Indijski farmeri su oborili svjetski rekord po rastu obilne količine organske riže i drugih osnovnih prehrambenih namirnica, bez pomoći GMO-a – razotkrivajući mit koji kaže da su genetski modificirani organizmi jedini način da se okonča glad u svijetu

Poljoprivrednici u Indiji, u najsiromašnijoj državnoj pokrajni Bihar su posramili Monsantov, milijarde dolara vrijedan herbicid imajući jedan od najvećih prinosa ikada – nevjerojatnih 22,4 tone riže na samo jednom hektaru zemlje.

Prinosi usjeva koji ostvaruju indijski farmeri su jednostavno fenomenalni i postignuti su korištenjem prastarih, ali jednostavnih tehnika rasta kao što su korištenje domaćeg gnoja i nekorištenjem herbicida.

Poljoprivrednici u Indiji su potukli dugo držani rekord s ovom tehnikom organskog rasta. Jedan kineski poljoprivredni znanstvenik, Yuan Longping, uzgojio je 19.4 tona riže, ali indijski seljaci su ga potukli sa svojih 22,4 tona prinosa.

Znanstvenici koje financira Svjetska banka u Međunarodnm institutu za proučavanje riže na Filipinima su potučeni, zajedno s prinosima genetski modificiranih usjeva multi-nacionalnih društava u SAD-u i u Europi.

Sumant Kumar i mnogi njegovi prijatelji u susjednim selima pokrajne Bihar, poznate najsiromašnija pokrajna u Indiji, morali je dokazati svoje nevjerojatne rezultate stručnjacima Sveučilišta, koji su ih optužli za varanje sustava.

Kumar je svoj uspjeh bazirao na SRI-u, pristupu u razvoju usjeva koji se razvio u Francuskoj u 1960-ih za vrijeme oskudice sjemena. SRI Sustav (System of Rice Intensification) ima za cilj proizvesti više od manje – i tako je napravio.

Kumar je stavio sljedeće elemente u praksu da bi dobio zrna riže toliko velika da je šokirao domaće poljoprivrednike i stručnjake:

1. Sadnice su transplantirane u mladoj dobi, u obliku pojedinačnih sjemenki, umjesto u skupinama.
2. Širi razmak biljaka je provedena pomoću kvadratnog uzorka.
3. Tlo koje se koristi je vlažno, ali ne i potopljeno, kao u tradicionalnom uzgoju riže.
4. Samo organska gnojiva se koriste.
5. Prakticira se rotacija sjemena.

Ove tehnike omogućuju poljoprivrednicima da posade više na manje površina i dobiju veći prinos, i sve to bez pribjegavanja više cijene, naknade za GM sjeme ili korištenje herbicida na bazi glifosata.

SRI tehnika također drastično smanjuje ovisnost seljaka o vanjskom, industrijskom faktoru, a također im omogućava da se prilagode svojim lokalnim klimatskim uvjetima i specifičnim poljoprivrednim izazovima.

Kumarov uspjeh nije jednokratan, ili ograničen na jednog seljaka. Njegovi prijatelji u selu Darveshpura su svi zabilježili preko 17 tona riže po hektaru, i mnogi drugi u lokalnim selima su udvostručili svoje uobičajene prinose u posljednjih nekoliko godina.

Sa obaranjem rekorda u prinosu, Kumar i njegove kolege su razbili ciklus siromaštva, ovisnosti o biotehnološkim tvrtkama, te pružili organsku, zdravu hranu tisućama ljudi.

Inspiriran Kumarovim uspjehom, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Joseph Stiglitz je posjetio okrug Nalanda i prepoznao potencijal ove metode organskog uzgoja, govoreći seljanima da su “bolji od znanstvenika.”

Uz sve to, “indijski seljaci su mnogo bolji nego znanstvenici biotehnologije”, koji su prodali svijet laž da “ne mogu nahraniti mase bez Monsanta, njegovog patentiranog sjemena i najprodavanijih kemikalija.”

Kumar je samo pokazao da se svijet može sam nahraniti vrlo dobro, hvala na pitanju – organski.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Otkrivamo vam 8 piva koje se nalaze u barovima i koje bi trebali prestati odmah piti

Mnogi od nas izabiru ono što jedu vrlo pažljivo, ili barem posvete malo pozornost na to. 

No, kada su u pitanju pića, pogotovo alkoholna pića, činimo vrlo malo po pitanju koja su pića najbolja za naše zdravlje. To je velika pogreška. 

Sav posao u očuvanju zdravlja vašeg tijela može biti uništen u jednom vikendu. Dok se za hranu i bezalkoholna pića traži popis njihovih sastojaka koji se prate od strane FDA, pivo ne spada u tu kategoriju. 

Industrija alkohola lobira godinama kako bi izbjegla etiketiranje svojih sastojaka. Neki da bi zaštitili svoje recepte, no većina – da bi sakrila štetne sastojke.

Ovdje je popis nekih štetnih sastojaka koji se obično nalaze u pivu:

• GMO kukuruzni sirup
• GMO kukuruz
• Visoko fruktozni kukuruzni sirup – HFCS
• Riblji mjehur
• Propilen glikol
• Mononatrijev glutamat (MSG)
• Prirodni Okusi
• GMO Šećeri
• Caramel boja
• Boja dobivena od kukaca
  
• Karagenan
• BPA
• I još puno toga!

1. NEWCASTLE BROWN ALE

Newcastlesko pivo je utvrđeno da sadrži karamel boje. Klasa 3 i 4 karamele boje se sastoe od amonijaka, koji je klasificiran kao kancerogen. Iako je alkohol sam po sebi karcinogen, konzumiranje u umjerenim količinama može  smanjiti vaše šanse na razvoj raka. Međutim, dodani kancerogeni će imati suprotan učinak.

2. BUDWEISER

Jedan od najpopularnijih piva, ili možda najreklamiranijih je Budweiser. Budweiser sadrži genetski modificirani (GMO) kukuruz. U 2007. Greenpeace je otkrio eksperimentalnu GMO rižu u pivu Anheuser-Busch (Budweiser).

3. CORONA EXTRA

Mi zasigurno volimi svi reklame za pivu Corona. One su tako mirne i opuštajući. To je trajalo do tada kada smo saznali da ovo pivo sadrži GMO kukuruzni sirup i propilen glikol. Propilen glikol je kontroverzna kemikalija, i može biti potencijalno štetna za vaše zdravlje.

4. MILLER LITE

Ovo je još jedno vrlo popularna pivo u Americi koja sadrži GMO. Miller Lite sadrži GMO kukuruz i kukuruzni sirup. Sada je “GMO vrijeme” za pivu.

5. MICHELOB ULTRA

Manje popularna, ali još uvijek dostupna Michelob piva, koju treba eliminirati iz svog izbora. U ovom pivu je nađeno da sadrži genetički modificirani zaslađivač (GMO dekstrozu).

