Soroš i ‘Udruženje’ izazivaju financijski kaos kako bi stvorili jednu banku, vojsku i vladu. Veliko zaprepaštenje u SAD-u je izazvalo otkriće masovnih koncentracijskih kampova opasanih s nekoliko redova žice, a izgrađenih u svim dijelovima SAD-a

Ti kampovi mogu primiti na milijune ljudi, zbog čega u vodu pada teza da su izgrađeni za prihvat par tisuća ilegalnih imigranata.

‘Zbog čega milijarderi Đerđ Soroš i John Paulson kupuju zlato?‘ Naslov je vrlo zanimljivog teksta kojeg je prije par dana objavio američki nezavisni portal Blacklisted News, iz pera novinara Michaela Snudera, koji na osnovu ponašanja moćnih multimilijardera, te dobro upućenih burzovnih mešetara, pokušava odgonetnuti što se u stvari događa u financijskom svijetu.

Nešto veliko uskoro bi se moglo dogoditi! – insajderi s Wall Streeta i vodeći bankari u zadnje vrijeme vuku vrlo neobične poteze iz kojih se da zaključiti da se spremaju za nešto ‘veliko’, što bi se uskoro moglo dogoditi – ističe u uvodu novinar portala, te potom dodaje da je sve više pokazatelja koji upućuju na zaključak da će se u SAD pa i šire, uskoro dogoditi veliki financijski kolaps.

Taj svoj ​​zaključak Snyder potkrepljuje, između ostalog, i podatkom da multimilijarder i financijski magnat George Soroš u zadnje vrijeme jeftino prodaje dionice najpoznatijih svjetskih banaka (JP Morgan, Goldman Sachs), i ostale svoje dionice, dok u isto vrijeme kupuje velike količine zlata. Zašto bi netko ispod cijene prodavao dionice i kupovao zlato, ako ne očekuje slom?

Zašto bi netko ispod cijene prodao desetine milijuna dolara vrijedne dionice vodećih banaka, te u isto vrijeme kupovao ogromne količine zlata, osim ako ne misli da će uskoro doći do velikog kolapsa svjetskog financijskog sustava – primjećuje novinar, koji tu svoju tezu potom podupire nekim ranijim Sorosevim izjavama.

Ne mogu vas razvedriti dobrim vijestima, jer je situacija vrlo ozbiljna i teška. Čeka nas ektremno teško vrijeme, nešto slično krizi kakva se dogodila tridesetih godina prošlog stoljeća, a moguć je i totalni kolaps cijelog financijskog sustava.

Nakon toga moglo bi doći do velikih nereda na ulicama Amerike, što bi moglo poslužiti kao ispriku za uporabu oružja od strane vlasti, te za uvođenje restriktivnog političkog sustava u kojem bi indivudualne slobode bile još više ograničene – kazao je Soros u nedavnom intervjuu za Newsweek.

U Americi se kupuje masovno municija koja nije namijenjena za vojsku!

Američka socijalna služba naoružava se kao da će u rat! Zlato u velikim količina, osim Soroša, kupuju i drugi milijarderi poput John Paulsona, ali i mnoge središnje banke. Dobro upućeni burzovni ‘insajderi’, osim toga, u zadnje vrijeme masovno rasprodaju dionice tvrtki, a velike količine novca (radi se o bilijunima dolara) u isto se vrijeme izvlače i iz investicijskih fondova, primjećuje autor koji potom konstatira da se osim zlata, u zadnje vrijeme u Americi intenzivno kupuje i municija.

Nedavno je otkriveno da američke socijalne službe kupuju 174.000 metaka koji će biti podijeljeni na 41 lokacija u Americi. Zbog čega, za ime Boga, socijalni radnici trebaju 174 tisuće metaka? – Pita se autor, pa dodaje da je ranije ove godine Ured državne sigurnosti SAD-a kupio preko bilijun metaka, od kojih mnogi probijaju zidove i razaraju unutarnje organe, a koji, važno je istaknuti, nisu naručeni za američku vojsku!

Očito je da se burzovni mešetari, američka vlada i središnje banke spremaju za nešto veliko, zbog čega ni vi ne bi trebali gurati glavu u pijesak – zaključuje autor teksta.

Multimilijarderi se klade u propast eura! Dodamo li svemu navedenom informaciju da se Jacob Rothschild, John Paulson i Đerđ- George Soros u stotine milijuna dolara ovih dana klade u propast eura, kao i podatak da je euro posljednje vrijeme zaista značajno pao, skori financijski slom u svijetu sve manje se čini nerealnim.

Tko u stvari izaziva najgori mogući rasplet, odnosno tko u pozadini vuče konce zbog kojih Europi i SAD-u prijeti još veća kriza, odnosno ekonomska katastrofa kakvu svijet nije video još od tridesetih godina prošlog stoljeća, a koja je prethodila najvećem sukobu u povijesti ratovanja?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(intermagazin.rs,youtube/uredio:nsp)

Sprema se čistka u ruskom financijskom sektoru zbog kršenja propisa. Klijenti u panici, jer će lokot biti stavljen na 197 banaka

Centralna banka Rusije je pokazala da ne namjerava tolerirati kršenje propisa, pa je krenula u ofenzivu zatvaranja “neposlušnih banaka”. Generalni direktor Agencije za osiguranje uloga Andrej Meljnikov izjavio je da je u procesu likvidacije 197 banaka.

Sustavom osiguranja uloga obuhvaćene su 854 banke. Samo u posljednjih pet mjeseci oduzete su licence za rad više od 30 banaka.

Kod poduzetnika u Moskvi izazvala je pravi medijski šok vijest da je oduzeta licenca za rad banci “Ruski kredit”, koja je na 45. mjestu najvećih ruskih banaka i dosad se smatrala vrlo pouzdanom.

Da su građani vjerovali banci Ruski kredit, pokazuje to da je samo u lipnju štednja porasla 10 posto, a na depozitima su ukupno imali 42,7 milijardi rubalja.

Bez licence ostaju i AMB banka, Mostrojekonom banka i Tulska banka. Vlasnik sve četiri banke je Anatolij Motiljov (49). U Centralnoj banci Rusije su objasnili da je “Ruskom kreditu” oduzeta licenca zbog visikorizičnih kredita. Banke čiji je vlasnik Motiljov imale su “rupu” u poslovanju od čak 50 milijardi rubalja.

Motiljov je 2008. već imao problema sa Centralnom bankom, kao vlasnik Globeks banke. Ta banka je, inače, kreditirala gradnju velikih zgrada u vlasništvu Motiljova. On je sin bivšeg direktora sovjetskog jedinog osiguranja Gostraha, koji je poslije raspada SSSR-a bio direktor Rostraha.

Kasnije je Anatolij Motiljov osnovao zajedno s osiguranjem Rostrah banku Globeks. Poslije promjene rukovodstva u rostre, Motiljov se preselio u Globeks, gdje mu je partner bio bivši ministar unutarnjih poslova Rusije Adrej Dunajev.

Baš on je pomogao Motiljovu da se oslobodi optužbi da je protuzakonito prebacivao novac Rostraha u Globeks. Ali, kad je 2008. došlo do krize u Rusiji, iz Globeksa je otišlo mnogo kapitala i tu banku je preuzela država.

Čim je prošla kriza, Motiljov je opet okupio bankarsku skupinu i postao vlasnik čak četiri banke. Dobro upućeni kažu da je napravio grešku kad je postao suviše halapljiv, pa je uzeo pod kontrolu desetak mirovinskih fondova. Ljudi koji su donedavno radili u Ruskom kreditu tvrde da je Motiljov “žrtva konkurentskog rata”.

Za one koji su radili s tom bankom i imali u njoj depozite zbog dobivanja bankovnkih jamstvo, a među njima je bilo i srpskog biznismena, nema utjehe, jer su ostali bez novca. Sada se mnogi pitaju gdje je uopće sigurno držati depozite.

Ispada da je najbolje raditi sa najvećim državnim bankama koje su najglomaznije, ali je zato rizik najmanji.

Nakon oduzimanja licence, Centralna banka će odrediti privremenu administraciju, a onda se ide na sud da bi se poslije mjesec do dva dana išlo na likvidaciju. Agencija za osiguranje uloga napravile su popis imovine, a zatim se namiruju prvo fizičke osobe, građani koji su imali uloge na računima.

Oni mogu dobiti kompenzaciju koja ne prelazi milijun i 400.000 rubalja, što je oko 20.000 dolara. Za tvrtke koje su imale račune uglavnom ne ostane ništa, ili ostanu samo “kosti”.
 
(Novosti,youtube/uredio:nsp)

Što je to što pokreće svijet? Novac, ljubav, strast, razum, slučaj, odgovora ima koliko i ljudi. Jedan od njih je i Tajna društva. Romantična slika tajnih društava prikazuje grupice ljudi u čudnim odorama koji se drže nekih svojih pravila i tako umreženi provode neke svoje planove. Na pripisuje im se veliki značaj niti dalekosežni učinci.

Dramatičniji pogled na stvari tvrdi da iza večine velikih povijesnih događaja stoje tajna društva bez čijeg se upliva ne dešava baš ništa. Ono što nema nikakve sumnje je da su tajna društva postojala i da postoje još i danas. Nekada je tajno njihovo postojanje, a nekad i nije. No njihovi pripadnici, u pravilu, članovi društvenih elita reći će da su samo pripadnici određenog kluba koji se okupljaju radi čašice razgovora.
 

 
Tajna društva se najčešće spominju u kontekstu teorija zavjera, Novog svjetskog poretka i upravljanja svijetom iz drugog plana:

Iluminati
Skupina prosvijetljenih osnovana 1. svibnja 1776. u njemačkom Ingolstadtu. Radi se o najtajanstvenijem i najmoćnijem društvu koje prema teoretičarima zavjera iz drugog plana vlada svijetom. Navodno upravljaju masovnim medijima. Nemaju web stranicu, nije poznato tko ih predvodi niti gdje im se danas nalazi sjedište. Svojedobno najmoćniji član bio je europski bankar Mayer Amschel Rothschild. Posljednju tajnu, ultimativni put do Novog svjetskog poretka (Novus Ordo Seclorum), poznaju samo članovi koji su došli do najvišeg kruga (rex).

Družba Bilderberg
Osnovao ju je nizozemski princ Bernhard 1954. u hotelu Bilderberg u nizozemskom gradu Oosterbeek. Službeno sjedište danas se nalazi na Sveučilištu Leiden u Nizozemskoj. Družbom predsjeda Etienne Davignon iz belgijskog energetskog koncerna Suez-Tractebel. Svake godine se održava konferencija na kojoj sudjeluje 130 utjecajnih osoba iz medija, vojske, politike, obrazovnog sustava i plemstva. Navodno stoje iza naftne krize 1973., ujedinjenja Njemačke i rata u Iraku 2003.

Skull & Bones
Studentsko udruženje osnovano 1832. na Sveučilištu Yale gdje se i danas nalazi sjedište. Nije poznato ime predsjednika ni užeg vodstva. Službeno ime skupine glasi “Russell Trust Association”. Članovi svake godine tajnim ritualom primaju 15 novih studenata (od 1991. u konkurenciju ulaze i studentice). Pretpostavlja se da trenutno u svijetu ima oko 600 živućih članova (poduzetnika, diplomata, direktora CIA-e, bivših predsjednika SAD-a) od kojih je četvrtina aktivna. Godišnja skupština održava se na otoku Deer Island. Bonesmen i Boneswomen u SAD-u navodno djeluju kao podružnica Iluminata.

Bohemian Grove
Skupina kojom predsjeda stanoviti Jay Mancini osnovana je 1878. u San Franciscu. Bohemian Grove je zapravo kampirališne veličine 1100 hektara koje se nalazi 100-njak kilometara sjeverno od San Francisca. U vlasništvu je Bohemian Cluba i godišnje okuplja 2000 utjecajnih muškaraca iz gospodarstva, umjetnosti, politike i medija. Člansku iskaznicu navodno imaju svi bivši američki predsjednici iz redova Republikanaca.

The Fellowship
“The Fellowship Foundation” poznata je i pod imenima “The International Foundation” i “The Family”. Radi se o najmoćnijoj protestantskoj skupini u SAD-u koja je odlično povezana s političkim krugovima (od Eisenhowera do Obame). Osnovana je 1935. u Arlingtonu (Virginija), a službeni predsjednik je Douglas Coe. Članovi ‘obitelji’ okupljaju se svake godine u Washingtonu i diskutiraju o aktualnim događajima u svijetu.

Put do Novog svjetskog poretka

1. Globalizacija – ekonomska moć u rukama manjeg broja poduzeća

2. Zajednička valuta i financijske institucije – države gube vlastite valute, stvarna moć je u zajedničkim organizacijama koje povećavaju ovisnost država o bankama kroz zaduživanje. Konačan cilj je zajednička svjetska valuta kojom će upravljati manja skupina.

3. Tajne službe – tijela koja se ne vode demokratskim načelima, ljudske slobode ih ne zanimaju.

4. Masovni mediji – sustavno pranje mozga kroz kontrolu medija kako bi se stanovništvo usmjerilo prema Novom svjetskom poretku.

5. Sirovine, voda i hrana – kontrola svih važnih sirovina i kemikalije u hrani koje mijenjaju ljudsko ponašanje.

6. Čipovi – umetanje RFID čipova ispod kože za nadzor i upravljanje ljudima (ciljevi se djelomično postižu i čipovima u putovnicama, bankovnim karticama…)

7. Klimatske promjene, terorizam, ratovi – manipulacija svjetskim događajima.

 
 
(metro-portal.hr, youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=13874"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Pred vama je tekst iz redovne kolumne poznatog pisca David Icke-a koji o prosvjedima govori iz perspektive SAD-a i Velike Britanije, osnovnu filozofiju moguće je primijeniti bilo gdje, pa tako i u Hrvatskoj, jer poruka je univerzalna, globalna.

Ljudi nisu svjesni u kolikoj su mjeri izmanipulirani pa čak kada na ulice izlaze s punim pravom, kao ovih dana u Hrvatskoj, jer su rezignirani, nezadovoljni i imaju svako pravo protestirati, nažalost čak i tad su instrument viših ciljeva struktura za koje ljudi nisu svjesni niti da postoje, a kamoli da mogu proniknuti u njihove perverzne motive.

U doba velikih hrvatskih prosvjeda, ovaj tekst definitivno je korisno, poučno štivo koje svakako treba pročitati…

UVOD

Dok putujem po Americi jasno vidim da je ta zemlja na rubu ekonomske katastrofe kakvu još nikada nije doživjela. I, naravno, nije sama. Slična priča događa se širom svijeta. Broj ovrha penje se do fantastičnih razina dok obitelji i drugi gube svoje domove bez svoje krivnje u razmjerima koji će, prema trenutnim projekcijama, postati plimni val.

Eksplozija kredita bila je koordinirana kroz agente Iluminata i sotoniste poput Alan Greenspan-a, koji zastupa interese iluminatske grupe Bilderberg, Vijeća za vanjske odnose, Trilateralne komisije i drugih daleko ekskluzivnijih i mračnijih tajnih društava. Greenspan je dugo bio na čelu privatne ‘Središnje banke SAD-a’, Federalnih rezervi. Nakon što je njegova politika manipuliranjem stvorila koliko je god bilo moguće osobnih i komercijalnih dugova, ukinuta je podrška sustavu kako bi se potaknuo planirani globalni ekonomski raspad.

Greenspan, koji je bio na čelu ‘Rezervi’ pod Reaganom, Bushom starijim, Clintonom i Bushom mlađim, djeluje na dubljoj razini unutar iluminatske mreže od većine njihovih javnih ličnosti. Jedan bivši sotonist, izvanbračni potomak obitelji Rothschild, rekao mi je da se sjeća Greenspana s obreda žrtvovanja kojima je prisustvovao:’Sjećam se da su Rockefelleri i Bushovi prisustvovali ritualima, ali nikada nisu imali toliki utjecaj da bi ih vodili. Još uvijek ih smatram lakejima, a ne pravim manipulatorima okultnom moći. S izuzetkom Alana Greenspana, većina tih ljudi bavila se okultizmom tek amaterski, prvenstveno zbog ekonomske moći i prestiža. Greenspan je, sjećam se, bio osoba sa strahovitom duhovnom, okultnom moći, od samo jednog njegovog pogleda Bushovi i mlađi Rockefelleri tresli su se od straha.

To je, dakle, čovjek koji je kontrolirao ekonomiju Sjedinjenih Država od 1987. do 2006. i koji je, kao što je bilo planirano, nadgledao suludu ekonomsku politiku (suludu ukoliko niste znali prave razloge koji stoje iza nje) koja je dovela do sadašnjeg globalnog kolapsa. Ekonomisti i dobitnici Nobelove nagrade Joseph E. Stiglitz i Paul Krugman Greenspana navode kao glavnog kreatora rastuće ekonomske katastrofe u Sjedinjenim Državama i drugdje. Stiglitz je rekao da Greenspan ‘zapravo nije vjerovao u regulaciju’, a ‘kad su primijećeni ekscesi financijskog sustava, [on i drugi] zahtijevali su samoregulaciju – što je oksimoron.’ Prijeđite na drugu razinu razumijevanja i bit će vam jasno da su Greenspan i drugi iluminatski agenti diljem svijeta točno znali što rade i kakav je planirani ishod.

