Predsjednik SAD-a Barack Hussein Obama možda je jedan od najmoćnijih ljudi na planetu ali čak ni njemu nije sve dozvoljeno

Barem ne ako se pita britansku kraljicu Elizabetu II.

Naime protokol nalaže da Obamu “dok je u zraku” sa svojim helikopterom prati još 5 letjelica.

Pomisao da bi joj 6 helikoptera sletjelo ispred rezidencije na travanjak star 300 godina nikako se nije dopao britanskom monarhu.

Elizabeta II je zbog toga odlučila – mogu 3 helikoptera i nijedan više.

Doduše i ne čudi što je kraljica bijesna jer su joj upravo Obamini helikopteri oštetili travnjak 2011. tijekom službenog posjeta američkog predsjednika britanskoj kruni.

Naime toplina motora i kotači helikoptera su prije 5 godina uništili travu na jednom od najstarijih travnjaka u Britaniji koji je zasađen tijekom vladavine kraljice Ane oko 1700. godine.

Tajna služba u prvom trenutku nije željela prihvatiti zahtjev Elizabete II ali pošto britanska kraljica nije odstupila od svoje namjere, na kraju je Obama popustio.

Bilo kako bilo, ona se brine za svoj travnjak, a Hrvati se ne brinu kada predsjednik Turske napravi prometni kaos u gradu.
 

 
(EPK/NoviSvjetskiPoredak.com)

Kojeg kralja kraljica spominje, Krista ili Antikrista – zapravo?

Ona je najbogatija na svijetu. Njena dinastija najveći je svjetski vlasnik zemljišta u vrijednosti od oko 17,6 milijardi funti odnosno preko 23,7 bilijuna eura što premašuje čak i dohodak cijele Europske unije. Ako se u obzir uzmu i svi opunomoćenici engleske kraljice procjenjuje se da njeno vlasništvo premašuje opsceni iznos od 33 trilijuna dolara. S obzirom na to da su posljednji podaci o vlasništvu kraljice objavljeni prije nekoliko godina, sada je taj broj još puno, puno veći.

Ona nominalno posjeduje preko 6,6 milijardi hektara zemljišta na planeti koja ima samo 36,8 milijarde hektara nenastanjenog zemljišta. Ona ima toliko novca u ovom trenutku da nema pojma što primjerice 100 eura znači za prosječnog čovjeka na zemlji. Ova žena doslovno bi mogla iskorijeniti svjetsku glad i siromaštvo, samo ako bi to htjela.

Razmislite o tome – mi živimo u svijetu u kojem jedna osoba može posjedovati 1/6 zemljišta na cijelom planetu i toliko novca da nitko ne bi trebao biti bez njega, da nitko na ovom svijetu nije gladan, a ipak događa se veliki apsurd i gladni su svi, osim kraljice naravno. Kako je to moguće?

Ta ista kraljica sada šokira čitav svijet izjavom: Isus Krist je Gospodar kojem služim! I ne samo to, britanska kraljica za svoj 90-i rođendan izdaje knjigu pod naslovom – Kralj kojem služim. Sve bi to bilo divno da se u ovom trenutku ne postavlja pitanje: Kojeg kralja kraljica spominje, Krista ili Antikrista – zapravo.

Ako je Krist zašto ga nikada nije spominjala? Zašto je gradila kraljevstvo na zemlji, a ne žudjela za onim na nebu? Zašto nije slijedila Krista koji kaže; Ostavi sve i pođi za mnom? Već je hlapljivo uzimala planet za sebe? Zašto sada pred kraj života ima nagon izjaviti da je Isus Krista taj kojemu ona služi. Gdje su plodovi? Kakav je to njezin Krist?

Malo je reći da je kraljica Elizabeta sablaznila ljude diljem planeta ovom izjavom. O čemu se radi? Radi li se o ismijavanju Isusa Krista, na isti način kako ga je 70-ih kroz razvrat i blud provlačila hippie generacija? Komentari ljudi na društvenim mrežama govore kako malo tko vjeruje u kraljičinu iskrenost, a pitanje je samo što knjiga koja izlazi u travnju zapravo naviješta? Kakvog kralja, kakvog Krista? S obzirom na masonsku povijest, kraljičine dinastije, zaista je teško povjerovati da je u pitanju Krist – kralj poniznih, tlačenih, siromašnih, mučenih.

Najzanimljivije je to što će se knjiga o šokantnoj vjeri kraljice prodavati i reklamirati u preko tisuću crkva diljem Velike Britanije a u kreaciji knjige sudjeluje i londonski institut za suvremeno kršćanstvo.

Kad sam pisao ovu knjigu, razgovarao sam s prijateljima svih religija, i svi su mi rekli da nisu znali da kraljica vjeruje u Boga, svi su zainteresirani za knjigu jer ona otkriva pravu kraljičinu vjeru’ kaže Mark Greene, izvršni direktor i koautor knjige, koji dodaje jednu čudnu izjavu i kaže kako je posve jasno da je kraljica ovisna o Isusu.

Navodno se kraljica u knjizi bavi i progonom kršćana kao i kršćanstvom Velike Britanije prema kojoj je, kako kaže kraljica, Bog bio vrlo milosrdan. Međutim, velik broj javnosti tvrdi – ova knjiga nagovijestit će Antikrista, a ne Krista, jer izlazi u strateško vrijeme, vrijeme u kojem svi viču – Ja sam taj.

“Pazite, da vas tko ne zavede! Jer će mnogi doći u moje ime i reći: “Ja sam. I mnoge će zavesti. (Marko 13,6)
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Već nekoliko godina razmotava se klupko koje je zasijao britanski autor David Icke u svojoj knjizi “The Biggest Secret” (kod nas prevedena kao “Najveća tajna” u izdanju Telediska) iz 1998. gdje je istaknuo tri ključna pedofilska lanca – BBC-jev, Windsorov i Buckinghamski

Osim što je danas cijela priča prilično medijski aktualna, Icke svojevremeno unatoč velikoj pompi nije zaprimio nijednu tužbu. Samim tim pokazalo se da su i druge njegove konotacije vrlo bliske istini, poput one o sotonizmu ili nacističkim korijenima njemačke kraljevske obitelji koja upravlja Velikom Britanijom. S tim u vezi donosimo ulomak iz knjige “Društveni inženjering” Ratka Martinovića, koja u izdanju Telediska izlazi u lipnju ove godine.

Njemačka loza na britanskom tronu

Iako taj podatak nije previše prezentiran u engleskoj javnosti, britanska kraljevska obitelj Windsor izvorno je osnovana tek 1917. godine kada je kralj George V. kraljevskom proklamacijom nadomjestio prezime Saxe-Coburg-Gotha. Riječ je o ogranku izvorne kuće Wettin, legendarne staroeuropske dinastije germanskih vladara i njezinog osnivača Teodorika I. koji dolaze iz istočne Njemačke. Zašto je mijenjano to ponosno prezime? Iz vrlo pragmatičnih razloga s obzirom na kontekst vremena – Englezi nisu bili previše naklonjeni Njemačkoj tijekom i nakon Prvog svjetskog rata, iz očiglednih razloga.