6. GUINNESS

Guinness je često hvaljen radi svoje glatkoće. Međutim, nekoliko istraživanja je pokazalo da su Guinness sastojci su vrlo uznemirujući. Pivo sadrži riblji mjehur, sastojak koji dolazi iz ribljeg mjehura i visoko fruktozni kukuruzni sirup. Visoko fruktozni kukuruzni sirup je odavno zabranjen u mnogim  trgovinama i pićima.

7. COORS LIGHT

Coors svjetlo pivo je napitak koji je vrlo popularan u barovima i među studentima. Uglavnom, jer je jeftin. Pivo sadrži GMO kukuruzni sirup.

8. PABST BLUE RIBBON

Pabst Blue Ribbon sadrži GMO kukuruz i GMO kukuruzni sirup.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Jamie Oliver se opasno zamjerio prehrambenim korporacijama kada je prije desetak godina “ušao” u škole i javne ustanove čije prehrambene navike su se sastojale od čipsa, pommes fritesa i čokoladnog mlijeka

On je sastavio je listu od 14 namirnica na kojoj se nalaze i namirnice koje svakodnevno koristite poput jaja, češnjaka i svježeg voća.

U okviru svoje nove TV emisije “Jamieva super hrana” poznati kuhar otputovao je u Kostariku, Japan i Grčku kako bi istražio koja prehrana je najbolja za one koji žele doživjeti stotu.

Sastavio je listu od 14 namirnica na kojoj se nalaze i namirnice koje svakodnevno koristite poput jaja, češnjaka i svježeg voća, piše Independent.

“Nije sve u goji bobicama i zelenim napicima. Važno je pametno kuhanje s jednostavnim namirnicama. U zemljama koje sam posjetio koriste se skromni sastojci za pripremanje nekih od najjednostavnijih i najukusnijih jela koje sam ikada probao”, rekao je Jamie.

Za dugovječnost važno je hraniti se zdravo, izbjegavati crveno meso, piti više vode i obilnije doručkovati.

“Kada sam krenuo na put oko svijeta kako bih pronašao ljude koji žive najduže i najproduktivniji su, otkrio sam da svi oni obilno doručkuju”, objasnio je Jamie.

Njegova lista namirnica za dugovječnost izgleda ovako:

1. Jaja
2. Kozije mlijeko (feta)
3. Riba
4. Slatki krumpir
5. Divlje zelje i bilje
6. Tofu
7. Orasi
8. Crni grah
9. Svježe voće
10. Morska trava
11. Divlja riža
12. Češnjak
13. Škampi
14. Čili
 
(kurir.rs/uredio:nsp)

Izbjegavajući šećer, često ćemo se naći u nedoumici koja od prirodnih sladila odabrati. Naime, iako su prirodna, nisu sva potpuno zdrava za organizam. Neka su jednako slatka i štetna, i mogu poslužiti samo kao zamjena, no neka ipak mogu donijeti velike zdravstvene prednosti

Prirodna sladila bez kalorija:

Brazein – protein ekstrahiran iz voća drveta Oubli u zapadnoj Africi. Slađi je od šećera do 2000 puta, sadrži četiri kalorije po gramu, no zbog njegove će slatkoće bilo koja porcija hrane sadržavati gotovo nula kalorija. Odličnog je okusa, toplinski je vrlo stabilan, topiv je u vodi i pH stabilan, te je stoga pogodan za kuhanje. Ima sinergistički učinak ako miješa sa Stevijom. Izuzetno pogodan za dijabetičare.

Luo Han Guo – ekstrakt voća Siraitia grosvenorii porijeklom iz južne Kine i sjevernog Tajlanda, gdje se koristi već 800 godina. Sadrži važne antioksidanse te se koristi i u liječenju. 300 puta je slađi od šećera te ga treba miješati sa sredstvima za povećavanje volumena, ako se koristi kao stolni zaslađivač kako bi se mogla izmjeriti potrebna količina. Toplinski je stabilan, s dugim rokom trajanja, te je pogodan za kuhanje i pečenje.

Stevija – biljka porijeklom iz Južne Amerike, čiji su listovi oko 30 puta slađi od šećera. Slatkoća dolazi iz njena dva spoja – steviozida i rebaudiozida, koji su i do 300 puta slađi od šećera. Od ova dva spoja, rebaudiozid je slađi i ima manje razvijen naknadni okus. Toplinski je stabilna.

Kurkulin – protein iz ploda biljke Curculigo latifolia iz Malezije. 500 puta je slađi od šećera. Vjeruje se da utječe na nepce na dva načina – registrira se kao molekula na receptorima koji identificiraju slatkoću, ali se hvata i na receptore za kiselo gdje mijenja signal u slatki okus. Ovaj učinak traje oko 10 minuta, i može biti od pomoći kada je potrebno promijeniti neugodne okuse u ugodne, primjerice nakon uzimanja lijekova ili kemoterapije. Nije toplinski stabilan.

Glicirizin – prirodno sladilo koje se dobiva iz korijena sladića i 50 puta je slađe od šećera. Ima vrlo jak okus pa se ne koristi zasebno, a budući da je toplinski stabilan, koristi se u kuhanju, liječenju, zubnim pastama te konditorskoj industriji. Posjeduje ljekovita svojstva, ali ga treba koristiti u umjerenim količinama, do 100 mg na dan.

Mirakulin – protein bobica biljke Synsepalum dulcificu iz zapadne Afrike. Ne koristi se još uvijek kao sladilo, iako ima taj potencijal. Djeluje isto kao kurkulin te mijenja okuse iz kiselog u slatko.

Monelin – protein iz ploda zapadnoafričkog grma Dioscoreophyllum cumminsii. 1500 puta je slađi od šećera i prikladan je kao stolni zaslađivač budući da nije toplinski stabilan.

Pentadin – također protein iz voća drveta Oubli, samo što je 500 puta slađi od šećera. Nije toliko popularan kao brazein, iako ima slične karakteristike.

Taumatin – protein iz voća biljke Thaumatococcus daniellii iz zapadne Afrike. Ne koristi se isključivo kao sladilo, iako je 2000 puta slađi od šećera, već i kao sredstvo za modifikaciju i jačanje okusa. Okus se znatno razlikuje od šećera, toplinski je stabilan, topiv je u vodi i stabilan je u kiselim uvjetima.

Niti jedno od ovih prirodnih sladila nije štetno za zube, a kao najbolja se ističu Brazein, Stevija i Luo Han Guo.

Kalorična prirodna sladila:

Yacon sirup -  radi se od gomoljastog korijenja biljke Yacon koja raste u Peruu, ali se može uzgajati i drugdje. Korijenje sadrži fruktooligosaharide (FOS), vrstu topivih vlakana te inulin i malu količinu običnog šećera. Tijelo FOS šećere tretira kao topiva vlakna stoga oni u crijevima pružaju blagotvorno djelovanje, a osim toga, promiču fermentaciju korisnih bakterija u crijevima. Slijedom toga, daju samo oko trećine kalorija šećera. Još jedna velika prednost je gotovo nula glikemijski indeks (GI), što ga čini pogodnim za dijabetičare. Uz sve to, yacon sirup regulira šećer u krvi, razinu inzulina te poboljšava razine kolesterola. Sirup je vrlo ugodnog okusa te je upola manje sladak od meda ili javorovog sirupa. Iako pripada u sladila, češće se koristi zbog svojih zdravstvenih prednosti. Predstavlja jedino istinsko sirovo, organsko, prirodno, nisko kalorijsko sladilo izrazito niskog GI te je stoga prikladan za dijabetičare.