Greenspan se povukao neposredno prije nego što su na svjetlo dana izbili pravi razmjeri i posljedice njegovog manipuliranja. Drugima, koje kontroliraju iste sile koje stoje iza Greenspana, prepušteno je da ponude ‘rješenja’ za probleme koje su stvorili on i njemu slični. To je razlog zašto je Obama u svoj ‘ekonomski tim’ postavio bezočne insajdere koji su najveći krivci za taj isti kolaps za čije su ‘rješavanje’ izabrani. Tim Geitner, Larry Summers, Paul Volcker i drugi, lojalni istoj mreži – Bilderberg grupa – Vijeće za vanjske odnose – Trilateralna komisija kao i Greenspan, nemaju namjeru pronaći ‘rješenje’ koje će ići u korist naroda u Americi ili bilo gdje drugdje. Njihova uloga u Zavjeri je da unište ekonomiju rasipajući zapanjujuće količine pozajmljenog novca – bilijune dolara – kako bi osigurali da više ne bude povratka.

U jednoj ovotjednoj američkoj televizijskoj reklami rekli su da kad biste trošili milijun dolara svaki dan od navodnog rođenja ‘Krista’ do danas, i dalje ne biste potrošili onoliko koliko Obama troši pozajmljenog novca u svom ’stimulacijskom’ paketu. Da i ne spominjemo ostale fantastične svote povrh toga u obliku ‘jamčevina’ za banke. Oni su radili izvanredno brzo, koristeći strah i Obaminu medijsku napuhanost kao svoja oružja, kako bi dolijevali ulje na vatru, potpuno svjesni da će to samo dodatno pogoršati stvari. Bushove ‘jamčevine’ za banke nestale su s radara ne dajući nikakve rezultate, i sada g. Promjena predvodi trošenje dodatna tri bilijuna.

Ideja je ne samo srušiti američku ekonomiju, nego i na taj problem (uglavnom banke) što je moguće brže utući toliko novca da vlada ostane bez mogućnosti za reakciju kad se ekonomija počne stvarno raspadati u razmjerima kao što je planirano. Ista stvar koordinira se širom svijeta, kao što vidimo u Britaniji, gdje premijer Gordon Brown također baca pozajmljen novac na bankarski sustav samo kako bi se situacija nastavila pogoršavati. Brown je bio britanski ministar trezora, zadužen za državne financije, za vrijeme Blairovih godina kada je slijedio politiku koja je bila odraz Greenspanove.

Sada čovjek koji je bio glavni uzrok bankarske krize u Ujedinjenom Kraljevstvu traži od nas da vjerujemo da je on ’spasitelj’ financijskog sustava. To je kao da tip koji nekoga prebije po glavi palicom za bejzbol tvrdi za sebe da je junak zato što ga je odvezao u bolnicu. Ali ti ljudi nemaju srama.

ZAŠTO VLADE ŽELE NEREDE?

Globalni ekonomski kolaps smišljen je kako bi potaknuo niz ‘koristi’ za plan Iluminata. Jedna je, kao što sam rekao u jednom svom nedavnom biltenu, njegovo iskorištavanje kao izgovora za nametanje globalne ekonomske diktature pod kontrolom središnje svjetske banke. Ali ima mnogo drugih ‘rješenja’ i s time povezanih ‘koristi’ koje oni planiraju upotrijebiti, stoga moramo biti na oprezu.

Ono što ovdje posebno želim naglasiti je potreba da ostanemo smireni i mirno reagiramo na to što se događa. To nije lako kada postoji toliko stresa i straha u pogledu ekonomske sadašnjosti i ‘budućnosti’, ali svejedno moramo tako postupati ili ćemo uletjeti ravno u golemu zamku koja nam je postavljena.

Da ne bude zabune: Oni žele da reagirate neredima na rastuću ekonomsku katastrofu i već vidimo kako ljudi nasjedaju na to.

Zašto bi vlasti htjele da ljudi izazivaju nerede?

Oni koji su posljednjih godina čitali moje knjige znat će odgovor. Vlastima treba izgovor da uvedu totalnu policijsku državu diljem svijeta, a ljudi koji u svom očaju sudjeluju u neredima (gotovo uvijek poticani od strane agenata provokatora) upravo su onaj izgovor koji traže.

Budite vrlo, vrlo oprezni prema svakome tko na mirnim prosvjedima počne izazivati nerede ili poticati druge na to. Tko su oni i zašto to rade kada to pruža sve adute sustavu da nametne Policijsku državu? Ili su glupi ili su agenti te Države.

Redovni čitatelji ovih biltena sjetit će se onog u kojem sam govorio o britanskom prometniku kojem su iznenada dali nove iskaznice i odobrenje da radi policijski posao i ulazi na tuđi posjed bez dopuštenja. Njegov posao trebao je biti samo da naplaćuje kazne za nepropisno parkiranje i tome slično. Njegov šef odbio je raspravljati o tome zašto se dijele nove iskaznice, ali jedan prijatelj policajac sve mu je objasnio. Policajac je rekao da se vlada daleko unaprijed priprema za predstojeći ‘rat’ tijekom kojeg očekuju masovne prosvjede i ulične nerede. Policija i vojska bit će toliko usredotočene na rješavanje toga da će druge neuniformirane struke, poput prometnika, privatnih zaštitara, operatera nadzornih kamera i mnogih drugih, biti dovedene da rade posao koji normalno radi policija.

Nedugo nakon što mi se javio taj prometnik vlada je objavila da će to zanimanje biti preimenovano u ‘civilni policajac’, čime će ih odvojiti od njihove jedine uloge, reguliranja prometa. Nekoliko mjeseci kasnije vlada je objavila planove za stvaranje nove skupine zvane ‘ovlaštene osobe’ – od privatnih zaštitara, operatera nadzornih kamera i mnogih drugih koji će dobiti ovlasti da obavljaju dio posla koji je trenutno ograničen na policiju.

Policajac je prometniku ispričao o ‘ratu’, kao i da je u planu da do njega svakako dođe u nekom trenutku. Ali izgovor rata također je mogao biti lažna priča za ljude koji su bili potrebni za rad oko priprema, ali nisu trebali znati pravi razlog koji iza toga stoji. Pravi razlog, kao što sada možemo vidjeti, mogli bi biti ekonomski nemiri nakon financijskog kolapsa za čiji su dolazak ljudi iz sjene odavno znali jer su ga i planirali izazvati.

Svakom prilikom naglašavam postojanje tog plana da se izazovu građanski nemir i neredi, kao što ste vidjeli u mom biltenu od prije dva tjedna, a sada insajderi počinju usađivati tu misao u um javnosti. ‘Moglo bi doći do nereda’ smišljeno je da subliminalno šalje poruku ‘izađite na ulice i pravite nerede’. To je jednostavna moć sugestije zamaskirana u ‘zabrinutost’.

A tko bi drugi radio upravo to ovaj tjedan nego Zbigniew Brzezinski, suosnivač iluminatske Trilateralne komisije i glavni mentor i kontrolor Barack Obama. Više ga neću zvati ‘predsjednik’ Obama sve dok ne pokaže rodni list kojim bi dokazao da ispunjava uvjete za taj položaj. Brzezinski je za MSNBC izjavio: ‘… bit će sve većih sukoba između klasa, a ako su ljudi nezaposleni i stvarno pate, k vragu, moglo bi biti čak i nereda!’

Ne, g. Brzezinski, vi znate da će biti nereda zato što će mreža koju zastupate učiniti sve što može da do njih dođe. Vidimo kako predstavnici Države sve više i više spominju tu temu. Ratni koledž američke vojske iznio je ista upozorenja u dokumentu zvanom Poznate nepoznanice: Nekonvencionalni ’strateški šokovi’ u razvoju obrambene strategije.

U njemu se kaže da vojska mora biti spremna za ‘nasilne, strateške razmještaje unutar Sjedinjenih Država’, u svjetlu ‘nepredviđenog ekonomskog kolapsa’. Nepredviđenog?? Sigurno se šalite. Dokument govori ‘promišljenom domaćem otporu’, ‘raširenim krizama javnog zdravlja’ ili ‘prestanku funkcioniranja političkog i pravnog poretka’. Dalje kaže: ‘Rašireno građansko nasilje… prisililo bi obrambeni establišment da u nuždi preusmjeri prioritete na obranu temeljnog domaćeg reda i ljudske sigurnosti. Američka vlada i obrambeni establišment uljuljkani u spokoj dugotrajnim sigurnim domaćim redom bili bi prisiljeni brzo napustiti neke ili većinu vanjskih sigurnosnih obaveza kako bi se posvetili brzo širećoj nesigurnosti ljudi kod kuće. Pod najekstremnijim okolnostima, to bi moglo uključivati upotrebu vojne sile protiv neprijateljskih skupina unutar Sjedinjenih Država.’

Kao što je prometnik, sadašnji ‘civilni policajac’, otkrio, to je točno ono što oni planiraju u Ujedinjenom Kraljevstvu, a isto će biti slučaj u svim zemljama zato što su sve one pod kontrolom svjetske mreže koja koordinira globalni plan. Dokument Ratnog koledža kaže da će Ministarstvo obrane biti ‘centar koji će omogućiti kontinuitet političke vlasti u multidržavnom ili nacionalnom građanskom sukobu ili nemiru’.

Kada to prevedete s orvelovskog jezika dobit ćete ‘vojska će kontrolirati zemlju’. To je sve još davno, davno isplanirano, kao što smo ja i drugi autori upozoravali sve ove godine, a ‘neprijateljske skupine’ o kojima govori dokument bit će svi oni koji se budu suprotstavljali političkoj/vojnoj diktaturi na bilo koji način, čak i verbalno. U svjetlu toga, neće vas iznenaditi kada saznate da vojska SAD-a trenutno želi potrošiti još 6 milijuna dolara na ‘opremu za kontrolu nereda’.

Dennis C. Blair (Trilateralna komisija), Obamin direktor nacionalnih obavještajnih službi, također je izjavio da bi ekonomska kriza mogla izazvati građanske nemire u Sjedinjenim Državama i širom svijeta. Rekao je da bi kriza mogla biti ‘prijetnja režimu’ bude li potrajala duže od jedne do dvije godine, a ova umjetna kriza isplanirana je da bude mnogo veća i dugotrajnija od toga. Rečeno jednostavnim riječima koje on, čini se, tako teško pronalazi, Blair kaže da postoji povećana vjerojatnost za rat u vrijeme ekonomskih previranja, a nema sumnje da oni planiraju da ovo što se sada događa dovede upravo do toga.

Ostale ličnosti iz establišmenta koje su upozorile na nemire i nerede uključuju direktore Svjetske trgovinske organizacije i Međunarodnog monetarnog fonda, organizacija koje su iluminatske do srži, stoga svatko tko je na njihovom čelu bit će, po definiciji, potrkalo tajnog udruženja.

LJETO GNJEVA

U Ujedinjenom Kraljevstvu, još jednom potvrđujući istinitost prometnikove priče, načelnik policijskog odjela zaduženog za javni red upozorio je na moguće ‘Ljeto gnjeva’ zbog rastuće nezaposlenosti i ekonomskog kraha. Viši policijski inspektor David Hartshorn iz londonske Metropolitanske policije rekao je da ‘poznati aktivisti’ planiraju iskoristiti situaciju i pokrenuti masovne prosvjede, upozorivši na sastanak G20 u Londonu u travnju kao vjerojatnu metu, zajedno s bankama.

Masovni prosvjedi širom svijeta više nisu samo predviđanje jer se već događaju i, uz globalnu ekonomiju koja tek treba propasti u planiranim razmjerima, nismo još vidjeli ništa. Oko 120.000 ljudi demonstriralo je u Dublinu prošli tjedan zbog načina rješavanja ekonomske krize u Irskoj, milijun prosvjednika bilo je na ulicama Francuske, radnici britanskih naftnih rafinerija i elektrana pokrenuli su niz štrajkova u znak prosvjeda zbog zapošljavanja stranih radnika, a i neredi širom Grčke koji su se odigrali krajem prošle godine dijelom su bili ekonomske prirode.

Ono što se ovdje događa mogu sažeto izraziti dijelom pisma koje je navodno 1871. Albert Pike, vrhovni zapovjednik Škotskog obreda slobodnih zidara u Americi, poslao Giuseppeu Mazziniju, iluminatskom ‘revolucionaru’ u Italiji. Tvrdi se da je u tom pismu Pike detaljno objasnio pozadinu triju svjetskih ratova koje Iluminati planiraju pokrenuti kako bi ostvarili svoju globalnu diktaturu. Prva dva dogodila su se kako je predvidio, a evo što je rekao o trećem:

Treći svjetski rat mora biti potaknut iskorištavanjem različitosti, uzrokovanih «agenturom» «Iluminata», između političkih cionista i vođa islamskog svijeta. Rat treba biti vođen na takav način da se Islam (muslimanski arapski svijet) i politički Cionizam (država Izrael) međusobno unište. U međuvremenu, ostale će nacije, još jednom podijeljene po tom pitanju, biti prisiljene boriti se do točke potpune fizičke, moralne, duhovne i ekonomske iscrpljenosti…
…nahuškat ćemo nihiliste i ateiste; isprovocirat ćemo ogromnu socijalnu kataklizmu koja će u svojim strahotama narodima jasno pokazati učinak potpunog ateizma, izvor divljaštva i najkrvavijeg previranja.

Tada će širom svijeta građani, prinuđeni braniti se od revolucionarnih svjetskih manjina, istrijebiti te uništavače civilizacije, i gomile, razočarane Kršćanstvom, čiji će deistički duh od tog trenutka biti bez smjera i cilja, žudeći za idealom, ali ne znajući na što bi usmjerili svoje obožavanje, primit će istinsko svjetlo kroz univerzalnu objavu čistog Luciferovog nauka koji će napokon biti iznesen pred javnost. Ta će objava biti rezultat općeg reakcionarnog pokreta koji će uslijediti nakon uništenja i Kršćanstva i ateizma, oba istovremeno pobijeđena i iskorijenjena.’

Mnogi to pismo odbacuju kao mit, ali u kontekstu u kojem ga koristim to nije važno. Ono što u njemu piše je ono što je planirano – ekonomska i socijalna katastrofa u kojoj će se ljudi okomiti jedni na druge u njihovom umjetno izazvanom očaju i svaki će moral biti pokopan u masovnoj borbi za prividno preživljavanje.

Izraz ‘nihilizam’, upotrijebljen u Pikeovom pismu, ovako je definiran u rječniku:

*Odbacivanje svih razlika u moralnoj ili religijskoj vrijednosti i spremnost na pobijanje svih ranijih teorija o moralnosti ili religijskim uvjerenjima.

*Vjerovanje da je razaranje postojećih političkih ili socijalnih institucija nužno za buduća poboljšanja.

U tome je zapravo sve rečeno, to je razlog zašto oni žele da ljudi sudjeluju u neredima širom svijeta kako bi uništili postojeći poredak koji su, istina, stvorili Iluminati, ali ga sada žele zamijeniti sljedećim stupnjem svoje tiranije – totalnom globalnom kontrolom. To znači da nacionalne vlade i nacionalne države treba uništiti kako bi se omogućilo svjetskoj vladi da preuzme diktaturu.

Pogledajmo, u svjetlu toga, još jednom definiciju ‘nihilizma’: ‘Vjerovanje da je razaranje postojećih političkih ili socijalnih institucija nužno za buduća poboljšanja.’

Svoju priliku već vrebaju agenti provokatori i korisni idioti programirani da započnu nerede i građanske nemire za koje vjeruju da će poljuljati postojeći poredak. Ali postojeći poredak stvorila je ista mreža iluminatskih obitelji koje nastoje stvoriti ‘novi poredak’ – Novi svjetski poredak – koji bi se, prema planovima, trebao roditi iz previranja i kaosa koje sada organiziraju. Kako bi to postigli, kao i uvijek, trebaju našu suradnju i neka nitko ne sumnja da oni koji izabiru nemire i pljačkanje kao odgovor na ovo što se događa idu ravno u zamku koja je za njih postavljena. Vladini i vojni agenti provokatori to će znati, korisni idioti neće, ali bilo bi vrijeme da saznaju.

Rijetko susrećem zatupljenije ili naivnije ljude od onih koje nazivaju ekstremnim krajem političke ‘ljevice’. Njima se već stotinama godina manipulira kako bi mijenjali svijet prema nacrtima Iluminata u nasilnim revolucijama kojima se ruši postojeći poredak. Sada ih još jednom okupljaju kako bi dovršili put u globalnu tiraniju i osigurali nasilje i kaos koji služe da otvore put svjetskoj vladi, svjetskoj vojsci, središnjoj svjetskoj banci, svjetskoj elektronskoj valuti i mikročipiranom stanovništvu povezanom sa satelitskim sustavom za globalno pozicioniranje, ili GPS-om, među mnogim drugim tehnologijama za nadzor i kontrolu.

