Crijevne bakterije dobivaju sve veću pažnju zbog uloge koju igraju u našem cjelokupnom zdravlju

S obzirom na svoj utjecaj na skoro sve, od funkcioniranja imunološkog sustava do probave i funkcija mozga, istraživanja su dosljedno pokazala moć zdravih bakterija u crijevima – i opasnosti da se one shvate kao nevažne.

Nažalost, jedna vrlo uobičajena kemikalija koja je ušla u našu opskrbu hranom sada je pokazala da uništava te korisne mikroorganizme u crijevima. Ime te kemikalije je glifosat.

Ova kemikalija je već u središtu velikih tužbi podnesenih od strane pacijenata koji su obolili od raka, a ova vijest još sve dodatno pogoršava.

Kao glavni sastojak najčešće korištenog herbicida, Monsantovog Roundupa, on radi ogromnu štetu na ljudsko zdravlje.

Neki od medicinskih problema povezanih sa neravnotežnim crijevnim bakterijama uključuju rak debelog crijeva, dijabetes, bolest jetre, kardiovaskularne bolesti, astmu, bolest upale crijeva, autizam i pretilost.

Najnovija studija je provedena strane tima kojeg je predvodio profesor Gilles-Eric Seralini sa Sveučilišta u Caenu. Istraživanje je proučavalo fekalne uzorke štakora i procijenilo njihove mikrobiome crijeva.

Otkrili su da su ženski štakori doživjeli značajne promjene zbog prisutnosti Roundupa bez obzira na dozu kojoj su bili izloženi. Roundup također oštećuje mikrobnu aktivnost tla.

Istraživači sugeriraju da bi upotreba glifosata mogla biti iza nedavnog velikog porasta probavnih bolesti zabilježenih u industrijaliziranim nacijama, a koje genetsko istraživanje nisu uspjeli objasniti ovu pojavu.

Naravno, Roundup nije 100-postotni glifosat, pa stručnjaci vjeruju da bi bilo korisno ponoviti studiju pomoću veće skupine životinja kako bi se usporedili učinci izloženosti samom glifosatu, kao i Roundupu. Moguće je da ostali sastojci u Roundupu, poput adjuvansa, čine ovaj učinak još izraženijim.

Zapravo, u regulatornim procjenama pesticida, samo glifosat u svom izoliranom obliku je taj koji se testira na dugoročnu sigurnost, što znači da su izračuni sigurnosnih razina inherentno netočni.

Profesor Seralini je rekao: “Prihvatljive razine glifosatnih ostataka u hrani i pićima treba odmah podijeliti sa faktorom od najmanje 1000 zbog tih skrivenih otrova”.

Opasne razine teških metala u pesticidima

Povrh toga, nedavno je nađeno da herbicidi na bazi glifosata kao što je Roundup sadrže otrovne razine arsena i drugih teških metala.

U istraživanju je utvrđeno da 22 pesticida – uključujući 11 koji su bili na bazi glifosata – imaju razinu toksičnih teških metala koje su premašile one dopuštene u pitkoj vodi.

Na primjer, u Šri Lanci, gdje su glifosatni herbicidi sada zabranjeni nakon izbijanja kroničnih bolesti bubrega kod seoskog stanovništva, pronađene su velike količine arsena u herbicidima na bazi glifosata.

Neki od ostalih toksičnih teških metala koji su prošli istraživanje uključivali olovo, nikal i krom. Ovi rezultati su objavljeni u časopisu Toxicology Reports.

Osim toga, poznato je da glifosat tvori kemijske veze koje mogu lakše transportirati toksične metale u krvne žile ljudi, tako da mogu cirkulirati cijelim tijelom, a to je problem na kojeg su poljoprivredni radnici posebno osjetljivi.

Nije čudo, dakle, da je ova opasna kemikalija zabranjena u nekim zemljama. Dokumenti koji su nedavno objavljeni u sklopu tužbi protiv Monsanta pokazuju da je tvrtka već desetljećima bila svjesna da su njezini proizvodi ugrožavali zdravlje ljudi, ali su se ipak odlučili prodavati.

Štoviše, godinama su se trudili utjecati na istraživače i novinare da podrže njihove proizvode, bez obzira na to da li je riječ o prijetnjama ili mitu. Također su krenuli u kampanju kako bi ušutkali one koji govore protiv njihovih proizvoda i diskreditirati komentatore na društvenim medijima koji se usuđuju kritizirati.

Stoga, neće biti iznenađujuće kada Monsanto pokuša diskreditirati i ovu studiju. Kao istraživač koji je otkrio neke od najopasnijih dokaza opasnosti glifosata, Seralini je u prošlosti bio poznata meta Monsanta. Seralini poziva na izravnu zabranu herbicida na bazi glifosata. (NN)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Tisuće ljudi su se već prijavile da sudjeluju u avanturi kolonizacije Marsa. Samo, čeka ih veliko i neugodno iznenađenje

Površina Crvenog planeta je, najblaže rečeno, potpuno nepovoljna za život!

Zbog udruženog djelovanja dva opasna “neprijatelja” – ultraljubičaste svjetlosti i otrovnih perklorata. Štoviše, oni međusobno pojačavaju učinak, tako da sve mikrobe ubijaju za samo 60 sekundi.

Na sve ovo se ukazuje u članku u znanstvenom časopisu Scientific Reports. Njegovi autori Jennifer Wadsworth i Charles Cockell iz Sveučilišta Edinburgha:

“Perklorati otkriveni na površini Marsa – zato što ih zrači ‘marsijanska’ ultravioletna svjetlost – počinju djelovati na okside željeza u Marsovom tlu i desetine puta ubrzavaju smrt stanica svega živog u usporedbi s običnom ultravioletnom svjetlošću. Marsova površina još manje prikladna za život nego što smo dosad pretpostavljali”.

John Grotzinger, rukovoditelj znanstvenog tima američkog robota Curiosity, objavio je u studenom 2012. “epohalno otkriće” na Marsu. Čak je naglasio da to otkriće treba naći u školskim udžbenicima. Međutim, planetolozi su samo dva tjedna potom naveli da su na toj planeti otkriveni perklorati – opasne i otrovne primitivne organske molekule.

To je odmah srušilo nade da će na Marsu biti otkriveni tragovi vanzemaljskog života.

Mnogi planetolozi su odmah počeli sumnjati da je Crvena planeta uopće prikladna za bilo kakav život jer ulazak perklorata u tlo uništava uvjete za postojanje svih vrsta mikroba.

Wadsworth i Cockell su se zato odlučili za eksperiment: počeli su kultivirati mikrob Bacillus subtillis u tlu koje je potpuno imitiralo Marsovo.

I, utvrdili su da ti mikroorganizmi mogu – tamo gdje nema ultravioletnih zraka – živjeti prilično dugo, a čim se ti zraci pojave – umiru praktički trenutno. Za samo 50-60 sekundi.

Površina Marsa je nepodesna za život jer i sasvim male doze perklorata – do 0,6 posto – tamane sve mikrobe. Iz ovoga je već izveden dodatni zaključak: tragovi života na toj planeti mogu se naći možda samo na većim dubinama – tamo gdje ultravioletne zrake ne mogu prodrijeti.

Jedina dobra strana ovoga otkrića je to što površina Crvenog planeta nije moga biti zaražena mikrobima donijetim sa Zemlje marsijanskim sondama.
 
(fakti.org)

Jedan od najpoznatijih svjetskih pronalazača i znanstvenika Nikola Tesla, autor više od sedam stotina patenata u području fizike, elektrotehnike i radiotehnike, patentirao je između ostalog i lijek za liječenje kožnih bolesti, a ovo njegovo otkriće danas proizvode Kubanci

Radi se o ozoniranom suncokretovom ulju, koje eliminira rane na koži izazvane gljivičnim oboljenjima, čak i dijabetesnim stopalom.

Tesla, koji je, naime, uporno preporučivao ozon za liječenje, prvi je osmislio aparat za ozoniranje, odnosno za proizvodnju ovog plina, i taj generator, između ostalog i zaštitio.

Takav ozon je ubacio u vodu, ali je na isti način napravio i ozonirano suncokretovo ulje. Oba proizvoda djelio je prijateljima, a pogotovo ulje kako bi se izborili sa kožnim bolestima, trbušnim parazitskim bolestima, povredama, ranama.