Šećer kokosove palme – granulirani šećer koji se radi od cvjetova kokosovih palmi. Vrlo je ugodnog okusa, sasvim različitog od običnog smeđeg šećera. Sadrži minerale i vitamine te manji GI od običnog šećera. Sastoji se od saharoze s manjim količinama glukoze i fruktoze. U ekstrahiranju se ne koriste kemikalije i predstavlja prirodan, ne rafinirani šećer. Također se mogu koristiti cvjetovi obične palme ili datulja.

Med – prirodan proizvod koji se sastoji uglavnom od fruktoze i glukoze, uz manje količine drugih šećera i vode. Ima brojna ljekovita svojstva.

Sirup ječmenog slada – proizvodi se od proklijalog zrna ječma, ugodnog je okusa i upola je manje sladak od meda. Sadrži neke minerale i vitamine i nema kemikalija. Iako sadrži oko 60% maltoze koja ima visoki GI, pomaže smanjiti cjelokupni GI ječmenog slada uz pomoć sadržaja topljivih vlakana. Stoga je njegov GI manji od običnog šećera.

Sirup smeđe riže – dobiva se vrenjem kuhane smeđe riže. Ima ugodan blago sladak okus i upola je manje sladak od meda. Ima niži GI od običnog šećera. Sadrži neke minerale i vitamine te oko 50% maltoze. Budući da nije jako sladak, potrebno ga je više, s posljedicom glikemijskog opterećenja i kalorijskom vrijednosti. Zbog mogućeg sadržaja arsena, treba ga uzimati s oprezom.

Melasa – gusti sirup koji nastaje kao ostatak nakon kristalizacije u postupku proizvodnje šećera. Bogat je vitaminom B te magnezijem, željezom, kalcijem, bakrom, cinkom i kalijem. Sadrži i fenolne polisaharide koji imaju vrlo blagotvoran učinak na crijeva i imunološki sustav te linolensku kiselinu koja ima antitumorski učinak. Sadrži 20% fruktoze i ako se ne može smatrati zdravom hranom, ima svoje prednosti ako se uzima u malim količinama.

Sok šećerne trske – tekućina koja se dobiva drobljenjem šećerne trske i sastoji se uglavnom od saharoze i vode. Ima nešto nutrijenata, ali nema vlakana. Ne može se koristiti u kuhanju ili kao sladilo, ali uz dodatak limuna ili đumbira može se koristiti kao sok i u tom smislu je bolji od običnog šećera.

Javorov sirup  – dobiva se od javorovog soka, a sastoji se uglavnom od saharoze i vode, s nekim mineralima i vitaminima. Sladak je jednako kao i obični šećer, s nešto manjim GI. Koristi se kao sladilo i u kuhanju. Nema ljekovitih svojstava kao med, ali je odličnog okusa. U pripravi se ne koriste kemikalije.

Sirup od sirka – radi se od žitarice sirak, koja je prirodno bogata šećerom. Postupak proizvodnje je vrlo sličan onom kod šećerne trske te se iz stabljike izvlači sok koji se filtrira i kuha u sirup. Sladak je kao i običan šećer, ugodnog, ali malo kiselkastog okusa. Može se koristiti kao stolno sladilo, ali i za kuhanje. Sadrži neke vitamine i minerale i u procesu proizvodnje se ne koriste nikakve kemikalije. Većinu šećera čini saharoza.

Agava sirup – sirup koji se dobiva iz Agave, sadrži 92% fruktoze. Odličnog je ukusa i toplinski je stabilan. Fruktoza metabolizira u jetri, a velike količine mogu dovesti do cijelog niza problema, uključujući i metabolički sindrom. Može imati veliki utjecaj na apetit i dovesti do prejedanja. Ono što je dostupno na tržištu je većinom proizvedeno od škroba iz korijena, a ne iz jezgre. Sastoji od ugljikohidrata (50% inulina i 50% škroba) i nije jako sladak. Ovaj ekstrakt se zatim filtrira, zagrijava i podvrgava hidrolizi, često pomoću GM enzima. Proces može koristiti nagrizajuće kiseline, pročistače i kemikalije za filtriranje za proizvodnju visoko rafiniranog proizvoda, koji gotovo da nema hranjivih tvari. Preporuka – izbjegavati!

Ova sladila, osim yacon sirupa, nisu prikladna za dijabetičare i predstavljaju samo zamjenu za šećer, nikako nadopunu. Štetni su za zube. Najbolji izbor predstavljaju yacon sirup, med i šećer kokosove palme.
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

Riža je druga najpopularnija namirnica, nakon pšenice, kojom se hrani polovica svijeta

Iako je zdrava, posebno što nema glutena, ona sadrži visoke razine arsena čija akumulacija u organizmu može izazvati ozbiljne posljedice.

No, postoji način kako da zadržite rižu u svojoj ishrani, bez da unosite pretjerane količine arsena.

Prehrambene vrijednosti riže se očituju kroz njezinu visoku energetsku vrijednosti te niske vrijednosti masnoće, bjelančevina, kolesterola i natrija.

Osim toga, riža ne sadrži gluten te stoga ne može izazvati alergijske posljedice. Sadrži osam esencijalnih aminokiselina, te pantotensku kiselinu, tiamin, niacin, vitamin B6, riboflavin, mangan, selen, fosfor, cink, magnezij i željezo. Naravno, u tom smislu je zdravija smeđa riža jer sadrži i ovojnicu u kojoj se nalazi najveći dio nutritivne vrijednosti. No upravo u tome leži najveći problem – arsen.

Otkuda taj sav arsen dolazi?

Postoje dvije vrste arsena, organski i anorganski. Izlaganje organskom se smatra manje toksičnim od izloženosti anorganskom arsenu, a upravo smo njemu najviše izloženi. Konstantna izloženost je povezana s razvojem mnogih bolesti poput dijabetesa, kardiovaskularnih i reproduktivnih bolesti, ugrožavanjem imunološkog sustava i pojavom raka.

Mnoge žitarice upijaju arsen iz tla, vode i pesticida, no riža, za razliku od drugih žitarica, apsorbira najviše. Nažalost, isto se događa i s organski uzgojenom rižom koja se ne tretira pesticidima. Veće količine arsena će se pronaći u smeđoj riži, nego u bijeloj, jer se više arsena nalazi se u vanjskim slojevima zrna.

Kako se riješiti arsena iz riže

Budući da je mnogima riža omiljeno jelo kojeg se neće odreći čak ni zbog ove činjenice, znanstvenici predlažu jednu metodu kako smanjiti količinu arsena u riži koja se uobičajenim kuhanjem ne gubi. Naime, potrebno je kroz proces kuhanja nekoliko puta isprati rižu toplom vodom kako bi se arsen isprao koliko god je to moguće.