Neredi i pljačkanje koje oni žele vidjeti, kaos, samo će dovesti do uvođenja Policijske države s policijskim satom, zatvorom bez suđenja, vojskom na ulicama i aktiviranjem koncentracijskih logora za ‘disidente’ na koje već dugo upozoravamo. Službeno ih zovu ‘vojnim objektima’, njima upravlja FEMA, krajnje opaka Federalna agencija za upravljanje kriznim situacijama, i naravno da nije nikakva slučajnost što se u Washingtonu u ovom trenutku usvaja prijedlog zakona pod brojem H.R. 645 kojim se ‘ministru domovinske sigurnosti nalaže osnivanje nacionalnih centara za krizne situacije u vojnim objektima’. Ne, koncentracijskih logora, a oni će biti spremni i u drugim zemljama.

Pogledajte što kaže dokument Ratnog koledža: ‘Pod najekstremnijim okolnostima, to bi moglo uključivati upotrebu vojne sile protiv neprijateljskih skupina unutar Sjedinjenih Država.’ Moglo? To je sigurna stvar jer postoji takav plan, i prihvaćeni su svi zakoni koji im dopuštaju da to učine. Vlade širom svijeta su ih odobrile u sklopu ‘protuterorističkih’ zakona, ali u njima se izrazi ‘terorizam’ i ‘terorist’ koriste na tako neodređen način da se svi ti zakoni mogu primijeniti na cjelokupno stanovništvo zemlje koju bi ‘zakoni’, prema njihovim zagovornicima, trebali štititi.

Sve je to divovska prijevara, i neki od nas umorili su se upozoravajući na to. To nije imalo nikakve veze s teroristima koji navodno postavljaju bombe itd. Svi ti zakoni implementirani su s jasnim ciljem kontroliranja masa kroz Policijsku državu kada oni pokrenu ekonomski kolaps, zajedno s novim ratovima.

Dodajte svemu tome niz predsjedničkih izvršnih odluka koje su potpisali uzastopni predsjednici bez nadzora od strane Zastupničkog doma ili Senata. One su neustavne i predsjednika praktično pretvaraju u diktatora. Pogledajte ovlasti koje Senat, zahvaljujući tim odlukama, može aktivirati kada bude proglašeno izvanredno stanje.

To je razlog zašto, kao što sam istaknuo u svom posljednjem biltenu, Obamin manipulator, šef osoblja Bijele kuće, Rahm Emanuel, nastoji ograničiti posjedovanje oružja – kako bi vojsci olakšao preuzimanje vlasti. U međuvremenu, sve više ljudi nastoji se naoružati, i samo je u Floridi u posljednjih 45 dana za 42 posto porastao broj zahtjeva za dozvolu za nošenje skrivenog oružja, zbog straha od posljedica ekonomskog previranja.

PRAVI ODGOVOR – NENASILJE I PRIJATELJSTVO

Jedini način da zaustavimo sve ovo je da ne reagiramo onako kako oni od nas to žele – nasiljem i neprijateljstvom prema Državi i međusobno. Koliko je nasilnih revolucija dovelo samo do uspostavljanja još jedne tiranije, službene ili neslužbene, koja je zamijenila srušenu? Tako mora biti zato što ono što je uništeno nasiljem biva zamijenjeno istom energijom. Kao što sam rekao u svojoj knjizi, postajete ono protiv čega se borite.

John Lennon to je savršeno izrazio kad je pjevao:

Kažeš da želiš revoluciju
Pa, znaš
Svi mi želimo promijeniti svijet
Kažeš mi da je to evolucija
Pa, znaš
Svi mi želimo promijeniti svijet
Ali kada govoriš o uništavanju
Zar ne znaš da ne možeš računati na mene…

…Kažeš da imaš pravo rješenje
Pa, znaš
Svi bismo htjeli vidjeti plan
Tražiš od mene doprinos
Pa, znaš
Radimo što možemo
Ali kada želiš novac
za ljude s umovima koji mrze
Sve što mogu reći je brate, pričekaj

Revolution (1968.)

Martin Luther King također je to briljantno objasnio kad je za izazivanje nereda rekao:

‘Ograničenje nereda, osim moralnih pitanja, u tome je što oni ne mogu pobijediti i njihovi sudionici to znaju. Zato izazivanje nereda nije revolucionarno, već je reakcionarno jer traži poraz. Oni uključuju emocionalnu katarzu, ali ju mora pratiti osjećaj uzaludnosti.’

To su riječi revolucionara koji je ostvario uspjeh kroz mirno odbijanje suradnje. Da, ubili su ga, ali ono što je stvorio nenasiljem i odlučnošću nastavilo je živjeti i okončalo segregaciju. Tjelesni život nije važan u usporedbi s onim što je ispravno, jer smo svi mi vječna Svijest koja ima iluzorna iskustva, a najveća je iluzija smrt. Mnogo bih radije umro ‘prerano’ radeći ono za što znam da je ispravno nego u strahu proživio još nekoliko iluzornih godina kao rob tiranije.

Ali ni to nije nužno da bi se okončala ova besmislica. Milijarde ljudi su u ropstvu, a relativno malen broj ih porobljava. Hm, mislim da vidim izlaz iz toga.

Moramo se udružiti u uzajamnoj podršci, ljubavi, ljubaznosti i empatiji. Moramo odbaciti izmišljene granice koje nas dijele – religiju, politiku, rasu, kulturu i platne razrede. To ne znači da ljudi trebaju odbaciti svoja uvjerenja: samo im nemojte dopustiti da budu oružja podjele.

Svi smo u ovome zajedno, zajedno se moramo suočiti s izazovom, a ne krasti jedni od drugih, pljačkati i praviti nerede, ili okretati glavu zato što nešto što se događa nekom drugom ‘nije moj problem’. Oni ne žele porobiti muslimane, Židove, crnce ili bijele Amerikance srednje klase i tako dalje. Oni to žele učiniti svima nama i biraju različite skupine jednu po jednu, baš kao što su nacisti radili u Njemačkoj. Sjetite se ovih slavnih riječi, jer tako dobro odgovaraju ovome danas:

Prvo su došli po Židove i ništa nisam rekao jer nisam Židov.
Onda su došli po komuniste i ništa nisam rekao jer nisam komunist.
Onda su došli po sindikaliste i ništa nisam rekao jer nisam sindikalist.
Onda su došli po mene i više nije bilo nikoga tko bi nešto rekao.
Ujedinimo se iza onoga što utječe na sve – gubitka naših najosnovnijih sloboda. A ako se to planira sada, u kakvom će svijetu živjeti naša djeca i unuci? Možete li živjeti s tom mišlju i ne činiti ništa ili sudjelovati u neredima kao što žele vlasti? Ja ne mogu.

Moramo se početi organizirati u zajednice i grupe kako bismo podržali jedni druge i kako bismo prestali surađivati sa sustavom – a ne kako bismo se protiv njega borili. Sustav može postojati samo uz našu suradnju i prepuštanje sudbini. Mi ga držimo na okupu. Oni imaju svoje muškarce i žene od nasilja, zvane vojska i ’specijalni’ timovi, za obračunavanje s nasilnim otporom. Ali njihova najgora noćna mora je naša nesuradnja – odbijanje plaćanja poreza, odbijanje napuštanja domova kada banke provedu ovrhe, odbijanje pristanka na naše porobljavanje u bilo kom obliku. Kad bismo to počeli masovno raditi sustav se s time ne bi mogao nositi. I u tome je bit: da bismo to postigli moramo to činiti masovno. I oni koji nisu trenutno pogođeni moraju podržati one koji jesu.

Umjesto suradnje, trebamo nesuradnju ljudi koji plešu po drugom ritmu i ne žele se pokoravati onome što je nepošteno, nepravedno ili predstavlja napad na njihove slobode i slobodu drugih. Taj pristup ne odbija suradnju u duhu neprijateljstva, bijesa ili nasilja, već s ljubavlju, radošću i smijehom – i strastvenom odlučnošću da ne surađuje s vlastitim porobljavanjem.
Potrebno nam je masovno odbijanje pristupanja vojsci, posebno ako budu pokušali uvesti novačenje; odbijanje obaveznog ’služenja zajednici’ za mlade ljude koje Obamini kontrolori žele uvesti (kao i vlada Ujedinjenog Kraljevstva); odbijanje priključivanja, ili priznavanja legitimnosti, Obaminim planiranim Civilnim sigurnosnim snagama, koje nisu ništa drugo nego prijevara da se navede ljude da kontroliraju druge ljude u ime Elite usred ekonomskog sloma.

Moramo početi organizirati lokalne valute koje mogu djelovati izvan sustava, kao što sam rekao u biltenu od 15. veljače, i da, ljudi bi također trebali sudjelovati u masovnim prosvjedima ako to žele, sve dok su oni mirni. Ali oni moraju biti dio kampanje nenasilja, nesuradnje, a ne njen fokus.

Koliko je tijekom godina bilo prosvjeda širom svijeta, pa ipak se sve i dalje odvija baš kao i prije, bilo da se radi o ratu ili globalizaciji. Trebamo prestati pozirati a zatim otići u kafić kako bismo bili zadovoljni sobom, trebamo početi činiti ono što će stvarno postići rezultate.

Prosvjedi moraju biti usmjereni na nesuradnju, odbijanje prihvaćanja zakona koji zabranjuju masovno okupljanje i izlaske na ulice, okruživanje domova susjeda kada bankovni ovrhovoditelji dođu kako bi ih izbacili na ulicu; i takva masovna okupljanja oko zgrada vlada i financijskih institucija da sustav ne može funkcionirati. A sve to mora biti u dobrom raspoloženju i strogo miroljubivo.

Također bih želio reći sljedeće onima koji su u uniformi. Možda mislite da imate moć, ali samo ste pijuni u igri kao i svi drugi. Vi nemate moć, ima ju vaša uniforma, jer je ona produžetak Države. Oni u njoj tu su samo kako bi animirali uniformu i izvršavali naređenja onih koje ona predstavlja. Kada ste korisni Tajnom udruženju hvalit će vas, a kada im postanete suvišni u sklopu šireg plana, pokazat će vam vrata.

I vi imate djecu i unuke koji će morati živjeti u svijetu koji svojim nadzorom stvarate, ‘izvršavajući naredbe’ i vjerujući manipulativnim besmislicama kojima vam vlade i Tajno udruženje pune glavu preko svojih paravana za ‘obuku’ kao što je Common Purpose. Probudite se iz transa i prestanite graditi policijsku državu za vašu djecu i unuke – i sve ostale. Razmislite kakve će biti posljedice toga što radite za one koje volite – i prestanite to raditi.

Prije svega, svi mi moramo osloboditi naše umove i postati svjesni. Iz toga će doći sve drugo, uključujući intuiciju, nadahnuće i znanje koje će nas voditi prema najdjelotvornijem rješavanju ovoga s čime se suočavamo. Ako ima mnogo stvari koje biste voljeli raditi u sobi, ali soba je mračna i ne možete vidjeti, koji je osnovni, prvi korak da bi se bilo što drugo dogodilo? Morate uključiti svjetlo i tada sve ostalo postaje moguće. Bez toga ćete posrtati okolo u mraku i padati preko namještaja.

To je ono što ‘ljudska bića’ rade danas i radila su odavna. Izmanipulirani smo da vjerujemo da smo mi naša tijela i naša imena, a to su samo iskustva onoga što u stvari jesmo – beskrajna Svijest. Kao što je rekao veliki američki komičar Bill Hicks: ‘…sva je materija samo energija zgusnuta do spore vibracije, svi smo mi jedna svijest koja sebe subjektivno doživljava. Ne postoji smrt, život je samo san, a mi smo maštanje o nama samima.’ Podjele između nas iluzorne su i postoje kako bi nam omogućile određene vrste iskustava, ali te se iluzije nemilosrdno iskorištavaju da nas podijele i zavladaju nama.

DOSTA!

Kada postanemo svjesni istine o tome tko smo svijet izgleda sasvim drugačije, pa tako i izazovi koji su stavljeni pred nas. Ili koje stavljamo pred sebe. Pomaknite svoju točku gledišta i sve se mijenja. Probajte. Pokušajte se prestati identificirati s vašim tijelom, vašim imenom i vašim odrazom u zrcalu. Pokušajte gledati na te stvari kao na iskustva, a ne ono što jeste. Pokušajte promatrati vaš život i svijet iz percepcije vašeg pravog ja – beskrajne Svijesti, Svega što jest, što je bilo i što bi ikada moglo biti u našoj iluziji zvanoj ‘vrijeme’.

Vječna svijest svjesna sebe ne sudjeluje u neredima; nije nasilna i ne pljačka. Ali isto tako nikada ne radi, i ne prihvaća za sebe i druge, ono što nije pošteno, pravedno, iz ljubavi i ljubazno. Što je najvažnije, Svijest je bez straha. Kada djelujemo na toj razini, tada možemo stvarno tvrditi da smo Svjesni, a ne zarobljeni u iluziji zvanoj Um. Kao što je rekao Albert Einstein: ‘Ne možete rješavati probleme s istom razinom svijesti koja ih je stvorila.’

John Lennon je u pjesmi Revolution također istaknuo što se treba dogoditi kako bismo stvarno nešto postigli. Moramo osloboditi naše umove i postati Svjesni:

Kažeš da ćeš izmijeniti ustav
Pa, znaš
Svi želimo izmijeniti tvoju glavu
Kažeš mi da je kriva institucija
Pa, znaš
Bolje oslobodi svoj um
Ali budeš li nosio slike predsjednika Maoa
Nećeš nikako uspjeti ni sa kim

Sada se brzo krećemo prema središtu oluje koja je tako dugo planirana kako bi svjetsko stanovništvo postalo roblje centralizirane tiranije. Ali ne moramo to prihvatiti ili se s time pomiriti, krotko gledajući kako se zidovi kontrole svakoga dana sve više zatvaraju oko nas. A to je ono što se događa, i to mora prestati. Za dobrobit svih, mora prestati. Mi se možemo ujediniti, MORAMO se ujediniti, odbacujući granice rasa, religija, kultura i platnih razreda. To su samo iluzorne etikete pomoću kojih nas dijele i tako nama vladaju. Vjerujte u njih ako tako želite, i uživajte u njima ako vas to usrećuje, ali ne dajte im više da nas dijele.

Moramo se ujediniti u uzajamnoj podršci u ovom trenutku, jer se oni bolesnih umova i zatvorenih srca spremaju okomiti na nas svim silama kako bi dovršili svoj plan totalne kontrole. Hoće li njihova ludost pobijediti ne ovisi o njima nego o nama. Mi smo ti koji imamo moć, samo ako ju odlučimo upotrijebiti.

Mi smo Jedna Svijest, zavarana da misli kako smo ‘mali ja’. Kada shvatimo da smo svi Jedno – i počnemo djelovati prema tome s hrabrošću, ljubavlju, nježnošću, miroljubivošću i empatijom za sve kojima treba podrška – zidovi ugnjetavanja morat će pasti.

“Ali sjediti na guzici nadajući se da će sve samo od sebe nestati više nije opcija.

Nikada nije ni bila.”

 
(skriveno, val-znanje/uredio: nsp)

Barack Obama: “Sjedinjene Američke Države su napokon polako izašle iz krize, dok Europa još tone!”

Stopa ubojstava u financijski uništenom istočnom dijelu grada St. Louisa danas premašuje nacionalni prosjek za čak sedamnaest puta. Ovo je najveći prosjek u cijelom SAD-u, a državni odvjetnik Wiggington sve uspoređuje s Divljim Zapadom. Kako je i policiji srezan budžet za dodatnih 33%, teško je očekivati bilo kakav napredak.

Neoliberalni kapitalizam i privatni FED, kao i nedavna recesija i globalna kriza utjecali su na sve države svijeta, a upravo je SAD možda i najlošije prošao – ukoliko pričamo o srednjoj klasi. Izuzev bankara, građani su dodirnuli dno. Detroit je od grada s najvećim BDP-om postao kapitalistička ruševina, a ništa bolje nije niti u Las Vegas-u ili New York-u gdje ljudi žive u ‘alternativnim’ naseljima.

Američki blogeri već se duže vrijeme bave ovim pitanjem, a bloger Investment Watch opisao je cijelo stanje kroz 24 alarmantna znaka da sve ide u krivom smjeru.

1. U Detroitu je čak 70.000 zgrada napušteno ili u ruševnom stanju

Gradonačelnik Dave Bing je tako srušio oko 6.700 opasnih ili napuštenih domova, a nitko nije niti pokušao ostvariti njihovu sanaciju. Do danas se brojka tih nekorištenih zgrada popela na nevjerojatnih 70.000, no nitko ne razmišlja o mogućem korištenju za beskućnike već je jedina opcija rušenje.

2. Jedna trećina površine Detroita (140 kvadratnih milja) je napuštena ili nekorištena

Određeni dijelovi ovog grada tako izgledaju kao Černobil, a očigledno je i da je ekonomska katastrofa utjecajna poput nuklearne. Stanovništvo je palo za čak 25%, a očekuje se još rapidniji pad.

3. Predgrađe Phoenixa prije krize bilo je ‘meka’ građevinskih poduzetnika s cijenom od 90 dolara po  kvadratnom metru zemljišta. Danas je cijena pala na svega 9 dolara

Iz tog razloga i u Arizoni možemo vidjeti ‘gradove duhova’ koji podsjećaju na postapokaliptički SF. Ljudi odavno žive u neljudskim uvjetima, šatorima, kampovima ili podzemnim željeznicama i ne postoji inicijativa za drugačije strategije.