Podrijetlo im je nosio Albert, muž kraljice Viktorije, a točku na ‘i’ postavio je glomazni njemački avion škakljivog imena ‘Gotha G.IV.’ koji je bio zadužen za bjesomučna bombardiranja Londona. Istovremeno je i Georgeov bratić Nikolaj II. morao abdicirati u Rusiji pa je postojala realna opasnost za val svrgavanja diljem Europe – samim time odluka pada i novo je prezime preuzeto kroz istoimeni grad u Berkshireu i dvorac.

Njemački ‘kaiser’ Wilhelm II. ismijavao je ovaj potez, a dodatno ojačavanje čvrstih njemačkih gena uslijedilo je nakon udaje Elizabete II. za Philipa Mountbattena, člana kuće Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg s krajnjeg sjevera Njemačke, inače ogranka kuće Oldenburg koja je vladala Skandinavijom. ‘Mountbatten’ je pod pritiskom skovao par mjeseci prije vjenčanja, unatoč svojem grčkom naslijeđu, prijestolju i pravoslavnoj vjeri. Winston Churchill se kasnije pobrinuo da djeca rođena u ovom braku ne smiju preuzeti njemačko prezime već ostaju ‘Windsori’.

Nacističke simpatije ‘zaigrane’ obitelji

Ako ćemo ići slijediti genetski materijal, jasno se da iščitati kako je Prvi svjetski rat zapravo jedna poveća obiteljska razmirica poput ranijih ratova kroz povijest. Nešto kasnije, slična stvar ostvaruje se i u Drugom svjetskom ratu kada se princ Philip dogovarao s bratićima i rođacima na visokim nacističkim položajima. Ništa bolji nije bio ni abdicirani Edward VII., a kao što smo vidjeli po viralnim nacističkim fotografijama – niti najmlađi nisu bili pošteđeni ovih otvorenih simpatija prema nacionalsocijalizmu.

Eddie je u tom kolopletu često dolazio Hitleru na mimohode, ruku pod ruku s financijerima kasnijeg uspona i vojne mašinerije poput obitelji Bush, Rothschildovih narodnih banaka i Kruppovih milijardi pod budnim okom Rockefellera i međunarodne klike. Iz tog razloga ne čudi navedena snimka iz škotskog dvorca Balmoral koja je 2015. godine po prvi puta otvorila javnu raspravu o ovoj njemačkoj obitelji.

Službena objava kraljevske PR tvornice bila je i komičnija od same fotografije: ‘Razočaravajuće je što je fotografija snimljena prije osam desetljeća, koja očito potječe iz osobne obiteljske arhive Njezinog kraljevskog veličanstva, došla u nečije ruke i što se eksploatira na ovaj način. Većina ljudi će ove slike vidjeti u odgovarajućem kontekstu. Radi se o obiteljskoj igri, a te geste su mnogima bile poznate. U to vrijeme nitko nije mogao znati kako će se stvari razvijati’.

Ako apostrofiramo zadnji pasus, intrigantno je kako je nacistički ‘salut’ loš isključivo jer su se stvari razvijale u drugačijem pravcu. Trenutno se istražuju i sve ostale poveznice – jedno je obično simpatiziranje, no nešto sasvim drugo su podrivanja i otvorena financiranja, pa javnost uz pomoć medija napokon nastoji slijediti trag novca. Naravno, sve dok medijski financijeri isto to smatraju relevantnom distrakcijom za ‘zaigrane’ mase.

Aristokratski blud prešao u ‘mainstream’

Ukoliko obratimo pozornost na povijest ove njemačke loze, lako se mogu izdvojiti sociopatski i psihopatski elementi. Iako je nekoć bilo prilično teško evidentirati pedofilske namjere kao i razdvajati iste od pederastije, ljubavne prisile ili pak incesta, Saxe-Coburg-Gotha niti to nije uspjela izbjeći. Zloglasni Leopold II. i najpodcjenjeniji masovni ubojica u povijesti krajem devetnaestog stoljeća ubija između osam i trideset milijuna ljudi u Kongu, a na dvoru ostaje poznat kao ljubitelj djece i rezač udova.

Paralelno brojni članovi obitelji postaju eugeničari i nacisti dok su danas strateški raspoređeni u razne udruge za promicanje globalizma, borbu protiv klimatskih promjena i sl. No, zadržimo se na pedofiliji i razgranatoj mreži koja seže sve do Buckinghama. Sir James Savile, britanska medijska i modna ikona te prijatelj kraljevske obitelji i premijera, otvorio je ovu ‘Pandorinu kutiju’ kao seksualni prijestupnik, zlostavljač i pedofil koji je kroz desetljeća silovao na stotine i tisuće djece. Optužen je da je od 1955. do 2009. seksualno zlostavljao čak 450 pojedinaca, i to samo kroz ono što je prijavljeno policiji.

Laburistički zastupnik Tom Watson prvi je pokrenuo lavinu izjavivši kako je pedofilska mreža kojoj je pripadao Savile bila povezana i s bivšim vladinim dužnosnicima, a pedofilska mreža i danas postoji usred britanske vlade. Tu je i Stuart Hall, voditelj šoua ‘It’s a Knockout’ i radijski nogometni komentator. Bolesni Stuart je tako gotovo četrdeset godina silovao i zlostavljao djecu.

Prilikom ispitivanja i iznošenja dokaza priznao je kako je seksualno zlostavljao četrnaest djevojčica, među kojima je najmlađa imala svega devet godina. Paralelno su uhićeni i William Roche, glumac s najdužim stažom u sapunicama (‘Coronation Street’) koji je priznao silovanje petnaestogodišnjakinje, a bolje nije prošao niti Jimmy Tarbuck. Ovaj sedamdesettrogodišnjak navodno je silovao dječaka još u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, a proslavio se kao komičar i voditelj kvizova. Kroz godine su uhićivani i marketinški stručnjak Max Clifford (69), voditelj emisije ‘Top of the Pops’ DJ Dave Lee Travis, rocker Gary Glitter i komičar Freddie Starr.

Jeffrey Epstein kao kraljevska pedofilska veza?

Ovaj ‘BBC lanac’ imao je ogromnu medijsku popraćenost, no sve je polako prestajalo nakon što su se razotkrivali ‘westminsterski lanac’, a na koncu i najkontroverzniji – onaj ‘buckinghamski’. Lančana reakcija počinje nakon što je Daily Mail prozvao Bill Clintona za prijateljstvo s optuženim pedofilom Jeffreyem Epsteinom i zajednička druženja na tzv. ‘Otoku Bluda’.

Pošto je poznati biznismen Epstein uhićen zbog podvođenja maloljetnih prostitutki i orgijanja s dječjim seksualnim robljem, otkrilo se da je na njegov karipski otok svojevremeno dolazio i navedeni prijatelj. Kako se to događalo u više navrata, a Clinton je prijateljski povezan i s uhićenim ženskim osobama koje su ‘raspačavale’ slike gole djece (čak je neke od njih zvao i na vjenčanje kćerke) mediji su odradili svoje. Epstein je inače prijatelj s većim brojem poznatih osoba.

Otok Little St. James bio je tako središte pedofilije, a Epsteinu ovo nije prva ovakva optužba jer je 2005. osumnjičen da je četrnaestogodišnjakinji platio za seks i tada je odležao trinaest mjeseci, te je zabilježen u registar pedofila. Clinton je pak posjećivao otok u razdoblju od 2002. do 2005. godine. U Epsteinovoj bilježnici zabilježena su i druga zanimljiva imena poput Donalda Trumpa, Ehuda Baraka, Alana Dershowitza, Petera Soroša i drugih.