Na temelju ranijih ispitivanja, znanstvenici su znali da razina arsena pada kada se riža temeljito opere i kuha u velikoj količini vode.

Ova metoda pomaže čak i kad voda od kuhanja sadrži arsen te smanjuje njegove razine čak za 57% u omjeru od 12 dijelova vode na jedan dio riže. Na ovaj način su dokazali da je arsen u vodi “mobilan” i da se na taj može ukloniti.

Zatim su isprobali i druge metode – kuhali su rižu u aparatu koji neprestano kondenzira paru, za dobivanje destilirane tople vode, te u običnom aparatu za kavu koji omogućava da voda od kuhanja izlazi. Ispitivanje riže prije i poslije kuhanja pokazalo je da se kuhanjem riže u aparatu za kavu uklanja oko polovice sadržaja arsena dok kuhanje u laboratorijskom aparatu uklanja čak 70 do 85%, ovisno o vrsti riže.

Naravno, znanstvenici ne očekuju da će ljudi kuhati rižu u aparatu za kavu, već su htjeli pokazati da se na razne načine može smanjiti razine arsena u riži, a osim toga, potaknuti razvoj posebnih kuhala.

U svakom slučaju, ovaj rad omogućava ljudima, ali i industrijama da pronađu način kako smanjiti izloženost arsenu, a posebno je to važno kod dječje hrane koja obiluje rižom.

Dugoročno gledano, najbolji put za smanjivanje razina arsena u riži će biti pomoću uzgajanja sorti otpornijih na apsorpciju arsena te poboljšavanje uzgoja.
 
VIDEO: Kako se riješiti arsena iz riže
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Gljive ne samo da su vrhunska poslastica, one u narodu slove kao zamjena za meso. Bogat su izvor mineralnih tvari, vlakana, aromatskih spojeva, vitamina B kompleksa, te bjelančevina koje sadrže gotovo sve bitne aminokiseline

Također sadrže vrlo malo masti, bez kolesterola su, kao i kalorija i glutena. Osim toga, one su veliki izvor vitamina D. No njihova funkcija nije samo prehrambena, njihova moguća namjena ide iznad svih naših očekivanja. Mnoge od njih imaju mogućnost velikog utjecaja u liječenju, ali i djelovanju na okoliš, pa i na planete na kojima je potencijalno moguć život ljudi.
Tako, naime, tvrdi Paul Stamets, mikolog koji proučava svijet gljiva već više od trideset godina.

On je i autor mnogih knjiga i radova, te smatra da gljive, između ostalog, mogu itekako pomoći:

• u filtraciji otpadnih voda čisteći nitrate, endokrine disruptore i ostatke farmaceustkih lijekova,
• u rješavanju problema s insektima kao ciljani, neškodljivi pesticid,
• u pošumljavanju, jer sadnja simbiotskih gljiva ubrzava rast mlade šume,
• u poljoprivredi, gdje dodavanje mikoriznih gljiva na tlo može poboljšati prinose, bez potrebe za toksičnim kemijskim gnojivima,
• u prehrani u izbjegličkim kampovima, zbog svog lakog uzgoja i brzog rasta,
• kao biogorivo, jer uzgoj gljiva zahtijeva daleko manje tla i drugih resursa od najčešće uzgajanih usjeva za ovu svrhu,
• u čišćenju zona zahvaćenih radijacijom, jer gljive imaju veliku sposobnost upijanja teških metala,
• u liječenju, jer gljive zbog svojih svojstava mogu pružiti nove lijekove za liječenje bakterijskih, virusnih i kancerogenih oboljenja.

Stames ne pripada niti jednoj akademskoj zajednici ili instituciji, pa sva svoja istraživanja financira sam, a novac prikuplja putem svoje kompanije “Fungi Perfecti”, koja se bavi prodajom ljekovitih i gurmanskih gljiva kao i priborom za uzgoj te svime što ide uz to.

No, ovog entuzijastu nitko ne smatra čudakom, dapače, njegove ideje su naišle na odobravanje kod znanstvenika, ekologa, inženjera i državnih dužnosnika. Surađuje kao urednik u časopisu za ljekovite gljive, kao savjetnik na Sveučilištu u Tusconu, Arizona, a također je i uključen u razne kliničke studije koje proučavaju ljekovite učinke gljiva na rak i HIV.

Vlasnik je mnogih patenata za antivirusna, pesticidna i ljekovita svojstva micelija gljiva, a njegov rad je prozvan pionirskim i vizionarskim. Zagovornik je i permakulture i smatra da se gljive ne koriste dovoljno u ovom uzgoju. Njegova česta uzrečica je: “Put u budućnost je put micelija“.

Evolucijska uloga gljiva

Stametsova ideja je i da su naša tijela i naša okolina, staništa s imunološkim sustavom, a gljive su most između njih, a to mišljenje ima čvrsto uporište u biologiji. Na evolucijskom stablu, životinje i carstvo gljiva niču iz iste grane, dijeleći se jedni od drugih dugo nakon što su se odijelili od biljaka. Gljive udružuju živote biljaka, životinja i same Zemlje na neke vrlo konkretne načine.

Od oko 1,5 milijuna vrsta gljiva, svi ovi organizmi dijele neke osnovne zajedničke crte sa životinjama: oni udišu kisik i izdišu ugljični dioksid, kao i mi, i osjetljivi su na mnoge iste bakterije. Poput nas, oni dobivaju svoju energiju konzumirajući druge oblike života, umjesto fotosintezom. No tijelo gljiva se radikalno razlikuje od životinja.

Kvasci su jednostanični, dok plijesni i makrofungi poprimaju oblik micelija, mreže poput končane membrane, od kojih svaka ima debljinu jedne stanice a koja može nastaniti trulu naranču, infiltrirati hektare šume ili se udružiti s drugima kako bi nastala gljiva. Miceliji apsorbiraju hranjive tvari iz okoline i mogu brzo promijeniti svoje obrasce rasta i druga ponašanja kao odgovor na okoliš, stoga on smatra da gljive posjeduju staničnu inteligenciju.

Njihova uloga u nastajanju tla je neizmjerna, kada su gljive nastanile tlo prije više milijardi godina, neke su postale ključ za stvaranje tla. Njihovi miceliji su izlučivali enzime i kiseline koji su pretvarali stijene u biološki dostupne minerale i dugolančane molekule organskih tvari u probavljivi oblik.

Miceliji su držali tlo zajedno, pomogli su da ono zadrži vodu i da svoje hranjive tvari stavi na raspolaganje vegetaciji. Udruženi rad biljaka, životinja, gljiva i tla traje i dalje, neke gljivice doprinose biljkama tako da prodiru u korijene te donose dušik i mineralne soli, u zamjenu za šećere iz biljke. Životinje jedu gljive, a zauzvrat šire njihove spore. Za obranu od patogena, gljive su razvile spojeve s antibakterijskim i antivirusnim svojstvima, što koristi ljudima u liječenju, odličan primjer je Alexander Fleming i njegov penicilin. Također, neke gljive mogu uništiti insekte, uključujući i one koji su štetni za nas.

