Dok druge države, pale uništavaju i izbjegavaju GMO, u Hrvatskoj svi šute i još gore, tek ga najavljuju!

Dok su Hrvati strahovali da bi premijer Orešković mogao plodnu Slavoniju dati Monsantu i to u trenutku kada sve druge zemlje zaziru od ove mračne korporacije, Mađarska nam je i tu pokazala primjer kako se postaviti i očuvati em zemlju, em zdravlje ljudi. Naime, Mađarska je otkrivši GMO zasade iste odmah uništila i zapalila.

Nakon što je utvrđeno da se radilo o 1000 jutara kukuruza posađenog iz genetski modificiranog sjemenja Mađari su odmah spalili sav kukuruz, jer je kao i u Hrvatskoj genetski modificirano sjeme zabranjeno Zakonom.

Međutim, iako je u Hrvatskoj GMO zabranjen, on se na veliko koristi u eksperimentalne svrhe već nekoliko godina, i na to nitko ne reagira jer Hrvati nisu kao Mađari i hrvatska Vlast će za razliku od mađarske radije izložiti Slavoniju smrti, nego zaštiti hrvatske građane. Izdaja će biti potvrđena da je premijer Orešković zaista 10 tisuća hektara hrvatske zemlje da Monsantu kao što je najavljeno.

Inspekcija je u Mađarskoj među sjemenjem pronašla i Pioneer Monsantovo GMO sjeme i nasade. Prema Zakonu krenulo se u uništavanje prije nego se počne nekontrolirano širiti državom.

Slobodno kretanje roba unutar EU znači da vlasti neće moći u potpunosti istražiti kako je sjeme stiglo u Mađarsku, ali oni će sada pristupiti provjeri gdje je sve ta roba na području Mađarske stavljena na tržište. Regionalni javni radio izvijestio je da bi moglo biti zasijano na tisuće hektara sjemena dvije vodeće međunarodne korporacije.

A slično je stanje i u Hrvatskoj gdje su hrvatski pčelari još prošle godine obavijestili javnost o nekontroliranima nasadima GMO soje iz bjelovarsko-bilogorske županije, na koje baš nitko nije reagira, baš kako su sve institucije šutjele kada je MONSANTO donirao Slavoncima sjeme koje u biti u Hrvatskoj nije ni dozvoljeno.

Jedno je sigurno. Dok se mnoge države u ovom trenutku bude i shvaćaju da politika Europske unije postaje zaista ropska i manipulativna hrvatska vlast potpuno slijepa objeručke prima sve što joj se nudi, iako to znači ugrožavanje opstanka hrvatskog naroda!
 

 
(dnevno.hr)

Zaklada Rockefeller je i između dva svjetska rata bila zagovornik eugenike, ali je nakon rata i holokausta, ideja o rasnoj čistoći postala nepopularna, pa je eugenika pod okriljem Rockefellerovih i Bushevih ’70-ih godina preobražena u stvaranje GMO-a, tj. genetski modificirane hrane

U prvom nastavku ove priče, koja povezuje američku geostrategiju, depopulacijsku politiku i GMO-tehnologije, spomenuto je kako je bivši predsjednik SAD-a George Herbert Walker Bush, kroz predsjedničku komisiju o biotehnologiji donio odluku da su sve genetički modificirane biljke (patentirane biljke i sjemenje poput soje i drugih biljnih vrsta, genetički modificirana soja, paradajz, kukuruz ili riža) “gotovo poput normalnog” kukuruza, riže, paradajza ili soje, što je značilo otvorena vrata za GMO, jer nije bilo potrebno istraživati nikakve potencijalne negativne učinke na ljudsko zdravlje ili okoliš. Jedan od razloga za takvu odluku sigurno se krije u poznatoj tvrdnji Henry Kissingera – “Ako kontroliraš hranu, kontrolirat ćeš ljude”.

No, cijeli taj koloplet imena, ljudi i događaja povezan je i s Američkim eugeničkim društvom, utemeljenim tijekom ’20-ih godina, kojim su dominirale iste obitelji koje će i sljedećih desetljeća oblikovati američku i svjetsku politiku – od Zaklade Rockefeller do obitelji Bush, koje su još u razdoblju između dva svjetska rata bile veliki zagovornici eugenike. Od iste zaklade koja je zagovarala eugeniku, ’70-ih je krenulo i stvaranje GMO-a, tj. genetski modificirane hrane.

Naime, nakon rata i holokausta, ideja o rasnoj čistoći postala je nepopularna, pa je ime Američkog eugeničkog društva promijenjeno, a eugenika postupno preobražena u genetiku. Cijeli projekt ljudskoga genoma, ideja da se kompleksnost života može svesti na gen, potiče upravo od tada. Zamisao se čini funkcionalna – ako pronađete formulu gena i ako možete unijeti strane elemente i strani DNK u genom riže, kukuruza ili drugih biljaka i životinja, pa možda čak i ljudi – mogli biste stvoriti sve što želite.

Depopulacijska politika u Trećem svijetu

Početkom ’70-tih, Kissinger je bio vrlo aktivan u diplomaciji na Bliskom istoku, kako bi organizirao događaje oko arapsko-izraelskih ratova i prvog naftnog šoka i time doveo do 400-postotnog povećanja cijena nafte. No, u isto vrijeme je od predsjednika Nixona dobio zadatak da provede istraživanje o nacionalnoj sigurnosti u suradnji s američkim Ministarstvom poljoprivrede i Ministarstvom obrane, Vijećem nacionalne sigurnosti i Ministarstvom zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi. Njegov je zadatak, te 1974. i 1975., bio – stvoriti prvu službenu strategiju populacije, kao dio službene američke vanjske politike i politike nacionalne sigurnosti.

Tu je studiju Kissinger započeo kao Nixonov savjetnik za nacionalnu sigurnost, a kasnije je postao ministar vanjskih poslova. On je glavni potpisnik dokumenta “Memorandum o istraživanju nacionalne sigurnosti MSSN 200”, u kojem se kaže da je službena politika SAD-a – kontrola populacije u zemljama u razvoju Trećeg svijeta koje imaju ključne sirovine za gospodarstvo SAD-a. Dokument obuhvaća trinaest prioritetnih država u kojima je cilj američke vanjske politike bio dramatično smanjiti rast populacije – Indonezija, Filipini, Brazil i još neke druge zemlje.

Zanimljivo je, da se upravo tih trinaest zemalja poklapalo s onim zemljama za koje je bila zainteresirana Rockfellerova zaklada za razvoj GMO-a. Ubrzo ćemo vidjeti i zašto.