Otkriće Nikole Tesle, koje on nije patentirao, iskoristili su stručnjaci iz Havane. Napravili su dva preparata, oba su na bazi ozoniranog ulja iz sjemenki suncokreta, s tim da se jedan koristi za liječenje bolesti kože, a drugi za parazitna oboljenja crijeva.

Ozonirana voda, koju je Tesla pravio, koristila se da ubije mikrobe i bakterije. Ulje koje prave Kubanci, na osnovu njegovog otkrića, ima dvije primjene.

Jedno je ulje koje se nanosi na kožu i rješava sve probleme na njoj izazvane gljivicama. Zatvara rane koje one izazivaju, pa čak i one koje nastaju uslijed dijabetesnog stopala.

Drugo ulje, koje je takođe sa ozonom, može se piti:

Njega, uglavnom, koriste osobe koje imaju parazitska oboljenja, jer ubija sve parazite u organizmu. Postoje velike šanse, da ovi proizvodi kod nas na Balkan stignu već slijedeće godine.

S obzirom na to da Kubanci nemaju suncokretovo jestivo ulje, oni ga uvoze iz Španjolske.
 
(prirodnilijekovi.info/uredio:NSP)

Vojska je u periodu od 1949. do 1969. godine napravila najmanje 239 testova na američkim građanima

Američka vojska je 20 godina testirala biokemijsko oružje na svojim građanima – otkriva dokumentarac Ministarstva odbrane koji je bio tajan 63 godine.

Taj je dokumentarac napravljen 1952. godine, a tek nedavno su američke vlasti su s njega skinule oznaku tajnosti.

U dokumentarcu se navodi da je vojska u periodu od 1949. do 1969. godine napravila najmanje 239 testova na američkim građanima, simulirajući napade biološko-kemijskim oružjem na SAD, piše Business Insider.

Zapovjednici i vojnici su tada vjerovali kako su to bezopasni simulanti biološko-kemijskog oružja, ali su pesticidi koje su koristili danas klasificirani kao patogeni.

U dokumentacu se javno vidi kako su u Ministarstvu obrane bili prilično ponosni na testove, očito nesvjesni mogućih opasnih posljedica.

Inače, te su informacije objavljene i u knjizi “Oblaci tajne: Vojno testiranje mikroba u naseljenim područjima” autora Leonarda Colea. On tvrdi kako se svi mikrobi koji su tada smatrani bezopasnima danas smatraju patogenima tj. štetnima za zdravlje.

Dokumentarac koji traje 15 minuta pogledajte u nastavku.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(express.hr,youtube/uredio:nsp)

Dokaza o ljekovitim svojstvima ulja origana sve je više. Između 52 testirane biljke, samo je ulje origana djelovalo na candidu, E.coli, salmonelu i pseudomonas aeruginosa

Origano je samonikla mediteranska biljka koja se smatra jednom od najljekovitijih biljaka na svijetu. Vrlo je cijenjeno njegovo ulje, koje se dobiva od divljih vrsta origana posebnim procesom destilacije da bi se sačuvala sva ljekovita svojstva.

Istraživači sa Sveučilišta u Arizoni objavili su nove rezultate gdje su pronašli da karvakrol, fenol ulja origana deaktivira opasne mikroorganizme i zagađivače na razini koji mogu pozitivno utjecati na pripremu i sigurnost hrane

Ne samo da je origano ulje moćno antibakterijsko sredstvo već i izražava vrlo antioksidantna i antibakterijska svojstva koja se mogu primijeniti na hranu.

Origano ulje može uništiti kancerogene tvari u pripremanju hrane na visokim temperaturama

Kada je Sadana Ravi Shankar  sa svojim timom, ulje origana dodala na mljeveno meso junetine, otkrili su da je karvakrol spriječio formiranje 78 posto heterocikličnih kancerogenih molekula koje nastaju kada se životinjska mast kuha na visokim temperaturama.

U drugoj studiji, utvrđeno je da ulje origana suzbija salmonelu i E.Coli. Studije pokazuju da su primjene ulja origana bezbrojne, a Ravi Shankar vjeruje da bi pomoglo u pripremi industrijske hrane.

Ulje origana bi moglo zamijeniti zračenje, izbjeljivanje i druge kemijske i neprirodne metode koje se koriste za pročišćavanje hrane i životinjskih proizvoda.

Ulje origana kao protuupalno djelovanje protiv mikroba

Svrha ulja origana, kako su utvrdili znanstvenici na Medical Center sveučilištu, može biti dovoljno učinkovito zamijeniti mnoge lijekove koje tretiraju debelo crijevo, jetru i probavni sustav.

Ovo je dobra vijest za ljude koji pate od Candide, gljivice koja muči milijun ljudi diljem svijeta. U jednoj studiji, 77% pacijenata koji su koristili ulje origana, šest uzastopnih tjedana, izliječeno je od Candide.

Ostale koristi origano ulja: Karvakrol je također odgovoran za smanjenje pretilost i može spriječiti dobivanje na težini. Može smanjiti upalu koja je čest uzrok pretilosti zbog masnog tkiva.

Snažno protiv bakterija

Najvrednija ljekovita tvar u ulju origana je karvakrol – sastojak koji ima snažna antibakterijska svojstva. Britanski znanstvenici u istraživanjima su potvrdili da je ulje origana učinkovito protiv 25 različitih bakterija. Djelotvorno je protiv većine bakterija koje uzrokuju infekcije debelog crijeva i urinarnog trakta, tifusa, kolere, čireva i kožnih infekcija. Osim što uništava bakterije, ulje origana ima snažno antivirusno djelovanje i učinkovito štiti od gripe, prehlade, zaušnjaka i ospica.

Agresivno protiv gljivica

Agresivna antigljivična svojstva ulja origana sprečavaju tvrdokorne infekcije poput kandidijaze, gljivica na noktima i vlasištu te atletsko stopalo. Kod kandidijaze ulje se pije, a kod gljivica na noktima može se primjenjivati ​​lokalno.U slučaju gljivica na tjemenu koje uzrokuju perut preporuča se dodati nekoliko kapi ulja prilikom pranjaja kose.

Potencijalno djelovanje protiv raka

Ulje origana moglo bi postati dio terapije za liječenje raka. Znanstvenici su testirali djelovanje karvakrola na stanice raka prostate. Ispostavilo se da karvakrol izaziva stanje zvano “apoptoza” – samouništenje stanica raka. Apoptoza je jedan od načina na koji se tijelo rješava nefunkcionalnih ili malignih stanica, poput onih koje se nalaze u tumorima.

Uspješno protiv alergija

Ulje origana sadrži ružmarinska kiselinu, koja je snažan antihistaminik i moćniji antioksidans od vitamina E. ružmarinska kiselina najčešće se koristi u liječenju alergijskih reakcija, bronhijalne astme, reumatoidnog artritisa i gingivitisa. Već samo inhaliranje ulja pomaže kod alergije.

Čuvar vida i sluha

Antioksidativna svojstva ulja origana blagotvorna su za dugotrajno očuvanje zdravlja. Ona štite od slobodnih radikala i popravljaju već nastala oštećenja stanica. Antioksidansi usporavaju starenje, štite od raka, sprječavaju makularnu degeneraciju, gubitak vida i sluha, živčane poremećaje i mnoge druge bolesti vezane uz djelovanje slobodnih radikala.

Prva pomoć kod ugriza

Ulje origana ima moć neutraliziranja otrovnih ugriza, poput pčelinjih, zmijskih i paukovih. To ga čini neprocjenjivom prvom pomoći u takvim situacijama. Ujedno je korisno za sprečavanje infekcija, smanjivanje upala i bolova od ubodnih rana i ugriza životinja.

Pomoć kod sportskih ozljeda

Ulje origana dobar je saveznik tjelesno aktivnih osoba, jer olakšava grčeve i bol u mišićima, pospješuje zacjeljivanje ozljeda, uganuća, upala tetiva i slično.Njegova protuupalna svojstva ujedno ga čine i moćnim lijekom za artritis.