Tisućama godina, ljudi su se koristili mikrogljivicama (plijesni i kvasci) za stvaranje jestive hrane poput kruha, sira ili vina, no Stamets smatra da su makrogljivice nepravedno zapostavljene iako doista mogu promijeniti svijet.

Kako je Paul Stamets krenuo na put micelija

Rođen je 1955. u Salemu, Ohio. Već u djetinjstvu je eksperimentirao u podrumu svoje kuće gdje je imao mali laboratorij. Zbog sramežljivosti i mucanja, oduvijek se osjećao kao da ne pripada među ostalu djecu i često se izolirao.

Tijekom mladosti, dok je pohađao koledž, često je lutao po šumi van kampusa. Tu je i po prvi put probao halucinogenu gljivu, te se popeo na drvo, no zbog omamljenosti nije uspio sići. Započela je snažna oluja, a on je sjedio u krošnji i kada je grom udario sasvim blizu shvatio je da može umrijeti u svakom trenutku, no prizor je bio nevjerojatan i osjetio se dijelom šume i svemira kao nikada prije. Razmišljao je o svom životu i kako da ga promijeni, i tada je sam sebi kao mantru ponavljao – Paul, prestani mucati.

Nevrijeme se smirilo, krenuo je kući i putem je u razgovoru s djevojkom, čija je privlačnost izazivala mucanje, progovorio sasvim razgovjetno i tečno. Tada se zainteresirao za gljive, te ih je počeo proučavati, odlučio je postati mikolog i upisao se na državni koledž Evergreen u Olimpiji, Washington. Iako Evergreen nije imao odjel mikologije, Michael Beug, kemičar za okoliš, ponudio je tečaj o gljivama, i Stamets ga je nagovorio da mu postane savjetnik. Beug je morao intezivirati svoja mikološka istraživanja kao bi održao korak sa svojim studentom. Diplomirao je i ostao raditi na Evergreenu kao pomoćni profesor te je pokrenuo vlastiti posao – Fungi Perfecti. Tu je započeo s laboratorijskim istraživanjima i kultiviranjem gljiva, kupio je komad zemlje u blizini i počeo je otkrivati snagu i mogućnosti svijeta makrogljiva.

Na vrlo zapušteno zemljište s nekoliko ruševnih kuća i par krava, ubrzo je stiglo šerifovo upozorenje da mora izgraditi novi sustav kanalizacije budući da njegova loša kanalizacija kontaminira obližnje uzgajalište kamenica bakterijom E.Coli. Kako nije imao novaca za novi sustav, pomislio je da milceliji gljiva mogu funkcionirati kao prirodni filter, to je mislio još od kada je prvi put vidio njegovu mikroskopsku strukturu.

Potvrdio je svoju teoriju testiranjem micelija različitih vrsta za upijanje na fakultetu, sve su vrste bile učinkovitije od pamuka, a također je znao da miceliji luče antibakterijske spojeve te je odlučio provesti test na terenu. Pokus je uspio savršeno – u udubinu gdje se stvarala kontaminirana močvara, ubacio je nekoliko trupaca, prekrio ih supstratom s micelijem i uskoro je imao prvu berbu ukusnih Ferijevih vitičarki, a godinu dana nakon sadnje, septički sustav više nije bio izvor onečišćenja; razina fekalnih bakterija je bila sto puta manja.

Za njegov uspjeh su saznali tehničari iz tvrtke za bioobnovu, Enviros, pa su zamolili za savjet kako da očiste tlo onečišćeno naftom. U to vrijeme, mnogi stručnjaci su polagali nade u bakteriju koja se hrani ugljikovodicima, no one nisu djelovale baš savršeno. Nekoliko znanstvenika je umjesto toga eksperimentiralo s gljivama, jer se znalo da određene gljive i plijesni mogu jesti lignin iz drva te pomoću enzima pretvarati složene ugljikovodike u hranjivih ugljikohidrate.

Plijesni također ponekad koloniziraju spremnike za gorivo, gdje koriste te iste enzime za konzumaciju naftnih derivata. U laboratoriju, plijesan Phanerochaete chrysoporium pokazala se dobrom u probavljanju nafte, no pod vanjskim uvjetima nije baš učinkovita, stoga je Stamets predložio da pokušaju s bukovačom (Pleurotus ostreatus), koja može rasti gotovo bilo gdje. Poslao im je plodišta bukovače, koja su tehničari zalili s naftom, i ona je većinom konzumirana kroz tri tjedna, a gljive su nesmetano rasle. Na žalost, Enviros je bankrotirao prije nego li se posao mogao nastaviti dalje.

U međuvremenu, Stamets je počelo instalirati eksperimentalne micelijske sustave za filtriranje otpadnih voda i za ostale poljoprivrednike, te je svoju metodu poučavao i u časopisima za zaštitu okoliša, a 1996. je započeo suradnju s Battelle Memorijalnim institutom, poznatom po tehnološkim rješenjima energije i zaštiti okoliša. Započeli su laboratorijski rad kako povećali učinkovitost gljiva u čišćenju od naftnih zagađenja, testirajući razne sojeve bukovača. 1998., započeli su terenski eksperiment gdje su koristili tlo zagađeno dizelskim gorivom u koncentraciji sličnoj onoj kakva se dogodila na plažama Aljaske nakon izlijevanja nafte.

Postojale su 4 naftne mrlje, jedna je tretirana micelijem, dvije s bakterijskim kulturama, a jedna je ostavljena kao kontrolna. Nakon četiri tjedna, uzorak s micelijem je postao svijetlo smeđ, slatkog mirisa i bio je pun gljiva. Insekti su se hranili tim gljivama, što je privuklo ptice, koje su vjerojatno ispustile razno sjeme te je nakon devet tjedana ovaj uzorak bio prepun biljaka u cvatu. Ugljikovodik je pao na manje od 200 ppm, a ostali uzorci su ostali tamni, smrdljivi i bez života. Ovo je bio neupitan dokaz o mogućnostima gljiva u čišćenju zagađenja iz okoliša.

Od tada, Stamets je postao opsjednut mogućnostima “miko-obnove“, kako on to naziva, što obuhvaća radove drugih istraživača, kao i njegove vlastite u područjima filtracije, sanacije, šumarstva i biopesticidne zaštite (mycofiltration, mycoremediation, mycoforestry i mycopesticides – njegove vlastite kovanice). Počeo je gomilati genetsku knjižnicu stotina sojeva gljiva koje bi se mogle koristiti za liječenje ljudi i okoliša.

Uspjesi su se i dalje nizali, na zahtjev EPA-e izumio je jutenu cijev punjenu bukovačama koja pluta, za uklanjanje naftnih mrlja s površine mora. Istraživači s Battellea su također testirali njegove gljivične sojeve protiv neurotoksina i našli su da je jedna sorta psilocibina vrlo učinkovita u poništavanju učinaka VX nervnog plina. Odlične uspjehe je postigao i u pošumljavanju dodavanjem mikoriznih gljiva u tlo te u sprječavanju stvaranja mulja i zagađenja zbog začepljenih potoka na starim šumskim putovima.

