Mona Walter je Somalka koja je došla u Švedsku 90-ih. U Somaliji nikada nije bila religiozna, ali u Švedskoj je bila manje-više prisiljena ići u džamiju i nositi hidžab

Nakon nekoliko godina pobunila se, napustila islam i postala ateist. Na kraju je počela vjerovati u Isusa i obratila se na kršćanstvo, piše Ingridocharia.

“Dugi niz godina pokušavala sam natjerati Šveđane da shvate kakav je muslimanski cilj – preuzeti vašu zemlju. Prvo što će učiniti jest zahtijevati šerijatske sudove, kao i u Velikoj Britaniji” – kaže ona.

No, mainstream mediji ne žele slušati Monu Walter. Oni je nazivaju kontroverznom, a većina Šveđana se okreće od njezine poruke, koju smatraju suviše zastrašujućom, prema blogu Ingrid i Maria.

“Šveđani su uvjereni da će se švedski zakoni uvijek primjenjivati​u njihovoj zemlji. Ali pitajte bilo kojeg Engleza da li je prije 30 godina vjerovao da će Britanija imati legalne šerijatske sudove 2019. godine. Nitko ne bi pomislio da je to moguće.”

“Ako Švedska prizna šerijatske sudove, muslimani će imati nove zahtjeve, kao što je dozvola da upravljaju vlastitim enklavama bez uplitanja švedskog društva i zakona. Krajnji je cilj šerijat koji će vladati cijelom Švedskom.” – rekla je ona.

“Ako postoje neke plavuše i plavooke Šveđanke, tada će to biti svejedno – jer će uskoro svi oni biti biti iza nikaba i burki do tada” – navodi Mona.

“Ono što muslimanski političari žele je da promijene zakone kako bi muslimani u Švedskoj dobili dozvolu da žive pod šerijatskim zakonom. Oni žele vladati vlastitim područjima bez poštivanja sekularnih zakona Švedske.”

“To je dugoročni cilj i islam ima puno strpljenja. Kako oni kažu: Vi imate satove, a mi imamo vremena” – nastavlja ona.

Prije izbora 9. rujna prošle godine većina švedskih novinara bila je histerična u svezi nacističke stranke Nordijskog pokreta otpora. Oni su dobili 2106 glasova, što jasno pokazuje da Šveđani nisu zainteresirani za nacional-socijalizam.

No, čini se da se nitko ne boji činjenice da Švedska sada ima oko milijun muslimana u zemlji, od kojih su se mnogi infiltrirali u političke stranke kako bi promicali svoje interese. Pitanje je kada će muslimani formirati svoju vlastitu stranku u Švedskoj.

U Belgiji je Islamska stranka bila vrlo uspješna u posljednjih nekoliko godina, s političkim ciljevima kao što je stvaranje “100 posto islamske države” i uvođenje šerijatskog zakona. Oni kažu kako će Belgija imati muslimansku većinu u samo 12 godina.

“Jedino rješenje za Švedsku je pokretanje masovne repatrijacije ljudi koji misle da je ovdje sve “haram”, i koji ne žele postati dio društva i odbijaju se asimilirati.”

Ako to ne učinimo, islam će preuzeti Švedsku za 50 godina. Demografija je vrlo jasna – za 100 godina igra je gotova – zaključuje Mona.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Njemački kemijski div Bayer postao je novi Monsanto, nakon što je kupio kompaniju Monsanto ove godine za 62,5 milijardi dolara, te je postao najozloglašenija kompanija na svijetu

No, ta akvizicija je došla sa bezbrojnim tužbama na čekanju koje su tako skupe i velike da Bayer sada mora otpustiti oko 12.000 svojih zaposlenika širom svijeta.

Kao što je izvorno izvijestio Financial Times, Bayer odbacuje ovaj golemi broj ukidanja radnih mjesta kao očajnički pokušaj da „vrati povjerenje ulagača” u društvu, sada kada je postao Monsanto na steroidima.

Osim otkaza 12.000 zaposlenika, Bayer također reže veze sa svojom podkompanijom za životinjske proizvode, kao i sa dva druga odjela koja posjeduje: Coppertone sun care i Dr. Schollove proizvode za njegu nogu.

Bayer također planira prodati svoj 60-postotni udio u tvrtki Currenta, koja daje komunalne usluge, usluge zaštite okoliša, sigurnosti, analitike i obuke.

Udarac kojeg je čuo cijeli svijet bila je nedavna odluka sutkinje Judge Suzande Bolanos iz San Francisca koja je navodno stala na stranu porote u slučaju školskog domara koji je razvio non-Hodgkinov limfom zbog izloženosti glifosatu, primarnom aktivnom sastojku Monsantovog Roundup herbicida.

Ova presuda sutkinje Bolanosa je bila svjetski presedan u desecima tisuća drugih tužbi protiv Monsanta koji će sada pasti na Bayer na postupcima u sudovima.

Preuzimanjem Monsanta, drugim riječima, Bayer je također dobio vrlo dug popis sudskih parnica protiv Monsanta koje još nisu završene na sudu.

Bayer poriče da drastične promjene imaju veze s Monsantovim parnicama.

Čak i dok kompanija Bayer mahnito preuređuje svoj poslovni model u očajničkom pokušaju da spriječi utjecaj tih mnogih tužbi na čekanju, tvrtka tvrdi da ništa od ovoga nema nikakve veze s tužbama.

“Te mjere su potpuno nepovezane”, rekao je izvršni direktor Bayera (CEO) Werner Baumann za Financial Times tijekom nedavne konferencije.

“Oni nemaju nikakve veze s preuzimanjem Monsantona i parnicama vezanim za glifosat … Ove mjere su povezane i usmjerene su na daljnje poboljšanje konkurentnosti tvrtke koja dalje napreduje”.

Prema Baumannu, sve ove planirane mjere pomoći će “osloboditi sredstva za inovacije i rast”, čime se multinacionalna korporacija može bolje usredotočiti prema “našim temeljima tvrtke farmaceutskih proizvoda, zdravlju potrošača i znanosti o usjevima”.

Hoće li desetine tisuća tužbi protiv Monsanta i Bayera bankrotirati taj entitet zla? Kotač se pokrenuo, vidjet ćemo uskoro.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Najnoviji primjer preuzimanja medija je kupnja dnevnika Los Angeles Timesa i San Diego Tribunea za 500 milijuna dolara od strane farmaceutskog milijardera Dr. Patricka Soon-Shionga

Umjesto plaćanja reklama, farmaceutski milijarderi su se odlučili kupovati mainstream medije izravno kako bi mogli kontrolirati te iste mainstream medije.

Svi novinari su u tim listovima sada službeno kupljeni, a ove publikacije od sada trebaju biti prepoznate kao propagandne novine od sada.

Sa dnevnicima LA Times i San Diego Tribune pod kontrolom interesa Farmaceutske kompanije, ove će publikacije lakše upumpavati propagandu za cjepiva i nove lijekove u javnost, istodobno potiskujući izvješća o opasnim nuspojavama cjepiva, povezanost između psihijatrijskih droga i nasilja (masovnih pucnjava) te druge važne priče o opasnostima suvremene medicine.