‘Sjećam se kako sam Jeffreya pitala što Clinton radi na otoku, a on se nasmijao i rekao da mu duguje uslugu’, rekla je jedna od zaštićenih svjedokinja na suđenju i dodala da su orgije bile svakodnevne pa je teško i prisjetiti se tko je sve bio na otoku. Seksualne robinje su protiv svoje volje tako podvođene političarima, biznismenima, plemstvu, akademicima, prenosi The Enquirer.

I tu dolazi britanska kraljevska obitelj. Svjedokinja Virginia Roberts u medije je izašla s optužbom da su je ‘princ Andrew i njegov prijatelj Jeffrey (Epstein, op.a.) opetovano seksualno iskorištavali unatoč dobi od svega petnaest godina’. ‘Prvi naš susret zbio se u Londonu, a drugi put smo se vidjeli u New Yorku. To je bilo u proljeće 2001. godine i tada sam imala 17 godina. Pri dolasku u Ameriku, Andy se nešto šalio s Epsteinom, ali odmah mi je bilo jasno da je jedina svrha njegova dolaska u New York bila – seks. Doletio je ‘preko bare’ samo zbog mene. Epstein mi je naredio da odmah odem u sobu i pričekam Andyja.

Osjećala sam se kao u tamnici. Princ je stigao i odmah krenuo u ‘akciju’. Epstein mi je za ‘obrađivanje’ Andyja platio samo 400 dolara… Govorim istinu i nitko me neće zaustaviti u tome. Bila sam seksualna robinja, iskoristili su me mnogi moćnici i ja ih namjeravam sve otkriti!’, izjavila je Roberts. Paralelno s velikim skandalom i Andrewovom eskivacijom medija i policijske istrage preminuo je Leon Brittan, inače bivši ministar Margaret Thacher, Lord, europski povjerenik i jedan od glavnih zataškavača podataka o elitnoj pedofilskoj mreži.

Sotonistički rituali zatvaraju krug

I tu dolazi onaj najkontroverzniji dio priče, vezan uz sotonizam. ‘Prije dvadeset godina imala sam slučajeve sa žrtvama Jimmyja Savilea. On nije samo zlostavljao normalnu djecu i djecu s posebnim potrebama nego je u sve uključivao i sustave vjerovanja uz pripadajuće rituale, čineći žrtvama privid da ima posebne moći, te će ih ukoliko ga ne poslušaju kazniti nakon smrti’, izjavila je psihoterapeutkinja dr. Valerie Sinason. ‘Oni sotonisti koji su ujedno i pedofili tim ‘činima’, ‘magijama’ i prijetnjama straše djecu, te se na taj način razlikuju od ostalih sotonista – a upravo takav bio je i Savile’, dovršava doktorica.

Cyril Smith, poznati britanski parlamentarac, također je nakon smrti ekspresno optužen za pedofiliju, a žrtve poput Michaela Robertsa tvrde kako se sve odvijalo kroz ‘sotonističke rituale na kojima su sudjelovali Michael Horgan (Robertsov očuh), Smith, Savile i brojni drugi’. U priču se uključuje i Edward Heath, konzervativni premijer Britanije s početka sedamdesetih kojeg je žrtva Michael Shrimpton optužio da je najviše rangirani pripadnik sotonističke crkve ikada u britanskoj Vladi, te je silovao i ubijao djecu koju mu je donosio Savile.

Ove teške optužbe i dokaze navodno je skrivao ministar zdravstva John Hunt, lord najvišeg reda kraljevske obitelji i vitez Vatikana (orden dobio od Ivana Pavla II.) koji je također bio skriveni dugogodišnji pedofil. Poveznica s kraljevskom obitelji, izuzev prijateljstva, svakako dolazi i od Sir Anthony Blunta, povjesničara umjetnosti, špijuna SSSR-a i bliskog rođaka Kraljice Majke Elizabete. Tu u igru ulazi i Lord Victor Rothschild koji je stan iznajmljivao i dijelio s Bluntom, te se i za njega sumnja da je bio dvostruki agent i vođa lanca pedofilije i okultizma.

Ovaj Rothschild poznat je i kao zoolog, član think-tankova vezanih uz društveni inženjering, obiteljski bankar i savjetnik Margaret Thatcher. Rothschild je bio prijatelj i s Winstonom Churchillom, te su surađivali u MI5 agenciji, a mnogi sumnjaju kako je upravo ova tajna služba vodila glavnu riječ u zataškavanju ovog pedofilskog lanca. David Icke smatra kako sve ide do vrha, i da su u ovakvim ritualima akteri i princ Charles, kao i kraljica Elizabeta II., za što ipak još nema dokaza izuzev indicija.

Bivši i pokojni član parlamenta Geoffrey Dickens baratao je dosjeom o svim pedofilima u lancu, no isti netragom nestaje u velikoj istrazi MI5, a zagubio ih je gorespomenuti Leon Brittan, bivši čelnik te službe – čime priča dobiva svoj puni krug. Koliko je duboka zečja rupa, pitate se? Osim nacizma, eugenike, rasizma i incesta očito niti porobljavanje, pedofilija, ritualno ubojstvo i sotonizam nisu previše daleka plemićka praksa. Stoji li iza svega i obitelj Windsor? Ako gledamo kraljevsku praksu kroz povijest – zaista je sve moguće…
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Kada je do kraljice Elizabethe stigla vijest o prometnoj nesreći u pariškom tunelu, ona je glasno izgovorila ono što joj je prvo bilo na pameti

Kada je kraljica Elizabetha 31. kolovoza 1997. primila prve vijesti o nesreći u Parizu izjavila je nešto što je one koji su joj bili u blizini prilično iznenadilo.

Iako se tada još nije znalo koliko je nesreća ozbiljna, kao ni to da život princeze Diane ‘visi o koncu’, kraljica je rekla: ‘Netko je morao podmazati kočnice’.

Između dvije žene nije bilo prisnosti

Upućeni tvrde kako je između kraljice i princeze postojala prikrivena netrpeljivost, to se vrlo vjerojatno odnosi na odnos kraljice prema Diani jer je Diana još kao mlada djevojka bila fascinirana kraljicom. Njih dvije bile su potpuno različite osobe pa se tome pripisuje veliki emotivni jaz.

Nakon što je vijest o smrti princeze koju su obožavale mase potvrđena, javnost se okrenula protiv kraljice jer se nije odmah vratila u London već je nastavila odmor s unucima. Neki objašnjavaju kako je to učinila samo iz razloga da zaštiti mlade prinčeve.

Kraljica je nakon što se vratila u London obišla mjesto na kojem su građani ostavljali cvijeće za preminulu princezu i na taj im se način još jednom pokušala približiti.

Ipak, ni dan danas nitko pouzdano ne zna što je u stvari kraljica mislila o pokojnoj princezi koja je na određeni način obrukala kraljevsku obitelj svojim slobodnim ponašanjem.
 

 
(dnevnik.hr,youtube/uredio:nsp)

Nemojte šutjeti, jer već sada, država, a ne vi posjeduje VAŠU djecu!