Način primjene origana

Preporučena doza ulja origana je 1-4 kapi tri puta dnevno (ukupno maksimalno 12 kapi dnevno, nikada u jednoj dozi). Ima jak okus pa ga obavezno razrijedite u baznom ulju, soku ili čaju.

Ulje origana možete staviti nekoliko kapi ispod jezika i toplu slanu vodu ako imate zubobolju ili infekciju u ustima. Može se koristiti i kao kućni lijek za sinusne infekcije.
 

 
(dnevne.rs,youtube/uredio:nsp)

Preporuka je ukloniti pšenicu, mliječne proizvode, soju i kukuruz iz svoje prehrane. Treba eliminirati sumnjivu hranu na dva tjedna, a zatim procijeniti kako se osjećate

Nisu samo masti, sol i šećer u prerađenoj hrani krivi za pretilost i poremećaje prehrane, već i neraznovrstnost hrane, tvrdi jedan istraživač, a prenosi infowars.com

Ukoliko se izuzme šećer, otprilike 80% svih kalorija u prerađenoj hrani čini kombinacija 4 sastojka.

Na temelju nekoliko drugih studija, profesor genetske epidemiologije s Kraljevskog koledža u Londonu i autor knjige “Mit o prehrani”, Tim Spector, rekao je da je restriktivna priroda visoko obrađene hrane, koja sadrži samo par sastojaka, odgovorna za neraznovrsnost naše crijevne flore i da nas to čini bolesnima.

“Nije novost da takva hrana, koja predstavlja kombinaciju zasićenih masti, kalorija, šećera i kemikalija, a koja ne sadrži vlakna, nije dobra za nas.

Neraznovrsnost prehrane je faktor na koji nitko ne obraća pažnju, a 80% prerađene hrane čine samo 4 sastojka : kukuruz, pšenica, soja i meso”, napisao je on.

Da su ova 4 sastojka dobra, bilo bi mnogo zdravih nacija svuda diljem svijeta. Naprotiv, ogromna količina ove takozvane “zdrave hrane” pretvara nas u najbolesnije ljude na planeti.

“Radi usporedbe, naši preci su prije 15.000 godina redovito unosili oko 150 sastojaka tjedno”.

Sin ovog istraživača se javio kao dobrovoljac koji će se probati hraniti nezdravo deset dana. Prije i poslije “dijete” su uzeti uzorci njegove stolice.

Pored toga što je on bio letargičan i bolestan, uzorci su pokazali da se njegova crijevna flora znatno osiromašila, pri čemu je oko 40% vrsta nestalo za samo 3 dana.

Monsanto ubacuje svoje patentirane gene u skoro 95% soje i 80% svog kukuruza, a uspio je pridobiti brojne biotehnološke tvrtke koje lažno vjeruju da je takva hrana zdrava.

Ako ta hrana stvarno loša po nas, zašto je onda želimo jesti? Spector navodi da ona stvara određene loše bakterije u našoj crijevnoj flori koje nas navode da jedemo što više prerađene hrane:

“Svaka vrsta mikroba voli određene izvore hrane, što im omogućuje da se hrane i razmnožavaju. Oni dakle imaju svoj vlastiti evolucijski nagon za održavanje svoje ekološke niše i učinit će sve da osiguraju svoj opstanak. To uključuje i slanje signala domaćinu da žele više loše hrane kojom se hrane”.

Spektorov savjet za potrošače je jesti što raznovrsniju hranu, najviše svježe voće i povrće koje pruža esencijalne vitamine i vlakna. On također smatra da proizvođači trebaju preformulirati svoje proizvode tako da oni budu raznovrsniji.

“Treba više koristiti orašaste plodove, sjemenke i povrće s visokim sadržajem vlakana”.

“Proizvođači bi trebali biti svjesni da postoji potražnja za hranom koja je bolja za crijevnu floru”.

Nutricionista Kery Rackston je također pozvala proizvođače hrane da prihvate odgovornost za krizu pretilosti, poduzimajući proaktivne korake da preokrenu proces.

“Prerađena hrana je dio naše moderne kulture, ali tvrtke mogu pomoći potrošačima tako što će smanjiti broj kalorija u proizvodima, a povećati sadržaj vlakana”, rekla je ona.

Netolerancija na gluten nije više nešto što se rijetko sreće. Istraživači su u potpunosti svjesni da postoji problem s modernim uzgojem pšenice.

Pšenica je daleko od zdrave hrane. Čini nas pretilim, stvara plinove i okreće nas protiv vlastitih crijeva.

Mliječne proizvode obrađuje čovjek, homogenizujući ih i pasterizujući, da bi na kraju od njih napravio beskorisnu hranu bez nutrijenata.

Mnogi proizvodi s sojom blokiraju proizvodnju tiroidnog hormona i smanjuju energiju organizma inhibirajući tirozin kinaze, enzime koji prenose energiju od jedne molekule do druge. Ovi enzimi dovode do podjele stanica, poboljšanja pamćenja, obnavljanja tkiva i održavanja i regeneracije krvnih žila.

Spector također navodi da bi rješenje mogli biti probiotici.

“Personalizirani jogurti bi mogli biti rješenje, a za tako nešto je potrebno testirati crijevnu floru ljudi i podijeliti ih u grupe. To ne bi trebao biti problem”.

Nedavna studija Sveučilišta u Pittsburghu je istaknula kako brzo osjetljiva crijevna mikroflora može promijeniti nabolje ili nagore uz promjene u prehrani.

Skupina afroamerikanaca je na dva tjedna zamijenila visoko kaloričnu zapadnjačku prehranu za ruralnu afričku prehranu, koja podrazumijeva grah i povrće.

Istraživači su otkrili da je svaka skupina brzo preuzela biomarkere druge grupe uključujući bakterijsku aktivnost, fermentaciju vlakana i upala crijeva.

Vodeći istraživač Stephen O’Keefe je rekao: “Ova otkrića predstavljaju dobre vijesti. Za samo dva tjedna, promjena prehrane je smanjila biomarkere koji predstavljaju rizik od nastanka raka”.

Preporuka je ukloniti pšenicu, mliječne proizvode, soju i kukuruz iz svoje prehrane. Treba eliminirati sumnjivu hranu na dva tjedna, a zatim procijeniti kako se osjećate. Eksperimentirajte s različitom hranom, slušajte svoje tijelo i vremenom ćete utvrditi što vam prija, a što ne.
 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Prije neki dan ste kupili vrećicu prženog kikirikija, osjećajući kako vam ide voda na usta dok razmišljate o slanom blaženstvo, a kad ste stigli kući shvatili ste da ste slučajno kupili neslanu verziju?

Postoji samo par stvari manje ukusnih od neslanog kikirikija. Najvjerojatniji razlog zašto vam se to dogodilo je uporna kampanja medicinskih stručnjaka o tome kako sol nije dobra i kako ona povećava krvni tlak i što sve ne, ako ne pazimo na unos ove namirnice.

Ali da li je to istina? Nova studija objavljena u Američkom časopisu kardiologije, provedena je od strane James O’Keefea i Jamesa DiNicolantonio, koji su otkrili da je šećer, a ne so – pravi neprijatelj srca.

O’Keefe je izjavio da je “najgori demon u našoj prehrani koji nas čini bolesnim, debelim, depresivnim i nezdravim zapravo – šećer!

On je obrazložio izjavu činjenicom da nas šećer čini gladnima sve vrijeme i teži povećati našu želju za slatkišima.

“Ako bih mogao precizirati jedan jednostavan savjet zahvaljujući kojem bi ljudi radikalno poboljšali svoje zdravlje, to bi bio taj da se ne jede ništa s dodatkom šećera”.

Zašećerena jela i pića bi se trebal prodavati zajedno s upozorenjem o njihovoj štetnosti, kao ona na kutiji cigareta, kaže vodeći nizozemski zdravstveni stručnjak Paul van der Velpen.

On i mnogi znanstvenici kažu da je šećer najopasnija droga današnjice, prvenstveno jer je lako dostupan, uzima se u velikoj mjeri, a ljudi uopće nisu svjesni njegovog zastrašujućeg utjecaja.

“Iako se upozorenja o štetnosti šećera čine pretjerana, šećer kao droga uništava više ljudi nego druge tvari zajedno – ističe Velpen.