Uz čvrsti stisak ovih publikacija od strane Farmacije neće biti izvješća o načinima liječenja raka bez kemoterapije.

Neće se objavljivati vijesti o tome kako mlade djevojke umiru nakon ubrizgavanja cjepiva Gardasil. Neće biti istraživačkog novinarstva o pitanjima koja se tiču medicine.

Ovo preuzimanje medija savršen je način oblikovanja javnog mnijenja, kako bi na kraju zaštitio farmaceutske tvrtke od preuzimanja odgovornosti kada njihovi proizvodi naštete životima ljudi.

Shiong je zaradio bogatstvo od 7,5 milijardi dolara na kupnji i prodaji dvije biološke farmaceutske tvrtke. Njegova misija uključuje liječenje raka i razvoj cjepiva.

Nije iznenađujuće da dr. Patrick Soon-Shiong već želi koristiti publikacije za iskorjenjivanje “lažnih vijesti”.

U najavi je čitateljima napisao: “Vjerujem da su lažne vijesti rak našeg vremena, a društveni mediji su vozila za njihovo metastaziranje. Institucije poput The Timesa i Tribuna važnije su nego ikada.” Također je obećao novinarski integritet i neovisnost – smiješno proturječje.

Uskoro kad postane predsjednik Kalifornijske News Grupe, ovo preuzimanje farmaceutske industrije će učiniti sve što je potrebno da se ismijava i ignorira prosvjede protiv obveznog cijepljenja u Kaliforniji.

Štatne nuspojave cjepiva za njihovu djecu uvijek se mogu ismijavati kao “lažne vijesti”. Epidemije ospica i mumps, uzrokovane virusnim širenjem virusa iz cjepiva, uvijek mogu kriviti necijepljene, jer svaka istina koja ugrožava znanost o svetom cjepivu može uvijek biti otpisana kao “lažne vijesti.”

Ipak, farmaceutske tvrtke i njihovi rukovoditelji pokušavaju zajedno sa planom Facebooka eliminirati “lažne vijesti” iza kulisa jer žele ukloniti suprotstavljene misli i činjenice, kako bi konačno promicale svoje poslovanje i spasili svoje proizvode od uklanjanja s tržišta.

Uklanjanjem “lažnih vijesti” oni mogu bolje promovirati vijesti koje žele da ljudi čuju – propaganda koja podupire njihove vizije i informacije koje ih čuvaju od preuzimanja odgovornosti za štetu koju uzrokuju njihovi lijekovi.

LA Times i San Diego Tribune, koji su sada u vlasništvu Velika Farmacije će se pokušava učiniti isto – osloboditi se „lažnih vijesti” – vrste vijesti koje bi mogle zapravo biti … prave vijesti.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

U sljedećih nekoliko tjedana riješit će se i zadnje birokratske prepreke za golemo preuzimanje u sektoru poljoprivredne tehnologije zahvaljujući kojem će Kina postati novi globalni lider genetski modificirane hrane

Tijekom narednih dana trebale bi biti uklonjene i posljednje regulatorne prepreke kineskoj ChemChini za preuzimanje švicarske Syngente, jednog od svjetskih lidera u proizvodnji sjemenskog materijala i zaštitnih sredstava

A dva još vrednija posla u istom sektoru već su u visokom stupnju pripreme. Koje će biti posljedice?

Riječ je o preuzimanju vrijednom čak 43 milijarde dolara kojim će ChemChina, kineska poljoprivredno-kemijska grupacija u državnom vlasništvu, kupiti Syngentu, švicarsku kompaniju specijaliziranu za sjemenski materijal – i genetski modificirane organizme – i zaštitna sredstva.

Nedavno su preuzimanje odobrile Europska komisija i američki regulator za tržišno natjecanje, a kao uvjet preuzimanja Kinezi će morati prodati tek nekoliko linija proizvoda. Zaključenje preuzimanja očekuje se do kraja lipnja.

Međutim, u tijeku su još dva velika preuzimanja u istom sektoru poljoprivredno-kemijske tehnologije i sjemenskog materijala, što zapravo znači da će, realiziraju li se sva tri planirana spajanja – u što nitko ne sumnja, kao nikada do sada u samo tri grupacije biti koncentrirana gotovo sva moć globalne poljoprivredne biotehnologije. Drugim riječima, tročlani oligopol uvelike će određivati smjer razvoja uzgoja hrane i tehnologije koja se koristi za prehranjivanje svjetskog pučanstva. Tri zemlje u kojima će moć biti koncentrirana su Kina, Njemačka i SAD.

Naime, njemački kemijsko-farmaceutski konglomerat Bayer za 66 milijardi dolara preuzeo američki Monsanto, još jedan zloglasni GMO brend, najvećeg konkurenta Syngente. Preuzimanje je predloženo u rujnu, dioničari obiju kompanija su ga odobrili, a čekaju se još odobrenja nadležnih regulatora tržišnog natjecanja. Syngenta i Monsanto su, podsjetimo, dvije najveće kompanije koje proizvode sjemenski materijal za gotovo sve globalne komercijalne poljoprivredne kulture – soju, žitarice, rižu, pamuk…

Farmeri u panici

Treće veliko spajanje je unutar američkih granica – 59 milijardi dolara vrijedno povezivanje Dow Chemicala i DuPonta, kojim će nastati vodeća američka kemijska grupacija. Ona će dobar dio svojeg poslovanja ostvarivati na poljoprivrednom tržištu.

Poljoprivrednici i njihovi lobisti u SAD-u, naravno, upozoravaju kako će koncentracija tolikog dijela tržišta u samo tri kompanije ograničiti konkurenciju i dovesti do rasta cijena, što bi za američke poljoprivrednike, kojima prihodi posljednjih nekoliko godina padaju, moglo biti katastrofalno. Na saslušanju u Kongresu prošle godine čelnici pet kompanija uključenih u tri mega spajanja (samo Kinezi se nisu odazvali na poziv u Washington) poručili su, pak, da će samo konsolidacijom moći podnijeti potreban teret ulaganja.

Glavna poruka je da ulaganja u istraživanja i razvoj u poljoprivrednom sektoru ne rastu dovoljno brzo u usporedbi s drugim sektorima. Monsantov direktor tehnologije Robb Fraley objasnio je kako su oni prije 15 godina ulagali 300 milijuna dolara godišnje u istraživanja i razvoj, a lani su uložili 1,5 milijardi dolara. Istovremeno jedan Apple, rekao je Fraley, ulaže 10 milijardi dolara godišnje u istraživanje u razvoj.

Kinezi na preuzimanje Syngente i njezin biotehnološki potencijal gledaju kao na potez koji će im biti ključan za preživljavanje. Kina već sada ima kroničan nedostatak poljoprivrednih površina i ne proizvodi ni približno dovoljno hrane za svojih 1,3 milijarde stanovnika. Primjerice, najveći su svjetski uvoznik soje i sedmi po veličini uvoznik kukuruza.