O ovom slučaju brujao je cijeli svijet, a u Hrvatskoj nema ni slova i to je zaista nešto na što moramo obratiti pažnju. Hrvatski mediji su posebni po cenzuri jer očito je da se strateške informacije od hrvatskih ljudi, pogotovo one koje dolaze iz Europske unije vješto skrivaju. Zašto?

Zašto hrvatskim ljudima nije dozvoljeno znati da se u srcu demokracije, u srcu Europske unije odvija žešći totalitaristički presing nad ljudima.

Zašto je Hrvatima skriven skandal iz Velike Britanije u kojemu su liječnici po nalogu Suda uzeli dijete iz trbuha majke da bi ga dali na posvajanje, i to samo zato jer je majka za vrijeme trudnoće doživjela živčani slom.

Možda zato što se nešto slično odvija i u Hrvatskoj? Zašto je recimo tek sada otkriveno da je prošle godine Hrvatska potpisala sporni ugovor FATCA, a Amerikancima i bankarima u kojemu se svi podaci nezakonito prosljeđuju Amerikancima? Koliko je takvih ugovora zapravo?

Isto tako u Hrvatskoj se prešutjelo u potpunosti izviješće UN-a, a koji je upozorio Veliku Britaniju da prestane ritualno zlostavljati, mučiti, ubijati i krasti djecu. Također, portalu Dnevno.hr nakon naših napisao i ritualnim zlostavljanjima djece u EU javio se i bivši djelatnik NATO odjela za sigurnost, gospodin Nigel Cooper koji nam je kazao da Velika Britanija preko 90 godina krade djecu, ne samo iz Afrike kako je to upozorio UN, nego i od samih Britanaca.

Uz to što je gospodin Nigel bivši NATO djelatnik odjela za sigurnost, on je i bivši zaposlenik Britanske kraljevske mornarice odlikovan s 13 medalja. Njemu je Velika Britanija oduzela dijete i skriva ga od njega nekoliko godina. Cooper smatra da je njegova djevojčica, koja je oteta kada joj je bilo osam godina, možda i ubijena no sada nakon tolike borbe potpuno mu je svejedno. Želi svoju kćer natrag živu ili mrtvu. Kao razlog socijalna služba Velike Britanije navela je da je gospodin Cooper prestar da bi odgajao svoje dijete jer je djevojčicu Bailie Kate dobio sa 40 godina.

U tom intervju gospodin Nigel je pojasnio kako se u srcu Europe djeca muče i iskorištavaju za pedofiliju, sotonističke rituale, testiranja na razna cjepiva, prostituciju, seksualno iskorištavanje i ubijanje, za novce, profit itd.

“Problem je u tome što su u Velikoj Britaniji, socijalna služba, liječnici, učitelji po školama, policija, odvjetnici, bolnice, pedijatri, psihijatri, kemijski laboratoriji, svi su oni lančano povezani, a na samom vrhu ove ritualne piramide sjedi engleska kraljica koja je pedofil kao i većina visokih dužnosnika u UK-u. I to je velika javna tajna o kojoj se ne govori zbog jedne specifičnosti koja se zove ‘GAGGING ORDER’, a prema kojemu svi koji su unutar sustava te piramide, i socijalne službe, moraju šutjeti o svemu što se događa.

To je alat za ušutkavanje, a roditeljima se prijeti doživotnim zatvorom ako progovore, “rekao je gospodin Nigel u ekskluzivnom intervjuu i time potvrdio ono što se godinama u tajnosti odvija u državama koje se zaklinju, na slobodu, mir i demokraciju, odnosno u državama koje dijele zakone i teritorij i sa našom zemljom. Tamo se kradu djeca, testiraju i ubijaju i to sve pod okriljem ZAKONA.

Čini vam se nevjerojatno? No što je sa Hrvatskom? Nije li ministar Varga svojim drakonskim odlukama o procijepljivanju čitave nacije i zakonom koji dopušta liječnicima da kemikalije ubrizgavaju u tijelo djeteta bez znanja, informiranja i što je najvažnije dopuštenja roditelja popločao put upravo takvoj praksi? Oduzimanja djeteta roditeljima ukoliko ne pristanu na agresivne medicinske metode nad svojom djecom?

Našoj redakciji javila se gospođa Ana L. iz jednog hrvatskog grada (podaci poznati redakciji, a zaštićeni zbog straha za dijete) a koja nam je ukratko ispričala svoju priču. Naime, Ana je rodila curicu prije dvije godine. Kako kaže informirala se o cjepivima prije trudnoće i odlučila kako neće cijepiti svoje dijete, pod cijenu vlastitog života, pogotovo ne kao malu bebu bez dovoljno izgrađenog imunološkog sustava.

Svoju odluku, prije poroda je naglasila liječnicima, a tek u otpusnim papirima vidjela je da joj je dijete cijepljeno bez njenog dopuštenja i što je najvažnije ZNANJA i to prvi dan u rodilištu. Nakon nekoliko dana djetešce je dobilo febrilne konvulzije i završio u bolnici na teškim lijekovima, s kojih se djetešce moralo SKIDATI još nekoliko mjeseci poslije.

Liječnici joj nisu željeli priznati da su febrilne konvulzije posljedica cijepljenja, ( je li u pitanju sprega farmaceuta i liječnika te socijalne službe?) a svako drugo cijepljenje pozivali su ju u bolnicu. Ana je to odbila i nije željela cijepiti svoje dijete, nakon čega joj na vrata kuca socijalna radnica koja koja joj indirektno prijeti oduzimanjem djeteta zbog “lošeg roditeljstva” a što je Anu posebno šokiralo. “Moje dijete je pretrpjelo strašne muke odmah nakon što se rodilo.

Moja trudnoća bila je posve uredna, a febrilne konvulzije uslijedile su nakon prisilnoga cijepljenja za što mi moj liječnik pedijatar ne želi dati potvrdu i sada mi prijete oduzimanjem bebe” rekla je šokirana Ana koja zapravo ne zna kome bi se obratila. Naime, Zakon koji je donio ministar Varga, a koji roditelje diskriminira, ponižava i ne dozvoljava im da sami odlučuju o životu i zdravlju svog djeteta, očito je, pogoduje farmaceutskoj industriji ali i sustavu kakav ima Velika Britanija u kojemu se oduzimaju djeca šakom i kapom za, po riječima, bivšeg NATO dužnosnika i UN-a, razna eksperimentiranja i mučenja, dok se roditelji proglašavaju za lošim roditeljima, bez ikakvog razloga, i nikome ništa.

Nevjerojatno je da se u Hrvatskoj o tome šuti a možda je sada jasnije zašto su mediji prešućivali gore navedene slučajeve iz Europske Unije koji su otkrivali stravičnu pozadinu sprege moćnih korporacija, zakona i zakonodavaca u EU. Nemojte šutjeti, jer već sada, država, a ne vi posjeduje VAŠU djecu!
 
(dnevno,youtube/uredio:nsp)

Kada kažemo “Novi svjetski poredak” (New World Order), većini ljudi koji  o tome nešto znaju će prva asocijacija biti novčanica od jednog dolara, “svevideće oko”, Pentagon ili George Bush – svakako nešto “Made in America”.