On navodi razna istraživanja koja potvrđuju štetnost šećera kao izazivača dijabetesa, srčanog udara, pretilosti, i karcinoma. Također, studije potvrđuju da šećer, poput svake druge droge, otupljuje okus i povećava želju za još većim količinama.

Dakle, kako to da je sol optužena kao zločinac?

Davne 2001. godine, Nacionalni istitiuti za zdravlje su objavili često citirano istraživanje nazvano DASH – natrijum istraživanje, u kojem je otkriveno da su sudionici koji su konzumirali manje natrija nego kontrolna skupina imali niži tlak. To istraživanje je stavilo sol na vrh liste za odstrel, ali ispostavilo se da druga istraživanja nisu uspjela proizvesti jednak rezultat.

Neki stručnjaci danas predlažu da je uskraćivanje soli zapravo loše za naše zdravlje. Oni kažu da je našem organizmu potreban natrij, jer ako ga nema, bubreg luči enzim po imenu renin koji može dovesti do hipertenzije. Neka istraživanja su pokazala da niske razine natrija zapravo mogu povećati rizik od srčanog udara.

Na kraju, izgleda je fer spomenuti da je argument “jedite manje soli” kontroverzan i da je veza između soli i srčanih bolesti slabija nego što dužnosnici američkog javnog zdravlja vjeruju. Osim ako nemamo neku posebnu osjetljivost, ne bismo trebali odreći slanog kikirikija. Hvala bogu.

Novo istraživanje pokazalo: “Ozloglašena” sol ipak nam u nečemu pomaže

Sol, ozloglašena po svom utjecaju na zdravlje, pomaže u borbi protiv infekcija, pokazalo je novo istraživanje.

Unos više soli u organizam može pomoći tijelu da se izbori s infekcijama, pokazalo je novo istraživanje koje će potpiriti raspravu o dobrim i lošim stranama soli koja unesena u prevelikim količinama izaziva povećanje tlaka i slijedom toga povećani rizik srčanog i moždanog udara.

Sol je važna za metabolizam odnosno, ravnotežu tekućina u tijelu, formiranje kostiju, živčani sustav i probavu, a prema njemačkim i američkim znanstvenicima i za imunosni sustav.

Već je ranije poznato da organizam višak soli skladišti u koži a znanstvenici su utvrdili da se ioni natrija nakupljaju na mjestu kožnih infekcija izazvanih bakterijama kod ljudi i miševa.

Znanstvenici su, prema rezultatima istraživanja objavljenima u časopisu Cell Metabolism, pokazali na miševima da sol jača imuni odgovor.

“Skladišta soli omogućavaju koži da se obrani od mikroba”, kaže voditelj istraživanja Jonathan Jantsch s instituta za kliničku mikrobiologiju sveučilišta Regensburg.

Sol aktivira imunosne stanice markofage koji ubijaju uzročnike zaraze.

To otkriće ne treba koristiti kao izliku za povećanu konzumaciju soli, kaže Jantsch.

“Oni koji unose previše soli i dalje su izloženi riziku razvoja kardiovaskularnih poremećaja”, dodaje.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje unos do pet miligrama soli dnevno i ističe da smanjeni unos soli smanjuje rizik od srčanih i moždanih udara.

Danas ljudi prosječno unose 10 miligrama soli dnevno.
 
(index,webtribune/uredio:nsp)

Iako je danas svima nama vrlo dobro poznato da je rak neizlječiva bolest i jedan od glavnih neprijateljja čovječanstva, teško je povjerovati da je prije 80 godina rak uspješno liječen!

Čovjek koji je otkrio lijek zvao se Royal Raymond Rife, samouki znanstvenik, a njegova tragična sudbina mu je, pored toga što je umro u bijedi i pod nepoznatim okolnostima, odredila i to da njegovo otkriće potone u zaborav!

Dr.sc. Royal Raymond Rife rođen je 1888. godine (16.05.1888 – 05.08.1971), za života je primio 14 nagrada i priznanja i počasni dokorat sveučilišta u Heidelbergu, zbog svoje genijalnosti, znanja i vještini nalazio je rješenja za većinu problema koje ostali znanstvenici nisu mogli riješiti. Među njegovim izumima su i heterodinamični ultraljubičasti mikroskop, mikrodisektor i mikromanilupaltor koji se koriste u biologiji, biokemiji i medicini.

Dr.sc. Royal Raymond Rife je bio svestrani znanstvenik i izumitelj koji je ustanovio da svaki patogeni organizam ima svoju karakterističnu smrtnu frekvenciju (MOR-Mortal Oscillatory Rate) i da se djelovanjem radio frekvencijskim zrakama patogeni organizmi mogu uništiti. Ovo otkriće koje je vještim metodama skrivano od očiju šire javnosti, tek je nedavno (krajem 80-tih godina prošlog stoljeća pa nadalje, isključivo zahvaljujući Internetu) pokrenulo relativno novu granu alternativne medicine nazvanu bioelektričnom medicinom koja se koristi malim strujama s specifičnom frekvencijom za uništenje svih parazita (crva, gljivica, virusa, bakterija) u ljudskom tijelu koji po nekim teorijama uzrokuju sve bolesti. Upravo zbog ove činjenice Dr. sc. Royal Rife se s pravom naziva i ocem alternativne bioelektrične medicine.

Međutim, zbog konstatnog progona i terora kojem je bio izložen od tada već formiranog američkog medicinskog establishmenta (upravo na početku 19. stoljeća se udruga zločinaca koji sebe nazivaju doktorima organizira pod organizacijom punom korumpiranih liječnika koja se danas zove AMA.

Pošto je za vrijeme Prvog svjetskog rata služio mornarici SAD imao je zadatak da istražuje u stranim laboratorijima, a dostupne su mu bile i najnaprednije od svih, Njemačke, gdje je najvjerojatnije našao ideje za svoja kasnija istraživanja.

Rife je do kraja 1929. god. završio rad na tada najvećem mikroskopu za mikroorganizme, koji je uvećavao čak 17.000 puta (dok su tadašnji mikroskopi uvećavali 2.000 puta), te je mogao vidjeti mikroorganizme za koje mnogi znanstvenici nisu ni sanjali da postoje. Pošto je nastavio svoj ​​rad, Rife je 1933 god. konstruirao mikroskop koji je imao uvećanje 6000 puta, i nazvao ga je – Univerzalni mikroskop.

FARBANJE SVJETLOM

Da bi mikroorganizam bio vidljiv pod mikroskopom on je morao biti obojan anilinom koji je otrovan, što bi virus odmah ubilo, tako da je bilo u stanju vidjeti ga samo mrtvog ili mumificiranog. Ali Rife je riješio ovaj problem, jer je virus bojao svjetlom i tako dobio priliku da ga vidi u svim njegovim prirodnim aktivnostima. Tako je Rife prvi koji je počeo koristiti “rezonantnu svjetlosnu tehnologiju” za svoj ​​mikroskop.

Rife je pažljivo identificirao individualne spektroskopske karakteristike za svaki mikrob, koristeći prorez kao dodatak spektroskopu. Onda je polako okretao blok kvarcnih prizmi da fokusira svjetlo jedne valne duljine na mikroorganizam koji je gledao. Ova valna dužina bi bila izabrana jer je bila rezonantna sa određenom spektroskopski označenom oscilacijom mikroba, imajući u vidu da svaka molekula oscilira vlastitom različitom frekvencijom.

Ono što je do tada bilo nevidljivo na svjetlu, iznenada je postalo vidljivo u bljesku svjetla kada bi bilo izloženo frekvencijama boja koje se odbijaju sa njihovih vlastitih različitih spektroskopskih frekvencija. Tada je Rife bio jedini čovjek na svijetu koji je mogao vidjeti najsićušnije, do tada nevidljive žive organizme kako se kreću i naseljavaju tkiva.

Već 1920 godine Rife je saznano za virus raka, koji je nazvao Cryptocides Primordeales, kasnije preimenovan u Progenitor Cryptocides.

Da bih potvrdio svoje otkriće, Rife je zarazio virusom 400 štakora, i svi su oboljeli od raka. Nakon toga izliječio je svih 400 štakora.