Obrazloženje u “Memorandumu MSSN 200” je bilo da su te zemlje bogate sirovinama koje su potrebne američkom gospodarstvu ili NATO-u, zbog nacionalne i gospodarske sigurnosti. Ako u tim zemljama dođe do stanovitog porasta populacije, onda će političari iz zemalja, poput Indonezije, biti pod sve većim pritiskom da se pobrinu za svoju populaciju, pa je cilj službene vanjske politike SAD-a – znatno smanjivanje rasta populacije u zemljama Trećeg svijeta.

Kada je predsjednik Gerald Ford 1975. potpisao taj dokument, to je postala službena američka vanjska politika, a ne samo preporuka. Krajem ’70-ih, SAD je iskoristio svoj veliki utjecaj u Svjetskoj banci, MMF-u i UN-u kako bi to postao službeni uvjet za zemlju Trećeg svijeta koja prima hitnu financijsku pomoć od Svjetske banke ili Međunarodnog monetarnog fonda.

Portoriko: neljudska sterilizacija žena

“Memorandum o istraživanju nacionalne sigurnosti MSSN 200” bio je klasificiran kao dokument nacionalne sigurnosti. Tek je 1991., na temelju Zakona o slobodi informiranja, jedna katolička organizacija uspjela skinuti s tih dokumenata oznaku tajnosti i objaviti ih. I drugi s time povezani događaji su u međuvremenu, sticajem okolnosti, došli pred oči javnosti.

No, tragom interesa za depopulacijsku politiku i veze s GMO-om, moramo se vratiti i do vremena kada je jedan od braće Rockefeller (bili su četvorica), John D. Rockfeller III., unuk osnivača naftne kompanije, stvorio ideju kontrole rađanja, ideologiju i pokret koji je trebao spriječiti rast pučanstva. Taj je projekt obitelj Rockefeller pokrenula u drugoj polovici ’60-ih, stvaranjem Populacijskog vijeća, a John D. Rockefeller je u Portoriku započeo prvi masovni eksperiment sterilizacije žena u fertilnoj dobi. Portoriko je bio neka vrst laboratorija s pokusnim kunićima, gdje su se testirale i provodile sve vrste neljudskih metoda sterilizacije nad ženama, uglavnom siromašnima i neukima, koje nisu imale pojma što oni rade s njima.

Slični projekt se nekoliko desetljeća kasnije provodio i u Meksiku i u Nikaragvi. No, tamo je grupa, koja se zvala Meksički odbor za život (meksička katolička organizacija), bila sumnjičava kada je Svjetska zdravstvena organizacija poručila da želi provesti masovno cijepljenje protiv tetanusa, jer je to bolest do koje dolazi infekcijom zahrđalim čavlom, a ne masovna epidemija. Sumnju je potaknula i činjenica da su u Nikaragvi i Meksiku odabrane samo žene u fertilnoj dobi, između 14 i 55 godina. Jer, zašto ne cijepiti i muškarce i dječake, i oni se mogu ubosti na čavao?

Tako je grupa Comite Pro Vida de Mexico provela laboratorijske analize koje su pokazale da su cjepiva sadržavala kemijsku supstancu koja je kod trudnica urokovala spontane pobačaje. Odmah je podignuta galama, ali je većina glavnih svjetskih medija tu priču potpuno zanemarila. Organizacija se obratila i predstavnicima Svjetske zdravstvene organizacije. No, oni su odvratili da im ne vjeruju, jer da je riječ o samo jednoj od katoličkih organizacija koje se bore protiv pobačaja i koje dižu galamu oko svačega, ali da se ne radi ni o čemu ozbiljnom.

Potom je ta organizacija podastrijela laboratorijske rezultate na tiskovnoj konferenciji, a i na druge je načine ustrajala i pritisnula Svjetsku zdravstvenu organizaciju sve dok ona nije priznala da se u cjepivu nalazio neki takav sastojak. Njihovo je objašnjenje bilo da je riječ o slučajnoj kontaminaciji, kao posljedici – neispravnog postupka u laboratoriju.

No, organizacija Comite Pro Vida de Mexico i dalje je istraživala, pa je otkrila da su obitelj Rockefeller, sveučilište Uppsala u Švedskoj i još nekoliko drugih organizacija, dvadeset godina ranije tajno ubacivali tu supstancu u cjepivo protiv tetanusa za pučanstvo Trećeg svijeta. Drugim riječima, Rockefellerova organizacija financirala je rad Svjetske zdravstvene organizacije, kako bi se razvilo cjepivo protiv tetanusa koje bi prouzrokovalo pobačaje kod trudnica.

Ucjenjivanje cijelih nacija

Treba li onda čuditi što će u sljedećim desetljećima to isto biti napravljeno i s GMO-om?

Po pitanju veza Rockefellera s GMO-om, upravo je Zaklada Rockefeller bila ta koja je u Aziji započela pokuse s (propalim) projektom razvijanja zlatne riže kroz genetski inženjering, navodno za – sprječavanje gladi u svijetu. Naime, čitav genetski inženjering je i stvoren sredstvima Rockefellerovih zaklada i Zaklade Ford.

Manipulacije DNA-om i genetski inženjering u SAD-u su započeli početkom ’70-ih jer su te grupe ljudi u genetskoj modifikaciji vidjele barem dvije stvari (možda ih ima i više) – mogućnost kontrole rasta stanovništva i mogućnost kontroliranja zaliha hrane o kojima ljudi svakodnevno ovise. Nešto takvo nikad prije u ljudskoj povijesti nije bilo moguće – uvijek ste mogli preživjeti ako ste imali svoj mali vrt. Ali, preinačena genetska sekvenca riže u Aziji i Meksiku, kao i žita na Bliskom istoku, dala je potencijalnu mogućnost tim privatnim kompanijama bliskim Pentagonu, da zagospodare prehrambenim lancima. No, cijelo vrijeme se provlači i motiv – depopulacijske politike.

Naime, tvrtka Epicyte iz San Diega je 2001. objavila na konferenciji za novinare da je uspjela razviti cijeli staklenik spermicidnog kukuruza. Rečeno je da će to biti iznimno učinkovit i jeftin način da se zaustavi porast stanovništva u zemljama u kojima je kukuruz ključni dio ljudske prehrane, jer muškarci koji budu jeli taj kukuruz – neće moći imati djecu.

Vijesti su bile eksplozivne, ali je (ili možda baš zbog toga) tvrtka – iznenada nestala. Preuzela ju je mala tvrtka u Sjevernoj Karolini, a poslije je u tišini sklopljen ugovor s Dow Chemicalom, britanskom kompanijom koja se bavi sjemenjem sa sjedištem u Švicarskoj.