4. Chicago zatvara 54 javne škole

Kolaps budžeta ovog nekad ekonomski iznimno snažnog grada došao je do alarma, pa je jedna od strategija ‘krpanja’ i gašenje škola, što će učenike usmjeriti ka skupim privatnim ustanovama ili školovanju kod kuće.

5. Baltimore je 2013. godine imao proračunski deficit od 3.2 milijarde dolara

Takva činjenica ipak ne zabrinjava lokalne čelnike, pa će se obratiti za bailout službenoj administraciji SAD-a. Na taj način se dug rješava dugom, pa stručnjaci apostrofiraju da s obzirom na troškove ovaj potez neće oporaviti gospodarstvo grada.

6. Stopa ubojstava u financijski uništenom istočnom dijelu grada St. Louisa danas premašuje nacionalni prosjek za čak sedamnaest puta

Ovo je najveći prosjek u cijelom SAD-u, a državni odvjetnik Wiggington sve uspoređuje s Divljim Zapadom. Kako je i policiji srezan budžet za dodatnih 33%, teško je očekivati bilo kakav napredak.

7. Propast predgrađa diljem SAD-a

Statistika je neumoljiva, pa je tako jasno vidljivo kako je u 91 od 100 najvećih predgrađa SAD-a zabilježen veliki pad zaposlenosti koji bi, ukoliko se ovo nastavi, mogao izazvati potpuni slom rubnih dijelova grada i okretanje ka kriminalu.

8. U posljednjih deset godina država Michigan ostala je bez 48% svih poslova vezanih uz proizvodnju

Iz tog razloga se povećanje uvoza ubrzano povećava, pa bi do 2020. veći dio država mogao ovisiti isključivo o tom aspektu što su poražavajuće brojke za trenutnu administraciju.

9. Gotovo 50% sve gradske rasvjete u Detroitu ne radi

Broj od 85.000 gradskih svjetiljki je danas prepolovljen, iz razloga što siromašni dio stanovništva krade žice od bakra i preprodaje ih. To su očajni postupci, pa gradska vlast ipak ima dozu fleksibilnosti iako nema novaca za nadomjestak i popravak.

10. El Centro i Yuma su dosegnuli stopu nezaposlenosti od 25%

To je izuzev nacionalnog rekorda dokaz kako su prigradska područja u kolapsu, što zbog odlaska stanovništva, što zbog sve snažnije stope kriminala.

11. Preko 1.000 ljudi živi u tunelima pod Las Vegasom

Već smo pisali o ovakvim slučajevima, u kojima se stanovništvo istjerano iz vlastitih domova sve češće odlučuje na život u improviziranim naseljima.

12. Nasilni zločini u Oaklandu su se u prošloj godini povećali za 23%

Ukoliko ne brojimo samoubojstva, broj nasilnih zločina sve je veći, a takav moment najvidljiviji je u Oaklandu gdje su dvije velike bande preuzele zakon u vlastite ruke. Tako je samo u drugoj polovici 2012. počinjeno čak 2.000 oružanih pljački. Vlast se ne želi pozabaviti problemom ‘zbog nedostatka financija’.

13. U Oaklandu je tijekom 2012. godine čak 11.000 domova, auta i poslovnih mjesta opljačkano putem provala

To je samo dodatak na gore navedeni podatak, a matematikom dobivamo brojku od nevjerojatne 33 pljačke svakoga dana.

14. Jedinica za antigangstersko djelovanje u Chicagu broji svega 200 policajaca

S obzirom na nedostatak financija, srezan je broj ‘udarnih’ policajaca, pa je tako danas omjer 200:100.000 s brojem policijskih službenika i kriminalaca povezanih uz gangsterske skupine. Samim time je stvoreno plodno tlo za čitav niz kriminalnih aktivnosti.

15. Broj ubojstava u Chicagu jednak je broju ubojstava u cijelom Japanu

Ništa bolje nije niti drugdje, a prosjek ubojstava u Chicagu sličan je onima u Salvadoru, Ruandi, Siera Leoneu ili Zimbabveu.

16. Stopa ubojstava u Flintu, Michigan, veća je od one u Bagdadu

Grad veličine Osijeka kojeg je ‘proslavio’ Michael Moore u prošloj godini imao je 66 ubojstava, što je u postotku veći broj od najgorih svjetskih prijestolnica.

17. Da je New Orleans država, bio bi drugi na svijetu po stopi ubojstava

Kada se gleda postotak ubojstava na broj stanovnika, ovaj razoreni grad bio bi odmah iza Belizea. Ovakvi frapantni podaci samo su plod maćehinske strategije Vlade prema potopljenom području.

18. Meksički narko karteli su proteklih godina djelatnost u SAD-u podignuli za preko 2.000%

U 2006. su meksički narko karteli poslovali unutar 50 različitih gradova u SAD-u s potencijalnim padom, a već 2010. iskoristivši ekonomski kolaps gospodare u čak 1.286 gradova. Današnja brojka je nepoznata i pitanje je samo koliko je ovaj postotak dodatno narastao.

19. Dva milijuna stanovnika New Yorka živi na bonovima za hranu

Brojka je 2007. godine bila na nešto manje od milijun, danas je narasla na preko dva milijuna. To je neposredni dokaz da je mnogima voda došla ‘do grla’.

20. U prošloj godini broj beskućnika u NY-u povećao se za 19%

Dodatni problem je to što ova brojka raste iz godine u godinu, bez potencijalnog pada i rješenja za situaciju. Podzemne željeznice tako postaju sve logičnije rješenje za očajne Amerikance.

21. Svako treće dijete u SAD-u živi bez oca

Osim financijske propasti, SAD-om se širi i obiteljska kriza. Gotovo polovica brakova završava razvodima, a najviše za sve ispaštaju djeca. Roditelji često posežu za samoubojstvima ili odlascima u zatvore.

22. 45% sve djece u Miamiju živi na rubu gladi

Afrika je svima pojam oskudice, no takva praksa sve bliža je i u samom SAD-u. Siromaštvo u najranijoj životnoj dobi jednosmjeran je put ka kriminalnim djelatnostima.

23. U Clevelandu iznad 50% djece živi u potpunom siromaštvu

Još jedan od gradova gdje djeca plaćaju danak bankarskim poigravanjima. Život bez obitelji, hrane i krova nad glavom postaje stvarnost.

24. Detroit je najsiromašniji grad SAD-a, a čak 60% sve djece nema niti dva obroka na dan

Za kraj je ostavljen najdramatičniji primjer. Nekada najbogatiji grad postao je najsiromašniji, ljudi žive u šatorima i pitanje je dana kada će eskalirati nasilje.

Banke bacile SAD na koljena – Život u podzemlju i šatorima, razorene obitelji i samoubojstva kao rezultat deložacija

Iako se mnogi analitičari na prst krivnje uperen prema bankama vade na činjenicu da su ‘ljudi sami potpisivali takve ugovore koji su uzrok deložacijama’, odgovor je daleko dublji. Vlast otvoreno simpatizira banke putem zakona i onemogućavanja zaštite građana, pa se događaju slučajevi kada banke uzimaju nekretnine čak i kada je dug gotovo otplaćen. Unatoč tome što su mnoge banke i investicijske kuće direktno odgovorne za krizu nesavjesnim poslovanjem, malo su ili nikako kažnjene.

Gotovo nevjerojatne brojke objavili su brojni blogeri i britanski The Daily Mail, a tiču se sve većeg broja Amerikanaca koji iz više razloga, najčešće bankarskih deložacija, sele i doslovno žive u napuštenim tunelima podzemnih željeznica, ‘šatorskim gradovima’ ili pak u prirodi, daleko od moderne civilizacije.

Život u podzemlju

Tri grada koja se trenutno ističu po životu u podzemlju su Las Vegas, New York i Kansas City. ‘Tunelski ljudi’, kako su prozvani u medijima, žive pod ulicama velikih gradova i unatoč objavama kako je recesija stvar prošlosti – sve je veći broj beskućnika. Distopijska SF literatura je tako realnost, bez obzira što Zemlju nije zadesila apokalipsa. Kampovi u podzemlju Kansasa su se suočili i s novim problemima jer ih policija nastoji uništiti zbog ‘nesigurnog okoliša’.

Lokalne vlasti pak etiketiraju stanovnike naselja kao ‘zapuštenu sirotinju koja živi u smeću i prljavim pelenama’. S obzirom da su pelene zbilja i pronađene, to je još jedan dokaz očaja jer su obitelji prisiljene odgajati djecu u tom mračnom okruženju. Pretpostavka je da u tunelu samo pod Kansasom živi preko 1.000 ljudi, a grad unatoč agresivnom nastupu nije omogućio nikakav drugi smještaj.

‘Ljudi krtice’ i ‘Trolovi’ žive u mraku, vlazi i gladi

Niti pod Las Vegasom nije bolje. Tamošnji labirint tunela duljine oko 200 milja dom je za 1.000 ljudi koji su nazvani ‘Trolovima’. Bungalovi, šatori i kreveti najbolji su opis ovog prebivališta. U New Yorku je pak u tijeku opća mobilizacija policije u želji da se ljude potjera iz ovakvih podzemnih nastambi. ‘Ljudi krtice’ zbog tih razloga ne žive u organiziranom podzemnom društvu već odvojeno, samotno i skriveno.

NY Post je pisao o tim prostorijama. ‘Njihov svijet je prepun tekućine, uskih prostora, shizofrenih susjeda, gladi, vrućine i hladnoće. U prehrani se oslanjaju na ostatke iz restorana i smeće, a broj im je u protekloj godini narastao za čak 19%’. Tuneli su sve popunjeniji i nastaje stroži režim primanja u ovakve zajednice u mjestima gdje postoji organizirana struktura i upravljanje.

‘Šatorski gradovi’ postali stalno prebivalište

Oni koji nisu pronašli svoje mjesto u podzemlju, žive u daleko većim i organiziranijim ‘šatorskim gradovima’. Ovi tipovi naselja su prije godinu, dvije bili u centru medijskih zbivanja, da bi danas sukladno s propagandom ‘ekonomskog oporavka’ bili u potpunosti ignorirani. Naselja se rapidno povećavaju, a i sve su stabilnija jer žitelji nemaju dugoročne planove o odlasku.

‘Šatorski gradovi’ danas su evoluirali i stanovnici sve češće grade i drvene ili montažne kuće, a lokalne vlasti se protiv toga bore s nedostatkom građevinskih dozvola i racijama. Procjena je da preko milijun djece školske dobi nemaju krov nad glavom, što je porast od nevjerojatnih 57% naspram 2007. godine. No, i ovdje su beskućnici uspjeli doskočiti organima vlasti.

Nomadska automobilska naselja trauma za djecu

Tako je sve prisutniji i novi format gradova sa stotinama kamp kućica i vozila parkiranih u prirodi. Ljudi su posljednje novce ‘iz čarape’ utrošili u stare kombije, automobile i kamp kućice te su nakon deložacija odlučili živjeti u ovakvim nomadskim naseljima. Sociolozi i psihijatri smatraju kako na tisuće djece odrasta u posve novim uvjetima što će se u budućnosti odraziti na sliku Amerike u cjelini.

‘Vršnjaci mi se smiju nakon što čuju da živim s tatom i braćom u kombiju, pa me je sramota tako što i priznati. Srećom, pa me ne zadirkuju, a i to je ionako samo život i činimo ono što činimo. Možda nismo dio ‘vašeg svijeta’, ali ne smatram to zlostavljanjem’, izjavio je u intervjuu dječak pod imenom Austin Metzger, koji se školuje u očevom kombiju uz braću, gdje su završili nakon otkaza i majčine smrti.

Zatvori i samoubojstva kao posljednja opcija

Iz tog razloga su učestalija i kriminalna djela koja na koncu odvajaju obitelji, pa roditelji nerijetko završavaju u zatvoru, a djeca u domovima. Stručnjaci navode da je ponekad čak i takvo uništavanje nukleusa ‘najbolje rješenje u očajnoj situaciji’. Danas je u američkim zatvorima nevjerojatnih 25% svih svjetskih zatvorenika, a šokantna činjenica je kako je trećina od tog enormnog postotka u zatvoru zbog problema s plaćanjem dugova.

Završni akt očaja koji ponajviše zabrinjava stručnjake je samoubojstvo. Među muškarcima SAD-a ovo je sedmi uzročnik smrti uopće, a katastrofalne proporcije ovaj trend poprima nakon što se zaključilo da je na trećem mjestu uzročnika smrtnosti kod mladića od 15-24 godine. Samoubojstvo zbog PTSP-a je na drugom mjestu dok je novac na prvom. Krajnji problem je ipak to što mediji i znanstvena zajednica i dalje ne promatraju širu sliku ovog ‘monetarnog nasilja’.

Uzroci su banke pod protekcijom vlasti

Iako se mnogi analitičari na prst krivnje uperen prema bankama vade na činjenicu da su ‘ljudi sami potpisivali takve ugovore koji su uzrok deložacijama’, odgovor je daleko dublji. Vlast otvoreno simpatizira banke putem zakona i onemogućavanja zaštite građana, pa se događaju slučajevi kada banke uzimaju nekretnine čak i kada je dug gotovo otplaćen. Unatoč tome što su mnoge banke i investicijske kuće direktno odgovorne za krizu nesavjesnim poslovanjem, malo su ili nikako kažnjene.

Teret su iz tog razloga platili građani, a banke su se još dodatno okoristile situacijom te su uzele i stvarne vrijednosti, poput nekretnina. Paralelno država ulaže ogromne količine novca u gotovo nebitne stvari, bez prave brige o ugroženim građanima. Mikro primjeri makro situacija su tako eskalirali u dugotrajnom PTSP-u za milijune mladih koji odrastaju bez krova nad glavom i roditelja, a budućnost će pokazati kolika je zapravo dubina ove očajne situacije i postoji li šira slika zbog koje se sve događa.
 
(activistpost.com/uredio: nsp)

Naši političari naprosto su bolesni od suženja percepcije. Na njihovu podsvijest može se utjecati različitim tehnikama čak i na daljinu, što koriste tajne službe i znanstvenici korporacija. Primjeri se vide posvuda. Stalno poručivanje: ‘nema spasa bez privatizacije’, ‘trebamo EU da bismo se spasili’, govori dovoljno s kim imamo posla, kaže Sanela Ahmetović.

Tvrdnje izrečene na nedavnoj tribini o ‘Svjetskoj vladi’ prema kojima se namjera može spremiti u kutiju i poslati poštom, prema kojima pripadnici ‘elite’ koji poznaju ‘tehnologiju duha’ mogu ljude uvjeriti da rade i ono što ne žele, kasnije su izazvale burnu polemiku u javnosti. O toj izuzetno zanimljivoj, no u medijima rijetko prisutnoj temi, razgovarali smo sa Sanelom Ahmetović, pranoterapeutkinjom čiji posao podrazumijeva znanje o mehanizmima ljudske podsvijesti, pa i tehnikama manipulacije ljudima.

Na koji način se može upravljati ljudima?

Posvuda se svim silama potiče nesigurnost i strah, te se svatko priklanja tamo gdje se osjeća najsigurnije. Žalosno je, no istinito, da se danas najčešće sigurnost traži u sjeni novca. Život se sve više svodi na teško stjecanje i upravljanje novcem, pa se pronalaze i prečice.

Zaboravlja se da je važan put zbog putovanja samog, da su važni svi koje sretneš na tom putu te da cilj ne opravdava sredstva. Može se, dakle reći da upravljanje ljudima olakšano oslabljivanjem zajednice i duha pojedinca. Oduzimanjem i trošenjem njihove vitalne snage prekomjernim radom, stresnim okruženjem, usmjeravanjem pozornosti na nevažne stvari putem industrije zabave, glazbe, medija, te trčanjem za ispraznim vrijednostima koje osobe čine konstantno frustriranom i praznom. Forsira se brza strast, brzo sagorijevanje, naglost, nepromišljenost, nemoć nad doživljajem vlastitog smisla postojanja.

Zato se postaje normalno predati, odnosno pripadati nekom ili nečem što nudi ‘gotov’ identitet koji ne možeš sam iznutra iznjedriti. Društveni opis uspjeha danas je popularnost, posjedovanje, nadmoć, status ega. To je direktno u suprotnosti s unutrašnjim porivom duhovno i psihološki zdravog pojedinca. Cjelovita, vitalna osoba prirodno teži živjeti svrhovito, doprinositi zajednici i biti korisna društvu. Želi se ponositi svojim doprinosom cijelom svijetu, a ne visokim statusom.

Možete li biti malo određeniji?

Detaljniji odgovor na pitanje: Kako se to radi, jest: radi se nečijom namjerom. Pitam se je li ovako loše stanje u ekonomiji i gospodarstvu slučajno? Kako ja to vidim, sve što imamo sada od gospodarske i ekonomske situacije bila je nečija namjera. Sve što jest, počinje namjerom. Zapravo, bilo je potrebno puno energije i planiranja da bi se stvorilo aktualno stanje nesigurnosti i razočaranja.

Kako se namjerom može djelovati na nekoga ili nešto?