No, kineska srednja klasa raste i konzumira sve više mesa i mliječnih proizvoda tako da moraju računati ne samo s demografskim rastom, nego i s rastom konzumacije po stanovniku. Korištenje genetski modificiranih organizama moglo bi, nadaju se u Kini, povećati prinose, a poljoprivredne površine proširiti i u manje pogodna područja, s obzirom na to da se neprekidno radi na novim sortama koje imaju veće prinose, ali su i otpornije na sušu i razne bolesti.

Kina i GMO

Pritom i u Kini valja prevladati otpor javnosti prema genetski modificiranim organizmima, gdje je veliku medijsku pažnju privukao svaki od niza skandala s poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima u posljednjih nekoliko godina. Primjerice, skandal s kontaminiranom dječjom hranom ili eksplodirajuće lubenice, poprskane u pogrešno vrijeme kemikalijom za poticanje rasta. GMO je, naravno, vrlo nepopularan u Europskoj uniji, ali je zato u SAD-u uglavnom prihvaćen. Od tri najvažnije američke kulture – soja, kukuruz i pamuk – čak 90 posto proizvodnje je GMO.

No, pitanje je hoće li se stav javnosti prema GM organizmima mijenjati sljedećih desetljeća jer potražnja će rasti, a pitanje je hoće li poljoprivredna proizvodnja to moći pratiti.

UN-ova agencija

Organizacija za hranu i poljoprivredu prije nekoliko je godina objavila izvješće prema kojem će se do 2050. godine poljoprivredna proizvodnja morati povećati za 70 posto kako bi se zadovoljio očekivani rast potražnje. Kako se većina površina pogodnih za poljoprivredu u svijetu već koristi, ovaj rast mora se ostvariti većim prinosima.

Sličan rast produktivnosti u povijesti se već ranije uspio postići, primjerice uvođenjem mehanizacije prije Drugog svjetskog rata ili uvođenjem novih poljoprivrednih sorti i poljoprivrednih kemijskih sredstava 50-ih godina prošlog stoljeća.

No, prinosi nekih od najvažnijih prehrambenih namirnica – poput riže i pšenice – u nekima od područja pod intenzivnim poljoprivrednim uzgojem već su prestali rasti, dosegavši plato. Širenje trenutačno poznatih dobrih praksi svakako može podići prinose drugdje u svijetu, ali samo do sličnog platoa. No, da bi se proizvodnju diglo iznad te razine bit će potrebna još bolja tehnologija, a poljoprivrednici nisu baš otvoreni za promjene – jer ako pogriješe s eksperimentalnom tehnologijom ode cijela žetva.

Jedna razina ovog tehnološkog skoka može donijeti IT i slična tehnologija – interneta stvari, big data ili pametni senzori koji omogućavaju praćenje svih relevantnih varijabli u poljoprivredi kako bi se povećala učinkovitost trošenja resursa. Primjerice, kad je američki proizvođač traktora John Deere u svoja vozila ugradio GPS, mogli su izbjeći greške – prolaženje dva puta po istom mjestu i preskakanje dijelova polja – čime su postignute uštede na gorivu negdje dosezale i 40 posto. Također, danas je moguće krajnje precizno pratiti razinu vlade u tlu i prema tome dozirati navodnjavanje ili pratiti točnu koncentraciju minerala i tako dodavati idealnu količinu koju traži idealna kultura.

Istražuju bakterije

Druga je razina poljoprivredna (bio)tehnologija – i to ne samo GMO. Jedno od područja na kojima danas rade i brojne start-up biotehnološke kompanije, ali i redom svi divovi – uključujući i Syngentu i Monsanto – pronalaženje je mikroba koji mogu povećati prinose za pojedine kulture s, primjerice, fungicidnim djelovanjem ili koje mogu osloboditi potrebne minerale.

Među ostalim, u tijeku je utrka za pronalaženje bakterija koje bi vezivale dušik iz atmosfere, čime bi se dušična gnojiva učinila suvišnima, kao što sličnu simbiozu koriste grahorice. Međutim, ovdje bi zlatna koka bilo modificiranje pšenice – bilo selektivnim razmnožavanjem bilo genetskim modificiranjem – tako da rizomi iz korijenja pšenice prihvate simbiozu u kakvoj uživaju grahorice.

Jedan od konzorcija u kojima sudjeluje Monsanto uspio je za tri posto povećati prinos riže i pšenice koristeći najuspješnije mikrobe među 2000 mikroba uključenih u istraživanje. Tri posto ne zvuči puno, ali ako kroz nekoliko desetljeća na istoj poljoprivrednoj površini budu trebali proizvesti dvostruko više hrane, vlasnici ove tehnologije svakako će biti među najjačim igračima globalne ekonomije.
 
(jutarnji.hr)

Nijemci će američku tvrtku platiti oko 66 milijardi dolara

Poslovna vijest godine definitivno je akvizicija Monsanta. U svijetu omražen kao najveći GMO proizvođač, američki je gigant prodan njemačkom konglomeratu Bayeru za 128 dolara po dionici.

Nijemci će transakciju platiti 56 milijardi dolara te pokriti gubitke koji su se nagomilali na 9,5 milijardi dolara, što transakciju čini teškom oko 66 milijardi dolara.

Ova naizgled poslovna priča utjecat će na budućnost svakog građanina svijeta jer se u njezinoj pozadini krije odluka o tome hoće li GMO sjeme zavladati svjetskom proizvodnjom hrane i koliko će naposljetku takva hrana koštati.

Iako dio medija tvrdi da će Monsanto gurnuti Bayer dublje u svijet GMO-a, interesantno je da je upravo Njemačka objavila kako je ideja o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) propala, a kamen smutnje u pregovorima, između ostalog, ticao se upravo ulaska GMO proizvoda na europsko tržište.

Stoji li iza upornosti Bayera, koji je tek iz trećeg pokušaja realizirao kupnju, zapravo njemačka politika koja nastoji staviti pod kontrolu napredovanje genetski modificirane hrane ili tek želja Bayera za dominacijom, veliko je pitanje na koje ćemo dobiti odgovor tek u idućim desetljećima.

Bayer je samo iznio da su bili uporni i tri puta povećavali ponude zato što očekuju velike sinergijske učinke koji bi samo na polju istraživanja i razvoja donijeli uštede od 1,5 milijardi eura godišnje, a kreiraju megakompaniju s godišnjim prihodima od 67 milijardi dolara.

Također, proizvodi dviju tvrtki se preklapaju pa je Bayer istaknuo da će nakon preuzimanja moći tržištu ponuditi širi asortiman sjemena i pesticida koji će povećati poljoprivredne prinose.

Megakompanija će kontrolirati 28 posto tržišta proizvodnje sjemena u svijetu, a poznato je da Monsanto i danas kontrolira 90 posto sjemena soje te 80 posto sjemena kukuruza na američkom tržištu. Upravo zbog te dominacije i trenda spajanja velikih tvrtki na području biokemije analitičari strahuju da će u idućim godinama znatno porasti cijena hrane.

Podsjetimo da je prošle godine ChemChina preuzela švicarsku Syngentu za 48 milijardi eura, a DuPont i Dow Chemical najavili su spajanje vrijedno 130 milijardi dolara i osnivanje nove divizije koja će zajednički raditi na stvaranju nove generacije sjemena.