Dakle, gotovo sve što ima veze s tim pojmom, neodoljivo nas danas asocira na Sjedinjene Američke Države i njihovu imperijalističku političku doktrinu “rata zbog mira”. Manjem broju ljudi je međutim poznato da Novi svjetski poredak nipošto nije američki “patent”, već korijeni te ideje sežu još u prastara vremena, a neki analitičari NWO-a tvrde da kontinuitet tog projekta postoji još od vremena židovskih kraljeva, točnije od vremena vladavine čuvenog kralja Salomona. 

Kad govorimo o “ratu radi svjetskog mira”, nipošto nije nevažno da je kralj Salomon vladao baš u razdoblju potpunog mira, bez ijednog značajnijeg rata i sukoba. Čak je i samo ime “Salomon” izvedeno iz starohebrejske imenice koja znači “dijete mira”, odnosno “mirotvorac”, a vladaru koji je bio vjerovatno najbogatiji čovjek u povijesti svijeta – rat sigurno nije bio potreban. Nije teško povući paralelu s modernim svjetskim “oligarsima”, koji teže sva blaga svijeta prvo staviti pod svoju kontrolu, a zatim, po uzoru na Salomonovu vladavinu, uvesti razdoblje “velikog mira”.

Postoji i teorija koja kaže, kako je za vremena gradnje raskošnog Salomonovog hrama začeto ono što danas poznajemo pod pojmom “slobodno zidarstvo” (masonstvo). Naime, u središtu masonske predaje nalazi se čovjek po imenu Hiram Abif, koji je, prema priči što se pripovijeda svakom slobodnom zidaru, bio ubijen gotovo prije tri tisuće godina prilikom izgradnje spomenutog hrama. 

Zanimljiv je podatak da na gradilištu hrama nije upotrijebljen nijedan čekić , sjekira ili bilo kakav alat od metala, budući da je sve kamenje bilo pripremljeno i oblikovano u kamenolomu prije nego je doneseno na mjesto hrama na spajanje. Čitava unutrašnjost hrama bila je pokrivena cedrom po zidovima i borovicom po podu, a zatim je sve prekriveno čistim zlatom. Uloga Hirama Abifa, graditelja hrama kralja Salomona, te okolnosti njegove jezive smrti, vrlo su jasno opisane u povijesti masona, pa ipak se on sam ne spominje u Starom zavjetu. Svima onima koji bi htjeli saznati nešto više o ovoj teoriji, preporučam  jako zanimljivu knjigu Christophera Knighta, pod nazivom “Hiramov ključ”.

Ako su istinite tvrdnje da korijeni masonstva i same ideje Novog svjetskog poretka leže u legendi o Hiramu ( a ja vjerujem da ta teza ima i te kakvo pokriće), onda nije teško zaključiti zašto su 1119. godine, pod vodstvom Huga de Payensa, viteški red Templara osnovan upravo na mjestu na kojem se po predaji nalazio Salomonov hram. Templari su, kao i ostali crkveni viteški redovi, nastali iz duboke religiozne dinamike, a izvorna misija im je bila “služiti iscrpljenim i oboljelim hodočasnicima te  štititi sveta mjesta protiv nevjernika.” Povlastice, međutim koje je red dobio od Pape, npr. pravo ubiranja poreza na područjima pod njihovom kontrolom, a i diskretna unutrašnja struktura reda, rezultirale su vrlo brzim usponom njegove moći.

Također, osim svojih redovitih dužnosti, Templari su se bavili i jednom vrstom bankarstva, jer su im brojni križari ostavljali svoju imovinu na čuvanje. Svoju bankarsku praksu Templari će prenijeti i u Europu, kada u 12. stoljeću presele svoje sjedište u Francusku. S vremenom i rastom financijske m0ći, ovaj viteški red se sve više udaljava od svoje prvotne namjene, te postaje prepoznatljiv po sve izraženijom željom za kontrolom svjetovnih vladara pojedinih država, a njihova tajnovitost ih je s vremenom dovela u uloga “političke sive eminencije” na europskom kontinentu.

Uz Templare se vežu i brojne mistične legende, a njihovi obredi inicijacije (kasnije preuzeti od engleskih masonskih loža) su u sebi ujedinili različite duhovne tradicije, ponajviše sufizam i “salomonsku mudrost Hrama”. Obred templarske inicijacije započinjao bi usmrćivanjem janjeta, iz čijeg su tijela napravili uzicu i stavili je templarskom kandidatu oko vrata. Na toj uzici kandidat je odveden u tzv. “komoru za inicijaciju”,  gdje je morao proći zastrašujuće kušnje i položiti cijeli niz zakletvi o čuvanju templarske tajne.

Napominjem na ovom mjestu da su određeni moderni autori koji za sebe tvrde da su bivši slobodni zidari, u svojim knjigama opisali proces inicijacije gotovo istovjetan templarskom, pa je vrlo lako zaključiti kako postoji određeni kontinuitet ove ideje, još od vremena kralja Salomona. Arheološki dokazi potvrđuju tezu da je templarski red imao i jedan važan praktični cilj – iskapanje mjesta na kojem se nalazio hram kralja Salomona. Templarski su artefakti početko 20.stoljeća otkriveni i u tunelima duboko ispod mjesta na kojem se navodno nalazio Hram. Ti su tuneli bili usječeni u živu stijenu, u smjeru koji bi ih doveo točno do onog mjesta na kojem je navodno stajala – “Svetinja nad Svetinjama”….

Ova ezoterična praksa Templara, ali i njihovo sve veće materijalno bogatstvo, na početku 14.stoljeća su jako zabrinuli i samog Papu Klementa, koji je tražio načina kako spriječiti daljnju ekspanziju tog viteškog reda. Priliku je dobio 1307. godine, kada je templarski meštar Jacques de Molay došao u sukob s francuskim kraljem Filipom IV., u povijesti poznatom po nadimku “Filip lijepi”.  U listopadu te godine, na “petak trinaesti” (koji je upravo zbog tog događaja danas percipiran kao nesretan dan), europski kraljevi na čelu s Filipom IV su odlučili uništiti templarski red, a njihove tradicije zabraniti.

U ranu zoru, tog sudbonosnog petka, vojska se obrušila na hramove i stanove Templara, uhvativši nekih 15.000 pripadnika tog reda. U glavnom pariškom “Templeu”, koji je istovremeno bio i neka vrsta onoga što danas poznajemo po imenu “burza”, vojnici su pronašli tajnu komoru s lubanjom, dvije bedrene kosti i bijeli mrtvački pokrov, što je odmah prijavljeno Inkviziciji. Iako je Papa Klement V. bio protiv brutalnog postupanja prema dojučerašnjim crkvenim vitezovima, većina Templara je pogubljena nakon “neoborivih dokaza Inkvizicije”. Toj nesretnoj sudbini je umaklo tek nekoliko vitezova,  i to iz luke La Rochelle na atlantskoj obali. Oni su se uspjeli “dokopati” obala Škotske, a taj će podatak nekoliko stoljeća kasnije postati jako bitan, u kontekstu priče o stvaranju tzv. “Škotskog masonskog reda”.