Rife je pažljivo dokumentirao svoje eksperimente. Napravio je snimke, fotografije i zabilješke svojih istraživanja. U laboratorij Rife-a dolazilo je puno studenata, koji su htjeli vidjeti njegove eksperimente.

Mnogi znanstvenici i liječnici su podržavali Rife-a. Među njima su bili međunarodno poznati E.C.Rosenow, Arthur Kendall, Dr. George Dock, Alvin Foord, Rufus Klein-Schmidt i mnogi drugi.

Rife je ignorirao sve rasprave oko njegovih otkrića. Slava i počasti nisu ga zanimali. Sve svoje vrijeme posvetio je tome, da bih usavršio metode uništenja ubojitih virusa. Da bi ih uništio, koristio je istu metodu, koja mu je omogućavala promatranje živih virusa – rezonans.

Povećavajući intenzitet frekvencija, koji su prirodno rezonirali sa frekvencijama virusa, Rife je povećavao njihovo osciliranje, što je izazivalo uništenje virusa.

Rife je uložio puno vremena i truda, da bi pronašao frekvencije, koje uništavaju herpes, dječju paralizu, meningitis, tetanus, gripu i ogroman broj drugih opasnih mikroorganizma.

Tako je 1930. godine već uvelike radio na virusu raka! Video ga je živog, kako u promijenjenim okolnostima, nakon djelovanja kancerogenih tvari i on počinje mijenjati svoj ​​oblik i tako transformiran djeluje na normalne stanice pretvarajući ih u kancerogene.

Pošto ni medij ni mikroskop nisu bili dovoljni da se otkriju mikroorganizmi u filtru, Rife je ponovio pretragu. Međutim, sasvim slučajno, prethodno je testirao jednu cijev unutar tubularnog prstena napunjenog argonom, koji je bio aktiviran električnom strujom koju je inače koristio kako bi mikroorganizme bombardirao elektronima.

Desilo se da je kancerozna kultura 24 sata ostala u cijevi napunjenoj plinom argonom, uključenoj u struju. Kada je kulturu stavio pod mikroskop, uočio je veliku promjenu. Uz nekoliko ponavljanja ovog fenomena otkrio je u polupropusnom filteru crvenkasto-purpurne granule u kulturi. Bio je to “BX” virus raka, koji je uspio vidjeti, izolirati i pročisti. Ovaj virus nazvan je Cryptocides primodiales, i bilo ga je moguće vidjeti samo pomoću univerzalnog mikroskopa, jer je veličina virusa bila vrlo mala (dužina 1,15 mikrona a širina 1,20 mikrona).

Rife je također primijetio da je virus polimorfan, i pojavljivao se u četiri oblika:
1. BX (karcinom)
2. BY (sarkom)
3. Monokokoidne forme u miocitima krvi od preko 90% oboljelih od raka, a pravilno obojene mogu se vidjeti i pod standardnim mikroskopom.
4. Pleomorfne gljivice

Sve te forme, su se mogle preobratiti u formu BDZ u periodu od 36 sati i mogle proizvesti tipičan tumor. Ogled je ponovljen 300 puta na eksperimentalnoj životinji s istim ishodom i dokazom, te je na ovaj način Royal Raymond Rife dokazao da postoje mikroorganizmi koji u svom životnom ciklusu mijenjaju oblik.

100% POTPUNA IZLJEČENJA

Za Rifeove nalaze zainteresirala se dr.. Virginia Livingston koja je postala kasnije vrlo poznata po svojim istraživanjima i terapiji kancera, i danas se otkriće raka pripisuje upravo njoj, a Rifea u svojim istraživanjima nikada nije spomenula.

Nakon ovog otkrića nastala je rasprava o istinitosti ovog eksperimenta i fenomena. Mnogi su izrazili sumnju u Rifeov nalaz. Međutim Rife se nije obazirao na ove rasprave već je imao za cilj otkriti način kako uništiti zlokobni virus. Upotrijebio je isti princip koji je koristio i u postupku da ga učini vidljivim – njegovu vlastitu frekvenciju. Povećavao je jačinu frekvencije na kojoj su prirodno oscilirali ovi mikrobi sve dok se nisu izobličili i raspali od strukturnog stresa, nalik na razbijanje čaše povećanjem glasnoće. Tako je ovu frekvenciju nazvao »smrtonosna oscilirajuća brzina«, a ona uopće nije bila štetna za okolno tkivo.

Nakon ovog otkrića 44 najeminentnija liječnika SAD priredili su 1931 god. banket pod nazivom »Kraj svih bolesti« za Rifea, dali mu počasnu titulu doktora. Godine 1934. iz bolnice u Pasadeni dovedeno je na Rifeov tretman frekvencijama šesnaest pacijenata u završnom stadiju karcinoma.

Specijalni medicinski istrazivački odbor nadgledao je ovaj tretman i zaključio da je nakon tri mjeseca, 14 od 16 pacijenata bilo potpuno izliječeno. Tretman je onda podešen i za ostala dva koji su nakon mjesec dana također izliječeni.

Nakon 90 dana terapije, Komisija je potvrdila, da je 14 od 16 pacijenata bilo potpuno izliječeno. Dva ostala pacijenta nastavila su terapiju i nakon 4 tjedna i njih su proglasili zdravima. Liječnička komisija potvrdila je, da je terapija Rife-a bila 100% uspješna.

Rife je 1934 god. zapisao:

»Sa instrumentom za tretman frekvencijom nije dolazilo do oštećenja okolnog tkiva, tretman je bezbolan, nije bilo neprijatnog zvuka i nikakva senzacija kod pacijenta nije postojala. Jedna cijev osvjetljava pacijenta i nakon tri minuta tretman završava. Virus ili bakterija su uništeni i organizam se nakon toga sam oporavlja prirodno od toksičnih posljedica nastalih djelovanjem virusa ili bakterije. Nekoliko bolesti se može liječiti istovremeno.«

Tako je iste godine počela raditi i klinika za rak na Sveučilištu Južne Kalifornije. Rifeov način liječenja raka opisan je 1931. god. u »Science Magazine« a tehnički detalji liječenja dati su u godišnjem izvještaju Smitsonian Instituta.

Godine 1934. Morris Fishbein koji je posjedovao cijeli kapital Američke Medicinske Asocijacije poslao je ponudu Rifeu o kupnji prava na frekventne strojevi. Rife je ponudu odbio, i od tada je pošlo naopako.

A ONDA JE KRENULO…

Popun izuma Nikole Tesle, počelo je s krađom Rifeovih komponenti iz njegove laboratorije, fotografija, filmova, bilješki … Kradljivac nije nikada otkriven. Potom je neko teško oštetio njegov mikroskop krađom velikog broja dijelova iz laboratorija Brunet u New Jerseyu koja je blisko surađivala s Rifeom je izgorjela u podmetnutom požaru.

Autor članka objavljenog u godišnjaku Smitsonian Instituta je misteriozno ubijen u svojim kolima. Dr. Nemes, Rifeov bliski suradnik poginuo je u požaru u svojem laboratoriju gdje je izgorjela sva dokumentacija. A od 1939. god. svi istaknuti dokrtori i znanstvenici u SAD poricali su da znaju Rifea. Ogroman novac farmaceutskih kompanija je potrošen kako bi svi oni koji su upoznati s Rifeom terapijiom – sve zaboravili. Rad i život dr. Royala Rifea bio je definitivno uništen nezakonitom zapljenom njegove dokumentacije.

Rife je umro 1970 god. »Slučajnom« smrtonosnom dozom valijuma i alkohola u bolnici »Grossmont«.

Royal Rife je umro 1971 godine od alkohola. Na sreću, njegovo djelo nije umrlo sa njim. Učenici Rife-a nastavili su istraživanja u području biorezonantne medicine. Nekolicina doktora i inženjera obnovili su njegove uređaje. Godine 1986 publikacije o dr. Rife-u i njegovoj terapiji ponovno su se pojavile u novinama.

Istraživanja doktora Rife-a su nastavili drugi znanstvenici – Hulda Clark, doktor Beck, dr. Lakhovski i drugi. Zahvaljujući svima njima, sada je biorezonantna medicina dostupna svima tko želi pronaći prirodni i efikasni način rješenja zdravstvenih problema. Nadamo se da će jednog dana Royal Raymond Rife biti po pravu priznan genijem suvremene medicine. Do tada, njegova legendarna tehnologija dostupna je samo onima, koji su zainteresirani da ju pronađu.