To znači da se cijena sjemena određuje u nekoliko tvrtki u svijetu, a kako te tvrtke guraju GMO, moramo strahovati od veće prisutnosti takvih proizvoda na policama supermarketa, ali i činjenice da će svjetska poljoprivreda ovisiti isključivo o nekoliko tvrtki.

Kako će se kretati cijene, još se ne zna, ali ilustriraju podaci Organic Center analize koja je pokazala da je rastom udjela na tržištu i konsolidacijom tvrtki koje na njemu rade GMO sjeme poskupjelo dramatičnih 140 posto od 2001. godine.
 
(vecernji.hr)

U svijetu u kojem vladaju nemoralne i isključivo interesne multinacionalne korporacije, nedostaje još samo spajanje najgorih od postojećih, poput kompanija Bayer AG i Monsanto

Imajući u vidu njihovu prošlost i djelovanje, mogućnost stvaranja ujedinjene megakorporacije izaziva izrazitu zabrinutost

Nakon što je u ožujku Monsanto pokazao interes za Bayerovu podružnicu Crop Science, koja je prema međunarodnim mjerilima broj jedan u zaštiti bilja, Bayer je krenuo u protunapad i ponudio Monsantu 62 milijarde dolara s ciljem preuzimanja i spajanja ove dvije kompanije u jednu.

Monsanto je ponudu odbio, ne smatrajući je financijski dovoljnom, ali su spremni i otvoreni za daljnje pregovore.

Izjavljuju i da vide logiku u spajanju kompanija, te smatraju kako bi regulatorna tijela odobrila udruživanje. Bayeru preostaje ili da odustane ili da povisi ponudu, iako neki dioničari smatraju da je ponuda već previsoka.

Naravno, logika razmišljanja je potkrijepljena predviđanjima. Naime, procjenjuje se da će do 2050. godine svjetska populacija narasti do brojke od 10 milijardi, što predstavlja veliki izazov u prehranjivanju stanovništa. Dakle, mora se povećati proizvodnja hrane, a to je moguće samo uz pomoć specijaliziranih tehnoloških kompanija.

Ovaj će argument dakako ohrabriti skeptične ulagače, ali i ušutkati sve protivnike GMO-a. Neka pravednija raspodjela resursa i pametnije iskorištavanje okoliša kao i brojne metode uzgoja i samoodrživosti nikome od državotvornih tijela ne pada na pamet, jer to nikome nije financijski isplativo, niti ne donosi moć.

Možemo sada pričati o milijardama, o dionicama i udjelima i ostalim financijskim činjenicama, no nama običnim smrtnicima ti podaci zapravo ne znače ništa.

Ono što je nama bitno je što donosi mogućnost spajanja megakorporacija, a to će biti više cijene sjemena, više GMO hrane u trgovinama te ovisnost poljoprivrednog sustava o svega nekoliko iznimno moćnih kompanija.

Eventualno spajanje Bayera s Monsantom je najnoviji razvoj događaja u nizu spajanja megakorporacija u poljoprivrednoj industriji.

Dow Chemical se udružio s DuPontom, a ChemChina sa Syngentom, a oba su udruživanja još uvijek na razmatranju regulatornih agencija čiji bi cilj trebao biti suzbijanje loših poslovnih poteza koji su štetni za tržišnu ekonomiju ili predstavljaju štetu za potrošača.

Čak i prije nego su ta spajanja najavljena, biotehnološka industrija je svedena na samo šest tvrtki – Syngentu, Bayer, BASF, Dow, Monsanto i DuPont, koje kontroliraju 60% komercijalnog sjemena i više od 75% agrokemijskog tržišta. Budu li sva spajanja odobrena, broj dominantnih tvrtki će se svesti na četiri, a najviše će se moći koncentrirati u samo tri kompanije.

Monstanto je do sada preuzeo desetke konkuretnih tvrtki kako bi proširio monopol, a ova je agresivna taktika uzrokovala i drastično veće cijene sjemena. Tako GM sjeme košta dva puta više od konvencionalnog sjemena, konkretno, cijena je od 2001. godine porasla za 140%.

Dominaciju su postigli i podlim taktikama, prisiljavajući poljoprivrednike na ovisnost o njihovim proizvodima i to primjerice uz pomoć sterilnog “terminatorskog sjemena” koje ne proizvodi sjeme za iduću sezonu ili pomoću sjemena koje je ovisno o njihovim pesticidima.

Zanimljiva je činjenica da je Ministarstvo pravosuđa tijekom tri godine provodilo antitrust istragu nad Monsantom, no slučaj je potiho zatvoren 2012., a kao razlog se navodi – “tržišni razvoj”, što god to značilo.

U svijetu gdje vlada novac, pojava izuzetno moćne kompanije koja je upletena u sve najvažnije vladajuće strukture na dva kontinenta dovest će do još većeg pritiska na regulatorne institucije, donošenje loših zakona i pojavu interesno financiranih kvaziznanstvenih istraživanja s ciljem uvjeravanja javnosti o sigurnosti njihovih izuma i proizvoda. Pristajući na ovakav razvoj događaja, stavili smo glave na panj, s time da naša smrt neće biti tako brza, već će biti vrlo bolna i spora.
 
(nexus-svjetlost.com)

Stvaranje klasne svijesti kroz samoupravljanje

Mari Trigona

Argentinske tvornice kojima upravljaju radnici predstavljaju radnicima širom svijeta dokaz da mogu bolje upravljati tvornicom bez šefa ili vlasnika. Novi fenomen zaposlenih koji preuzimaju svoja radna mjesta počeo je 2000. godine i postao snažniji dok se Argentina suočavala sa najgorom ekonomskom krizom 2001. godine.

Širom zemlje, tisuće tvornica je zatvoreno i milion ljudi tokom poslednjih godina ostalo je bez posla.

Kao najveća oporavljena tvornica u Argentini, okupirana još od 2001. godine, Zenon tvornica za keramiku u patagonijskoj oblasti Neuquén sada zapošljava 470 radnika. Približno 180 oporavljenih poduzeća koja sada posluju osigurava poslove za više od 10.000 argentinskih radnika.

Zenon iskustvo redefiniralo je osnovu proizvodnje: bez radnika gazde ne mogu upravljati poslom; bez gazde radnici to mogu bolje. Iako su ova iskustva primorana da egzistiraju unutar kapitalističkog tržišta, ona stvaraju viziju nove radničke kulture.

Dugoročni zahtev u Zenonu je nacionalna eksproprijacija pod radničkom kontrolom. Ipak, radnici su tamo vodili paralelnu borbu na saveznom sudu da pravno priznaju FASINPAT (’’Tvornica bez gazde’’) zadrugu. Sproveli su brojne političke akcije da pritisnu sudove da legaliziraju zadrugu. Vlada je odgovorila nasilno, koristeći različite taktike da istjera radnike iz tvornice.

Pet puta ih je pokušala izbaciti uz pomoć policije. 8. travnja 2003, tokom najskorijeg pokušaja izbacivanja, preko 5.000 članova zajednice iz Neuquéna došlo je da brani tvornicu.

