F-22 Amerikanci šute, jer ga svejedno nitko neće kupiti ni pod kakvim okolnostima).

Još tvrde da se T-50 minimalno razlikuje od Su-35, koji je zrakoplov generacije 4 ++. I dodaju da imaju isti motor i elektronska oprema je slična – ne najmoćnija.

Počet ćemo od toga, da Su-35 zaslužuje pored četvorke još par pluseva. On raspolaže određenim karakteristikama aviona pete generacije. To jest, motor (kojim raspolaže i T-50) pruža mogućnost nadzvučnog leta u bezforsažnom režimu. On također raspolaže elektroničkim, a ne mehaničkim upravljanjem.

Ako usporedimo motore s točke gledišta superpokretljivosti (to je još jedan kriterij pete generacije), onda se kod F-35 i F-22 vektor potiska odbija u jednoj ravnini, a kod Su-35 i T-50 – u dvije. Ni tu se “amerikanci” ne mogu zvati petom generacijom. Pri čemu treba uzeti u obzir da će 2017. godine T-50 dobiti novi motor, koji za 15-25% nadilazi sadašnji – AL-41F1.

F-35 je na granici zahtjeva što se tiče bezforsažne brzine.

Po tehničkim karakteristikama, on je podzvučni. I sam predsjednik Lockheed Martin -a je na konferenciji za tisak uvjeravao sumnjičave novinare da njegova brzina iznosi 1,2 M. Kod Su-35 maksimalna bezforsažna brzina je – 1,1 M, a kod T-50 – 2,1 M, kod F-22 – 1,8 M.

Ovakva sporost “standarda pete generacije” objašnjena je činjenicom da je u cilju stvaranja univerzalnog aviona i za avijaciju i za mornaricu, avion “udebljan” “pa stoga ima značajno veći otpor zraka.

Ako usporedimo sredstva otkrivanja ciljeva i navođenja na njih, onda je, zaista, na T-50 i Su-35 instalirana ista optičko-lokacijska stanica OLS-50M, koja radi u vidljivom i infracrvenom području. To je naš najnoviji razvoj u ovom području.

Ona omogućava da se fiksiraju čak i stealth-ciljevi, nevidljivi za radare, udaljeni 80 kilometara. Dakle, američki nevidljivi avioni nisu nevidljivi za OLS i za kamere s visokom rezolucijom. Takav uređaj nema na F-22 . Na F-35 postoji. Ali, prema mišljenju stručnjaka, i ne samo ruskih, u zadanom području ruska tehnika nadilazi inozemne proizvođače.

Što se tiče trupnog radara, T-50 ima vlastiti, potpuno novi. To je stanica s aktivnom faznom antenskom rešetkom (Afar) N036 “Belka”. Kod dva “amerikanca” također postoji slični Afar. Ali, samo jedna. Na T-50 ih ima pet: frontalna (N036-01-1), dva na bokovima (N036B), i dvije raspoređene na vrhovima krila (N036L). To jest, avion je u stanju “gledati” na sve strane.

Potpuno je jasno će u doglednoj budućnosti T-50 biti moderniziran. A prvi na redu za pojačavanje aviona stoji radar sa ROFAR – radio optičkom faznom antenskom rešetkom. Njega, kao i “Belk” razvija koncern “Radio-elektroničke tehnologije” (Krete). Početkom 2018. godine trebao bi biti spreman probni model radara. Njegova serijska proizvodnja se može očekivati ​​početkom 20-ih.

Radio-optički radar će težiti upola manje, pri čemu će se njegove mogućnosti povećati desetak puta. To jest, radar će biti u mogućnosti prikazati jasnu sliku (trodimenzionalnu sliku, kako tvrde u Krete-u) objekta, udaljenog stotine kilometara. Štoviše, pojavit će se mogućnost skeniranja unutrašnjosti aviona.

Jednako impresivan rezultat je dalo korištenje teorijskih i praktičnih radova u području radiofotonike koja je počela prije samo 35 godina s uvođenjem optičko-elektronskih kabela. Korištenje novog načela za obradu primljenog signala metodom koherentne optike omogućuje višestruko povećanje širokopojasnosti radara. To će dovesti do toga, da će upotreba stealth-tehnologije postati potpuno besmislena.

Još jedna prednost, koja bi trebala da tijekom naredne godine pozicionirati avion T-50 kao najboljeg lovca na svijetu je – naoružanje.

Ruski oružari su specijalno za T-50 stvorili 12 novih vrsta visokopreciznih raketa zrak-zrak i zrak-zemlja, koje obuhvaćaju čitav spektar, kako po rasponu nanošenja udara, tako i po brzini i pokretljivosti zračnih ciljeva. Među njima postoje i jedinstvene rakete, sposobne samostalno naži i naciljati mete prilikom autonomnog ljeta.

Pri jednakom borbenom opterećenju, “amerikanci” imaju veliku prednost što se tiče raketa za borbu u zraku. F-22 raspolaže samo korektnim bombama za napad na kopnene mete. Međutim, oba “amerikanca” “u bliskoj borbu u zraku se ne osjećaju previše samopouzdano. Tijekom teorijskog modeliranja, utvrđeno je da F-35 u slučaju takvog oružanog sukoba, čak i protiv Su-35, ima tek 28% šansi da pobijedi. I u velikoj mjeri to je bilo predodređeno superiornošću naoružanja ruskog lovca.

I kao zaključak, navest ćemo čisto formalna istraživanja neovisne australske analitičke organizacije Air Power Australia , koja pokazuju, nazovimo je tako, veliku obmanu predstavnika tvrtke, koja proizvodi najskuplji lovački avion na svijetu.

Australci su proveli “reviziju” odgovarajućih reklamnih prospekata sa stvarnim stanjem stvari “amerikanaca” F-22 , F-35 , “Kineza” ” J-12 , i” Rusa “T-50. Van konkurencije je razmatran Su-35S. Princip je bio jednostavan. Postoji 14 kriterija za pripadnost zrakoplova petoj generaciji. Ako zrakoplov odgovara određenom kriteriju, njemu se dodaje jedan bod. U slučaju neodgovaranja – bod mu je oduzet.

Rezultati su bili iznenađujući za Lockheed Martin . T-50 – plus 8. F-22 i Su-35S – plus 2. J 12 – 0. F-35 – minus 8.

Mislim da nakon tako objektivne slike, Amerikanci ne bi trebalo tražiti nedostatke kod tuđih aviona, već razmisliti o svom zaostatku.

To jest, zaostatku za petom generacijom.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(fakti.org/uredio:NSP)