Iz dosadašnjih postupaka može se zaključiti da promicanje GMO kao strateškog alata ima dva cilja – zaustavljanje rasta populacije i kontroliranje hrane, tj. kontroliranje gladi. Ako bi tri-četiri privatne korporacije – koje su usko povezane sa službama nacionalne sigurnosti američke Vlade, a možda čak i britanskom Vladom ili NATO savezom – uspjele ostvariti svoje namjere da kontroliraju opskrbu sjemenjem soje, riže, pšenice i drugih važnih usjeva od strateške važnosti za cijeli hranidbeni lanac života na ovom planetu, onda bi one mogle dominirati i ucjenjivati cijele nacije. Do danas, jedna od najtragičnijih žrtava moći GMO-a je – Argentina.

Uništenje argentinske poljoprivrede

Naime, vlada Carlosa Menema je negdje sredinom ’90-ih potpisala tajni sporazum o kojem se nije raspravljalo u parlamentu niti u javnosti, a niti su sudjelovali argentinski biolozi. Tako je Vlada dala isključivu licencu za genetski modificiranu soju Monsantove korporacije, pa se zemlja, koja je ’60-ih i ’70-ih imala bogatu i raznoliku poljoprivredu i puno malih poljoprivrednika – brzo promijenila.

Raznolikosti i mali poljoprivrednici su uništeni, a velike korporacije, od kojih su mnoge bile strane osiguravajuće tvrtke (najveći vlasnik bio je Sorošev fond iz New Yorka) sada su bili najveći vlasnici zemlje. Uzgajali su soju za izvoz, što nije pripomoglo zdravoj prehrani Argentinaca, a i uništilo je tradicionalnu argentinsku poljoprivredu. No, to je bio tek početak…

Krajem ’90-ih dogodila se velika kontroverza oko Monsantovog sjemena zvanog “Terminator” koje bi automatski počinilo “samoubojstvo” nakon jedne godine. Time bi se osiguralo da se zemljoradnici svake godine moraju vratiti Monsantu i platiti određenu svotu za njihovu tehnologiju, herbicide i sjeme. No, Zaklada Rockefeller je odmah intervenirala kada je čula za plan tvrtke Monsanto, pa se predsjednik Zaklade, Gordon Conway, na godišnjem sastanku članova odbora u St. Louisu, sastao i s direktorima Monsanta i upozorio ih da na nekoliko godina – dignu ruke projekta “Terminator”!

Ne bojte se, nije postao humanist, nego im je obrazložio da bi izlazak na tržište sa sjemenom “Terminatior” doveo u opasnost cijelu strategiju GMO-a, ako svijet prerano posumnja o njihovim pravim namjerama. Conway je naveo direktore Monsanta da održe konferenciju za novinare i objave svijetu da neće prodavati sjeme “Terminator”, što dosta govori o razmjerima utjecaja Rockefellerove fondacije u tim krugovima.

Naravno, Monsanto nije odustao od projekta “Terminator”, nego je odlučio da ga neće prodavati – privremeno. Već četiri godine kasnije Monsantovi su znanstvenici na znanstvenim konferencijama počeli objavljivati radove iz kojih je bilo jasno (pa čak je to i rečeno) da nisu odustali od tog projekta. Istodobno je američko Ministarstvo poljoprivrede izjavilo da ne vidi razlog zašto bi trebalo obustaviti istraživanja “Terminatora”.

Iz navedenoga slijedi da, kad je riječ o GMO-u, nisu važni niti progres, niti sprječavanje gladi u svijetu, pa čak niti novac. Naime, Jeffrey Smith, aktivist protiv GMO-a, autor je knjige “Sjeme Obmane”, u kojoj je detaljno prikazao sve dosad istražene zdravstvene posljedice GMO-a (koje obrazovne knjige i emisije u potpunosti negiraju i čak otvoreno lažu govoreći da nikad nije zabilježena niti jedna epidemija bolesti kao posljedica korištenja GMO-a), na kraju knjige optimistično kaže da GMO industrija svake godine gubi – dvije milijarde dolara. U knjizi je uskliknuo, da to znači da oni (aktivisti protiv GMO-a) – pobjeđuju!

Gube li miljarde dolara – uzalud?

No, bojim se da je došao do pogrešnog zaključka. Jer, pravo pitanje glasi: Zašto bi netko uporno gubio tolike milijarde dolara uzalud? Osim ako se iza tih ulaganja ne krije – neki drugi cilj…

Na onoj okomitoj ljestvici u tekstu iz prošlog broja, iznad novca se nalazi – moć. No, ima stepenica i iznad težnje za moći, koje mogu dati objašnjenja za agresivno invazivno promicanje GMO-a, ali ta objašnjenja nenaviknutom uhu mogu zvučati, možda, previše neobično. No, i to je samo pitanje vremena. No, neosporno je, kako god interpretirali svijet, da su tri od četiri najveće svjetske korporacije koje kontroliraju patentirano genetski modificirano sjeme – Monsanto, Dow i Pioneer Hybrid.

Monsanto je još tijekom Vijetnamskog rata proizvodio bojne otrove za uništavanje džungle kako bi se raščistio put američkim vojnicima, čime su otrovani i mnogi vojnici, a potom je jednostavno – oprao ruke od odgovornosti. Predsjednik Bush stariji je u Bijeloj kući 1992., održao privatni sastanak upravo s predstavnicima Monsanta, koji su mu objasnili kako bi GMO mogao pomoći američkoj prevlasti u svijetu.

U tom trenutku, Bush je potpisao odredbu koju gotovo nitko tada nije pročitao, u kojoj je GMO proglasio “u bitnim točkama jednakim” običnoj riži, običnoj soji ili običnom kukuruzu. Zbog toga, rekao je tada Bush stariji, ne trebamo posebna zdravstvena i medicinska ispitivanja i testove da vidimo je li to sigurno za ljude i životinje, jer je riječ o više-manje istoj stvari – samo smo malo promijenili genetsku strukturu kukuruza…

U tom svjetlu je, pak, zanimljivo da ta ista privatna poduzeća, poput Monsanta, zahtijevaju licencne pristojbe za ekskluzivno razvijeno genetsko sjeme i tvrde da su genetskim inženjeringom riže, stvorili novi proizvod. S jedne strane, Monsanto kaže da je njihova “GMO-riža ista kao obična riža koja se kultivira već tisućama godina u Pakistanu i Afganistanu, pa nisu potrebna istraživanja zdravstvenih učinaka, a s druge strane govori da imaju jedinstveni patent koji žele zaštititi”. Ne može biti jedno i drugo u isto vrijeme, zar ne?