U listopad 2005. godine, FASINPAT je dobio sudsku parnicu, vršeći pritisak na savezne sudove da ga priznaju kao legalno tijelo sa pravom na jednogodišnje upravljanje zadrugom. Kako se bližilo isticanje oktobarskog roka, radnička skupština izglasala je intenziviranje akcija i napora zajednice. 20. listopad 2006. radnici su zahtjevali dugotrajnu pravnu bitku za priznavanje FASINPAT-a na saveznom nivou.

Argentinska radnička klasa proslavila je privremenu pobjedu radnika Zenona. Sa pravno riješenim statusom, FASINPAT se može koncentrirati na planiranje proizvodnje, poboljšanje radnih uvjeta i realiziranje projekta zajednice. Kao dio ove proslave, zadruga je pozvala druge radnike da posjete Zenon kako bi naučili da i oni, također, mogu funkcionirati bez šefa ili vlasnika. Radnička skupština došla je do zaključka da je sada u poziciji da pouči druge o svojim četiri i pol godina funkcioniranja prema samoupravnim principima.

Radnici u Zenonu izgrađuju nacionalnu mrežu solidarnosti koja održava pokret. Radnici Zenona obično putuju širom zemlje kako bi pružili podršku širokom poretku radničkih konflikata. Kao dio ove inicijative, nekoliko FASINPAT predstavnika proputovalo je kroz predgrađa Buenos Aires-a, držeći govore i sastajući se sa lokalnim radničkim organizacijama.

Za razliku od običnih političkih mitinga, ovi se sastanci fokusiraju na stvaranje klasne svjesti i uzajamne solidarnosti među organizacijama zasnovanim na klasnoj borbi.

Javni i tvornički radnici koji žive i organiziraju se u sjevernim predgrađima Buenos Aires-a posjećuju ove sastanke kako bi u Zenonu naučili samoupravljanje. Radnici Zenona ističu da nije samo njihova proizvodnja samoupravna, već da samoupravljaju i svojim lokalnim sindikatom keramičara.

Fraza “samoupravljanje“ koja je potekla iz španjolskog koncepta autogestion, znači da zajednica ili grupa donosi vlastite odluke, posebno odluke o planiranju i upravljanju. Radnici Zenona pokreću novi sustav organizacije, u poslu u kojem radnici učestvuju u donošenju svih odluka.

Borba u Zenonu nije počela preuzimanjem tvornice 2001. godine. Pokret pogonskih radnika kasne 1998. godine pobjedio je na sindikalnim predstavničkim izborima unutar tvornice, smjenjujući delegate starog sindikata koji je bio vezan za birokraciju i poslodavce. 2000. godine delegati iz pokreta običnih ljudi pobjedili su na regionalnim izborima neuquénskog sindikata keramičara. Nedavno, skupština sindikata neuquénskih keramičara izglasala je novi sindikalni statut, oživjevši demokratske principe i smjernice za sindikat.

Argentina je prisustvovala povratku borbe unutar radnog mjesta, koristeći za svoje oslobođenje povijesna sredstva radničke klase: direktnu demokraciju, štrajk, sabotažu, preuzimanje tvornica. Argentinske radničke borbe u podzemnoj željeznici Buenos Airesa, javnim bolnicama, javnim univerzitetima, bankarskom sektoru, i oporavljenim poduzećima rezultirale su novim vizijama i pobjedama radničke klase.

Danas su radnici organizirali unutarnje komisije koje funkcioniraju autonomno od tradicionalnih sindikata kako bi zahtjevali plaće od kojih se može živjeti i poboljšali društvene okolnosti.

Radničke organizacije širom Latinske Amerike dokazuju da se mogu organizirati efektno i demokratski. Argentinski radnici u podzemnoj željeznici zajedno sa zaposlenima u javnim medicinskim ustanovama, učiteljima u javnim školama, telekomunikacionim radnicima, željezničarima i nezaposlenim radničkim organizacijama, formirali su koaliciju grass-roots radničkih organizacija: Movimiento Intersindical Clasista (MIC, ili Pokret Koalicije Sindikata za Klasnu Borbu).

MIC radi na koordiniranju radnika koji se bore širom Argentine. 14. princip MIC-a objavljuje posvećenost demokratskom organiziranju i jedinstvu među radnicima koji se bore protiv eksploatacije. Radnici koji učestvuju u ovoj koaliciji definiraju sebe kao klasno zasnovane, suprotstavljene i kritičke prema sindikalnoj birokratiji. Ova koalicija ide i ka stvaranju dugoročne sindikalne škole u Buenos Aires-u. MIC-ov prvi edukacioni tečaj fokusirao se na strategije kompanije za fleksibilne radničke standarde i sindikate.

Tri Zenon radnika 12. kolovoza posetila su sindikalni prostor za organiziranje u regiji Buenos Aires-a po imenu San Miguel, 30 kilometara sjeverno od Buenos Aires-a. Radnici koji su bili otpušteni zbog svojih aktivnosti oko sindikalnog organiziranja u nekoliko različitih tvornica, uključujući i Pepsi kompaniju. Snacks i Jabon Federal (severnoamerička kemijska kompanija) prisustvovali su događaju. Predstavnici Zenona sa nekih 100 lokalnih radnika podjelili su svoje iskustvo u građenju klasne svjesti kroz samoupravljanje.

Omar Villablanca radio je u tvornici devet godina. Nedavno se prebacio iz tvorničkog pogona za proizvodnju keramičkih pločica u FASINPAT-ovu komisiju za tisak, gdje koordinira sve, od saopćnja za medije pa do učeničkih posjeta tvornici. Jedan od ključeva uspeha Zenona bio je uključivanje radničke borbe u zajednicu.

Pored proizvodnje keramike, tvornica se posvetila projektima kao što su doniranje keramike komunalnim centrima, gradnji kuća za porodice iz radničke klase, ugošćavanju studentskih putovanja i štampanju keramičkog alfabeta za škole.

Zenon je postao ono što je danas jer su radnici oporavili tvornički unutrašnji  trgovinski sindikat. Da nismo osvojili sindikat, Zenon ne bi funkcionirao pod radničkom kontrolom. Radnici Zenona naučili su iz lekcija unutrašnjeg sindikata i slušajući radnike iz drugih tvornica. Bilo je potrebno puno rada da bi se otklonili svi strahovi. Bilo je potrebno puno rada da bi se presjekla pupčana vrpca koja ih je spajala za šefove. Niti jedan radnik Zenona 2001. godine nije imao ideju o preuzimanju tvornice i pokretanju proizvodnje. Gradnja čvrstog oslonca, razmjenjivanje strategije i diskutiranje je ono što nam je omogućilo da dođemo do FASINPAT-ovih postignuća.

Svaka akcija koja se poduzima u Zenonu razmatrana je na skupštini. Činjenica da se ne oglušujemo na direktive izglasane na skupštini je ono što nas dovodi do onoga gde smo danas. Postoje radnici prijatelji koji su učestvovali u sindikatu keramičara koji smo oporavili 1998. godine. Ali danas oni više ne rade sa nama jer su se prodali šefovima i upravi. Za radnike koji su izdali svoje prijatelje radnike nema mjesta u našoj tvornici.