Iako potpuno legalna za veterinare, koji ju koriste da izlijeće životinje, Rifeova briljantna terapija ostaje tabu za konvencionalnu medicinu zbog toga da ugrožava međunarodni monopol farmaceutskoj industriji, koja kontrolira život – i smrt – većine ljudi na ovom planetu.

Sve što znamo danas o Dr. Rifeu potječe iz knjige »Lijek protiv raka koji je djelovao« Laine Berrya. Kasnih 50-tih neki nezavisni istraživači, ne znajući za Rife-ova otkrića, dokazali su da je rak infektivna virusne bolest i da se »rak ne sastoji samo od tumornog tkiva«, već je to bolest uzrokovana mikroorganizmima u krvi.

Naime, izgleda da svatko od nas nosi taj virus, ali da on ne uzrokuje tumore ako u organizmu nema dovoljno toksina, a smrtonosni ishod može biti posljedica izlaganju kemikalijama, radijaciji, stresu, slabim imunitetom ili lošom krvnom slikom.

Danas postoje mali aparati koji se prodaju kao Rife-ovi, ali njihova mogućnost liječenja ograničena je na bolesti kao što je gripa ili za relaksaciju od napetosti. Pitanje je koliko su ti aparati zaista točno podešeni i da li uopće imaju neko djelovanje.

LJEKOVITE FREKVENCIJE

Rife-ova dokumentacija je uništena, a na temelju ono malo preostalih tragova doktor Robert P. Stafford uspio je napraviti listu nekih frekvencija koje su najpribližnije originalnim:
tetanus 120
gonoreja 712
stafilokok 728
streptokok 880
Tuberkuloza virus 1552
karcinom 2128

Postavljamo vam pitanje, da li bi radije se izliječili sa radio frekvencijom Dr. Rifea, određene valne duljine, ili prošli kroz kemoterapiju, sakaćenje i zračenje kakvo nam danas nudi “moderna” zapadne medicina?
 

 
(treceoko, alternativa, mandrilo, youtube.com/uredio: nsp)

Dr. Susanne Bennett

Rođena sam u ranim 1960-im godinama u Seulu, Koreja, gdje je bilo teško doći do čiste vode. Kupali smo se na lokalnim kupalištima, te smo imali toalete izvan kuće. Kao dijete, sjećam se da smo crpili vodu iz bunara u našem dvorištu. Smjeli smo prati ruke, noge i odjeću s bunarskom vodom, ali nikada ju nismo smjeli piti. Moja majka je imala dnevni ritual koji se sastojao od sat vremena prokuhavanja naše vode u dvije do tri posude.

Zatim je slijedio proces hlađenja još sat vremena, te bi od toga radila “boriche” – čaj od pečenog kukuruza. To je trajalo cijeli dan. Južna Koreja ima slabu infrastrukturu, a komunalnu vodu moguće naći samo u  velikim gradovima i u američkim vojnim bazama.

Kad je moja obitelj emigrirala u Monterey, Kalifornija, u ljeto 1975. g., bila sam oduševljena kad sam saznala da možemo piti vodu izravno iz slavine, bez prokuhavanja. Posebno sam obožavala piti svježu, hladnu vodu iz crijeva u našem vrtu, na vrućini ljetnog dana, nakon igranja s mojim novim prijateljima iz susjedstva!

Danas, 40 godina kasnije, možda vjerujete da je gradska voda čista i pitka, ali previše uznemirujućih studija pokazuju suprotno.

Jedno istraživanje u New York Times-u, primjerice, pokazalo je da američka voda iz slavine doprinosi problemima kože kao što su osip, svrbež i peckanje, nagriza zubnu caklinu, a često sadrži arsen, olovo, barij i druge otrovne kemikalije.

Isptivanjem, koje je proveo Associated Press, ustvrđene su brojne štetne tvari u vodi američkih škola u svakoj državi. Podaci iz Agencije za zaštitu okoliša (EPA) pokazali su da u jednoj od svakih pet škola voda nije bila ispravna za piće tijekom proteklog desetljeća.

EPA i Kongres regulirali su preko 100 zagađivača i kemikalija kroz 91 članak u Zakonu o vodi za piće. No, upraviteljica EPA-e Lisa Jackson, priznaje da američka voda ne ispunjava javnozdravstvene ciljeve, a provedba Zakona o vodi za piće neprihvatljivo je niska.

Bezbroj mikroorganizama i toksina u vodi iz slavine može doprinijeti razvoju alergija i bolesti. Uklanjanjem tih kemikalija iz vode dolazi do značajnog smanjenja toksične opterećenosti u  Vašem tijelu, te poboljšanja obrambenog mehanizma i imuniteta u borbi protiv alergena.

 U drugom danu moje knjige „Sedmodnevni alergijski preobražaj“  fokusirala sam se na čišćenje vode iz slavine i koje je njeno najoptimalnije pročišćavanje.

Čista voda je esencijalni nutrijent, temeljna tekućina svih živih organizama, stoga je potrebna za održavanje života. Voda mora biti čista, bez toksina i mikroorganizama kako bi se spriječila bolest. Voda se smatra univerzalnim otapalom, što može pomoći u smanjenju simptoma alergije kroz staničnu hidrataciju. Pijenje vode može pospješiti lječenje bolesti, jer s dovoljno količine vode u tijelu smanjujete koncentraciju toksina i histamina, perete crijeva od nečistoća, otpada i mikroba.

Pozivam Vas da uključite sljedećih pet koraka u svoj životni stil, kako biste sigurno uklonili toksine, čestice i mikrobe iz vode iz slavine, kako biste dobili adekvatne količine čiste vode koja će smanjiti simptome alergije i vratiti Vaše zdravlje.

Korak 1:

Pijte samo pročišćenu vodu

Voda čini oko 60% posto ljudskog tijela. Vaša krv je 93% posto vode, a mišići oko 75% posto vode. Optimalan unos vode je bitan za ljudski opstanak.

Voda iz slavine, voda pročišćena samo malim ugljičnim filterima, alkalna voda, pa čak i neka flaširana voda sadrži kemikalije, teške metale, radioaktivne čestice, potencijalne alergene, …

Pijenje čiste vode smanjit će izloženost zagađivačima i može smanjiti alergijske simptome.

Pročišćenu vodu možete dobiti: destilacijom i reverznom osmozom.

Mnogi me pacijenti pitaju: “Nije li destilirana voda mrtva voda? Nema minerala u njoj!”

Da, destilirana voda i voda pročišćena reverznom osmozom lišene su minerala, ali konzumiranje pročišćene vode bez minerala nije štetno za vaše tijelo.

Većina zemalja „trećeg svijeta“ još uvijek pije kišnicu.

Topao i vlažan zrak, nastao prirodnim isparavanjam velikih vodenih masa (uključujući rijeke, jezera i oceane), diže se u nebo i stvara oblake. Kondenzacijom vodene pare stvaraju se veće kapljice vode, a kada su kapljice dovoljno teške, počinju padati u obliku kiše. Ovaj proces isparavanja vode i kondenzacije je najveći proces destilacije na Zemlji!

Kišnica nije “mrtva voda!”. Minerali su neophodni za naš stanični metabolizam, rast i vitalnost, ali mi većinu minerala dobivamo iz prehrane, a ne iz vode. Jedite puno povrća, voća, orašastih plodova i sjemenki i bit ćete optimalno mineralizirani i alkalizirani.

Neke punionice vode koriste trostruki sustav pročišćavanja vode:

Filtracija ugljenom (uklanja klor, kemikalije i veće čestice), Ozonizacija (iskorjenjuje mikrobe) i Reverzna Osmoza (RO) (uklanja teške metale, aluminij, radioaktivne čestice, …).

Možete kupiti pročišćenu vodu za piće u velikim bocama, po mogućnosti staklenim u raznim trgovinama.

2. korak:

Pijte pravu količinu pročišćene vode

Dehidracija usporava metabolizam, kao i prirodni proces ozdravljenja tijela.