Ili možda može – u ovom svijetu obmana, odvlačenja pažnje i upravljanja ljudskim mislima…
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Plan da čovjek u svemir pošalje radio poruke koje se obraćaju potencijalnim vanzemaljskim civlizacija, među nekim znanstvenicima je prouzrokovalo zabrinutost da bi tako nešto moglo dovesti do kraja čovječanstva

Pola stoljeća star projekt SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence) koristi radio teleskope da osluškuju zvukove iz svemira koje bi mogli napraviti potencijalna vanzemaljska bića. Znanstvenici koji stoje iza tog programa nedavno su aktivirali projekt pod imenom METI (Messages to Extraterrestrial Intelligence) za slanje signala u dijelove galaksije gdje se nalaze planete slične našoj i gdje je samim tim mogućnost života veća, a koje su otkrivene teleskopom Kepler.

Znanstvenici koji kritiziraju ovaj program kažu da je osnovna funkcija projekta SETI bila osluškivanje svemira, umjesto što bismo ga “uzurpirali” slanjem signalima. Oni se plaše da bi METI mogao dovesti do toga da nas posjete potencijalni neprijateljski naklonjeni vanzemaljci.

Također, oni kažu da je razlog za aktiviranje programa METI to što su neki znanstvenici frustrirani što već pola stoljeća nisu pronašli nikakav vanzemaljski signal, a zamjera im se i što povodom slanja signala u svemir nisu konzultirali širu javnost.

“Jedna mala skupina SETI radio-astronoma već dulje vrijeme se odbija konzultirati sa širim kolegijumom znanstvenika povodom METI programa. Za konzultacijama nema potrebe ako u rizik dovodite sami sebe, ali ovdje to nije slučaj. Oni ne samo što dovode u opasnost cijelo čovječanstvo, već i generacije koje će tek biti rođene. Zar tražimo puno ako se hoćemo prvo konzultirati?”, pita David Brin, znanstvenik koji se bavi svemirom.

On nije usamljen u svojoj zabrinutosti. Profesor Stephen Hawking je još 2010. upozorio da bi čovječanstvu bilo pametnije da bude tiho.

“Kada bi nas eventualno posjetili vanzemaljci, to bi moglo izgledati slično kao Kolumbovo iskrcavanje u Americi. Ako se dobro sjećate, taj događaj nije učinio mnogo toga dobrog starosjediocima Amerike, Indijancima”, rekao je Hawking.

Zbog ogromnih razdaljina u svemiru, znanstvenici su izračunali da je potrebno najmanje 9 godina da bi se takve poruke poslale na mjesta gdje se nalaze planete slične Zemlji.

U okviru projekta SETI, 2009. je napravljena anketa s pitanjem – koje poruke bi ljudi mogli poslati u svemir potencijalnim vanzemaljcima.

Evo nekih prijedloga:

“Mi smo ljudi, sa planete Zemlje”

“Zdravo i dobrodošli”

“Molimo vas, pomozite”

“Mir, ljubav i prijateljstvo”

“Mi se osjećamo usamljeno i uplašeno, prvenstveno zbog vaše moguće sklonosti ka nasilju”

“Bogovi i religije imaju veliki utjecaj na naše živote”

Hawking: Povrijedili bi nas vanzemaljci

Postoje šanse da vanzemaljci postoje, ali bi trebalo izbjegavati susret s njima jer bi posljedice mogle biti razarajuće”, upozorio je Stephen Hawking za britanski Sunday Telegraph.

“Ukoliko bi se pojavili, reziltat bi bio sličan Kolumbovo iskrcavanju na američko tlo, što nije bilo povoljno po urođenike”, izjavio je astrofizičar u novoj televizijskoj seriji, kako navode britanski mediji.

Emisija prikazuje zamišljeni Univerzum po kome plove ogromni brodovi u potrazi za novim utočištem nakon potpune eksploatacije svoje planete. “Takva bića bi vjerojatno postala nomadska, tragajući za prostorima koje bi mogli osvojiti i kolonizirati”, upozorava Hawking.

Scenario sudnjeg dana je predstavljen u seriji “Sa Stephen Hawkingom u Univerzum” na Discovery kanalu koja se nedavno emitira u Americi.

Na pitanje o postojanju vanzemaljaca kaže: “Sudeći po mom matematičkom proračunu, već sami brojevi govore da postoji vjerojatnost. Najveći zadatak nam je da procijenimo kakvi bi mogli biti. Stvorenja nalik svjetlećim hobotnicama, horde biljojeda koji mogu visiti po stijenama i žuti predatori koji ubijaju plijen smrtonosnim ubodom repa su stvorenja koja tumaraju po tom imaginarnom Univerzumu”.

Ljudski rod je pokušao već nekoliko puta ostvariti kontakt sa vanzemaljskim oblicima života. Američka kozmička organizacija NASA je 2008. emitirala pjesmu grupe The Beatles, “Across the Universe”, kako bi duboko u svemir poslala poruku mira onima koji bi se mogli naći u domeni Polarisa ili poznatije Sjevernjače oko 2439. godine.

Pokušaji da se stupi u kontakt s vanzemaljcima idu dalje u prošlost. Američke sonde Pioneer 10 i 11 su 1972. i 1973. nosile ploču s likom golog muškarca i žene, s idejom da prenese simbol položaja Zemlje i Sunca. Voyager 1 i 2 su 1977. lansirani noseći bakreni fonogramski disk sa zvucima i slikama sa Zemlje.

Kako ćemo dočekati vanzemaljce

Iako većini ovo može zvučati kao savršena tema za sve zagovornike teorija zavjere ili fanove filmova i serija posvećenih malim zelenim ljudima, brojni utjecajni znanstvenici sakupili su se u Londonu kako bi poveli raspravu koja će dati odgovor na čuveno pitanje: “Što će se dogoditi ako nas vanzemaljci stvarno riješe posjetiti”?

Konferencija pod nazivom “Otkrivanje vanzemaljskog života i posljedice po društvo i znanost” održana je u sjedištu Kraljevskog udruženja u Londonu. Od njegovog osnutka 1662. godine Kraljevsko udruženje je za svoje članove biralo istaknute pripadnike znanstvene zajednice poput Isaaca Newtona, Alberta Einsteina ili Stephena Hawkinga. Spomenutoj konferenciji su nazočili i predstavnici NASA-e, Europske svemirske agencije i predstavnici Ujedinjenih naroda.

Donedavno čovječanstvo nije posjedovalo niti jedan dokaz da izvan našeg solarnog sustava postoje i druge planete. Ali, za svega par godina, znanstvenici su otkrili postojanje 400 novih planeta.

Radio teleskopi skeniraju nebo tražeći signale koji bi nam mogli otkriti postojanje drugih civilizacija u svemiru. Čovječanstvo konstantno pomiče granice tehnologije koja nam omogućuje da sve dublje zavirimo u svemir ne bi li dali odgovor na utlimativno pitanje: Jesmo li sami?

Prijatelji ili neprijatelji?