14. stoljeće će u povijesti europskog kontinenta, zauvijek ostati zapisano crnim slovima, jer je samo između 1347. i 1352. godine, kuga odnijela više od 30% ukupnog europskog stanovništva (zapadno od Rusije). Kugu ili “crnu smrt” u Europu je donijela mongolska vojska, a prvi slučaj zaraze zabilježen je u listopadu 1347., u sicilijanskom gradu Messini. Današnjem “Homo Sapiens Technologicus” je gotovo nemoguće  pojmiti s kakvim se osjećajem tjeskobe i užasa od nepoznate pandemije susrelo tadašnje srednjovjekovno stanovništvo. Europskim gradovima  je zavladala panika, na velikim lomačama su spaljivana tijela pokošenih od “crne smrti”, dok se  ulicama širio nesnosan smrad još nepokopanih leševa.

To stanje općeg očaja i beznađa, oduvijek je u povijesti predstavljalo “plodno tlo” za raznorazne mistične i religiozne pokrete, sekte i tajna društva. Kad mu je iznimno teško, čovjek ima prirodnu sklonost povjerovati u ono, u što zdrav i pribran nikada ne bi povjerovao, a tu ljudsku karakteristiku su u vremenima kuge  vješto koristile nove i stare vjersko-ezoterične organizacije, koje su epidemiju uglavnom percipirale kao “Božju kaznu” za krivovjerne.

“Ceh” u takvim vremenima od pamtivijeka obično plaćaju Židovi, dežurni krivci za sve svjetske probleme, pa je tako npr. u francuskom gradu Strasbourgu 14.veljače 1349. preventivno pobijeno oko 1000 Židova, prije nego je infekcija uopće stigla u taj dio Francuske, a 1396. je iz Francuske istjerano čak 200.000 Židova. Inače, u svim Papinskim zemljama su Židovi u to vrijeme živjeli uglavnom u getu, relativno izolirani od ostatka gradskog stanovništva.  Taj osjećaj diskriminiranosti kroz stoljeća doveo je kasnije do ogromnog postotka  židovskih članova u tajanstvenim masonskim ložama, o kojima ćemo nešto više reći kasnije.

Valja nam na ovom mjestu napomenuti kako je u tim vremenima Papa Klement VI pokušao raznim zakonima i intervencijama što više zaštititi židovsku populaciju od genocida, no u to doba je uvriježeno bilo mišljenje kako su “Židovi ubili Isusa Krista” i kako je na tom narodu pečat Sotone. U Srednjem vijeku se Židove, često i na silu pokušalo konverirati na kršćanstvo, a u mnogim slučajevima je to i uspjelo, naročito u Španjolskoj  (konvertirani Židovi “marranosi”), gdje je ustanovljena Inkvizicija pod vodstvom velikog inkvizitora Torquemade. No i onda, kao i danas, Židovi su bili jako dobro međusobno povezani i umreženi, pa su mnogi i nakon navodnog prijelaska na kršćanstvo, tajno nastavili prakticirati židovske običaje, služeći nerijetko i kao “špijuni” u crkvenim redovima.

Već sam u prvom dijelu ovoga osvrta napomenuo kako je tadašnji Papa Klement V. bio protiv brutalnog postupanja prema Templarima, a evo vidimo da je i njegov nasljednik na jednak način branio Židove. Ako na lenti vremena kratko skočimo šest stoljeća unaprijed, lako ćemo uočiti identičan stav Vatikana prema pogromu Židova u nacističkoj Njemačkoj. Svim tim potezima brojnih Papa kroz povijest, unatoč na prvi pogled dobroj namjeri, ipak je zajedničko bilo jedno – žrtve genocida su ih percipirale kao neiskrene i “alibi reakcije”. 

Teško se oteti dojmu, s obzirom na povijesne činjenice o supremaciji Papinske države  u srednjem vijeku, kako su ti pokušaji pomaganja Templarima i Židovima zaista obavljeni ” s pola srca”, a da je prioritet ipak stavljen na očuvanje crkvene moći nad svjetovnim vladarima.  Uostalom, španjolski kralj je, po preporuci crkvene inkvizicije 31.ožujka 1492. godine  izdao tzv.  “Akt o izbacivanju” u kojem se naređuje svim Židovima da od 1. srpnja napuste Španjolsku i nikada se više u nju ne vrate, a ukoliko se poslije tog datuma nađu na tlu Španjolske biti će ubijeni. Zanimljivo je da je baka glavnog inkvizitora i najvećeg progonitelja  Židova tog vremena Tomasa de Torquemade, također bila Židovka. U tim stoljećima je, zbog svega  navedenog, rastao sve veći  zazor prema Katoličkoj crkvi, a novi religiozni i duhovni pokreti su nicali kao “gljive poslije kiše”.

Nama su ipak zanimljivije one organizacije koje su nastale prije ovih događaja, pa ćemo se vratiti na Templare, koji su se nak0n velikih smaknuća i zabrane Templarskog reda 1307. ,  u bijegu podijelili na dvije veće skupine.  Jedni su se sklonili u Portugal i promjenili ime u “Kristov red”, postajući inicijatori velikih pomorskih ekspedicija toga vremena. No nama je zanimljivija ona druga grupa, koja je početkom 14.stoljeća stigla do obala Škotske, zatraživši pomoć od tadašnjeg škotskog kralja, Roberta Brucea. Vrlo je bitan podatak da je legendarni borac za škotsku nezavisnost, Robert Bruce već tada bio ekskomuniciran, te nije morao prihvatiti volju Pape, pa je malobrojnim Templarima ponudio utočište.

Upravo ova malobrojna, ali intelektualno i duhovno moćna grupa Templarskih vitezova, prema mnogima je zapravo “karika koja nedostaje” u povezivanje ovog viteškog reda, s kasnijim nastankom britanskih masonskih loža. “Službeno” objašnjenje kako su masonske lože nastale iz zidarskih i obrtničkih cehova, nipošto nas ne bi smijelo zadovoljiti, budući da su to bila obična strukovna udruženja, kakvih i danas imamo na stotine, a nema i nikakvih povijesnih indicija da su sastanci takvih udruženja bili održavani tajno, niti da su se na njima prakticirali nekakvi mistični obredi.

Za razliku od cehovskih udruženja, između obreda vitezova Templara i obreda u masonskim ložama postoje brojne poveznice i sličnosti. Naprimjer, u samom središtu masonske lože je krug, koji  se mogao iscrtati samo šestarom, a svetišta Templara su također bila kružnog oblika. Nadalje, crno-bijeli mozaik na podu svih masonskih loža (šahovska ploča), neodoljiva podsjeća na templarsku zastavu (Beau Seant), a poznato je da su i vitezovi Templari nosili donje rublje i rukavice od janjeće kože.

Puno je, dakle relevantnija tvrdnja da su Masonske lože nastali kao izravan naslijednik jednog dijela templarskog reda, koji se ideološki potpuno odvojio od Katoličke crkve, za razliku od onog dijela Templara koji je prebjegao u Portugal,  i kojeg je godine 1319. Papa Ivan XXII.  ponovo  odobrio bulom “Ad ea ex quibus”, u kojoj se izričito naglašava da je Red Krista jedini legitimni nasljednik Templara. Na jednom drugom otoku su, međutim, njihova dojučerašnja braća  kovala tajni plan osvete, povodeći se za kletvom svog pogubljenog Velikog Meštra. Na dan, naime svoga pogubljenja, templarski meštar Jacques De Molay je prokleo Papu i deset budućih generacija francuskih kraljeva, a to pogubljenje je igralo veliku ulogu i u kasnijoj mržnji masonskih loža prema Katoličkoj crkvi i katoličanstvu u cjelini.