U tvornici imamo različite ideologije i načine razmišljanja, ali imamo zajednički cilj: braniti naše poslove i nastaviti sa radničkom kontrolom unutar tvornice. Ovo je primarni cilj za 260 radnika koji su okupirali tvornicu i 480 radnika koji sada rade u tvornici. Objašnjavamo svakom novom radniku kako smo zamislili radničko samoupravljanje u Zenonu. Orijentiramo ih u našim ciljevima i upoznajemo ih s činjenicom da rad u Zenonu nije običan posao. Rad u Zenonu nije ograničen samo na ulaganje osam sati svog radnog vremena i odlazak kući. Moramo se također i boriti. Nećemo stati dok ne ostvarimo svoj cilj: definitivnu eksproprijaciju i nacionalizaciju Zenona pod radničkom kontrolom.

Znamo ko su naši neprijatelji: vlada i sudstvo, jer su oni udarili na radnike. Jedini saveznici koje imamo su radnici, oporavljeno delegatsko tijelo i borbeni sindikati koji iskreno brane radnike kao npr. CGT [Nacionalna konfederacija rada, nacionalni sindikalni centar], a ne sindikati koji su nas izdali. Naši saveznici su radnici iz Jabon Federal, podzemne željeznice Buenos Airesa, BAUEN hotela, i ostalih oporavljenih preduzeća. Dio naše borbe je izgradnja saveza i promoviranje naših konflikata. U listopadu, imamo važnu borbu, a cilj je definitivna eksproprijacija za čije ostvarenje smo se borili pet godina.

Villablanca je izjavio da su radnici Zenona nedavno inaugurirali dom koji su izgradili za obitelj koja je svoj dom izgubila u požaru. Rekao je da su radnici, savladani emocijama, plakali na inauguraciji zbog osiguravanja rješenja za radničku klasu. Susedstvo ima samo jedan luksuz: crkvu. Nema popločanih ulica, plinovoda ili zdravstvenih klinika. Zaključio je rekavši da vlada ne želi riješiti nejednakost: radnici moraju riješiti svoj vlastiti problem nezavisno od države, političkih stranaka ili institucija.

Sindikalno organiziranje

Carlos Villamonte ima za sobom dugu povijest u Zenon tvornici, iako ima samo 35 godina. Sudjelovao je u naporima da se za obične radnike osvoji mjesto u sindikatu, organizirajući se tajno kasnih devedesetih. Iako ima dosta iskustva u organiziranju i participaciji u generalnim skupštinama u svojoj tvornici, prije govora u San Miguleu nije se obraćao grupama radnika na javnim događajima.

Radio sam u tvornici 17 godina u pogonu za peći. To je bio moj prvi posao. Bio sam tamo još od kad smo osvojili unutarnji sindikat i ponosan sam što mogu reći da sam ovdje od samog početka. Bilo je veoma teško osvojiti unutarnji sindikat u tvornici jer smo to morali raditi tajno. Kompanija je imala vrlo represivan sistem.

Nisu dozvoljavali da idete u druge sektore, da pričate sa kolegama radnicima ili da koristite toalet. Mnogo puta smo morali da komuniciramo razmjenjivanjem ceduljica pod stolom u kafiću ili idući kroz svaki sektor određujući tajno vrijeme i mjesto za susret. Našli smo način da izbjegnemo kontrolu od strane šefa i birokratskog sindikata.

Kada sam počeo da radim u Zenonu, nikada nisam pomislio da ću imati odgovornost zajedno sa grupom radnika koji vode tvornicu. Nismo nabrzaka donijeli odluku da preuzmemo tvornicu. Okolnosti su nas naterale da donesemo odluku. Dok smo mjesecima kampirali izvan tvornice, razvili smo veze sa zajednicom i drugim grupama radnika. Sudac je presudio da smo mogli prodati zalihe koje su preostale od zatvaranja. tvornice. Kada smo prodali sve zalihe nisu nam ostali nikakvi resursi. Traženje solidarnosti na ulici nas je zamaralo. Računi su samo pristizalia a nije bilo načina da ih platimo. Nisam mogao objasniti kćerki, koja je tada imala 10 godina, da je njezin otac ostao bez posla i da čeka šefa da se vrati.

Kada su zalihe bile iscrpene, održali smo skupštinu. Odlučili smo da jednoglasno okupiramo tvornicu i pokrenemo proizvodnju. Ušli smo unutra i lagano počeli s radom. Prvog mjeseca smo proizveli 20.000 kvadratnih metara crijepa. Danas, proizvodimo preko 400.000 kvadratnih metara. Oduvek smo imali podršku zajednice. Dok smo kampirali, ljudi iz zajednice su nam donosili hranu i donirali novac za naš štrajkački fond. Čak su i zatvorenici iz zatvora lociranog iza Zenona izrazili solidarnost s nama donirajući svoju hranu Zenon radnicima. Nakon ovog konflikta postao sam zreliji.

Kada završimo s eksproprijacijom tvornice, naša se borba tu neće završiti. Dan svakog radnika Zenona završava se borbom za naš glavni cilj: da radnici preuzmu kontrolu nad vlastitom sudbinom tako da nema isključenja ili marginalizacije. Svako bi trebalo imati pravo raditi i donosi kruh u svoj dom.

Zenon: laboratorij za radničke snove

Mnogi radnici Zenona imali su priliku da putuju u inozemstvo i tamo prenesu svoje iskustvo. Radnici u Italiji, Njemačkoj i Španjolskoj eksperimentirajući u radničkim zadružnim modelima su se željno susreli sa radnicima Zenona da bi razmjenili informacije i strategije. Sindikati i društvene organizacije u Europi izrazili su solidarnost s nastavkom rada FASINPAT-a. U ožujku ove godine, Španjolska nacionalna konfederacija rada (CGT), anarhistički sindikat, tvornici je donirala autobus za prevoz radnika.

Alejandro Quiroga, radnik Zenona koji je prošle godine putovao u Italiju, istakao je da je statut demokratskog sindikata fundamentalan za radničku oslobodilačku borbe. Sindikat Neuquén keramičara je prošle godine glasao u korist novog statuta, kojeg Zenonove novine Nuestra Lucha smatraju zaslužnim za revolucioniranje sindikata. Pod novim statutom, sindikalni delegati i obični radnici plaćeni su istom plaćom, generalna skupština je vladajući organ, a pridruživanje je dobrovoljno, uz plaćanje članarine.

Radnički san se transformirao u ono što je FASINPAT danas (tvornica bez šefa). To je bila radikalna i značajna promjena za običnog radnika. Kasnih devedesetih nacionalne i provincijalne vlade provodile su politiku koja je otuđila radnike. Mnogo puta radnici nisu voljni da se bore, uče, osposobljavaju, razmišljaju o pravima koja imamo i razmjenjuju znanja. 1998. godine, kada je unutarnja komisija osvojila unutarnji sindikat, počeli smo da preispitujemo sindikalni statut za tvornicu.