Ako bismo se susreli sa vanzemaljskom civilizacijom bi li ona bila spremna da nam ponudi ruku prijateljstva i suradnje ili bismo bili suočeni sa sveopćom panikom i ratom? Mišljenja znanstvenika po ovom pitanju su podijeljena.

Pojedini stručnjaci vjeruju da postoji mogućnost da i druge civilizacije odašilju pojedine poruke u svemir kako bi i same pokušale saznati da li su same u svemiru, dok drugi imaju mišljenja da bi eventualan susret s nepoznatom vrstom bio vrlo sličan ljudskoj povijesti – vremenu tijekom kojeg su se svi susreti između tehnološki naprednijih društava i onih primitivnijih po pravilu završavali konfliktom.

Zaraza

U filmu “Rat svjetova” invaziju vanzemaljaca prekida zaraza izazvana zemaljskom bakterijom, da li i nas može zadesiti slična sudbina ukoliko dodđem u kontakt sa stranom materijom – makar u pitanju bili i najsitniji mikroorganizmi?

Pojedini delegati smatraju da sa svakim stranim tijelom moramo postupati kao da je u pitanju toksična ili smrtonosna tvar i da je vrlo važno da ta tijela budu izolirana i stavljena u karantenu. Također, postavlja se pitanje da li i mi sami imamo prava da posjećujemo druge svjetove i planete sa nesteriliziranim svemirskim brodovima koji mogu nositi brojne bakterije koje mogu zbrisati druge civilizacije.

Ne paničarite

Ukoliko zaista dođe do susreta s vanzemaljcima, mnogi stručnjaci smatraju da može nastati masovna panika.

Ako se desi sveopća invazija na naš planet, panika se sasvim sigurno ne bi mogla izbjeći, dok sama objava o postojanju inteligentnog oblika koji nije s našeg planeta ne bi izazvala nikakve ozbiljnije reakcije čovječanstva, kažu znanstvenici.

Brojne ankete pokazuju da veliki broj ljudi vjeruje u postojanje izvanzemaljskog života, pa ipak, kada je 1996. Godine NASA objavila da je otkrila meteorit s Marsa s dokazima života unutar njega, predsjednik Clinton održao je govor, radio stanice su dosta pažnje posvetile pjesmi “Life on Mars” Davida Bowiea, a život je jednostavno nastavio svojim ustaljenim tijekom.

Religija

Često se spominje da bi otkriće drugih civilizacija dovelo do rušenja svjetskih religija. Delegati nisu baš uvjereni u to.

Profesor Ted Peters, po struci teolog, smatra da bi se umjesto slabljenja religijskih vjerovanja dogodio apsolutni preokret – njihovo jačanje koje bi dovelo do povećanja kreacije Boga u očima vjernika.

Ne slažu se svi s ovim mišljenjem. Britanski fizičar Paul Davies misli da bi kršćani imali problem zbog centralnog vjerovanja da je Isus umro kako bi nas spasio. Ako bismo otkrili druge civilizacije, to bi povuklo neugodno pitanje – zašto samo mi?

Tko bi govorio u ime planete Zemlje?

Tko bi bio vođa kada bi nas posjetila bića s druge planete? Jedna mogućnost bi bile Ujedinjeni Narodi, što bi već samo po sebi bila katastrofa.

Već postoji intrigirajući slučaj iz 1977. godine kada je svemirski brod, Voyager 1, bio na putu ka zvijezdama, sadržavao je poruku napisanu od strane generalnog tajnika Ujedinjenih naroda, austrijanca Kurt Waldheima. U njoj je sadržana i sljedeća rečenica: “Pozdravljam vas u ime ljudi na našoj planeti. Zakoračili smo iz našeg solarnog sustava u svemir tražeći samo mir i prijateljstvo”. A rat i razaranja su valjda ostavili kod kuće.

NLO

O ovome se uvijek otvorenije diskutiralo uz kaficu i keks. Neidentificirani leteći objekti su “slonovi u sobi”. Neki stručnjaci za ovu vrstu fenomena zapitali su se: zašto tražimo istinu “negdje gore”, kada je ona već “dolje”?

U vrijeme kada izvještaji o pojavama NLO obaraju rekorde, vrlo je neznanstveno od strane Ministarstva obrane što je prekinulo svoj projekt o neidentificiranim letećim objektima, smatraju pojedini znanstvenici. Naročito zbog činjenice da je u mnogo slučaja bilo dokaza o nekoj čudnoj pojavi, koje su čak i radari zabilježili. “Izvanredne tvrdnje zahtjevaju izvanredne dokaze,” kazao je Lord Reese prije nego što je promijenio temu.

Teorija zavjere

Kada su ljudi koji su bili zainteresirani za izvanzemaljske pojave saznali za događaj Akademije znanosti bili su šokirani i intrigirani, ali se ubrzo njihovo raspoloženje pretvorilo u sumnje i bijes. Odmah su se počele razvijati teorije zavjere a o događaju se naširoko diskutiralo na raznim sajtovima, blogovima i forumima.

U NLO udruzi smatraju da je ovo dobar znak koji potkrepljuje činjenicu da će nas posjetiti bića s druge planete. Oni misle da je ovaj sastanak priprema službene potvrde da su vanzemaljci među nama.

Ishod konferencije

Pisac znanstvene fantastike Arthur Clarke jednom je rekao: “Postoje dvije mogućnosti: ili smo sami u svemiru ili nismo. Obje mogućnosti su jednako zastrašujuće”. Pitanje da li negdje u svemiru postoji život je vjerojatno najveće i najtemeljnije koje možemo postaviti.

Na temelju dosadašnjih iskustava, možda uskoro i dobiti odgovor. U moru neodređenosti, makar je jedna stvar sigurna – na dan kada budemo ostvarili prvi kontakt, promijenit se naš svijet zauvijek.
 
(b92,youtube.com/uredio:nsp)

Nije realno da će se GMO odmah nakon odobrenja u EU naći u Hrvatskoj, niti da naša tijela to nisu sposobna nadzirati. Nema razloga za paniku, poručuje Hrvoje Fulgosi, molekularni biolog iz Instituta »Ruđer Bošković« i predsjednik vladinog Vijeća za GMO

Europska komisija je donijela pozitivnu odluku, na europskom će se tlu moći slobodno uzgajati genetski modificirani kukuruz Pioneer 1507. U preliminarnom izjašnjavanju Europskog parlamenta o legalizaciji GMO kukuruza u EU niti jedna opcija prošlog tjedna nije dobila kvalificiranu većinu država članica, no Europska komisija u takvoj situaciji prema nekim tumačenjima ima pravo donijeti pozitivnu odluku o uzgoju te sorte kukuruza.