Sve je vibracija. Primjer glazbene vilice je dobar primjer prijenosa vibracije. Ako približimo vibrirajućoj glazbenoj vilici drugu vilicu, vibracija tona od jedne ka drugoj se prenosi i samom blizinom. Tako se određena uvjerenja, misli, ovisnost, namjere, emocije, strahovi, bijes, bespomoćnost i nesigurnost prenose iz podsvijesti u podsvijest pojedincima putem određenih okidača u medijima, reklamama, novinama, te putem polja kolektivnog nesvjesnog.

Prvo se stvori uvjerenje u određenoj skupini ljudi, da nisu dovoljno pametni, bitni, vrijedni, nudeći im neučinkovita rješenja za nametnute probleme, a potom ih se dovoljno dugo tretira kao glupane, jadnike dok oni sami ne povjeruju u svoju ničim zasluženu ulogu, pa više uopće ne reagiraju na omalovažavanje. Nametnuta uloga ostaje kao komunikacijski most koji se koristi samo po potrebi – kada ta uloga treba dati neki rezultat. Općenito, o snazi kreiranja namjerom, ne zna se mnogo u javnosti, ali se odavna koristi u tajnim službama i u vojne, znanstvene, te političke svrhe.

Čini se da je izreći svoje mišljenje danas postala bahatost i arogancija, dok se beskičmeno savijanje pred bilo kojim naletom kritike naziva odmjerenošću i kulturom. Zapravo, dresira nas se da prestanemo komunicirati međusobno, proizvoditi rješenja na bilo kakav način. 

Gdje sve prepoznajete upotrebu te tehnike?

Upotrebljava se na više razina. Glazbena i filmska industrija oblikuje svjesnost djeteta od njegove najranije dobi. Dijete nema stavove, nezaštićeno je od utjecaja i nažalost, formira se imitirajući okolinu. Ono što uoči kao zanimljivo, to će kasnije i činiti, koliko god mu tvrdili da je to štetno.

Mediji i Vlada oblikuju ponašanje odraslih lažima, strahom i nesigurnošću. Događaji koji uzrokuju kolektivnu nesigurnost i bespomoćnost, su masovna hipnoza. Na primjer, odluke vlade o ratovanju – iako to narod ne želi – imaju svrhu produbljivanja unutarnjeg konflikta u pojedincu i umanjenja njegove samosvijesti i integriteta.

Svjesnost ima svoje mišiće. Ukoliko se redovno koristi postaje budnijom i odgovornijom te sposobnijom preuzimati zadatke i pronalaziti rješenja za probleme u zajednici. Međutim, ukoliko se mišići svjesnosti ne upotrebljavaju, svjesnost se degradira, zatvara u prošlost, sabotirajući osobu i umanjujući njezin doživljaj vlastite vrijednosti. Na razini medija, riječ je o vrlo suptilnim manipulacijama podsviješću. Određene riječi ili predodžbe koriste se kao podsvjesna ‘sidra’ za utjecanje na ponašanje. Ponekad su to samo dvije riječi, a češće spajanje određenih pojmova odnosno manipulacije predodžbama.

Možete li navesti konkretne primjere ‘programiranja podsvijesti’ u hrvatskoj politici?

Krasan primjer su dvije riječi; Uspjeh Referenduma. Iako je zakon prilagođen s namjerom da bude legalno prihvatiti glasanje manje od 50 posto stanovništva RH, te dvije riječi mediji su naglašeno koristili da u javnosti ne bi došlo do nezadovoljstva rezultatom referenduma. Prije samog referenduma sustavno su korištene riječi zbog kojih su glasači, nezadovoljni potezima Vlade oko pridruživanja EU, bili omalovaženi i uvredama poticani da ne izađu na referendum, te su zbog toga bili unaprijed rezignirani i namjerno odgovoreni od glasanja.

To su riječi: euroskeptici, antieuropejci, balkanska eskadrila, jugosentimenti, neinformirani, očajnici… Budući da ljudi imaju prirodnu potrebu pripadati, da odbacuju ono čemu ne mogu vjerovati, te da ne žele biti omalovaženi i pogrešno deklarirani, odbacili su legitimitet referenduma nepojavljivanjem na glasačkom mjestu. Mnogi proEU glasači u krugu svojih bližnjih širili su EU kampanju koristeći pomodno iste izraze. Citirali su kolumniste iz proEU medija izrugujući se onima koji su bili protiv ulaska Hrvatske u EU. Nesvjesnim bićem može manipulirati tko god tako odluči. Onom tko živi svoju istinu, svoj integritet, nemoguće je nametnuti lažnu sigurnost izvana, zavesti ga darovima i obećanjima. Pretpostavljam da zbog toga veliki broj ljudi uopće nije izašao na referendum.

Prepoznali su strategije i namjeru Vlade prilikom najavljivanja referenduma. Onima koji jasno vide namjere koje stoje iza vanjskih sugestija, teška je uvreda nastaviti razgovor na razini na kojoj im političari dodjeljuju unaprijed omalovaženu ulogu. Primjeri programiranja podsvijesti vide se posvuda. Konstantno poručivanje: ‘vi trebate nas da bismo vas spasili’, ‘mi trebamo EU da bismo se spasili’, ‘nema spasa bez privatizacije’, ‘nema nam spasa uopće ‘ili možda samo ako nam pomogne MMF’ – govori dovoljno s kim imamo posla.

Kako se dolazi do tih i sličnih složenica? Tko kreira te slogane?

Postoje cijeli rječnici izmišljeni za političke potrebe programiranja podsvijesti mase. Te riječi masu navode na privid nemoći ili je tjera u ignoriranje. Oboje je jednako dobro za elitu. Rječnik kojim se koristi izbacuje pojedinca iz vlastitog integriteta i u umu mu stvara predodžbu pritiska, odnosno neizbora, i sugerira samo jedno rješenje.

Tada se nametne rješenje koje je naručeno po volji elite. Na koje ionako više nitko ne reagira. Dok se okreneš, već je novih 100 zakona izglasano. Niti jedan nije legitiman dok ga stanovništvo ne prihvati. Mi, međutim, uopće ne sudjelujemo u tim važnim odlukama. Naši zakonoklepci su sretni zbog toga, iako nam se rugaju zbog odustajanja od komunikacije s njima. Veličamo ih kao što djeca u šestoj godini veličaju svoje autoritete, jer su počela spoznavati da ne mogu sama ispuniti svoje potrebe. Međutim djeca u devetoj godini. ruše sve idealizirane autoritete i od onih kojima su se divili i pljeskali im za svako umijeće, s prezirom počinju zahtijevati istinitiji odnos prema stvarnosti.

Oni najviši padaju najniže u njihovim očima. Naravno, u tom procesu samorazvoja identiteta djeca duboko pate jer se osjećaju usamljeno i razočarano. Njihovo ‘Ja’ se ipak nepovratno želi smjestiti u stvarnost kakva god da jest. Zašto mi odrasli ne možemo prihvatiti bolnu stvarnost i osnažiti se ispunjavajući svoje potrebe? Zar devetogodišnje dijete ima više mudrosti od odraslog čovjeka? Primjerice, zašto mi, koji održavamo sustav i zbog kojih država, vlast i zakoni postoje; ne bismo svakodnevno održavali referendum internetom? Neka narod kaže što misli o određenom zakonu – o svakom zakonu, svaki dan. Ili barem neka referendumom izabere vladu kojoj će vjerovati, sastavljenu od sposobnih građana, koji nisu nikome podobni osim narodu. Kao što je to učinio Island.

Postoji li drastičan primjer kontroliranja mase ili programiranja podsvijesti?

Do koje mjere je to usavršeno, može se i ovako predočiti: postoji i vrlo stručan način kontroliranja uma koji su razvile njemačke tajne službe i psiholozi, putem kojeg se stvaraju posebni agenti – ljudi programirani da čine određene zadatke i to potpuno nesvjesno, nakon što im se nakon mnogo godina spomene određeni kod u riječima. Takve osobe su programirane druženjem s nekom osobom (programerom), a da ni ne znaju da su programirani. Žive normalan život dok ne čuju ‘kod’ koji izazove bujicu misli, osjećaja i namjera iz podsvijesti i u točno određenom periodu navede ju na neki čin, ili ponašanje. Takvi agenti koriste se za terorističke i samoubilačke akcije, pokretanje lažnih revolucija, namještanje političkih i znanstvenih tajnih projekata elite. Nešto poput norveškog Breivika.

I ljude, dakle, dresiraju?

Točno. Čini se da je izreći svoje mišljenje danas postala bahatost i arogancija, dok se beskičmeno savijanje pred bilo kojim naletom kritike naziva odmjerenošću i kulturom. Zapravo, dresira nas se da prestanemo komunicirati međusobno, proizvoditi rješenja na bilo kakav način. Mada vjerujem da to neće biti moguće sa Hrvatima. Takovo programiranje moguće je na njemačkom jeziku, jer su njemačke riječi pojmovne slike, ocrtavajućeg fokusa u podsvijesti, dok hrvatski nije takav jezik. On dopušta čovjeku da u doživljavanju riječi kombinira različita unutarnja stanja još u fazi dječjeg formiranja vještine govora i to doprinosi da se kasnije predodžbe razvijaju raznoliko. Tako je i buduća individualnost zajamčena.

Jesu li ljudi koji koriste tehniku programiranja uvijek svjesni da to čine, ili su i oni programirani?

Često je nesvjesno koriste. Iako primjećuju da nedostaje nečeg u tome, nastavljaju s koristoljubljem za svaki slučaj. Obećavaju, unaprijed lažući jer to ionako rade i njihovi konkurenti. Srce im je ‘hakirano’ ljubavlju prema statusu, moći i novcu, te samoljubljem i pripadnošću onima gore, iznad naroda.

Tko programira hrvatske političare?

Tko ima koristi od osiromašenja naroda i obespravljenog čovjeka? Nemoći čovjeka da zaradi i kupi pošteno svoj dom? Tko se u cijeloj priči najviše bogati? Bankari. Tko stoji iza banaka? Iluminati. Kako iluminati programiraju svoje ‘desnice i ljevice’ daleko dolje u piramidi? Dodjeljivanjem posebnih počasti i poboljšavanjem kvalitete života svojih službenika. Nažalost i programiranjem njihove podsvijesti. Naši političari naprosto su bolesni od suženja percepcije. Na podsvijest čovjeka se može utjecati različitim mind-programing tehnikama čak i na daljinu. Te tehnike, kao i tehnike kreiranja stvarnosti namjerom sprovode se na političarima, vojnicima, televizijskim voditeljima i službenicima, glazbenim i filmskim zvijezdama i običnim pukom, a koriste ih tajne službe i elita, te znanstvenici korporacija, računajući naravno i na dozu osobne pohlepe i samoljublje.

Kako programiraju obične ljude?

Treba znati da je svatko programiran do neke mjere, sa svim što je doživljavao u prve tri godine, pa do puberteta. Za proces osvještavanja potrebno je dosta analize i višak slobodnog vremena, kojeg nema dovoljno, a to nije slučajno. Na osobnoj i kolektivnoj razini podsvijesti, pojedincem se lako manipulira zbog potrebe za zajedništvom, pripadanjem, iskrenošću, najčešće strahom. Strah i nelagoda su temeljno oruđe za programiranje.

Kontrolirati se može i neznanjem, izvrtanjem i sakrivanjem činjenica. Posljedica toga je osjećaj razočaranja samim sobom i okruženjem, nemogućnost kritičnog mišljenja, tupost općenito. TV reklame uvelike programiraju kolektivno nesvjesno. Istraživanja su pokazala da je potrebno pola godine da se nakon perioda prikazivanja reklame, iz podsvijesti pojavi program u stilu: ovaj proizvod moram kupiti. Svatko bi se iznenadio da prekine tok programiranih misli i odluči boraviti sam neko vrijeme u prirodi, slušajući samo glas svoje duše o tom što je njemu doista važno i korisno.

Gotovo da se ne bi imao po što vratiti u grad. Sve što mu je potrebno, našao bi u sebi. Što je različitija i bogatija unutrašnja kreativna snaga pojedinca, to je teže njegovu maštu ‘potčiniti i ukalupiti’ te slijepiti s podsviješću različitih drugih osoba u smjeru nečije nepoznate namjere. Teško je nekoga tko može iznjedriti svoje vlastite misli i osjećanja okupirati vanjskim neprirodnim izlučevinama. Najslabija točka karaktera Hrvata jest upravo prevelika samokritičnost i ogromne količine brige i tuge, te gubljenje u detaljima, a nemogućnost sagledavanje šire slike. To je ono što ja prepoznajem radeći u grupama sa od 5 do 10 osoba, u smjeru osobnog rasta i razvoja.

Potrebno je biti hrabar i poštovati sebe. Uloga žrtve je vjerojatno programirana putem događaja iz povijesti: stalnih ratova na ovim prostorima. Kada bi se ta uloga osvijestila i otpustila, ostale bi velikodušnost, čestitost i dobronamjernost prema svakome te sposobnost zacjeljivanja unutarnjeg i vanjskog razdora. To se može dogoditi i u jednom danu. Dovoljno je već zakoračiti u znanje. Nije moguće manipulirati onoga koji prepoznaje manipulaciju i djeluje konstruktivno i cjelovito u svom interesu i interesu svoje zajednice.

Najslabija točka karaktera Hrvata jest upravo prevelika samokritičnost i ogromne količine brige i tuge, te gubljenje u detaljima, a nemogućnost sagledavanje šire slike. Potrebno je biti hrabar i poštovati sebe. Uloga žrtve je vjerojatno programirana putem događaja iz povijesti: stalnih ratova na ovim prostorima. 

Možete li analizirati ponašanje hrvatskih političara poput Zoran Milanovića ili bivšeg Ive Sanadera?

Zorana Milanovića teško je slušati ili pratiti putem medija, jer je njegov stav plus namjera uvreda za prosječno emocionalno inteligentnog promatrača. Što je njegova stranka činila osam godina prije nego je došla na vlast? Zašto se nisu pripremili? Njegova programirana uloga u suprotnosti je s njegovom životnom svrhom, što znači da on ne bi trebao biti na toj političkoj poziciji misleći samo na sebe. “Gospodin” Sanader je, pak, poslužio kao medijska sablazan, da bi se skrenuo pogled javnosti sa propusta u potpisivanju pristupnog ugovora za ulazak u EU i privatizacijom koja prati te propuste. Kako inače objasniti tu krvavu medijsku stigmatizaciju upravo u vrijeme tako bitnih odluka za budućnost RH, te rezultat zasićenja i otupljivanja pozornosti javnosti nad onim što je doista bilo presudno važno u isto vrijeme?

A to je dolazak novog zamaha privatizacije zajedno s novom vladom. Nema slučajnosti u mainstream medijima, zato čitajte između redaka. Zašto u našim medijima nema više informacija o načinu na koji je Island regulirao svoju ekonomsku situaciju?

Koji još bitan događaj su veliki mediji namjerno skrili? O čemu ne razgovaramo, a trebali bi?

Zanima me pitaju li se naši političari zašto je poginulo 72 člana poljske Vlade u navodnoj avionskoj nesreći i zbog čega im nitko od državnika iz okolnih zemalja nije došao na pogreb. Svi su se ispričavali nemogućnošću dolaska zbog vulkanskog praha u atmosferi, iako su neki bili udaljeni samo 400 kilometara i mogli su doći automobilom. Nekom je ipak bilo važno odati posljednju počast. Biskup Mieczyslaw Cieslar, poglavar varšavske biskupije Evangeličke crkve, poginuo je u nedjelju navečer kod Lodza dok se vraćao s pogreba u Krakovu.

Jedan od rijetkih koji je došao na pogreb, poginuo je, dakle, zbog otkazivanja kočnica. Mladić koji je snimao video na kojem se vidi da su ubijani preživjeli i da njihova tijela padaju nakon pucnjeva trojice uniformiranih muškaraca, izboden je dvaput i isključen s uređaja u bolnici. No umjesto o tim događajima, mediji su izvijestili da se poljski član Vlade ispričava ruskoj javnosti zbog malicioznih teorija o prometnoj nesreći poljskih državnika.

Što bi se moglo kriti iza toga?

Poljska je jedina država u Europi koja je imala rast u doba krize. Htjela je pomoći susjednim zemljama da izađu iz recesije. Jedina nije nasjela svjetskoj prevari s cjepivom protiv svinjske gripe – to je u globalnim razmjerima nevjerojatna i golema stvar. Ima, osim toga, vlastite stavove o destrukciji temelja društva nasilnim nametanjem homoseksualnosti kao vrhunaravnog ideala… Novinarka Jane Burgermeister istraživala je baš ovu situaciju, kao i pronalazak virusa ptičje gripe u Beču, u 7 tona anti-virusnog cjepiva protiv svinjske gripe, za što je i podnijela tužbu američkom FBI-u protiv Svjetske zdravstvene organizacije, Ujedinjenih naroda i nekoliko visokih vladinih i farmaceutskih dužnosnika, te Baxtera AG, Baxter Internationala i Avir Green Hill Biotechnologyja zbog razvijanja, proizvodnje, raspačavanja i oslobađanja biološkog oružja za masovno uništenje u Austriji između prosinca 2008. i veljače 2009., s namjerom izazivanja globalne pandemije virusa ptičje gripe, te namjerom profitiranja od te pandemije’. Svi njeni video isječci nestali su, međutim, s interneta, kao i njezine informacije.