Kada pijete dovoljnu količinu vode, možete smanjiti alergijske simptome i osjećat će te se budniji i energeničniji.

Zaboravite mit od osam čaša na dan. Želim da se bazirate na unošenje vode sukladno vašoj tjelesnoj težini:

Popijte jednu trećinu svoje tjelesne težine (kg) u decilitrima vode. Drugim riječima, ako težite 72 kilograma, trebali biste piti 24 decilitra vode (2,4 litre).

Povećajte unos vode ako se pretjerano znojite od groznice ili vježbi ili ako konzumirate alkohol, kavu i ostale kofeinske napitake, jer su to diuretici, pa bi moglo doći do dehidracije vaših stanica i tkiva. (I ne, ta pića se ne uračunavaju u preporučenu količinu vode.)

Gutljaj pročišćene vode – nemojte naglo gutati. Takav način pijenja samo pojačava mokrenje! Kada vodu pijete polako,  dajete svojim stanicama vremena da je apsorbiraju, te smanjujete učestalo mokrenje.

Usporedite naglo pijenje vode kao polijevanje suhe kože kantom vode. Ona neće adekvatno apsorbirati vodu, ali ako voda polako kapa na kožu, ona počinje njegovati dehidriranu kožu, koža postaje elastična i podatna dugo vremena.
Najbolje je piti vodu sobne temperature, umjesto hladnu ili ledenu, jer ona djeluje blagotvorno na Vaš probavni sustav.

Korak 3:

Investirajte u sustav za pročišćavanje vode Reverznom Osmozom (RO)

Ako želite značajno smanjiti zagađenje vode, kupite sustav  Reverzne Osmoze (RO).

Među otrovnim kemikalijama koje RO sustav eliminira je ARSEN. Uznemirujuće istraživanje u časopisu Environmental Health Perspectives otkrilo je da arsen prevladava u američkoj vodi za piće i može urokovati rak kože.

KLOR je drugi toksin koji se nalazi u vodi iz slavine. Studija u časopisu Environmental Health Perspectives otkriva da dezinfekcija vode klorom uzrokuje nusspojeve – TRIHALOMETANE (THM), koji potencijalno mogu pridonijeti niskoj porođajnoj težini, prijevremenom porodu, urođenim manama, smrti fetusa i drugim problemima u trudnoći.

RO sustav potpuno filtrira sve prirodne i sintetičke toksine, mikrobe, čestice i anorganske minerale. Kada pročišćavate vodu kroz RO sustav, možete biti sigurni da dobivate 100 % čistu, visoko kvalitetnu pitku vodu, koja ima odličan okus.

Dok ne instalirate sustav reverzne osmoze kupujte pročišćenu vodu u bocama, koja je trostruko filtrirana (reverzna osmoza, ugljični filter i ozonizacija) i po mogućnosti u staklenim bocama (nikako plastične boce). Na deklaraciji boce treba biti označeno da je voda podvrgnuta filtraciji na temelju reverzne osmoze (RO).
Druga mogućnost: Nađite tvrtku koja se bavi dostavom vode. Navedite da želite vodu pročišćenu reverznom osmozom, a ne izvorsku ili fluoriranu vodu.

Korak 4:

Nabavite i sustav za pročišćavanje vode za cijelu kuću

“Najbolja stvar koju možete učiniti za svoju kosu košta manje od devet centi dnevno – uzmite filter od ugljena i stavite tuš glavu”, rekao je dr. Oz u jednoj epizodi Oprah.

Vaša koža također upija vodu kad perete ruke ili se tuširate. Toksini iz vode ulaze kroz Vašu kožu u Vaše stanice, što izaziva i pogoršava alergije.

Preporučujem Vam da kupite i pročišćivač vode za cijelu kuću, koji se spaja na vodovodni sustav (na ulasku u Vašu kuću), koji će maknuti klor, kemikalije i omekšati vodu. Ova voda ne smije se koristiti za piće, već samo za pranje zuba, pranje ruku i tijela, pranje rublja i sanitarne potrebe.

Korak 5:

Izbjegavajte fluoriranu vodu

U većina gradova SAD-a fluor se dodaje u gradsku vodu. Osim u vodi iz slavine, fluor nalazimo i u brojnim proizvodima, kao što su paste za zube, tekućine za ispiranje usta, lijekovi, zeleni i crni čaj, gazirani i prirodni sokovi.

Neki kritičari tvrde da fluor u vodi iz slavine sprječava karijes, ali nikada se nije dogodila nikakva bolest povezana s nedostatkom fluora. Da biste spriječili karijes, fluor najbolje djeluje kada se primjenjuje samo na vanjskoj površini zuba, a ne kada on odlazi unutrašnjost tijela. Pa zašto ga onda pijemo?

Članak u časopisu Journal of American Dental Association iz 2001. god. zaključuje da je količina fluora koju popijemo u vodi nedovoljna da bi imala ikakav mjerljiv učinak na smanjenje karijesa. Oralni unos fluora nije potreban i štetan je za zdravlje!

U časopisu Journal of American Dental Association, još jedna je studija pokazala da je fluor otrovna tvar koja uništava zube u razvoju male djece i beba.

Ukratko, fluor nije nešto što želite u svom vodi za piće. Ako Vaš grad dodaje fluor u vodu iz slavine za piće trebali biste ju filtrirati sa reverznom osmozom (RO).

“Osobno koristim sustave za pročišćavanje vode već 15 godina.”….

***

A KAKO JE U HRVATSKOJ?

Često se ističe kako je Hrvatska jedna od najbogatijih zemalja vodom u svijetu.
Što se tiče Hrvatske, treba istaknuti kako se po mnogim skupovima istiþe da je ona jedna od najbogatijih zemalja vodom. Dokument UN-a izrađen u okviru FAO istraživanja pokazuje da je Hrvatska smještena na 9. mjestu u svijetu i na 3. u Europi po količini vode.

Po mojem mišljenju, stvaraju se pogrešni zaključci. Dakle, Hrvatska je zemlja nevjerojatno bogata resursima koji mogu omogućiti blagostanje. Kada se to stavi u brojčane korelacije, onda je sasvim drukčije. Hrvatska je u redoslijedu zemalja članica UN-a u svijetu, po veličini svoje površine, na 115. mjestu i na 123. mjestu po broju stanovnika, dok je na 88. mjestu po broju stanovnika na kvadratnom kilometru. Sada se može postaviti pitanje kako to da smo došli na 9., odnosno 3. mjesto po drugim mjerilima.

Zbog nagle industrijalizacije Zagreba nakon II. svjetskog rata i nemara onečišćena su gotovo sva vodocrpiliãta u samom gradu pa su tako do 1993. godine iz redovnog vodoopskrbnog sustava isključena 23 zdenca i 14 vodocrpilišta. Procjene su da je Zagreb time izgubio 2500 litara pitke vode u sekundi ili 50% sadašnjeg vodoopskrbnog kapaciteta.

U samo devet godina zbog zagađenja vode otrovnim spojevima, teškim metalima i bakterijama zatvoreno je čak 11 zagrebačkih vodocrpilišta:

• 21. veljače 1984. zatvoreno crpilište u Daničićevoj ulici zbog pojave teških metala i bakterija
• 2. ožujka 1984. zatvoreno crpilište u Selskoj ulici zbog pojave teških metala i bakterija
• 13. travnja 1984. zatvoreno crpilište u Zagorskoj ulici zbog pojave teških metala i bakterija
• 10. srpnja 1986. zatvoreno crpilište u Vrapþu zbog pojave amonijaka i nitrata (bakterija)
• 5. veljače 1987. zatvoreno crpilište kod Botaničkog vrta zbog zagađenja nitratima i tetrakloretanom
• 17. studenoga 1987. zatvoreno crpilište u Zadarskoj ulici zbog zagađenja toulenom i nitratima
• 1. siječnja 1988. zatvoreno crpilište u Vrbiku zbog jakog zagađenja nitratima
• 4. studenoga 1989. zatvoreno crpilište u Držićevoj zbog zagađenja nitratima i kloriranim ugljikovodicima
• 8. listopada 1992. zatvoreno crpilište na Krugama zbog zagađenja tetrakloretanom
• 17. rujna 1993. zatvoreno prvo crpilište na Žitnjaku zbog zagađenja nitratima i teãkim metalima
• 1. prosinac 1993. zatvoreno drugo crpilište na Žitnjaku zbog zagađenja nitratima i teškim metalima (Jutarnji list, 2007.)