U Europi se za sada uzgaja samo jedna GMO kultura, Monsantov kukuruz MON810, odobren 1998. godine. Zahtjev za odobrenje uzgoja kukuruza TC1507 još je 2001. godine podnio Pioneer, podružnica američkog DuPonta. Ova je sorta kukuruza trenutačno odobrena kao stočna hrana, a u istu će se svrhu koristiti i ako se odobri njezin uzgoj. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) dala je pozitivno mišljenje o toj sorti već šest puta od 2005. godine, no protivnici GMO-a to ne smatraju dovoljnim argumentom za legalizaciju uzgoja nove GMO-kulture u Europi.

Pušu na hladno

Kukuruz TC1507 otporan je na nekoliko herbicida koji sadrže glufosinat-amonijak, koji je po tvrdnjama ekologa jako otrovan pa se protive njegovom uzgoju. Ova je sorta genetski dvostruko modificirana kako bi bila otporna na spomenuti herbicid te kako bi proizvodila toksin koji je štiti od kukuruznog moljca. I EFSA je priznala da toksin prisutan kod ove kukuruzne sorte predstavlja rizik za neke vrste leptira, te da je višestruko snažniji od onog što ga proizvodi Monsantov kukuruz. Za genetičara Marijan Jošta, protivnika GMO-a, legalizacija GMO kukuruza u Europi bila bi tragična, no Hrvatska, ističe Jošt, ne mora podleći tom »pritisku GMO-lobija«.

I hrvatski su poljoprivrednici zabrinuti zbog legalizacije GMO-a, jer strahuju da se Hrvatska neće othrvati novom načinu proizvodnje. Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) protiv je legalizacije uzgoja GMO-a jer bi to ugrozilo hrvatsku poljoprivredu i proizvođače, upozorava predsjednik Komore, Mato Brlošić. Iako nema dokaza o štetnosti GMO-a za okoliš i ljudsko zdravlje, hrvatski seljaci »pušu na hladno« i boje se dugoročnih posljedica takvih kultura na ljude.

Ne mislim da će se posljedice vidjeti za par godina, ali svi mi imanja ostavljamo svojoj djeci i unucima, i pitamo se što će biti za dvije, tri generacije i dalje. Poljoprivednici bi danas mogli stradati na dva načina – ako GMO-usjevi donesu povećanje prinosa, to će značiti zatvaranje naših oplemenjivača i proizvođača sjemenske robe, koji će morati zatvoriti vrata kao što je bilo i sa šećernom repom. Ako pak počne uzgoj kultura otpornih na korove, možemo očekivati da se na našim poljima pojave korovi koji nećemo moći uništiti. To će nas koštati stotinu puta više od onog što dobijemo povećanjem prinosa u startu, upozorava Brlošić.

GMO sjeme kukuruza već ilegalno u Hrvatskoj?

Prema nedavnim informacijama, kompanije Pioneer je kupila našu najveću tvornicu sjemena “Oranica” Osijek koja je opskrbljivala cijelu Jugoslaviju u svoje doba. Do danas su imali odrješene ruka da eksperimentiraju sa GMO sjemenom i toksičnim herbicidima. Na službenim stranicama “Pioneer Hrvatska” se može naći podatak poput ovog:

Da bi farmeri mogli prepoznati naše prednosti i kvalitete trudimo se svake godine na 400 različitih lokacija diljem Hrvatske zasijati pokusna polja. Kako bi osigurali maksimalnu transparentnost svi Pioneer pokusi imaju certifikat ISO 9001.

Dobru i uspješnu proizvodnu godinu želi Vam
Pioneer tim Hrvatska!

Načelno ‘protiv’

Imamo dovoljno zemlje da prehranimo naše naraštaje više od stotinu godina. Ne živimo na pijesku, imamo dovoljno resursa za generacije i generacije koje dolaze. Ne vidim nikakvog razloga da uvodimo GMO proizvodnju, rezolutan je predsjednik HPK. Komora će proizvođačima savjetovati da se, ukoliko Hrvatska krene stopama EU regulative, ne ulaze u proizvodnju GMO kukuruza. »Ako svi budu slijedili preporuku, možemo i dalje biti GMO-free zemlja«, zaključuje Brlošić.

Neovisno o odluci Europske komisije, Hrvatska ne mora strahovati od GMO usjeva na svojim poljima, poručuje Hrvoje Fulgosi, molekularni biolog iz Instituta »Ruđer Bošković« i predsjednik vladinog Vijeća za GMO.

Naš je načelni stav protiv GMO-a, i to je posve u redu u ovom trenutku. Nitko Hrvatskoj ne može nametnuti uzgoj GMO usjeva, i odobrenje Europske komisije ni u kom slučaju ne znači da će će se ti usjevi naći na hrvatskim poljima, uvjerava Fulgosi. Procedura koju hrvatsko zakonodavstvo predviđa u tom pogledu, dodaje, dovoljno je komplicirana i kompleksna da bi se za dobivanje odobrenja za takvu proizvodnju trebalo dobro potruditi.

U strahu su velike oči i ne možemo dobro prosuđivati, osobito ako se javnost plaši stvarima koje nisu istinite. Nije realno da će se GMO odmah nakon odobrenja u EU naći u Hrvatskoj, niti da naša tijela to nisu sposobna nadzirati. Nema razloga za paniku. Na policama naših trgovina ne može biti GMO hrane, umiruje Fulgosi. Dok se građani 19 država koje su se izjasnile protiv GMO-a bune protiv odobrenja takve proizvodnje, predsjednik Vijeća za GMO kaže kako Hrvatska nema pravo zabraniti Španjolskoj takav uzgoj, tim više što tamo imaju ozbiljne probleme sa štetnicima. »Mi njima nemamo pravo zabranjivati, ni oni nama pravo nametati GMO«, veli Fulgosi.
 

 
 
(novilist.hr, youtube.com/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16794"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Zvuči kao čudo prirode – sorta kukuruza koja se sama štiti od insekata i otporna je na herbicide. Ipak, priroda nema mnogo veze sa SmartStaksom. Kukuruz iz laboratorija Monsanta ima mnogo protivnika u EU.

Što se Europske komisije tiče, ništa nije sporno. Nakon trgovinskog sporazuma sa SAD-om, američki Monsanto će u Europu moći uvesti i “SmartStaks”.

Službena odluka je trebala pasti krajem listopada 2013., kažu u Bruxellesu. „Čudo od kukuruza“ tako će stići i u Europu, gdje su do sada slične sorte bile tabu. U pitanju je hibrid dvije genetski izmijenjene sorte kukuruza. SmartStaks stvara otrove kojima ubija insekte, recimo kukuruznog moljca, a istodobno je otporan na dva herbicida za borbu protiv korova. Čudo nauke ili vražja igračka? Mišljenja o tome žestoko se razilaze.