Veliki odjek postigao je sa svojom “Life Box” kartonskom kutijom koja je impregnirana sa sjemenjem drveća i mikoriznim gljivama. Ova jednostavna, a genijalna ideja ima namjenu pošumljavanja planete u svrhu poboljšanja kvalitete života. Kutija se pokida na manje komade, koji se smoče vodom, ostave neko vrijeme da odstoje, te se stave u zemlju i kroz kratko vrijeme pojavit će se mlade sadnice drveća.

Suočen s pojavom mrava u svojoj staroj kući, odlučio je izraditi biopesticid, naravno na bazi gljiva. Znao je da je nekoliko vrsta plijesni može zaraziti insekte svojim sporama, ubijajući ih u tom procesu, no postojeći mikopesticidi nisu bili učinkoviti protiv društvenih kukaca, koji su mogli nanjušiti miris spora te ih zbog toga nisu unosili u gnijezdo.

Razmišljao je o plijesni Metarhizium anisopliae, poznatoj po tome da može ubiti termite i mrave kada se njezine spore izravno rasprše po njima. Njegova je ideja bila da nauči tu plijesan, koja inače stalno proizvodi spore, da ih proizvede s odgodom, odnosno tek kada ih se unese u gnijezdo, jer je mislio da bi ih ova plijesan u svojem pre-sporulirajućem obliku mogla privući kao izvor prehrane. Uspješno je uzgojio ovakav soj plijesni s odgodom razvoja spora i to na riži te je isprobao ideju, a već nakon dva tjedna kuća je bila bez mrava.

Gljive za zdravlje

Poznata je činjenica da su gljive izvor vitamina D, koji je neophodan za naš imunitet, stoga će konzumacija gljiva u doba godine kada smo bez sunčeve svjetlosti znatno pomoći u održavanju zdravlja. No njihova razina vitamina D se može znatno podići, i to jednostavnim sunčanjem. Stamets preporuča da se gljive koje smo ubrali i uzgojili, izrežu na šnite, te se izlože suncu tijekom dana od 10 do 16 sati. Predvečer se pokriju kartonom kako bi se izbjeglo upijanje vlage.

Ovo se ponovi i idući dan, nakon čega se pokupe i ako je potrebno dodatno osuše na uobičajeni način. Suhe gljive se spremaju u staklenku uz dodavanje žlice riže koja će služiti kao upijač vlage, te ovako pripremljene i pohranjene mogu biti dobre godinu dana. Studije su pokazale da ovakvo sušenje gljiva na suncu povećava njihov sadržaj vitamina D sa 100 IU/100 grama na 46.000 IU/100 grama, i to u klobuku, dok stabljika proizvodi znatno manje. Deset grama ovako sušenih gljiva bit će sasvim dovoljno za pokrivanje dnevnih potreba organizma za vitaminom D u mjesecima bez sunca.

Njegova tvrtka Fungi Perfecti između ostalog proizvodi i razne ljekovite pripravke od gljiva, no zbog pravila FDA, oni se ne smiju prodavati kao lijek, već kao pojačivači imuniteta ili antioksidansi. No, poznato je da gljive sadrže niz spojeva koje dokazano pomažu u borbi protiv bolesti što uključuje i polisaharide, glikoproteine, ergosterole i triterpenoide te imaju antimikrobne i antivirusne spojeve, koje se razlikuju prema vrstama i soju.

Do sada je izvedeno nekoliko lijekova od gljiva, antibiotika i kemoterapeutika, no Stamets želi to obogatiti te radi na razvoju lijekova od gljiva koji će djelovati protiv bioloških oružja. Primjerice, nekoliko njegovih sojeva pokazuje izrazitu aktivnost protiv virusa svinjske i ptičje gripe, kao i virusa iz obitelji velikih boginja. Radi na razvoju lijeka na bazi od gljive trametes versicolor (šarena tvrdokoška), koji će pomoći oboljelima od raka dojke čiji je imunološki sustav ugrožen zbog zračenja, a studije dokazuju njegove tvrdnje. Znakovito je i da je njegovoj majci, u dobi od 83 godine dijagnosticiran IV stupanj karcinoma dojke te joj je uz konvencionalnu prepisanu kemoterapiju dodao i ovaj lijek, a nakon šest mjeseci tumor je u potpunosti nestao.

Na žalost, svi njegovi izumi nisu dostigli masovnu proizvodnju, no primjenjuju se većinom od strane neprofitnih organizacija i njihovo doba se tek čeka. Jasno je da učinkovitost gljiva u spašavanju svijeta koče razni propisi koji su doneseni da bi se sačuvao profit raznih korporacija, stoga se čeka da se ljudska svijest probudi i da sami počnemo odlučivati o svojoj sudbini.

U međuvremenu, Stamets ne staje, agitira da se tlo zagađeno radijacijom, poput onog u Fukušimi, očisti uz pomoć gljiva. Naime, malo je poznato da gljive imaju sposobnost apsorpcije teških metala, što uključuje i radioaktivne izotope. Prijedlog je vrlo jednostavan, zagađeno tlo zajedno s trulim drvećem kao i onim koje raste, treba nasaditi s micelijem.

Nakon što gljive narastu, treba ih pokupiti i tretirati kao nuklearni otpad, a ovo treba ponavljati sve dok radijacije ne nestane. Ima smisla, jer druga alternativa tome je prikupiti svo zaraženo tlo i uskladištiti ga kao nuklearni otpad, što bi opet zauzelo ogromne površine inače korisne za ljude. Stamets je uistinu i vizionar, smatra i da se zbog korisnosti gljiva u stvaranju tla i tolerancije mnogih vrsta prema zračenju, gljive mogu uzgajati na međuzvjezdanim putovanjima i koristiti za formiranje tla na drugim svjetovima. Sve su ove njegove ideje sasvim logične i imaju uporišta u znanstvenim činjenicama, pitanje je samo – jesmo li mi spremni za njih?

Um gljiva

Njegove radikalne ideje se testiraju, a on sam kaže: “Znam da neke od mojih hipoteza zvuče prilično nevjerojatno, ja sam za mnoge čudak, no radije sam čudak, a da sam u pravu, nego da sam normalan i u krivu”. Neka njegova razmišljanja su također mnogima preradikalna, poput one da gljive posjeduju inteligenciju. Naime, struktura micelija pod mikroskopom neodoljivo podsjeća na mrežu stanica mozga, što je po njemu dokaz da gljive posjeduju neku vrstu inteligencije. Ali analogija je upečatljiva, i mozak i micelij stvaraju nove veze ili zaustavljaju postojeće kao odgovor na podražaje iz okoline. Oboje koristi niz kemijskih glasnika za prijenos signala diljem stanične mreže.