Činjenica da su prve masonske lože nastale  na tlu Velike Britanije nije s povijesnog aspekta nimalo upitna, a niti je službeni masonski dokumenti i knjige uopće pokušavaju pobiti. Prvi javni sastanak četiriju londonskih masonskih loža, koji se dogodio 1717. godine, također je povijesno dokumentirana činjenica. Tada su, naime u londonskom Covent Gardenu, spomenute nezavisne masonske lože objavile ujedinjenje u Veliku ložu (Grand Lodge) Engleske, koja će preuzeti svu povijesnu dokumentaciju i tajne svih londonskih i engleskih loža. Od toga dana, zaprepaštenim Britancima je postalo jasno, da su u njihovoj zemlji već duže vrijeme postojala odlično organizirana i umrežena tajna društva, koja su sada svoje postojanje i javno priznala.

Rad masonskih loža od 1717. do današnjeg dana, bilo je nešto lakše pratiti nego onaj prije toga, a i sami masoni su od početka 18.stoljeća često izlazili u javnost s dokumentima i knjigama kojima objašnjavaju suštinu masonskog poslanja. Utoliko je zanimljivije i intrigantnije upitati se tko i što su bili masoni prije 1717. godine i čime su se bavila ta okultna društva? Odgovor na ovo pitanje nikako ne može biti lakonski kratak i do kraja definiran, ma koliko ga se neki današnji teoretičari zavjere (poglavito oni bliski vatikanskim krugovima) takvim “trsili” prikazati.

U takvim jednostranim analizama prečesto se zaboravlja sam duhovni korijen masonstva, koji seže još u davna povijesna vremena, najranije od početka gradnje Solomonovog hrama, a po mnogim istraživačima ove tematike – još i davno prije toga. Suočeni s toliko opsežnom, prečesto i kontradiktornom dokumentacijom o masonstvu i poznatim masonima, uporni istraživač je osuđen na uspoređivanje raznih izvora i traženje zajedničkog nazivnika svih tih teorija i legendi o tajnim društvima. Iz mog osobnog istraživačkog iskustva, postavio bih na ovom mjestu rado jedan aksiom, koji će nam umnogome pomoći u daljnjem razumijevanju ovog štiva.

Moramo dakle uzeti kao nepobitno, da se masonska tradicija naslanja na mistična iskustva povijesnih filozofa, alkemičara te vjerskih i duhovnih učitelja. Komunikacija s duhovnim svjetovima zajednička je svim tajnim društvima, koja se spominju kao moguće preteče masonstva i masonske ideje o Novom svjetskom poretku. U prošla dva nastavka ovog osvrta, nešto temeljitije je obrađena povijesna poveznica između masonskih loža i Templarskog crkvenog reda, a prije nego krenemo u moderna vremena 19. i 20. stoljeća, bitno je spomenuti i još jednu mističnu organizaciju, koja je itekako poslužila kao izvor duhovne inspiracije današnje masonerije, a to su  tzv. “Rosenkreuzeri”, njemačka bratovština čiji je učenje bilo sinteza hermetičke i alkemističke tradicije.

Ova dva pojma nužno je ukratko i pojasniti, a početi ćemo s hermetizmom, filozofsko-duhovnim pravcim nastalim na raskrižju egipatske i grčke kulture,  koji podučava kako “svemir i ljudsko biće odgovaraju jedno drugom kao refleksije”. Drugim riječima, čovjek je najsavršeniji odraz univerzalnog intelekta (Božansko porijeklo čovjeka) i ogledalo cjelokupne slike svemira u malom.

Ništa manje važna za razumijevanje masonstva nije ni tzv. alkemija, tajno učenje porijeklom iz Egipta, koje je svoj procvat doživjelo za vremena čuvenog švicarskog alkemičara Paracelsusa, člana spomenutog bratstva “Rosenkreuzera”.  Paracelsus se rodio 1493. godine u jednom selu pored Züricha, a veći dio svog života proveo je u avanturističkim lutanjima i putovanjima Europom i Afrikom, na kojima je sticao razna zanimljiva duhovna i mistična iskustva.

Na svojim putovanjima prikupljao je stare narodne recepte za liječenje raznih bolesti, ali i učio o tajnim obredima i tradicijama naroda s kojima je tijekom svojih lutanja povremeno provodio po nekoliko mjeseci ili godina. U današnjem kontekstu, nevjerovatno proročki zvuči njegova misao, kako će  “razvojem intelekta čovječanstvo izgubiti instiktivno znanje o ljekovitim travama”, a Paracelsus se upravo radi tog danas (a i u tim vremenima u dobroj mjeri) tajnog znanja, proslavio po svojim čudesnim ozdravljenima teških i neizliječivih bolesnika.

U suvremenoj  povijesti će ovaj kontroverzni učenjak, ipak  ostati poznat ponajviše po svom bavljenju tajnim znanjem, alkemijom, čiji je cilj službeno bio otkriti proces kojim će se neplemenite kovine moći pretvoriti u zlato. No, iza ovog “mainstream”  objašnjenja alkemije stoji zapravo magijski obred preobrazbe energije, o čemu su stoljećima poslije detaljno pisali Sigmund Freud i Carl Gustav Jung.

Zanimljivo je na ovom mjestu napomenuti kako je Sigmund Freud bio član bečke masonske lože B’nai B’rith, a djed Carla Gustava Junga je bio Veliki meštar masonske lože Švicarske (o tome, kao i o znanjima koje je dobio od djeda progovara sam Jung u svom poznatom djelu “Memories, dreams and reflections”. Uspoređujući neke Paraceslusove tekstove, s onima njegovih dalekih učenika, Freuda i Junga, može se lako primjetiti da je pogrešno alkemiju shvaćati kao kemijsku ili laboratorijsku operaciju; puno prije bi se ona mogla promatrati kao jedna vrsta meditativnog postupka, a zamršeni alkemijski izrazi su zapravo bili metafore za izmijenjena stanja svijesti….

Početak bratovštine  “Rosenkreuzera” navodno se desio početkom 15.stoljeća, a ime su dobili po svom utemeljitelju, njemačkom avanturistu i učenjaku, Christianu Rosencrantzu, no učenje na koje se naslanjala ova bratovština seže još u sredinu 13.stoljeća, a ustanovio ga je mračni njemački mistik, Meister Eckhart. Ideje tog njemačkog teologa dominikanskog reda, vodile su gotovo 200 godina nakon njegove smrti, do velike revolucije u Katoličkoj crkvi, koju danas poznajemo pod imenom – reformacija. Pod reformacijom se danas podrazumijeva duhovni i društveni pokret, koji se starim kontinentom proširio tijekom 16.stoljeća, a pod vodstvom svećenika i doktora teologije, Martina Luthera. 

Na prvi pogled, Lutherov bunt protiv Rima bio je logična reakcija na nepravednu i nekršćansku odluku rimskog Pape iz 1517. godine, kada je odlučeno obnoviti prodaju tzv. “indulgencija” (oprosta od grijeha), zbog izgradnje bazilike Sv.Petra u Rimu. Martin Luther je oštro ustao protiv takve politike rimskog Pape, te na vrata župne crkve u njemačkom Wittenbergu pribio svojih čuvenih “95 teza”, u kojima objašnjava razloge protiv kupovanja pojedinačnog oprosta grijeha.