Što je to pranoterapija, odnosno što vi kao pranoterapeut konkretno radite?

Pranoterapija, neuro-lingvističko programiranje i waldorfska pedagogija odnosno cjelovit odnos prema odgoju čovjeka moja su područja zanimanja. Organiziranim grupnim radom i individualno na temu osobnog rasta i razvoja podržavam pojedince uočiti ograničavajuća uvjerenja koja im više ne koriste i premostiti ih k novim svjesno odabranim uvjerenjima. Podsvijest, svijest i nadsvijest su izrazito moćan alat za izvršenje i fokusiranje na željene ciljeve; od samoozdravljenja do kreiranja svoje stvarnosti namjerom. Zanima me način življenja zbog kojeg bi društvo i čovjek funkcionirali zdravo i cjelovito. Sustav u kojem živimo je sve više postavljen tako da se vitalna snaga ne može sakupiti dovoljno niti za naše minimalne unutarnje potrebe. Važna je količina i kvaliteta prane (vitalne energije) u organizmu.

Prana se skladišti u nervnom sustavu čovjeka i potrebne su njene velike zalihe da bi čovjek koristio svoj puni potencijal polja i svijesti. Budna svijest troši jako puno energije, pa tijelo zbog energetskog manjka koristi ‘autopilot’ za svakodnevicu. Tijelo, naime, ekonomizira potrošnju vitalnosti, da bismo preživjeli svoj vlastiti ritam. Tako nas i dodatno ograničava. To je najbolje što tijelo može učiniti za nas jer nervni sustav ionako može sakupljati pranu samo u stanju dubokog odmora i harmonije s prirodom, a rijetki su sretnici koji si to mogu priuštiti.

Toksični gradovi, toksična hrana, negativnost stavova izvana i iznutra čine manjak snage vitalne energije. Pod uvjetom da se čovjek oslobodi većine programa koji njim operiraju iz podsvijesti, a koje je dobio putem medija, sustava školske indoktrinacije, geneološkog naslijeđa iz obitelji – mogao bi činiti velike stvari za sebe i svoju okolinu.

Što se događa kad čovjeku nedostaje ‘prane’?

Većina ljudi ‘spava’ živeći život jer nema dovoljno prane. Možemo reći da je to snaga vitalne energije biljke, vode, vjetra, životinje, čovjeka. Sve što je živo ima snagu vitalne energije. Međutim prana nije fiziološka tvar već određena supstanca svijesti i nalazimo je i u vrlinama, u dobrim i pozitivnim namjerama za sebe i druge. Postoje razne varijante vitalne energije. Možemo reći da je prana i duhovna hrana.

Najvažnije je reći da se ona skuplja podešavanjem nervnog sustava na viši stupanj prijemčljivosti putem boravka na mjestima gdje ima puno prane; šume, planine, rijeke, prirode i konzumiranjem tek ubranog voća i povrća. Prane uopće nema u hrani kakvu jedemo svakodnevno, kupujući ju u trgovini. Zapravo, trošimo te svoje male resurse prane, na probavljanje svega što ne zrači vlastitom vitalnošću. Nema je niti u komunikaciji jer u komunikaciji nema zahvalnosti niti integriteta. Kada bi se razgovaralo uz iskreno poštovanje i suradnju, sami bismo stvarali pranu. Svemir se želi širiti kroz naše djelovanje, ali mi smo krivo indoktrinirani.

Kako se tom tehnikom može pomoći ljudima da ostvare svoje životne ciljeve?

Način mog rada je da prenosim znanje i informaciju, te pomognem oblikovati iskustvo koje je osobi potrebno za daljnji razvoj. To je skup tehnika koje kombiniram sa svojim iskustvom. Kroz nekoliko tjedana ili mjeseci prolazimo kroz programe u obliku radionica, gdje jasno oblikujemo namjeru svog razvoja.

Grupnom podrškom i psihološko-energetskim vježbama reprogramiramo svoju podsvijest, uklanjamo sabotaže te tako svoj razvoj i namjere ubrzano realiziramo. Snaga pojedinca je tisuću puta veća ukoliko se osjeća podržanim od okoline. Mnogi su programirani na sabotiranje vlastitog ostvarenja i slobode u različitim područjima života. Međutim, kroz povjerenje i zajedničke pozitivne namjere, stvara se iskustvo oslobađanja tisućitog unutarnjeg potencijala osobe i događaju se nevjerojatne transformacije u životima prisutnih. Kako iznutra, tako i izvana. Tada je potpuno jasno da nije bitan novac i status za sigurnost, nego okolina, stvaralaštvo, doživljaj funkcionalnosti, prihvaćanje, mudrost i ljubav.

Osjećaj zahvalnosti koji proizvodi grupa za svaki postignuti korak naprijed, nekog pojedinca iz grupe čine snažno pozitivno energetsko polje, puno prane- koje iscjeljuje i pomaže one koji se u njemu nalaze. Iskustvo podrške i zajedništva, najjači je mogući preobrazitelj, svake uvjetovane životne situacije i stava, odnosno ograničavajućeg uvjerenja. Vjerujem da bi u tom pravcu trebalo formirati i sustav državnog vodstva – kroz funkcionalnost u zajedništvu.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Netko se vani priprema za nešto doista veliko. Upravo smo svjedoci rušenja cijene zlata i srebra kakvog nismo bili svjedoci u posljednjih nekoliko desetljeća. U ponedjeljak, cijena zlata pala za više od 10 posto u jednom trenutku. To je šokirao investitore diljem svijeta, a ono što smo upravo vidjeli je najveći pad u dva dana cijena zlata u posljednjih 30 godina.

Cijena srebra je pala još brže od zlata, u ponedjeljak. U jednom trenutku je bilo 14 posto u padu (minusu). BIla je atmosfera “panične prodaje” kako su investitori i financijske institucije utrkivale likvidirati svoje posjede (portfelje) zlata i srebra. No, bilo je to upravo ono što je netko htio?

Kao što smo čuli, velike banke i poslovnice masovnih medija diljem svijeta su hrabro proglašavali tjednima da zlato ulazi “medvjeđe tržište”, te da je sada vrijeme za sve nas da prodamo svoje zlato. Konkretno, Goldman Sachs je navodno rekao svojim klijentima ranije ovog mjeseca da ” preporučuje pokretanje prodaje COMEX pozicije u zlatu (shortanje)”. Da li je to bio samo “dobar pogodak” s njihove strane, ili se nešto drugo događa? Jesu li oni zapravo pokušavali stvoriti “pomahnitalu prodaju” koji će dovesti na nižu cijenu zlata?

Onome čemu smo svjedočili u ponedjeljak je bilo apsolutno čeljust-spuštajući događaj. Dovoljno je provjeriti ovaj grafikon cijena zlata u posljednjih 10 godina. Rušenje zlata u ponedjeljak na grafikonu strši poput nečega neprirodnog…

Grafikon čak i ne pokazuje punu mjeru kolapsa. Dok ovo pišem, cijena zlata sjedi na 1.355,20 dolara.

No, to je tek početak za zlato i srebro. Moramo upozoriti, cijene zlata i srebra će doživjeti divlju ljuljačku u godinama koje dolaze.

Na primjer, sljedeće je ono što smo napisali o zlatu i srebru 7. kolovoz 2012 …

Volim plemenite metale, ali ako idete ulagati, morate dobiti obrazovani, tako da znate što radite. Ako idete na slijepo, vjerojatno da će te pregoriti u određenom trenutku.

Osim toga, morate biti spremni za divlje promjena u cijeni tijekom narednih godina. Biti će vrijeme kada će se zlato i srebro apsolutno vinuti gore i biti će vremena kada će pasti poput kamena.

Dakle, ako idete igrati igru ​​morate biti u mogućnosti da se održite u toj divljoj vožnji.

Ponedjeljak je bio primjer onoga što smo mislili kad smo rekli da “​​morate biti u mogućnosti da se održite u vožnji”. Biti će puno više dana kao što je bio ponedjeljak (i ​​gore i dolje) za zlato i srebro u godinama koje dolaze.

Bedasti ljudi su oni koji se boje svoje pameti rasprodaju sve svoje zlato i srebro upravo sada.

Nažalost, navodno je bila ogromana količina panike prodajom zlata i srebra u ovom kolapsu. Dennis Gartman CNBC je izjavio u ponedjeljak …

“Postoji puno ljudi koji bacaju zlato iz svojih ruku. Bacanje pozicija u more. Panika je svugdje”, rekao je Gartman u razgovor u ponedjeljak. “Nikada nisam vidio nešto ovakvo. Stvarno mislim to.”

To samo pokazuje koliko puno ima glupih ljudi vani. Slijedi izvadak iz drugog CNBC izvješća o panici prodaje koja se događala u ponedjeljak …

“Tržište pada poput noža. Ljudi govore, “Vadim me van” rekao je Kevin Grady Predsjednik Phoenix Futures-a. “Također smo vidjeli da ljudi prodaju profit energetskih dionica da bi platili gubitke na plemenitim metalima. Gledamo likvidaciju (prodaju) ogromne količinu zlata danas.”

Prema riječima dr. Paul Craig Roberts-a, pomoćnik tajnika riznice u vrijeme predsjednika Ronalda Reagana, sva ova panika prodaje je rezultat orkestriranog i organiziranog zakucavanja zlata i srebra …

Ovo je orkestracija (razbijanje zlata). To je događa još od početka travnja. Brokerske kuće su poručile svojim privatnim klijentima da hedge fondovi i institucionalni ulagači odbacuju zlato i da treba izaći unaprijed.

Tada, prije par dana, Goldman Sachs najavio da će biti daljnjih odlazaka iz zlata. Dakle, ono što se pokušava učiniti je panika pojedinačnih malih investitora da prodaju zlatne poluge. Jasno je da se nešto događa …

U međuvremenu, mnogi vide ovo spuštanje zlata kao zloslutni znak da je još jedna velika financijska kriza na putu prema nama.

Dovoljno je sjetiti se što se dogodilo još 2008. godine Kako je Zero Hedge istaknuo je u ponedjeljak, cijena zlata je naglo pala za 21 posto u srpnju 2008. To je bilo samo par mjeseci prije nego je američko tržištu dionica palo na jesen …

Brzina pada zlata je impresivna, zabrinjavajuća, i nesređena. Vidjeli smo još dva takva slučaja nasilničke ‘požurene’ prodaje u posljednjih pet godina. U srpnju 2008, zlato je brzo palo 21% – baš prije debakla Lehman-a i kolaps zapadnog bankarskog sustava.

Je li to kolaps cijene zlata nagovještaj još jednog velikog pada na tržištu dionica?

Vrijeme će pokazati.

U međuvremenu, mnogi prosječni Amerikanci se pitaju trebaju li prodati svoje zlato i srebro, dok još uvijek mogu.

Kao što smo spomenuli gore, zlato i srebro će doživjeti divlje oscilacije tijekom sljedećih nekoliko godina. Kad dođe sljedeći slom dioničkog tržišta, zlato i srebro će najvjerojatnije ići još niže nego što je danas, za kratko vrijeme. No dugoročno, zlato i srebro će se vinuti do neviđenih visina.

Ulaganje u zlato i srebro nije za one slabog srca. Ulazimo u razdoblje ogromne financijske nestabilnosti, a držanje zlata i srebra će biti kao vožnja roller coaster-om. Usponi i padovi će se protresti puno ljudi, ali nagrade će biti dobre za one koji budu s njima cijelo vrijeme.
 
 
izvor: activistpost.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=13404"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Da rat između Sjedinjenih Država i ostalog svijeta već traje i da su neprijatelji Washingtona sve opasniji, postoji mnogo dokaza. Jedan od novih američkih rivala je i Europska unija. Naime, postoje pokazatelji da se strazburški “Babilonci” pokušavaju osloboditi američkog tutorstva.

Ljudi koji su skloni vjerovanju u postojanje zakona “sjetve i žetve”, poslije svega što je SAD učinila svijetu, uzimaju u obzir i kletvu poglavice indijanskog plemena Ondanga. Poglavica, profesor na jednom američkom sveučilištu, optužio je 1996. godine s govornice u dvorani hotela “Omni”, u Atlanti, tijekom godišnje konferencije TV mreže CNN, bijelu Ameriku za genocid nad njegovim sjedilačkim narodom. Poglavica profesor je uputio auditoriju zastrašujuće riječi: “Duhovi naših predaka će vas kazniti. Vi ćete ginuti u tuđim ratovima, umirat ćete od teških bolesti, vaši avioni će padati. Vi ste prokleti! “.

S druge strane, neizbježno osvajanje Istoka u režiji Sjedinjenih Američkih Država je u poodmakloj je fazi. Umjesto vojnih jedinica, u ruskim republikama raspoređene su različite zapadne tvrtke. Uzbekistanski zlato preuzela je američka tvrtka “Newmont”.

Pamuk iz Rusije odvozi jedna britanska tvrtka. Kazahstansko “crno zlato” iz Tengiz-a iskorištavaju “British Petroleum” i američki “Chevron”. Kazahstanski plin odlazi preko “Aequitas”, “British Gas” i “Agip” u Francusku, Veliku Britaniju i Italiju itd.. Prisutni su na Tajvanu i Filipinima, u Južnoj Koreji, Japanu …

Tko će platiti “grijehe protiv Boga”?

Stoga se nameće pitanje da li će Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo uspjeti pokoriti još neosvojene države ili će njihova moć, zbog neprestanog rasipanja energije, u međuvremenu splasnuti. Jer, kako savladati niz: Sirija, Iran, Indija, Kina, Rusija?

Teško je procijeniti koliko je dolara potrebno da bi se srušio koncept privilegirane “isturene obrane”, ali je cijena vjerojatno manja od cijene jedne američke flote, možda manja i od cijene jednog visokoenergetskog sustava kakav je nosač zrakoplova. U svakom slučaju, rijetko tko u svijetu ne zna da je potrebno, da bi se navedeni koncept učinio nemoćnim, angažirati mnogo manje ljudi i sredstava nego što je uloženo u njega i uključeno u njegovu realizaciju. To zna cijela američka nacija. Upravo stoga građani SAD žive u strahu – plaše se osvetnika – budući da pripadaju državi koja je često činila genocidne odmazde.

Da njihova strepnja nije bez osnove, pokazuju riječi talibanskog vođe Mohamed Mula Omar-a izgovorene neposredno poslije terorističkog napada na newyorkške nebodere i Pentagon, u rujnu 2001. godine: “Amerika je vrlo jaka. Čak i ako je dva puta jača, ili dva puta tolika, ona ne može biti dovoljno jaka da nas porazi. Istinski vjerujemo da nam nitko ne može nauditi, ako je Bog s nama”.

Budući da su pripadnici vjerski fanatiziranih snaga mentalno spremni za sve vrste asimetričnih ratova, značajno je, na Zapadu često ponavljano mišljenje, da oni doživljavaju svoju dogmu u svim pojavnim oblicima društvenog života kao nepromjenjivu i nepomirljivu, i da nemaju nikakvog obzira prema razumu, nauci i ljudskom iskustvu. Stoga mnogo znači i analiza uglednog Charles Krauthamera:

“… Ljudi koji imaju volju ubiti na tisuće nevinih dok istovremeno ubijaju i sebe, nisu kukavice. Oni su smrtonosni, opaki ratnici, i treba ih tretirati kao takve. Niti su njihovi akti besmisleni. Oni imaju izvanredan cilj – da osvete navodne povijesne zablude i da bace velikog Sotonu na koljena … “.

Tako su washingtonski “mudraci”, zbog “vitalnih interesa” i primjene “metoda prljavog Harryja”, na temelju kojih se ostvaruju njihovi ciljevi, paradoksalno stvarali za njih vjerojatno nesavladive snage.

Zato nije čudno što su se nakon postavljanja bombe u Oklahomi pojavile tzv. marširajuća milicija. Jedna od njih je Milicija Montane (POM), koja uvježbava svojih 12.000 pripadnika za gerilsko ratovanje i drugu nekonvencionalnu taktiku u okviru priprema za odupiranje neminovnom napadu savezne vlade SAD s namjerom da im oduzme naoružanje i da ih liši neotuđivog prava na nošenje oružja.

Ta milicija, slično michigenskoj, u priručnicima i na druge načine objašnjava kako se izrađuju bombe i bodri istomišljenike da se pripreme za nastupajuću apokalipsu, koja će sigurno zahvatiti Sjedinjene Države kao odmazda za njihove “grijehe protiv Boga”.

Možda je arhetipska, podsvjesna grižnja savjesti razlog što, prema podacima s Interneta 95 % posto Amerikanaca ima probleme sa snom, a 54 % posto ima ozbiljan poremećaj sna. Taj fenomen čini se razumnim, jer ukoliko netko postane moćniji od SAD te uzvrati istim (američkim) pristupom, neće proći mnogo vremena do modeliranja sličnog “obrambenog sustava” s namjerom da se nadvlada i poništi američka svekolika ekonomska, politička i vojna nadmoć.