Po Stametsu, slična struktura gljivičnih i neuralnih mreža odražava činjenicu da su oba sustava evoluirala da bi se bavila sličnim poslovima i da bi ih činili uz maksimalnu učinkovitost. No on se ni tu ne zaustavlja, on obrasce poput micelija vidi u informacijskoj arhitekturi Interneta, u matricama teorije struna, u računalnim modelima tamne materije svemira. Vjeruje da su takva ponavljanja znakovi evolucijske inteligencije i da priroda teži graditi na svojim uspjesima, te u svojoj knjizi “Rad micelija: kako gljive mogu pomoći spasiti svijet” piše: “Arhetip micelija može se vidjeti u cijelom svemiru.”

Iznimno je znakovita jedna misao, zapravo upozorenje ovog naprednog znanstvenika, koja bi nam mogla otvoriti oči i promijeniti smjer našeg življenja: “Iako bismo se mogli nazvati evolucijskim uspjehom, volim misliti da svaki organizam na ovom planetu ima pravo glasa. Kada bi postojala Ujedinjena organizacija organizma i kada bi svaki organizam glasao, bismo li mi ostali ne zemlji ili ne? Mislim da se glasanje upravo događa. Ne posvetimo li pažnju očuvanju biorazličitosti, sami organizmi koji su nam dali život mogli bi nam ga i uzeti.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Što trebamo učiniti kako bismo se pripremili za nadolazeći ekonomski kolaps?

Postoje li neki praktični koraci koje možemo poduzeti i koji će pomoći nama i našim obiteljima da preživimo ekonomsku depresiju koja se približava? Danas ćemo navesti 89 racionalnih savjeta koji će vam pomoći da se bolje pripremite za ekonomsku depresiju koja slijedi. Nadamo se da će vam biti od pomoći.

Prvo slijedi niz od 11 najvažnijih stvari:

1. Spremite fond za izvanredne slučajeve
2. Nemojte sve staviti na jedno mjesto – pored fonda za izvanredne slučajeve, trebalo bi spremiti i zlato, srebro i drugu imovinu. Također je vrlo važno sačuvati dio novca kod kuće jer je moguće da nećete imati pristup bankomatu u slučaju nekog problematičnijeg događaja.
3. Smanjite troškove i riješite se dugova – ukoliko pojednostavite svoj život i smanjiti dugove na minimum, lakše ćete pregurati sljedeću ekonomsku depresiju.
4. Nemojte ulagati u rizične stvari
5. Napravite zalihe hrane i druge opreme – nikada ne znate kada vas zateći izvanredna situacija stoga je bolje da uvijek budete spremni.
6. Naučite kako uzgajate vlastitu hranu – danas su voće i povrće najskuplje namirnice, stoga ne bi bilo loše da osigurate svoj nezavisni izvor ove hrane.
7. Napravite plan za obranu svog doma – kako svijet bude bio nestabilniji, ljudi će postajati sve očajniji, a očajni ljudi rade očajne stvari. Morate imati spreman plan za takvu situaciju.
8. Udaljite se od velikih gradova – ovo je nemoguće za ljude koji ovise od svojih poslova, ali ako možete, snažno se preporuča da se udaljite od većih gradova.
9. Pripremite plan evakuacije
10. Uspotavite zajednicu – vaši susjedi i bliski prijatelji mogu biti vrlo vrijedan resurs, a ne bi bilo loše da u vrijeme krize možete osloniti na nekoga.
11. Pripremite rezervni plan i budite fleksibilni – morat biti spremni na sve i zato se nemojte fiksirati samo na jedan plan.

U slučaju veće izvanredne situacije, neke od najjednostavnijih stvari iznenada postanu najvažnije.

Sljedećih 11 stvari treba posjedovati svako kućanstvo:

• Sjekira
• Otvarač za konzerve
• Baterijske svjetiljke
• Radio na baterije
• Baterije
• Upaljač ili šibice
• Aparat za gašenje požara
• Deke
• Set za šivanje
• Selotejp
• Alat

Pored ovih potrepština, prilažemo još jednu popis ključnih stvari:

• Svjetleći štapići – ne rade na baterije i mogu se okače oko vrata što će vam omogućiti da se bolje snalazite u mraku.
• Vunene čarape i veste – ljudi su se doslovno smrzli na smrt noseći nekoliko slojeva pamuka na sebi. Za prave uvjete preživljavanja, najbolji izbor je vuna.
• Igla i konac za šivanje – u slučaju da vam se vreća za spavanje ili šator potrga.
• Sitan novac – zgodne za telefonske pozive, ali i kao oružje ako se stave unutar čarape. Ukoliko su od srebra, još bolje.
• Olovke – mnogo su zgodnije od kemijskih olovaka jer možete ih naoštriti džepnim nožem po potrebi.
• Super ljepilo – bezopasan je, a vrlo praktičan.
• Gumice – konopac ne može uvijek da nadomjesti gumice.
• Štapići za uši – odlični za tretiranje rana.
• Pleteni remen – asesoar i alat za preživljavanje u jednom.
• Vodootporni ručni sat – govori samo za sebe.
• Vreće za smeće sa sredstvom protiv životinja – životinje neće prilaziti vašem smeću.
• Ziherice
• Konac za zube – za održavanje čistoće zuba ali i kao konac za šivanje.

Ipak, nije dovoljno samo da prikupite ove stvari. Čuveni stručnjak za preživljavanje, James Wesley Rolls je sastavio “osobnu listu” stvari koju svatko treba sastaviti prije krize:

• Rezervne naočale
• Lijekovi
• Sredstva za kontrolu rađanja
• Redovito provjeravati zube
• Otići na operaciju koja se već dugo odgađa
• Smršaviti
• Voditi računa o tjelesnoj formi
• Voditi računa o fizičkom i psihičkom zdravlju
• Obrazovati se o temama za preživljavanje
• Osigurati stvari koje vam pomažu da se riješite stresa (knjige, CD-ove, čokoladu itd.)

Ukoliko bolujete od neke ozbiljne bolesti, to mora biti među prioritetima pripreme za krizu.

Ako vi ili netko u vašoj obitelji boluje od neke kronične bolesti, važno je osigurati zalihe lijekova od najmanje 6 mjeseci do godinu dana. Također, trebalo bi istražiti alternativne terapije u slučaju da ne možete dobiti recept za dotične lijekove. Ne zaboravite osigurajte zalihe lijekova protiv bolova i antibiotika za izvanredne situacije.

Također, važno je odabrati hranu za skladištenje:

• Riža – jednostavno se kuha i može se čuvati godinama dok god je na suhom i hladnom mjestu.
• Grah – ukoliko vaša obitelj voli grah, kupite ga što više jer je vrlo jeftin, a prilično sit.
• Konzervirano meso – što se konzerviranog mesa tiče, najbolji izbor su tuna ili piletina jer imaju lijep okus i dobro idu s rižom. Ova stavka jeste najskuplja, ali može stajati i do godinu dana. Kupite bar 35 konzervi.
• Konzervirano povrće – kupite bar 40 konzervi povrća koje vaša obitelj voli jesti.
• Konzervirano voće – također, kupite ono voće koje vaša obitelj voli jesti. Najbolji i najjeftiniji izbor su konzerve jabuka ili krušaka.
• Zobena kaša – lako se priprema i lako se čuva. Ovo je jedno od najboljih rješenja za doručak.
• Med – namirnica koja se nikada neće pokvariti dok god je na suhom i hladnom mjestu. Možete ga dodati recimo u zobenu kašu radi boljeg okusa.
• Sol – isto kao i med, nikada se neće pokvariti ako je na suhom, a predstavlja neophodan začin.
• Vitamini – preporuča se nabavljanje multivitamina radi unošenja potrebnih nutrijenata u slučaju izvanredne situacije. U riži i grahu, ali ni u konzerviranom voću i povrću nema mnogo nutrijenata, a vitamini su neophodni da biste ostali zdravi.