Stari birokratski sindikat u tvornici nije razmjenjivao bilo kakve informacije sa radnicima. Počeli smo otkrivamti svoja prava za koja nismo ni znali da ih imamo. Otkrili smo statut koji je bio arhiviran i kojeg su šefovi uz pomoć delegata starog sindikata sakrili od radnika. Novi unutarnju sindikat podjelio je sve ove informacije sa radnicima.

Tako smo okupili radnike: postali su motiviraniji i počeli su preispitivati rad kompanije i razgovarali su o novim oblicima organiziranja. Imali smo puno uspjeha sa sindikalnim vodstvom koje je bilo jako, predstavničko i šaroliko. Ovaj sindikat običnih radnika u tvornici dao nam je snagu da pobjedimo na regionalnim sindikalnim izborima 2000. godine.

Još od 1998. godine borili smo se protiv plana Zenon preduzeća da zatvore tvornicu u skladu sa vladinom politikom. Plan Luisa Zenona je bio otpustiti radnike, zatvoriti tvornicu i ponovo je otvoriti sa novim radnicima i novim fleksibilnim radnim standardima. Nadao se da će kada  radnici  budu otpušteni, svaki radnik ili radnica otići svojim putem, i zaposliti se na drugom mjestu. A kada tvornica bude ponovo otvorena, on bi nametnuo nove radne uvjete sa manjim plaćama, nepouzdanim radnim statusom i većim brojem radnih obaveza.

U listopadu 2001.  suočili smo se sa odgođenim isplaćivanjima plaće, a zatim i sa masovnim otpuštanjima u studenom. Uvijek smo znali da borba nije laka. Imali smo snažno vodstvo i podršku radnika. Skoro svi originalni Zenon radnici okupirali su tvornicu, izuzimajuči 40 radnika iz vodstva starog birokratskog sindikata. Broj radnika je sa 256 narastao do današnju cifru od 480 aktivnih radnika: to je nešto na šta smo ponosni.

Mi nudimo ogromnu promjenu u načinu upravljanja tvornicom. Tvornica je u našim rukama, i moramo je održati u radu. Dokazujemo da je naš projekt radnika koji upravljaju tvornicom održiv i sklon poboljšanju. Mnoge činjenice dokazuju da smo u stanju postići ono što gazde nisu mogle: stvaranje poslova, povećanje proizvodnje i poboljšanje odnosa između radnika u tvornici i zajednici. Izgradili smo nove društvene odnose u tvornici Izgradili smo saveze sa univerzitetima, sindikatima i nezaposlenim radničkim organizacijama.

Ovo nije izdvojeno iskustvo ili luda ideja kojom se zanijela grupa ljudi. Zenon je konkretno iskustvo koje je grupa radnika pokrenula. Mnogi ljudi govore o Zenonu kao o laboratoriji za eksperimentiranje sa radničkim snovima. Nakon pet godina razvoja, Argentina nije samo laboratorij: ona je pokazala ekonomsku alternativu onoga što nam nudi kapitalistički model. To je nešto za šta sam ja mislio da neće funkcionirati, i ponosan sam što funkcionira.

Radnici širom svijeta gledaju na ono što su radnici u Patagoniji ostvarili. Gledaju na FASINPAT kao model koji bi kopirali u vlastitim zemljama. Očigledno, ovo je posljedica klasne solidarnosti, s obzirom na to da znamo tko su nam neprijatelji, kako da se organiziramo protiv njega i ojačamo našu borbu. Ne radi se samo o tome da znamo odakle naš neprijatelj dolazi, već i o stvaranju zajedničkih strategija za obranu radničke klase.

Mari Trigona (Marie Trigona) je autorica i prevoditeljica. Živi u Buenos Airesu. Dio je Grupo Alavio, video kolektiva. Možete joj pisati na mtrigona@msn.com. Za više informacija o Zenon tvornici posjetite www.obrerosdezanon.org i www.agoratv.org
 
 
(vestinet.rs/uredio i preveo: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10780"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Dva najpoznatija imena u svijetu financija su napokon povezana. Europska bankarska dinastija Rothschild je pristala kupiti udio u korporaciji za upravljanje imovinom američke dinastije Rockefeller .

Dvije obitelji čija imena su sinonim za bogatstvo su udružili snage.

The Financial Times izvještava da je RIT Capital Partners, dio bankarske dinastije Rothschild, kupila udio  Rockefellerovih financijskih usluga.

RIT je stekao 37 posto udjela u Rockefeller Financijskim Uslugama koje je ranije držao Société Générale privatno bankarstvo. Rockefeller Financijske Usluge je firma osnovana 1882. godine i njezina je trenutna vrijednost procjenjena na 34 milijarde dolara. Cijena preuzimanja nije objavljena. RIT Kapital je izjavio da je preuzeo dio u firmi Société Générale Privatno Bankarstvo sa sjedištem u Francuskoj.

Dok su Rockefelleri smatraju najstarijim klijentima novca u SAD-u, Rothschildovo bogatstvo seže mnogo više generacije u Europi.

Rothschild bankarska dinastija datira još od 18 stoljeća i djeluje diljem brojnih europskih zemalja, i isto tako konsolidira francuske i britanske operacije.

Patrijarh Mayer Rothschild Amschel je imao tako veliki utjecaj u međunarodnom bankarstvu da ga je Forbes u 2005. godini stavio na svoju listu 20 najutjecajnijih poslovnih ljudi . Mayer Rothschild je umro 1812. godine.

John D. Rockefeller je umro 125 godina kasnije, kao najbogatiji čovjeka na svijetu. On je osnovao tvrtku za financijski servis u 1882., da bi upravljao obiteljskim bogatstvom.

Njegov unuk, bivši  Manhattan Bankarski predsjednik David Rockefeller, ima dugogodišnji osobni odnos sa Rothschildom.

U saopćenju za novinare, Rockefeller je rekao: “Gospodine Rothschild i ja se poznajemo pet desetljeća. Veza između naših dviju obitelji i dalje je vrlo jaka. Drago mi je pozdraviti i Jakob i RIT kao dioničare i partnere u kontinuiranom razvoju našeg investicijskog upravljanja i bogatstva savjetodavnih poduzeća. “

Posao je počeo, prema Financial Timesu, kada je Rockefeller upoznao Jacob Rothschild-a, pra-pra-pra-praunuk od patrijarha Amschel Mayer Rothschild-a, u Ruben Jeffery, predsjednik Uprave Rockefeller Financial.

Formalni pregovori počeli su godinu dana kasnije.