Uostalom, o postojanom “američkom strahu” najbolji pokazatelj su riječi Tom Ridge-a, ravnatelja za unutarnju sigurnost Sjedinjenih Država, izgovorene 4. prosinca 2001: “SAD je ponovno u stanju maksimalne pripravnosti, zbog informacija da slijedi novi teroristički napadi”.

Apsolutistička i nepromišljena politika

Da rat između Sjedinjenih Država i ostalog svijeta već traje i da su neprijatelji Washingtona sve opasniji postoji mnogo dokaza. Jedan od novih američkih rivala je i Europska unija. Naime, postoje pokazatelji da se strazburški “Babilonci” pokušavaju osloboditi američkog tutorstva.

Naime, povjerenik Europske unije Chris Patten pridružio se Noam Chomskom i nazvao američku politiku u svijetu “apsolutističkom i nepromišljenom”. Ipak, o sve manjoj podudarnosti interesa SAD i Europske unije najpouzdanije svjedoči suprotstavljanje Njemačke i Francuske (i Rusije) ideji SAD da se po svaku cijenu u ožujku 2003. godine napadne Irak.

To suprotstavljanje, po svemu sudeći, može biti presudno za budućnost planeta jer ukazuje na novi balans snaga i nova razmještanja centara moći. Europa je smogla dovoljno snage reći NE! američkom shvaćanju globalizacije.

Demokratski paradoks SAD

Kada se razmišlja o opstanku američkog obrambenog koncepta treba imati u vidu i to da SAD svakodnevno stvara, svakako ne klasične, unutarnje neprijatelje u procesima afrikanizacije, islamizacije i hispanizacije, i da pravi Amerikanci ubrzano nestaju.

Naime, poznato je da se tzv. američka nacija pretvara u multietničko društvo, budući da su 1998. godine prvi put u toj državi hispanskim djeca nadmašila po broju tamnoputu djecu (samo tijekom jedne generacije postotak bijele djece opao je sa 74% na 66% posto od ukupnog broja djece u Sjedinjenim Državama).

Zbog svega toga normalno je što Amerikanci svugdje vide neprijatelje i teroriste i što im je sumnjiv svaki “kupljeni mozak” koji se priklonio Zapadu u “odljevu mozgova”, jer bi u određenoj situaciji mogao osvetiti za štete nanesene narodu iz kojeg potječe.

Svako spominjanje “američke demokracije” podsjeća na “američke demokratske paradokse” i istinu da je washingtonski režim:

1) plašio vlastiti narod famoznim upozorenjem “Rusi dolaze”;

2) uveo doktrinu politički korektnog izražavanja, prema kojoj se zna koje riječi smiju, a koje ne smiju koristiti;

3) izmislio model formiranja nacije u kojem se nacionalno sivilo uspostavlja proporcijalnim priljevom stanovnika iz cijelog svijeta i da kontroliranim prijemom novih državljana stvaraju šablonizirane ličnosti;

4) stvorio tisuće sekti ne bi li raspršili energiju samosvjesnih naroda;

5) dozvolio da FBI i CIA surađuju sa serijskim ubojicama;

6) stvorio međugrađansko nepovjerenje, uvjete za međusobne obračune, praćenja i obmanjivanja i uspostavio unutarnju špijunažu;

7) pod velom “građanskih sloboda i demokracije”, pritajili najgrublji oblik rasizma, diskriminacije i netolerancije;

8.) prisvojio pravo ostalim državama u međunarodnoj zajednici neprestano nameću i postavljaju uvjete za ponašanje i život

9) uspostavio špijunsku kontrolu nad komunikacijama i kripto-sustavima 120 država u svijetu koja obuhvaća i njihove saveznike itd..

Mentalno pripremanje svijeta

Amerikanci su, zapravo, međusobno najsumnjiviji, jer su oni skup tragača za zlatom i “američkim snom” privučen dolarima. Kada bi Amerikance međusobno posvađali, kao što oni zavađaju druge, najvjerojatnije bi imali građanski, vjerski i rasni rat i na nosačima aviona. Isto tako, ne bi bilo čudno da netko odluči na njihove “ulaske u mozak” odgovori ulaskom u njihov mozak.

Na američki razlog i pokušaj da se mentalno priprema svijet odgovorili su mentalni teroristi. Jean Baudrillard, francuski filozof, opisao je u jednoj radio-emisiji ljude bombe. Oni su do 11. rujna spavali u američkim predgrađima, čitali zadatke i proučavali u krugu svoje obitelji one koje će napasti.

Jednog dana probudili su se kao tempirane bombe: “Savršeno vladanje ilegalnim životom je jednako terorističko kao spektakularni čin napada na New York. Jer, ono baca sumnju na bilo koju individuu: Zar bilo koje bezopasno biće nije moćni terorist (svaki avion postaje također sumnjiv) i u suštini to je istina “.

Što će se događati ubuduće vjerojatno nagovještava odluka pedesetčetvoročlanog tijela UN, koje je 8. svibnja 2001. oduzelo Sjedinjenim Državama mjesto u Komisiji za ljudska prava sa sjedištem u Ženevi, a potom i mjesto u Odboru za kontrolu narkotika Ujedinjenih naroda. Još je značajnija činjenica da su članice UN 11. travnja 2002. godine, ratificirale Rimski statut tribunala za ratne zločine koji će goniti sve agresore, optužene za genocid, ratne zločince i zločince protiv čovječnosti.

Statut Međunarodnog kaznenog suda u Haagu stupio je na snagu. Sud će se baviti genocidom, ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i, eventualno, agresijama. Rimski sporazum, na temelju kojeg je osnovan sud, stupio je na snagu 1. srpnja 2002. godine. Međutim, Sjedinjene Države i Vijeće sigurnosti UN postigli su 13. srpnja 2002. godine “kompromis”.

Prema tom dogovoru, vojnici SAD bili su izuzeti od suđenja u Međunarodnom kaznenom sudu slijedećih godinu dana. Istog dana američki veleposlanik u UN John Negroponte izjavio je: “Sjedinjene Države nikad neće dozvoliti da sud uhiti ijednog Amerikanca”. Ponovio je to istim riječima i američki predsjednik George Bush Jr. 19. srpnja 2002. godine.

Očekivalo se da će taj sud suditi svima koji se ogriješe o međunarodno pravo, a to znači i Amerikancima. Čak je u intervjuu za španjolski list “La Vanguardia” Javier Solana u vezi s novim kaznenim sudom rekao: “Stalni međunarodni sud za ratne zločine nadležan je i za zemlje koje nisu ratificirale sporazum o njegovom osnivanju”. U stvari, SAD još jednom je potvrdio da ih ne interesura pravo malih zemalja i da negiraju svaku ravnopravnost.

Mada američka administracija priznaje samo svoju moć, očevidno postoje prve naznake da se stvara klima za suprotstavljanje izrođenoj sili. U tom smislu, značajna je i optužba “Amnesty International” da su SAD enklava za zaštitu ljudi koje je počinila zločine u drugim zemljama: “Tamo je zaštićeno više tisuća ljudi koji su osumnjičeni za mučenja, unatoč zakonu usvojenom u SAD 1994. godine, prema kojem se osuđuje tortura “.

“Napad na jednog Amerikanca je napad na sve”

Prihvaćanje neprihvatljivog je rezonski problem. Može se reći da je Donald Rumsfeld razborito rekao: “Ne prihvaćaju svi namjere Amerike i ne poštuju iste vrijednosti”. To je istina, jer mnogi u svijetu tumače američki pristup sigurnosti – “da SAD mora braniti svoj ​​način života, štititi sigurnost svih Amerikanaca i sigurnost svojih saveznika i prijatelja” – kao nastojanje SAD-a da dominira svijetom.

Pod zaštitom svih Amerikanaca i njihovih prijatelja podrazumijeva se da se snage SAD nalaze svuda po planeti. Uostalom, često se objavljuju tumačenja da samo Amerikanci ne žele vidjeti i prihvatiti da su njihovi sugrađani i predstavnici u drugim državama zaštićeniji od svih drugih jer su zaštićeni i kada čine zločine. Nameće se pitanje: čije je stajalište potvrdio George Bush Junior na svoj 56. rođendan kada je izjavio, kao da je smislio iskaz za bilbord: “Napad na jednog Amerikanca je napad na sve”?

Naravno, priča o planetarnom (ne) razumijevanju “američkog paradoksa” tu se ne završava. Naime, da bi ostvarila svoj san, američka administracija je već smislila Strategiju dominacije od 2015. godine. U njoj su razrađene četiri nove operativne koncepcije: dominantni manevar, precizna djelovanja, sveobuhvatna zaštita i fokusirana logistika. Stručnjaci u Pentagonu računaju da će navedene koncepcije odražavati suštinu informatičkog i nanotehnološkog doba u vojnoj sferi. Na taj način, očevidno je, da pokušavaju zadržati ulogu kontrolora svijeta. Pri tome ne brinu da li je riječ o još jednom neostvarivom konceptu. Zar to isto nisu pokušali svi stvaraoci poznatih imperija?

Za rušenje bilo kojeg koncepta – to je prirodni zakon – dovoljno je da se objedini ili stvori kritična masa njegovih protivnika. Neshvatanje i nerazumijevanja nisu specijalitet američkih globalista. Svakodnevno nerazumijevanje je opasno, budući da se izražava na svim razinama i da je uzrok mnogih sukoba, posebno kada je riječ o ratovima i obrani. U svim znanstvenim krugovima postoji tzv. terminološko nerazumijevanje.

Vojni znanstvenici, na primjer, ne mogu dogovoriti što je to strategija i gdje treba taj pojam smjestiti u klasifikacijama. Da li je pojam strategija općenitiji ili posebniji od pojma doktrina?

Na doktrinarnoj razini postoji konfuzija u svezi sadržaja doktrine obrane (državna doktrina). U regulativi su stoljećima izgrađivani i prihvatani modeli često miješani. Čak su i principi postali promjenjivi i nejasni. U praksi ljudi sve manje vode računa o tome što će reći i kaos često počinje od riječi “mi”. Jer, kao što je rečeno, kada nacionalist kaže “mi” misli na svoj narod, a internacionalist i nadnacionalist – na sve građane.

Budući da je riječ o suptilnim rješenjima i nepostojanju ustaljenih i poštovanih principa, očevidno je da slijedi opća pometnja. Uostalom, oni koji sve više imaju problema s nedostatkom znanja pokušat će voditi ratove znanja, koje su prvi nagovijestili Alvin i Heidi Toffler.

Ključ je u neznalicama

“American paradoks” prilikom ostvarenja “američkog sna” postaje svojina svijeta. Problem je to što njegovu suštinu čine sveopće nerazumijevanje, neiskrenost i konfuzija. (Raz) umni ljudi, razmišljajući o nesigurnoj sutrašnjici, imati će i dalje natproblem: kako se neznalicama kaže da su neznalice, kad se u njihovim mozgovima nalazi ključ za razrješavanje paradoksa?

Svi čije su imperije pale nikada nisu shvatili zašto im se to dogodilo baš kada su bili najmoćniji i najpametniji.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

Svakog dana smo od strane brojnih teoretičara ‘bombardirani’  teorijama zavjere. Iako su neke nerealne, prenapuhane, ne znači da se one ne dešavaju. Baš suprotno, povijest je prepuna zavjera i skandala.

Afera eksploatacije nafte

Dolaskom Varrena G. Hardinga u Bijelu kuću dogodio se skandal s prodajom naftnih rezervi. Naime, on je u svoju administraciju postavio prijatelje s kojima je igrao golf i poker. Iako sam nije bio nepošten utvrdilo se da su njegovi podređeni skloni korupciji.

Njegov ministar unutarnjih poslova Albert Fall potajno je dozvolio naftnoj kompaniji eksploataciju nafte u Wyomingu i Kaliforniji u zamjenu za nekoliko stotina tisuća dolara mita.

Nakon što je Wall Street Journal 1922. objavio da je nafta prodana bez tendera, organiziran je senatorski komitet pod vodstvom senatora iz Wisconsina, Robert La Follett.

Hardingov državni tužitelj je tražio od FBI-a da istraži La Folletteov ured kako bi pronašli nešto čime bi ga mogli ucjenjivati.

Ipak, time su samo učvrstili njegovu upornost da sve otkrije. Na kraju je Albert Fall postao prvi čovjek američkog kabineta koji je zbog korupcije završio u zatvoru.

Tuskegee, eksperiment o sifilisu

Jedan od skandala koji je poznat kao jedno od najvećih kršenja medicinske etike je studija Tuskegee o sifilisu koju je provodila zdravstvena američka javna služba u suradnji s institutom Tuskegee od 1932. do 1972.

U studiji je sudjelovalo 600 ljudi, uključujući i 399 koji su imali sifilis. Istraživači im nisu rekli da imaju sifilis te da je svrha istraživanja bila dokumentiranje kako bolest uništava ljudsko tijelo. Čak im ni 1947. nisu otkrili da je penicilin učinkovit u liječenju sifilisa. Između 28 i 100 ispitanika umrlo je od sifilisa iako bi broj mogao biti i znatno veći.

Sredinom 1960-ih, Pete Bukton, socijalni radnik došao je do izvješća o studiji, te je predao dokaze prijatelju iz Associated Pressa. Sve je rezultiralo gašenjem studije 1972.

Vlada se sledeće godine nagodila na sudu da žrtvama i njihovim obiteljima pruži doživotnu medicinsku skrb.

Duhanska industrija opovrgava zdravstvene posljedice pušenja

1950., liječnik i epidemiolog Ernst Vinder, objavio je studiju u časopisu Journal of American Medical Association, ističući da je pušenje jedan od uzroka raka pluća. Nakon toga je šest velikih proizvođača duhana odlučilo financirati vlastito istraživanje.

1954. Duhanski institut za istraživanje koji je kasnije promijenio ime u Vijeće za istraživanje duhana objavio je oglase u 400 novina u kojima su doveli u pitanje istraživanja eminentnih liječnika i znanstvenika.

Znanstvenici u duhanskoj industriji su već znali da je moguce pušenje povezati s karcinomom. Kemičar Claude Teague, primjerice, je zaključio da istraživanja kliničkih podataka imaju tendenciju potvrđivanja veze između pušenja i raka pluća.

46 država u SAD-u se pridružilo tužbi protiv duhanske industrije. Duhanske kompanije su 1998. prihvatile platiti 10 milijardi dolara godišnje za štetu koju su učinili.

Zavjera protiv Castra

Ubojstvo predsjednika John F. Kennedyja 1963. povezano je s atentatom na kubanskog predsjednika Fidel Castro-a. Naime Varren komisija koju je oformio Kennedy-jev nasljednik Lindon Johnson zaključila je da je Lee Oswald sam ubio Kennedyja. Nakon toga je, dva dana poslije na njega iz zasjede pucao Jack Ruby. Skeptici su napali Varren-ovo izvješće i bili su u pravu.

1967. godine kolumnisti Drew Pearson i Jack Anderson iznijeli su teoriju da atentat na Kennedy-a nije bilo djelo pojedinca već odmazda za pokušaj atentata na Fidela Castra od strane CIA-e koja je zataškala svoje aktivnosti na Kubi.

Osvald i njegov ubojica Jack Ruby bili su povezani s Kubom. Oswald je u jednom trenutku kontaktirao kubansku ambasadu.

1979. zaključeno je da je Kennedy “vjerojatno ubijen kao rezultat zavjere”, iako se nije moglo točno utvrditi tko je sve bio uključen.

Afera Watergate

Jedan je od najpoznatijih skandala je onaj u koji je bio upleten i tadašnji predsjednik SAD-a Richard Nixon. 1972. godine je policija uhvatila petoricu provalnika u hotelu Watergate i uredskom kompleksu u Washingtonu koji su pokušali postaviti ozvučenja u uredima demokrata. Vrlo brzo je postalo jasno da je u taj pokušaj špijunaže bio umiješan predsjednik Nixon.

Istražitelji FBI-a utvrdili su da je pokušaj političkog špijuniranja i sabotaže stigao od predsjednika Nixona. Istražna komisija Kongresa zatražila je tonske zapise razgovora iz Bijele kuće. Iako je Nixon to odbijao, bio ih je prisiljen predati. Utvrđeno je da na tonskim zapisima nedostaje 18 minuta snimka, što je još više potaknulo sumnju u njega.

1974. nakon što je u Zastupničkom domu započeo proces opoziva Nixon je sam dao ostavku.

Ford Pinto model

Ovaj Fordov model započeo se proizvoditi 1971. Iako se dobro prodavao proizvođač ga je nastavio proizvoditi iako je znao za njegove sigurnosne nedostatke.

Problem je bio u spremniku goriva koji je u slučaju sudara mogao izazvati zapaljenje vozila. Iako bi taj popravak Ford koštao 11 $, oni su ga nastavili proizvoditi. Računali su da im je jeftinije platiti odštetu vlasnicima automobila kojima se dogodi ovakav slučaj da im se auto zapali.

Istraživački novinar Mark Dovie iz magazina Mother Jones istražio je papirologiju u američkom odjelu za transport u kojem su se nalazili sporni podaci. Saznao je da je Fordu bilo isplativije plaćati odštetu umjesto da se upusti u izmjenu.