Kritičari traže više testova

U “SmartStaksu” ukupno postoji šest komponenti. Nijedna od njih, tvrde borci za okoliš, nije dovoljno ispitana u pogledu utjecaja na okoliš. Krajnji produkt je doduše testiran 90 dana kao hrana za životinje, ali Martha Mertens iz Udruge za ekologiju i zaštitu prirode smatra da to nije dovoljno. „Time se samo mogu utvrditi akutni toksikološki rizici, ali ne i dugoročni utjecaji.“

Mertens i njeni istomišljenici podsjećaju na čuvenu studiju francuskog istraživača Gilles-Érica Seralinija koji je dvije godine hranio štakore genetski izmijenjenim kukuruzom. Tek tada su se pokazale zdravstvene tegobe kod pokusnih životinja. Profesor Christoph Tebbe s Instituta za biološku različitost „Thünen“ odbacuje ove argumente: „Pokusi gospodina Seralinija su bezvrijedni jer se nisu držali standardnog postupka i zato što korišteni štakori nisu pogodne pokusne životinje za ovaj eksperiment“, kaže Tebbe za Deutsche Welle.

On priznaje, međutim, da kratkoročna ispitivanja provedena na SmartStaksu ne mogu dati odgovor o dugoročnim utjecajima. Upravo zato je Europska unija uvela takozvani „post-tržišni monitoring“ – kukuruz će ostati pod lupom i nakon uvođenja na europsko tržište, kaže Tebbe koji inače radi u Odboru za genetski modificirane organizme pri Europskoj agenciji za ishranu. On podsjeća da se razne komponente Monsantovog kukuruza već koriste za ishranu životinja u Evropi i da do sada nije primijećena niti jedna negativna posljedica.

Divlje križanje

Kritičari upozoravaju i na opasnost koja vreba od svih genetski izmijenjenih biljaka – SmartStaks bi se teoretski neželjeno mogao križati i sa domaćim biljkama iz čega bi mogle nastati nepoznate i nepredvidive sorte. „Rizik kod kukuruza u Njemačkoj ne postoji, jer ovdje kukuruz nema partnera za križanje“, kaže Tebde.

Dodaje da je dovoljno da polja s genetski izmijenjenim biljkama budu nešto udaljena od ostalih njiva i sadnica, kako bi se izbjegao svaki rizik od divljeg križanja.

Monsantov kukuruz se bori protiv štetočina tako što stvara protein koji se u prirodi nalazi kod bakterija pod imenom Bacillus thurigiensis. Stručnjaci vjeruju da nema rizika da čovjek bude pogođen „oružjem“ ovog kukuruza.

„Ovi proteini se vezuju samo za posebna mjesta u crijevnom epitelu insekata, ali ne i ljudi ili životinja koje se hrane kukuruzom. Osim toga, u želucu čovjeka bi se ovakvi proteini mahom razgradili“, kaže Tebbe. Uostalom, u Njemačkoj je čak i u biološkoj proizvodnji dozvoljeno korištenje proteina protiv insekata.

Propast za tradicionalne poljoprivrednike?

Nisu sve dileme medicinske i naučne prirode. Harald Ebner je u stranci Zelenih zadužen za genetsku tehniku u poljoprivredi. Upozorava na društvene posljedice masovnog sađenja SmartStaksa: „Pojavit će se društveno-ekonomski problem. Naime, ako želimo da i poljoprivreda bez genetskih modifikacija opstane, onda će njeni troškovi munjevito porasti. Mnogo će biti jeftinije proizvoditi genetski promijenjene sorte“, smatra Ebner.

U velikim poljoprivrednim područjima poput Sjeverne i Južne Amerike, Indije i Australije genetski modificirane namirnice su već dugo svakodnevica. U Europi je drugačije – iako je ukupno dozvoljeno 50 genetski promijenjenih namirnica, samo se dvije vrste zaista i sade.

Zato je čitava rasprava o novom kukuruzu naišla na širok otpor, prije svega u Njemačkoj i Francuskoj. I Monsanto je postao nešto poput omraženog simbola genetski modificirane hrane. No unatoč svemu ako Europska komisija dozvoli uvoz “SmartStaksa” koji se trebao do kraja godine 2013. pojaviti i na europskom tržištu. Pojedine zemlje ga smiju zabraniti samo u slučaju “ugroza nacionalne sigurnosti” što je u slučaju “super kukuruza” teško dokazivo.
 
 
(dw.de/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14851"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Izbor bez izbora. Do sada su nezabilježene suše ‘prekrile’ planetu. Kiše nema ni u tragovima, usjevi propadaju, a globalna glad je na vidiku. U takvom trenutku beznađa Voice of America emitira prilog o GMO kukuruzu koji, gle čuda, odlično podnosi sušu i bar duplo je veći nego njegov ‘zastarjeli’ rođak! Spas ili giljotina?

Tamo u zapadnom Kansas-u, kukuruz izgleda kao da mu nema spasa. Područje obiluje uvijenim smeđim listovima, nepogrešivim znakom teške suše.

Ipak, ispod tih uvenulih listova, neke od stabljika kukuruza obećavaju. Ove biljke se drže iznenađujuce dobro u uvjetima pustinjske klime. Na stotinama lokacija diljem Velike ravnice, tvrtke poput Monsanto i Pioneer testiraju mnoštvo novih sorti kukuruza stvorenih da izdrže sušu.

Ove godine, najgora suša u SAD u posljednjih pola stoljeća mogla bi izazvati štetu od oko 18 milijardi dolara zbog propasti kukuruza, soje i drugih ključnih usjeva. Pogledajte ovaj satelitski snimak koji je načinila NASA 26. lipnja ove godine. Ogroman pojas vrelog zraka je lociran iznad najvećih žitnih polja SAD. Slučajno?

Zbog teške suše u Teksasu prije par godina koja je koštala poljoprivrednike gotovo 8 milijardi dolara, poljoprivrednici su više nego ikad zainteresirani vidjeti inovacije koje mogu učiniti da njihovi usjevi budu otporniji. To uključuje poboljšanje poljoprivredne prakse, bolju tehniku ​​uzgoja biljaka i – najviše kontroverzno – genetski inženjering.

“Ja sam iznenađen kako su biljke do sada reagirale”, kaže Scott Glina, uzgajivač u Kanzasu, koji se dobrovoljno javio da postavi dvije parcele genetski projektiranog Monsanto DroughtGard (Zaštitnika od suše) kukuruza među njegovih 3.000 hektara običnog kukuruza. Eksperimentalni soj, koji nosi gen koji pomaže da se voda bolje izvlači zemlje, trebalo bi da uđe u široku upotrebu 2013.

“Svi parametri ovog kukuruza su dobri”, rekao je Scott. Ali, on upozorava da “lijep kukuruz ne mora uvijek rezultirati dobrim prinosom.”