Grafikon prikazuje novu vezu između dviju dinastija. Interaktivna verzija može se također vidjeti na Muckety.com
 

 

Centralne Banke u svijetu koje su u Rothschildovom navodnom vlasništvu  (Alfabetski)

• Bank For International Settlements (BIS)
• Afghanistan: Bank of Afghanistan
• Albania: Bank of Albania
• Algeria: Bank of Algeria
• Argentina: Central Bank of Argentina
• Armenia: Central Bank of Armenia
• Aruba: Central Bank of Aruba
• Australia: Reserve Bank of Australia
• Austria: Austrian National Bank
• Azerbaijan: Central Bank of Azerbaijan Republic
• Bahamas: Central Bank of The Bahamas
• Bahrain: Central Bank of Bahrain
• Bangladesh: Bangladesh Bank
• Barbados: Central Bank of Barbados
• Belarus: National Bank of the Republic of Belarus
• Belgium: National Bank of Belgium
• Belize: Central Bank of Belize
• Benin: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Bermuda: Bermuda Monetary Authority
• Bhutan: Royal Monetary Authority of Bhutan
• Bolivia: Central Bank of Bolivia
• Bosnia: Central Bank of Bosnia and Herzegovina
• Botswana: Bank of Botswana
• Brazil: Central Bank of Brazil
• Bulgaria: Bulgarian National Bank
• Burkina Faso: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Burundi: Bank of the Republic of Burundi
• Cambodia: National Bank of Cambodia
• Cameroon: Bank of Central African States
• Canada: Bank of Canada – Banque du Canada
• Cayman Islands: Cayman Islands Monetary Authority
• Central African Republic: Bank of Central African States
• Chad: Bank of Central African States
• Chile: Central Bank of Chile
• China: The People’s Bank of China
• Colombia: Bank of the Republic
• Comoros: Central Bank of Comoros
• Congo: Bank of Central African States
• Costa Rica: Central Bank of Costa Rica
• Côte d’Ivoire: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Croatia: Croatian National Bank
• Cuba: Central Bank of Cuba
• Cyprus: Central Bank of Cyprus
• Czech Republic: Czech National Bank
• Denmark: National Bank of Denmark
• Dominican Republic: Central Bank of the Dominican Republic
• East Caribbean area: Eastern Caribbean Central Bank
• Ecuador: Central Bank of Ecuador
• Egypt: Central Bank of Egypt
• El Salvador: Central Reserve Bank of El Salvador
• Equatorial Guinea: Bank of Central African States
• Estonia: Bank of Estonia
• Ethiopia: National Bank of Ethiopia
• European Union: European Central Bank
• Fiji: Reserve Bank of Fiji
• Finland: Bank of Finland
• France: Bank of France
• Gabon: Bank of Central African States
• The Gambia: Central Bank of The Gambia
• Georgia: National Bank of Georgia
• Germany: Deutsche Bundesbank
• Ghana: Bank of Ghana
• Greece: Bank of Greece
• Guatemala: Bank of Guatemala
• Guinea Bissau: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Guyana: Bank of Guyana
• Haiti: Central Bank of Haiti
• Honduras: Central Bank of Honduras
• Hong Kong: Hong Kong Monetary Authority
• Hungary: Magyar Nemzeti Bank
• Iceland: Central Bank of Iceland
• India: Reserve Bank of India
• Indonesia: Bank Indonesia
• Iran: The Central Bank of the Islamic Republic of Iran
• Iraq: Central Bank of Iraq
• Ireland: Central Bank and Financial Services Authority of Ireland
• Israel: Bank of Israel
• Italy: Bank of Italy
• Jamaica: Bank of Jamaica
• Japan: Bank of Japan
• Jordan: Central Bank of Jordan
• Kazakhstan: National Bank of Kazakhstan
• Kenya: Central Bank of Kenya
• Korea: Bank of Korea
• Kuwait: Central Bank of Kuwait
• Kyrgyzstan: National Bank of the Kyrgyz Republic
• Latvia: Bank of Latvia
• Lebanon: Central Bank of Lebanon
• Lesotho: Central Bank of Lesotho
• Libya: Central Bank of Libya
• Lithuania: Bank of Lithuania
• Luxembourg: Central Bank of Luxembourg
• Macao: Monetary Authority of Macao
• Macedonia: National Bank of the Republic of Macedonia
• Madagascar: Central Bank of Madagascar
• Malawi: Reserve Bank of Malawi
• Malaysia: Central Bank of Malaysia
• Mali: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Malta: Central Bank of Malta
• Mauritius: Bank of Mauritius
• Mexico: Bank of Mexico
• Moldova: National Bank of Moldova
• Mongolia: Bank of Mongolia
• Montenegro: Central Bank of Montenegro
• Morocco: Bank of Morocco
• Mozambique: Bank of Mozambique
• Namibia: Bank of Namibia
• Nepal: Central Bank of Nepal
• Netherlands: Netherlands Bank
• Netherlands Antilles: Bank of the Netherlands Antilles
• New Zealand: Reserve Bank of New Zealand
• Nicaragua: Central Bank of Nicaragua
• Niger: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Nigeria: Central Bank of Nigeria
• Norway: Central Bank of Norway
• Oman: Central Bank of Oman
• Pakistan: State Bank of Pakistan
• Papua New Guinea: Bank of Papua New Guinea
• Paraguay: Central Bank of Paraguay
• Peru: Central Reserve Bank of Peru
• Philippines: Bangko Sentral ng Pilipinas
• Poland: National Bank of Poland
• Portugal: Bank of Portugal
• Qatar: Qatar Central Bank
• Romania: National Bank of Romania
• Russia: Central Bank of Russia
• Rwanda: National Bank of Rwanda
• San Marino: Central Bank of the Republic of San Marino
• Samoa: Central Bank of Samoa
• Saudi Arabia: Saudi Arabian Monetary Agency
• Senegal: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Serbia: National Bank of Serbia
• Seychelles: Central Bank of Seychelles
• Sierra Leone: Bank of Sierra Leone
• Singapore: Monetary Authority of Singapore
• Slovakia: National Bank of Slovakia
• Slovenia: Bank of Slovenia
• Solomon Islands: Central Bank of Solomon Islands
• South Africa: South African Reserve Bank
• Spain: Bank of Spain
• Sri Lanka: Central Bank of Sri Lanka
• Sudan: Bank of Sudan
• Surinam: Central Bank of Suriname
• Swaziland: The Central Bank of Swaziland
• Sweden: Sveriges Riksbank
• Switzerland: Swiss National Bank
• Tajikistan: National Bank of Tajikistan
• Tanzania: Bank of Tanzania
• Thailand: Bank of Thailand
• Togo: Central Bank of West African States (BCEAO)
• Tonga: National Reserve Bank of Tonga
• Trinidad and Tobago: Central Bank of Trinidad and Tobago
• Tunisia: Central Bank of Tunisia
• Turkey: Central Bank of the Republic of Turkey
• Uganda: Bank of Uganda
• Ukraine: National Bank of Ukraine
• United Arab Emirates: Central Bank of United Arab Emirates
• United Kingdom: Bank of England
• United States: The Dirty Nasty Stinky Fed, Federal Reserve Bank of New York
• Uruguay: Central Bank of Uruguay
• Vanuatu: Reserve Bank of Vanuatu
• Venezuela: Central Bank of Venezuela
• Vietnam: The State Bank of Vietnam
• Yemen: Central Bank of Yemen
• Zambia: Bank of Zambia
• Zimbabwe: Reserve Bank of Zimbabwe

 
 
izvor: forbes.com, nytimes.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10071"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]