Nakon Doviejeve objave porota iz Kalifornije je čovjeku koji je ozlijeđen u zapaljenom autu dodijelila 125.000.000 USD odštete, to je kasnije smanjena na 3.000.000 $, ali je to bio i kraj Fordovog modela Pinto.

Černobilska katastrofa

Rutinski test u nuklearnoj elektrani u Černobilu 1986. doveo je do katastrofe širokih razmjera. Kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora i ljudskom pogreškom, uzrokovana je eksplozija koja je uništila jedan od četiri reaktora.

Nakon manje eksplozije reaktora otpuštene su velike količine radioaktivne prašine.

Dva radnika umrla su odmah od eksplozije. Više od 28 ljudi, uključujući i šest vatrogasaca koji su se borili da ugase požar na jednom od postrojenja umrli su kasnije od radijacije. Vjetrom se radijacija proširila diljem SSSR-a pa i na europske zemlje.

Sovjeti su dva dana šutjeli o ovoj velikoj nuklearnoj katastrofi, dok Šveđani nisu otkrili velike količine radijacije u zraku. Sovjetski vođa Mihail Gorbačov čekao je čak tri tjedna prije nego što je javno progovorio o nesreći.

Svećenik pedofil

1973. rimokatolički svećenik iz Massachusettsa James R. Porter poslao je uznemirujuću poruku Papi Pavlu VI. u kojem je priznao da je godinama seksualno zlostavljao djecu. Tražio je od njega da ga smijeni kako ne bi više ponavljao ove zločine.

1992. Boston Globe otkrio je da je Porter imao pomoć u prikrivanju svojih zločina nad stotinu dječaka i djevojčica. Tijekom svoje 14-godišnje karijere skinut je s dužnosti osam puta te je bio poslan na liječenje od pedofilije.

Dodajmo da je već desetljećima, katolička crkva u svim dijelovima svijeta sudjelovala u prikrivanju zločina svojih svećenika. Stvari su se počele mijenjati kada su žrtve svećeničkog zlostavljanja konačno izašle u javnost 1980.

Studija koja je naručena od strane crkvenih dužnosnika u SAD-u otkrila je da su između 1950. i 2002. 4392 svećenika optuženo za seksualno zlostavljanje. Neki, poput Portera, su osuđeni i poslani u zatvor.

Hakiranje telefona javnih osoba

Veliki skandal izbio je u Velikoj Britaniji kada je otkriveno da su pojedini novinari hakirali mobitele poznatih osoba. Skandal je otkriven 2005. kada je Clive Goodman urednik News of the World napisao priču o povredi koljena princa Williama.

Kraljevska obitelj vrlo brzo je posumnjala da je netko provalio u prinčev telefon i saznao informacije. Scotland Iard je uhitio Goodmana i Glenna Mulcairea, privatnog istražitelja unajmljenog od tabloida.

Osuđeni su na zatvor 2007. kada je otkriveno da su putem šifri koje koriste telefonski operateri prisluškivali govornu poštu.

The Guardian objavio je da je tvrtka News Group International u čijem je sastavu News of the World platila 1.000.000 $ britanskih funti za mirno rješavanje tužbi koje bi mogle otkriti da se koristilo hakiranje telefona javnih osoba kako bi se došlo do njihovih osobnih podataka.

U 2011. Guardian je izvijestio da je policija otkrila da su telefoni više od 5.800 ljudi, uključujući i slavne ličnosti kao što su glumac Hugh Grant bili hakirani od strane Mulcairea.

Sve je završilo gašenjem tabloida News of the World i isprikom medijskog magnata Rupert Murdocha.
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)

Srednja klasa se danas sustavno briše iz postojanja u Americi, Europi i Svijetu. Amerika je zemlja s vrlo sitnom elitom koja brzo postaje sve više bogatija dok svi ostali postaju siromašniji. Pa zašto se to događa?

Pa, to je zapravo vrlo jednostavno. Institucije su dizajnirane da koncentriraju bogatstvo u rukama vrlo ograničenog broja ljudi. Tijekom ljudske povijesti, gotovo sva društva su imala veliku centraliziranu vladu i imala vrlo visoku koncentraciju bogatstva u rukama elite. Tijekom ljudske povijesti, gotovo sva društva su dopuštala da veliki poslovi ili velike korporacije dominiraju u gospodarstvu koje također je imao vrlo visoku koncentraciju bogatstva u rukama elite.

Amerika dozvoljava i velike vlade i velike korporacije da rastu divlje izvan kontrole. To su ogromne greške. Naše oci su pokušali uspostaviti naciju u kojoj bi savezna vlada bila uvelike ograničena i gdje će korporacije biti uvelike ograničene. Nažalost, mi smo okrenuli leđa na tim načelima, a sada plaćamo cijenu. Kada imate veliku koncentraciju bogatstva i moći, ekonomske nagrade društva imaju tendenciju da idu samo nekolicini. U Sjedinjenim Američkim Državama danas, velike tvrtke i bogati pojedinci financiraju kampanje naših političara, a zauzvrat naši političari donose zakone koji igraju u njihovu korist. To je simbioza i odnos koji je vrlo loš za svaku vladu i društveni poredak.

Nažalost, većina konzervativca ima tendenciju da navija za velike korporacije, ali to nije kako su naši praoci zamislili da naš kapitalistički sustav radi. Naši praoci su zamislili da se veliki broj sličnih poduzeća međusobno natječu za kupce. Oni nisu predvidjeli da vrlo mali broj divovskih korporacija preuzima sve svoje konkurenate ili ih razbija u zaborav svojim velikim hrpama novca.

Pravi konzervativci bi željeli vidjeti više konkurencije umjesto manje konkurencije. Konkurencija pomaže da se zemlja razvije, i moramo se vratiti na to.

Umjesto gospodarskog krajolika,  vidimo društvo u kojem dominiraju monolitni predatori – korporacije, no nama treba ekonomsko okruženje gdje milijuni malih poduzeća mogu napredovati i natjecati se izravno jedan s drugim.

Naši praoci nikada nisu namjeravali sagraditi takav sustav kakav imamo danas. Sljedi kako je autor Stephen Foster D. Jr. opisao stav prema korporacijama u ranim godinama u Sjedinjenim Američkim Državama.

Tvrtka kompanija East India je najveća korporacija svog vremena i njezina dominacija trgovinom je ljutila kolonisti naveliko, da su istresali sav čaj koji su imali na brodu u Boston Harbor-u koja je danas univerzalno poznata kao stranka Bostonskog Čaja (Boston Tea Party). U to vrijeme, u Velikoj Britaniji, velike korporacije su velikodušno financirale izbore,a njihove dionica su bile u vlasništvu gotovo svih ljudi u parlamentu. Očevi osnivači nisu puno mislili o tim korporacijama koje su imale veliko bogatstvo i velik utjecaj u vlasti. I upravo je to razlog zašto su stavili ograničenja na njih nakon što je vlada organizirana prema Ustavu.
Nakon osnutka nacije, korporacijama su dodijeljene povelje od strane države kao što su danas. Međutim, za razliku od danas, korporacijama je bilo dozvoljeno postojati 20 ili 30 godina, a mogle su samo trgovati u jednoj robi, nisu mogle držati dionice u drugim tvrtkama, a njihova imovina je bila ograničena samo na ono što im je potrebno kako bi ostvarili svoje poslovne ciljeve. A možda i najvažniji aspekt svega ovoga je da je većina država u ranim danima nacije imala zakone u knjigama koje su bile politički doprinos od strane korporacija.

Divovska središnja država koja troši više od 20 posto našeg BDP je kolektivistička institucija.
Ogromne grabežljive korporacije koje se stalno sišu ​​još više novca i moći su kolektivističke institucije.
Naši praoci nisu namjeravali da našim društvom dominira kolektivističke institucije.
Vrlo velike institucije imaju tendenciju da nagrađuju ljude koje posjeduju te ih upravalju novcem na štetu svih ostalih.
I znate što?
Mnoge od tih divovskih korporacija su shvatile da im ne treba ni američki radnici više.
Umjesto toga, mnogi od njih su otpremili radnih mjesta na drugu stranu svijeta gdje je legalnodavati plaće robovskom radu. To znači veći profit za njih, ali manje radnih mjesta za nas ostale.
U Americi danas, bogati su sve bogatiji, a siromašni su sve siromašniji, a velika vlada i velike korporacije su mehanizmi preko kojih se to događa.

-37% svih prihoda i dobitaka je otišlo prema 0,01% ljudi u americi

-56% svih prihoda dobitaka je otišlo prema ostatku gornjeg 1% ljudi u americi

-7% svih prihoda dobitaka je otišlo prema 99 % ljudi u americi

# 2 Vratimo se u 70-te, kad je vrh 1% ljudi zaradio oko 8 posto svih prihoda. Danas, oni zarađuju oko 21 posto svih prihoda.

# 3 Najbogatijih 1% svih Amerikanaca posjeduju više bogatstva nego što posjeduje 95%  u kombinaciji .

# 4 Prema Forbesu, 400 najbogatijih Amerikanaca ima više bogatstva nego 150 milijuna Amerikanaca u kombinaciji .

# 5 najsiromašnijih 50% svih Amerikanaca zajedno posjeduju samo 2,5 posto bogatstva u Sjedinjenim Američkim Državama.

# 6 Srednji dohodak kućanstva u SAD-u je pao 7,8 posto od prosinca 2007, nakon usklađivanja s inflacijom.

# 7 Vrh od 0,01% svih Amerikanaca zarađuje u prosjeku 27.342.212 dolara. Dno od 90% građana zarade u prosjeku  31.244 dolara .

# 8 Prema Zavodu za ekonomsku politiku , između 1979. i 2007.  rast dohotka za vrh 1% posto svih američkih primanjima je zapanjujuć i iznosi 390 posto . Donjih 90% – rast prihoda je bio samo 5 posto više od istog razdoblja.

# 9 Prema jednoj studiji, između 1969. i 2009. godine, srednja plaća američkih muškaraca ostvarena  u dobi između 30 i 50 godina je pala za 27 posto nakon što izračuna iinflacija.

# 10 U 2010. godini, 2,6 milijun Amerikanaca se spustilo u siromaštvo . To je najveće povećanje koje smo vidjeli otkada je američka vlada počela vođenje statističkih podataka o ovome, još od davne 1959. godine.

# 11 Prema New York Timesu , oko 100 milijuna Amerikanaca žive u siromaštvu ili u “osjetljivoj zoni neposredno iznad njega.”

# 12 Prema Heidi Shierholzu, ekonomisti s Ekonomskog instituta za politiku, 53 posto svih prihoda je otišlo na leđa srednje klase u 1970-ima, ali danas samo ide oko 46 posto svih prihoda.

# 13 Kada pogledamo odnos zaposlenika i naknade u BDP-u, ona je najniža u 50 godina .

# 14 U 1970. godini, 65 posto svih Amerikanaca je živjelo u “susjedstvu srednje klase “. Do 2007, samo 44 posto svih Amerikanaca je živjelo u “susjedstvu srednje klase “.

# 15 Natrag u 2000. godini, 11,3% svih Amerikanaca je živjelo u siromaštvu. Danas, 15,1% svih Amerikanaca živi u siromaštvu.

# 16 stopa siromaštva za djecu koja žive u SAD-u je povećana na 22 posto u 2010.

# 17 Prema US popisu, 6,7% svih Amerikanaca živi u “krajnjem siromaštvu”, te je najviša razina ikad zabilježena.

# 18 Prema US popisu, postotak “vrlo siromašnih” je porastao u 300 od ukupno 360 najvećih metropolitanskih područja tijekom 2010.

# 19 Natrag u 1950. godini, više od 80 posto svih muškaraca u Sjedinjenim Državama je imalo posao. Danas, manje od 65 posto svih muškaraca u Sjedinjenim Državama ima posao.

# 20 Prosječno trajanje nezaposlenosti danas u SAD-u je gotovo tri puta veće nego u 2000. godini.

# 21 U Sjedinjenim Državama danas je 240 milijuna radno sposobnih ljudi. Samo oko 140 milijuna njih zapravo radi.

# 22 Natrag u 2001.godini, udio plaća u BDP-u je bio oko 49 posto . Danas je pao na 44 posto .

# 23 Polovica svih američkih radnika sada zarađuje 505 $ ili manje tjedno.

# 24 Natrag u 1980. godini, manje od 30% svih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama su bila radna mjesta s niskim prihodima. Danas, više od 40% svih radnih mjesta u SAD-u su radna mjesta s niskim prihodima.

# 25 U 2010. godini, 19,7% svih američkih odraslih radnika koja su imala posao koji ne bi bio dovoljan gurnuti četveročlanu obitelj preko granice siromaštva, čak i ako su radili s punim radnim vremenom za vrijeme cijele godine.

# 26 Računi za struju u SAD-u porasli su brže od ukupne stope inflacije pet godina za redom .

# 27 Prosječno Američko kućanstvo troši nevjerojatnih 4.155 dolara na benzin tijekom 2011. godine

# 28 Ako se inflacija mjeri na isti način na koji je izmjerena davne 1980, stopa inflacije u SAD-u je danas i više od 10 posto .

# 29 Prema nedavnom izvješću od strane Pew Charitable Trust-a , otprilike jednom na svakih tri Amerikanaca koji je odrastao u kućanstvu srednje klase je skliznuo dohodak prema dolje.

# 30 Ukupno studentski dug u Americi sada je prošao 1 bilijun dolara, i oko 270 milijarde dolara od tih kredita su najmanje 30 dana neplatiše. Ti dugovi apsolutno uništavaju mlade obitelji srednje klase.

# 31 Danas, oko 25 milijuna američkih odraslih osoba živi s roditeljima.

# 32 Prema uredu za popis stanovništva, 49 posto svih Amerikanaca živi u kući koja dobiva izravne novčane beneficije od savezne vlade. Natrag u 1983. godini, manje od trećine svih Amerikanaca je živjelo u kući koja je primala izravne novčane beneficije od savezne vlade.

# 33 Između 1991. i 2007. godine broj Amerikanaca u dobi između 65 i 74  godina koji podnose zahtjev za bankrot porasao za nevjerojatnih 178 posto .

# 34 Jedan na svakih šest starijih Amerikanaca sada živi ispod granice siromaštva .

# 35 Broj djece koja žive u siromaštvu u državi Kaliforniji je porasla za 30 posto od 2007. godine do danas.

# 36 Prema Nacionalnom centru za dječje u siromaštvo, 36,4% djece koji žive u Philadelphiji žive u siromaštvu, 40,1% djece koji žive u Atlanti žive u siromaštvu, 52,6% djece koji žive u Clevelandu su žive u siromaštvu, a 53,6% djece koji žive u Detroitu žive u siromaštvu.

# 37 U studenom 2008. godine, 30,8 milijuna Amerikanaca su bili na bonovima za hranu (slično Todorićevim K+ bonovima). Danas je više od 46 milijuna Amerikanaca su na bonovima za hranu .

# 38 Trenutno, jedno od svakog četvrtog američkog djteta je na bonovima za hranu.

# 39 Predviđa se da oko 50 posto sve američkih djece će biti na bonovima za hranu u nekom trenutku svojeg životu prije nego što navrše 18 godina.

# 40 U 2010. godini, 42 posto svih samohranih majki u Sjedinjenim Državama su na bonovima za hranu.

# 41 Natrag u 1965. godini, samo jedan na svakih 50 Amerikanaca bio na Medicaid-u (zdravstvena zaštita za siromašne amerikance). Danas, jedan od svakih 6 Amerikanaca je na Medicaid-u, i stvari bi mogle biti puno gore. Predviđa se da će Obamacare dodati još 16 milijuna Amerikanaca na Medicaid listu.

# 42 Medicare potrošnja je porasla  za 138 posto između 1999 i 2010. godine.

# 43 Jedan na svakih šest Amerikanaca sada je upisan u barem jednom programu protiv siromaštva .

# 44 Savezna stambena pomoć povećana za nevjerojatnih 42 posto između 2006 i 2010. godine.

# 45 Iznos novca koji savezna vlada daje izravno Amerikancima porastao je za 32 posto otkada je Barack Obama ušao u Bijelu kuću.

Kako se srednja klasa sustavno uništava, obitelji traže načine kako opstati na bilo koji način.

Kad sam bio mlađi, ako mi je mogla Vlada plaćati moje račune, vjerojatno nikada ne bi radio uopće. Bio bi prilično lijen i vjerojatno bi bilo više nego sretan da sjedim kod kuće i prikupljam vladine čekove.

To je samo u ljudskoj prirodi da se ne radi teško kada imate nekoga tko je spreman preuzeti brigu o vama. Na primjer, potpredsjednik Joe Biden je nedavno otkrilo da je ostao u američkom Senatu tako dugo, jer on nije želio “pravi posao“. To je dio svih nas, da izbjegnemo naporan rad.

Dakle, preraspodjela bogatstva neće biti dobra za društvo u cjelini. To se sankcionira produktivnije i nagrađuje lijene.

I naš porezni sustav je već previše okrutan za one koji pošteno plaćaju svoje poreze.

Jeste li znali da prosječni Amerikanac mora raditi 107 dana samo da bi imao dovoljno novca za platiti svoje poreze?

To je apsolutno opsceno!


 
 
(worldtruth.tv/uredio: nsp(