….. A DALJE ???
 
 
(huffingtonpost.com,Hrvatski vojnik,broj 80.,Jutarnji.hr/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16971"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Naš rat protiv mikroba radi više zla nego dobra.

Zapadna civilizacija čuva svoje zdravlje, kao da je stalno ugrožena ručkom iz javnog WC-a. To je zato što znamo čitati statistike, koje kažu da nosimo između dvije do 10 milijuna bakterija u području od prsta do lakta, ili da bakterije mogu ostati žive do tri sata. Kako Federacija hrane i pića Velike Britanije veselo ističe, ne može biti onoliko bacila pod “vašem ​​prstenom” jer su ljudi u Europi.

Mi smo kultura germafoba, trošimo 930 milijuna dolara na antibakterijske kemikalije i 2,4 milijarde dolara na sapun krajem prošlog desetljeća (samo u Americi). No, je li moguće da naš rat protiv mikroba radi više zla nego dobra?

Antibakterijski ili antimikrobni proizvodi imaju mjesto u našem društvu: u bolnicama, na kirurškom stolu, na rukama medicinske sestre. Istraživanja pokazuju da su neki antimikrobni proizvodi ne samo da sadrže potencijalne hormonalne ometače, nego oni omogućavaju superbakterijama da se uzgajaju izvan naše sposobnosti da ih pobijemo. Evo pet razloga zbog kojih biste trebali zamijeniti neke od svojih antibakterijskih sprejeva, gelova i tekućih sapuna za samo obični stari sapun i vodu.

1. Triclosan.

Za više od 30 godina, Triclosan je korišten u sapunima za ruke, kozmetici, dezodoransima, zubnim pastama, odjeći, deterdžentima, i još mnogo toga. Centri za kontrolu bolesti izvjestili su da se trikclosan nalazi u urinu gotovo 75 posto testiranih ljudi . Druge studije su ga pokazale da se nalazi majčinom mlijeku i uzorcima krvi opće populacije. On je označen pod drugim imenima kao što su Microban, Irgasan DP-300, 300, Lexol Biofresh, Ster-Zac, Cloxifenolum, i još mnogo drugih.

SAD Administracija za Hranu i Lijekove FDA  trenutno ne vodi triclosan kao opasni sastojak, međutim, u svijetlu nekoliko posljednjih istraživanja pokazuju negativne učinke testiranja na životinjama. Triclosan se pokazao da mijenja hormonalnu regulaciju u žabe, što je rezultiralo promijenjenom ponašanju i mogućoj neplodnosti. Nedavna studija u 2012 otkrila je da triclosan je “povezan s oštećenjima mišićnih funkcijama kod ljudi i miševa, kao i usporavanje kretanja i plivanja kod riba.”

Proizvođači tekućeg sapuna, koje New York Times ističe, predstavljaju polovicu 750 milijuna dolara vrijednog tržišta tekućeg sapuna za ruke u Sjedinjenim Američkim Državama, i dalje tvrde da Triclosan nema štetnih učinaka na ljude. No, dok se tvrtke poput Dial nastavljaju koristiti upitnim antimikrobnim sredstvima, druge tvrtke kao što su Colgate-Palmolive, počele su zamjenjivati tricolsan s drugim različitim sastojcima.

2. Prirodna selekcija.

Dakle, zamislite da perete svoje ruke s antibakterijskim sapunom. Dok većina bakterija na vašoj koži reagira kao da je armagedon, samo nekolicina ostaje za uporabu. Ove otporne bakterije su sada otporne na vaš sapun, prilagođene i mutirane uspješno odbijaju vašu sljedeću pjenu kao napad na njihovo postojanje. Mikrobiolozi upućuju na taj proces kao “izbor”, a nekoliko studija pokazuje da neke bakterije pružaju otpor antibioticima.

Tada ćete dobiti bakterijske infekcije, a vaš liječnik će vam pripisati antibiotike. Kako Discovery Health ističe, “neka antibakterijska sredstva idu na istu fiziologiju bakterija kao i antibiotici na recept”. To znači da ako se bakterije od kojih ste bolesni već imaju otpornost od antibakterijskih sapuna i agensa zbog prethodnog izlaganja, antibiotik neće uopće raditi. Razmislite o tome na ovakav način, da li vi stvarno želite da Superbakterije igraju Rat svjetova u vašem tijelu?

3. Oni su oštetili naš ekosustav.

Natural Resources Defense Council je našao da se Triclosan i njegov bliski rođak triclocarban “nalaze u visokim koncentracijama u sedimentima i kanalizacijskom mulju gdje mogu izdržati desetljećima.” Dalje, Triclosan je jedan od najčešće otkrivenih kemikalija pronađenih u potocima SAD-a. Smatra se da hormonalne smetnje oštećuju reproduktivno zdravlje određenih riba. U međuvremenu, neki stručnjaci su zabrinuti zbog dodatnih izloženosti ljudi koji jedu kontaminirane ribe.

4. Oni nas čine bolesnima.

Ispada da naš rat sa klicama ima ironičnu nuspojavu nekim slučajevima, zapravo nas čini bolesnima. Budući da se naše tijelo više ne treba boriti s klicama kao što je to činilo u ranijim vremenima života, istraživanja su pokazala da su neka djeca zbog toga razvila alergije. Navodno, rijetko dozvoljavajući našim tijelima da otkrivaju klice, načinili su tijelo osjetljivim na svakodnevne tvari, kao što su pelud i prašina.

Marc McMorris je pedijatrijski alergist na Sveučilištu Michigan. On je izjavio za LiveScience, “Kao rezultat toga, imuni sustav se udaljio od borbe protiv infekcije i time je razvio više alergijske sklonosti.” Istraživanja su pokazala da su se alergijske stope kod Amerikanaca od 1988. do 1994. godine, povećale dva do pet puta više nego u periodu 1976 od 1980.

5. Sapun i voda su puno bolji

Zašto su se prehlade, virusi i zaraze proširile na prvom mjestu? To je uglavnom zato što je tzv, civilizirani svijet ne voli prati ruke. U stvari, čak polovica svih muškaraca i četvrtina žena ne peru ruke nakon što su vršili nuždu u toaletu.

Kako se ispostavilo, ono što smo naučili u vrtiću je istina -  pozivajući nas da peremo ruke sapunom i vodom kako bi se spriječilo širenje bakterija. Ali kao što je rečeno ne trebamo sapun koji sadrži antibakterijske agense. FDA je izjavila da nema dokaza da antibakterijski sapun koji sadrži triclosan pruža dodatne zdravstvene beneficije.

Dakle, što bi trebali koristiti?

Srećom, postoje mnogi proizvodi koji nemaju zabrinjavajuće studije povezane sa sastojcima u prilogu svojih lista. Običan sapun i voda su vaši najbolji prijatelji u borbi protiv prehlade i gripe. Počnite čitati naljepnicu sa sastavom, i ne upotrebljavajući ništa s  opsanim tvarima kao što su Triclosan i Triclocarban. Ako trebate oprati ruke ili tijelo, koristite antibakterijske gelove koji sadrže alkohol kao primarni bakterijsko-borbeni sastojak. Prema CDC , oni bi trebali raditi dobro ako sadrže najmanje 60% ​​alkohola i ako vaše ruke nisu vidljivo prljave.

A ako stvarno želite oprati na priodan način (i imate nekoliko dodatnih kuna za potrošiti), razmislite o liniji čistih (da se tako izrazimo) sapuna, oni koji koriste eterična ulja u svojoj proizvodnji. Eterično ulje koja je izvedena izravno iz biljaka je snažno antibakterijsko sredstvo, a koristi se u odgovarajućem razrjeđenju i puno su blaži nego oštri antibakterijski deterdženti dostupni na tržištu.

Dakle, sljedeći put kada se nađete da posežete za svojim antibakterijskim sprejom, zapitajte se “da li triclosan ili ne triclosan?” I onda operite svoje ruke s jednostavnim sapunom i vodom.
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)