Za Scotta, koji živi u regiji sklonom suši, gdje navodnjavanje iz obližnjeg Ogallala aquifer nije pouzdano, novi usjevi, otporni na sušu, mogli bi se pokazati kao neophodni – ako budu imali najavljene značajke.

Gospodin Scott se ovakvim metodama stavlja u položaj da mora birati između GMO kukuruza i gladi koju će trpjeti njegova obitelj. Baš i nije neki izbor.

Nakon što gdin Scott i njegova obitelj proizvedu ovaj GMO kukuruz, a koji naravno neće moći sami pojesti, višak će biti distribuiran diljem SAD i svijeta. Ovog ljeta će i najveći trgovački lanac Walmart ponuditi GMO kukuruz u svojim trgovinama.

Monsanto Bt slatki kukuruz sadrži tri GE osobine koje nikada ranije nisu bili izravno konzumirane od strane ljudi, i nisu bili podvrgnute temeljitom testiranju sigurnosti. Proizvod uopće neće biti etiketiran tako da ne bi ukazivao da je u pitanju kukuruz koji je genetski modificiran organizam.

Da vidimo šta se događa kod nas u Hrvatskoj? Ove godine imali smo ono što 30 godina unazad nismo. Tolika suša, a iznad svega vrelina koja je bukvalno spržila sve usjeve. Neko treba da objasni zašto je samo Hrvatska ovako nastradala od svih zemalja u okruženju. Mislite da je slučajno? Ja bih rekao da nije.

Sunce, koje ovo ljeto neumoljivo grije raduje turiste na moru, no na kraju će nas skupo stajati. Suša je uništila usjeve i više nema dvojbe – hrana će morati poskupjeti. Možemo se samo nadati da taj skok neće biti drastičan, jer i ovako potrošnja već mjesecima opada. 

Prema nekim procjenama, već sada na hranu odlazi gotovo pola ukupnih troškova hrvatskog kućanstva. Cijene hrane u srpnju znatno su rasle u usporedbi s istim razdobljem lani. Voće je najviše poskupjelo, 13 posto, povrće 9, meso 6 posto. Posljednjih šest godina hrana je u Europi porasla za 22%, u Hrvatskoj više, 24 posto. Ako cijene na jesen i dalje budu rasle građani će manje kupovati.

Cijene energenata i žitarica lete u nebo. Do sada smo, primjerice, kukuruz izvozili, a sada ga nemamo dovoljno. Zbog desetkovanih poljoprivredih prinosa na našim poljima, ali i potresa na svjetskim burzama prouzročenih sušom očekuju nas, tvrde stručnjaci, velika poskljupljenja mesa i mlijeka.

Trgovci optimističnije gledaju na jesensku potrošačku košaricu. Prema njihovoj računici, znatnijih povećanja cijena hrane ne bi trebalo biti. Proizvođači upozoravaju da nas od divljanja cijena mogu spasiti ovogodišnje žitarice koje treba zadržati, a ne ih izvoziti, izravne potpore proizvođačima mlijeka i mesa kao

Imate problem sa sušom i lošim prinosom žitarica? Ne brinite, tu je GMO kukuruz koji raste u pustinji. Nije to veliki izdatak za početak. Kupite sjeme i sve kemijske preparate i GMO kukuruz raste, raste, raste …..

E sad, gdje je kopča i svim ovim stvarima? Otkud ovolika suša? Kad je to bila suša i krajem kolovoza. Ja se ne sjećam, a vi?

Da vam osvježim pamćenje, pogledajte malo OVDJE

Što mislite, da li nam je neko prvo “utrapio” sušu, pa će nam uskoro “utrapiti” GMO kukuruz kao spas za sušu?

Jeste li dobro razumjeli poantu prvog dijela teksta? Svi koji nisu shvatili “dobrobit” GMO kukuruza u SAD, dobili su sušu. Pogledajte zemljopisnu kartu gore. Ona crvena boja koja se proteže duž cijelog kontinenta, to je suša i vrelina. Sad će sijati specijalni kukuruz. Ni američki poljoprivrednici nisu htjeli GMO kukuruz ali ih je “nepredviđena” suša “naučila pameti”. Sad će sijati sve što “tata kaže”.

Tako će sad biti i u Hrvatskoj

HAARP instaliran u Srbiji zaslužan za sušu u susjedstvu ?!

“Velika šteta i nezgode su moguće i to u većini slučajeva s opasnošću po život”

“Iznimno intenzivan meteorološki događaj je prognoziran. Velika šteta i nezgode su moguće na velikom području i to u većini slučajeva s opasnošću po život. Često se informirajte o očekivanim meteorološkim uvjetima i rizicima. Slijedite naredbe i savjete dane od strane vaših državnih tijela u bilo kojim uvjetima i budite spremni na izvanredne mjere”, objašnjava se značenje crvene boje na stranici.

Narančasta boja pak predstavlja opasno vrijeme. “Neuobičajene vremenske prilike su prognozirane. Šteta i ljudske žrtve su moguće. Budite oprezni i redovno se informirajte o očekivanim meteorološkim uvjetima. Budite svjesni rizika koji je neizbježan”, sugerira se na stranici meteoalarm.

Izuzetno opasno vrijeme dijagnosticirano je i duž jadranske obale Italije, u primorskom dijelu Slovenije, južnom i istočnom dijelu Mađarske, BiH te na čitavom teritoriju Srbije. Posebnu opasnost predstavlja velik broj požara, koji kao i u Hrvatskoj, plamte diljem BiH i Srbije.

Koji je zaključak? Imat ćemo i mi tu vrelinu dok ne shvatimo dobrobit specijalnog GMO kukuruza i početi ga masovno sijati. Pržiće nas suša dokle god ne budemo pristali na GMO kukuruz.

Netko će trljati ruke zbog dobre zarade. A zdravlje, a životi, a djeca? To nije na dnevnom redu!

Pitanja koja se nameću su očita:

[notification type="info"]
• Jesu li zainteresirane strane pomoću HAARP sustava izazvale sušu radi ostvarivanja svojih ciljeva, prvenstveno ekonomskih?
• Da li se vode omiljenim citatom Makijavelija: ‘Cilj određuje sredstvo’?
• Da li su spremni učiniti sve što je potrebno za ostvarenje tog cilja?

[/notification]

Ako je odgovor DA zajednički za sve, da li vam je jasno tko su žrtve?

 
 
(vestinet.rs,osijek-danas.com,index.hr/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10307"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

]]> http://www.novi-svjetski-poredak.com/2012/08/24/umjetno-izazvane-vrucine-i-susa-bi-nas-natjerale-da-sadimo-gmo-kukuruz/feed/ 0