Naravno, pored svega navedenog, najvažnija je samoobrana. Ne vrijedi vam ako ste se pripremili najbolje što možete ako netko dođe i ukrade vam sve to.

Sljedeći savjeti o sigurnosti doma dolaze od stručnjaka za preživljavanje:

• Prednja vrata – Prednja vrata su sloj koji morate ojačati s čavlima od 5 cm. Možete dodati još jedan sloj s bravom i lokotom. Dobra reza je također odličan izbor. Ipak, ne smijete se istrošiti samo na prednja vrata, morate napraviti slojeve i na ostalim vratima na vašoj kući.
• Prozori – Svaki prozor ima bravu, ali možete dodati sloj tako što ćete dodati klizne brave. Druga opcija bi moglo biti blindiranje, koje će onemogućiti da itko i vidi unutar vaše kuće.
• Alarm protiv lopova – Ovo je prilično neophodan sloj. Alarme može pratiti za to zadužena tvrtka, a možete to činiti i sami. Ovi sustavi su veoma napredni danas i omogućuju vam kontrolirati čitavu kuću čak i putem telefona.
• Psi – Psi koji laju su odlično upozorenje protiv provalnika.
• Vanjsko svjetlo – Svjetlo koje uključuju senzori pokreta su neophodni. Čak i žohari pobjegnu kada upalite svjetlo. Nitko neće prići vašoj kući ako zna da ćete biti obaviješteni njihovim dolaskom.
• Dvorište – Žbunje predstavlja odličan sloj ako se nalazi blizu prozora. Važno je da se u vašem dvorištu nitko ne može sakriti. Ako sadite grmlje, neka to bude trnovito grmlje koje ne omogućuje skrivanje.
• Osobna obrana – Oružje je sloj koji treba posjedovati za svaki slučaj. Ako ne želite imati nešto smrtonosno, onda barem uštekajte suzavac, i to na nekoliko mjesta u kući.
• Sigurna soba – Sigurna soba predstavlja sklonište za slučaj izvanredne situacije. Mnogi ih imaju u svojim domovima.
• Susjedska straža – susjedske straža podrazumijeva organizaciju ljudi koji se brinu za sigurnost određenog susjedstva.
• Susjedi – Ukoliko u vašem kraju nema susjedske straže, bilo bi dobro da se upoznate sa svojim susjedima, jer ćete na taj način povećati sigurnost.
• Ulična svjetla – Treba obavijestiti grad i prijaviti sva ulična svjetla koja ne rade. Neispravna ulična svjetla predstavljaju zgodno mjesto za skrivanje potencijalnih lopova.
• Znakovi – Ne podcjenjujte snagu jeftinog znaka. Dovoljan je znak “Čuvaj se psa” da bi netko dvaput razmislio o ulasku u vašem dvorište.
• Ukoliko se dogodi da morate napustiti kuću za vrijeme krize, svaki član vaše obitelji bi trebalo posjedovati “ruksak za izvanredne situacije” u kojem treba da se nalazi 7 ključnih stvari:

1. Voda
2. Hrana
3. Odjeća
4. Zaklon
5. Prva pomoć
6. Osnovna oprema
7. Oružje

Ne smijete zaboraviti da nitko nije savršen i da se svakom omakne greška.

Sljedećih 14 pogrešaka su najčešće koje ljudi prave:

1. Ne naprave inventar zalihe hrane
2. Ne naprave analizu rizika i pripremanje za najvjerojatnije izvanredne situacije
3. Pripreme se da pobjegnu iz kuće, umjesto da se tamo zabarikadiraju
4. Ne evakuiraju se na vrijeme
5. Ne znaju koristiti opremu koji imaju
6. Podcjenjuju prijetnju drugih ljudi
7. Potroše cijeli proračun na opremu umjesto na hranu, piće i lijekove
8. Ne znaju čuvati hranu
9. Kupuju opremu i zalihe, a ne razvijaju vještine
10. Oslanjaju se na sebe i ignoriraju ostale članove zajednice
11. Ako netko drugi nešto radi, ne znači da moraju i oni
12. Odugovlače s pripremanjem
13. Opsjednuti su da neće uspjeti
14. Zaboravljaju na život

Michael Sneijder (theeconomiccollapseblog.com)
 
(theeconomiccollapseblog.com,webtribune.rs/uredio:nsp)

Određene promjene u našim navikama u prehrani značajno može smanjiti kiselost u organizmu, a da se pritom osjećate i izgledate mnogo bolje

Vrijeme je da primijenite alkalnu detoksikaciju koja podrazumijeva smanjenu količinu kisele hrane, a povećate unos alkalne hrane.

Balans pH vrijednosti u našem tijelu je ključ života. pH vrijednost određuje koliko je nešto kiselo ili alkalno, a naša krv treba održati pH blago alkalnom da bismo bili zdravi.

Ako želite primijeniti alkalnu detoksikaciju, morat ćete postepeno izbacite proteine ​​životinjskog podrijetla.

Nema mesa, nema jaja, bez sira, mlijeka ili bilo kakvog mliječnog prozvoda.

Također, treba odbaciti i bilo kakvu vrstu žitarica kao što su zob, proso, quinoa, pšenica, ječam i riža.

Morat ćete usvojite naviku prehrane s više svježeg povrća i voća uključujući mnogo zelene salate.

Alkalna detoksikacija je zasnovana na zdravoj prirodnoj prehrani, a vi ćete morati smanjiti dnevni unos masti.

Kao i u svakom programu detoksikacije, morat ćete uključiti mnogo vode, zelene sokove i počeli izbjegavati prerađenu hranu, alkoholna pića, kofein, nikotin i šećer.

Počet ćete se osjećate automatski bolje i uklonit sve loše simptome izazvane neizbalansiranom pH vrijednošću. Ovakav način prehrane će također smanjiti količinu kalorija i masti koje jedete svaki dan, što dovodi do gubitka težine. Primijetit ćete ukupan gubitak tjelesne masti, imat ćete više energije, bolju mentalnu jasnoću i bolju koncentraciju, a vaš ten će se sijati.

Primjeri alkalne hrane:

• Alge
• Peršin
• Papaja
• Naranče
• Špinat
• Limun
• Orasi
• Repa
• Zelena salata
• Biljni i voćni sokovi

Ova detox dijeta bi trebala trajati od 1 do 5 dana ovisno o osobe. Slušajte svoj organizam, on zna koliko može.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)