S ovim Lutherovim postupkom danas svakako simpatizira većina svjetskog stanovništva, te ga smatra opravdanim, a lakonski i površno gledano smatra ga opravdanim i pisac ovog osvrta. No, važno je napomenuti da se na današnjim školama i fakultetima uopće ne spominje i ona druga strana medalje, koja nam govori da je Martin Luther bio itekako upućen u mističnu misao Meistera Eckharta, štoviše, najbliži prijatelj i suradnik Luthera bio je okultist Philip Melanchton, nećak slavnog kabalista Reuchlina. Melanchton je bio poznat kao veliki zagovornik astrološke nauke, a napisao je i opsežnu Faustovu biografiju.

Osim ovih poveznica, postoje i mnoge naznake da je sam Martin Luther bio iniciran u tajna društva. Luther je često s odobravanjem govorio o alkemiji, hvaleći je zbog njene “alegoričnosti i tajnih značenja”,  a osim toga joj je priznavao i ulogu u “usrksnuću ljudskog roda. U nekoliko svojih spisa, Luther je sebe nazvao “meštrom s ispitom”, što je  bio izraz koji se kasnije primjenjivao za masonskog inicijanta na određenom stupnju. Slijedećeg tjedna, kad ćemo radnju ove priče  konačno i trajno preseliti na područje britanskog otoka, predstavit ću i neke, dosad široj javnosti potpuno nepoznate poveznice između rada britanskih tajnih društava i reformatorskog djelovanja Martina Luthera.

Nastanak i agenda masonskih loža neraskidivo su povezane s jednom riječi – SLOBODA. Od zabranjenog voća iz Edenskog vrta, preko Mojsijevog starozavjetnog izlaska iz Egipatskog ropstva, sve do rušenja Berlinskog zida, pojam slobode je iznimno bitan za razumijevanje filozofije spomenutih tajnih društava. Međutim, kao i kod svih ostalih sociološki ključnih pojmova; poput ljubavi, vjere, istine, pravde ili mira, i ovdje nailazimo na  iznimno fleksibilan prostor za različita tumačenja, koji opet otvara mogućnost manipulacije širokim narodnim masama.

U vremenima prije osnivanja srednjovjekovnih tajnih društava, “borba za slobodu” je bio pojam upotrebljavan gotovo izričito u kontekstu oslobođenja nekih etničkih skupina (spomenuli smo već židovsku starozavjetnu predaju), ili pravo na veću administrativnu nezavisnost pojedinih država i gradova. Za shvaćanje semantičkog okvira masonske interpretacije svijeta, ipak je puno bitnije pratiti povijesni razvoj individualnih ljudskih sloboda, koji je danas u zapadnim zemljama uglavnom evoluirao u tzv. “građansko” ili “civilno društvo”.

Kroz povijest se, iz raznoraznih slojeva društva mnogo puta pokušavalo ograničiti carevu ili kraljevu moć, no za našu priču o Velikoj Britaniji kao “majci Novog svjetskog poretka”, ključan je dokument iz 1215. godine, poznat pod imenom “Velika povelja sloboda” (Magna Carta Libertatum). U to vrijeme od plemstva i naroda oštro kritizirani engleski kralj John Lackland (“Ivan bez zemlje”), bio je radi gubitka Normandije praktički prisiljen potpisati ovaj povijesni dokument, koji je dao određene povlastice plemstvu, a slobodni ljudi su dobili određena jamstva protiv samovoljnih kraljevskih postupaka.

“Velika povelja slobode” je preteča onoga što danas podrazumijevamo pod pojmom “Ustav”, a njen integralni tekst će stoljećima kasnije poslužiti kao inspiracija autorima Američke deklaracije o nezavisnosti (1776.) i Francuske deklaracije o ljudskim i građanskim pravima (1789.). Ono što nas u ovom osvrtu posebno zanima je geneza nastanka osnovnih uvjeta za donošenje ove dvije ključne građanske deklaracije, koje su izdane u razmaku od samo 13 godina, nakon što je teren za njihovu realizaciju pripreman stoljećima.

Preduvjeta za donošenje tih deklaracija i uzlet “nove religije građanstva” bilo je dosta, ali najvažnije je  bilo smanjiti utjecaj papinskog Rima  na pojedine kraljevine, u čemu je presudnu ulogu odigrao crkveni reformator Martin Luther. Već smo u prošlom nastavku ove priče spomenuli Lutherove veze i prijateljstva s kabalistima i misticima poput Reuchlina i Melanchtona, te kontinuitet njegove duhovne filozofije  još od tajanstvenog Meistera Eckharta. Još znakovitije i za našu ideju vodilju bitnije su međutim poveznice između Lutherovog nauka, s okultnim eksperimentima člana spomenutog bratstva “Rosenkreuzera”, švicarskog alkemičara Paracelzusa.

Već smo u prošlom nastavku objasnili metaforiku alkemijske nauke te spomenuli da je to tajno učenje nastalo još u starom Egiptu, a zanimljivo je da je Paracelzus prakticirao još jednu mističnu tradiciju, koja korijene vuče također iz vremena velikih egipatskih faraona – Kabala.  Sama riječ “kabbalah” na hebrejskom znači “primati”, a pod “primanjem” se ovdje podrazumijeva apsorbiranje i prihvaćanje tzv. “tajnog znanja” starih kabalističkih majstora. Prema ezoteričnoj tradiciji, koja se umnogome da iščitati i iz biblijskih knjiga “Starog Zavjeta”, ali i iz drugih malobrojnih pisanih izvora iz tog vremena, Kabalu je naučavao i sam Mojsije, veliki povijesni vođa židovskog naroda te utemeljitelj onoga što danas podrazumijevamo pod judaističkom religijom.

Mojsijeva “inicijacija” , ili uvođenje na “viši nivo svijesti” (što su danas standardni termini za prijelazak na viši stupanj masonstva u ložama), vjerovatno se dogodila prilikom njegovog izgnanstva u pustinju, u kojoj je upoznao mudraca po imenu Jitro, koji je u Starom Zavjetu nazvan “visokim svećenikom”. Legenda kaže da je Mojsije u kabalistički nauk uputio samo sedamdeset staraca, koji su kasnije te tajne pažljivo širili u povjerljivom krugu izabranih mladih ljudi. Jedan od zaštitnih znakova kabale, od davnih vrremena je bio numerički simbolizam, ili bolje rečeno – numerički misticizam.

Kabalisti su ogromnu važnost pridavali visoko složenim brojevima (poput Pitagorinog zareza, pi i fi), smatrajući kako su ti brojeve duboko ugrađenu u strukturu svemira, pa su primjerice u četrnaestom poglavlju “Knjige izlaska” u matematičkom nizu kodirana 72 tajna Božja imena. Nadalje, numerička vrijednost hebrejskog imena Edenskog vrta jest 144, što je vrlo zanimljiv podatak ako poznamo stoljećima kasnije napisano “Otkrivenje Ivanovo” i rečenicu od 144.000 onih koji će u vremenima Apokalipse biti “otkupljeni sa zemlje” u Raj (Eden).  Ta “igra brojevima” se u modernim vremenima prilično banalizirala, pa su je tajna društva često koristila kod planiranja nekih povijesnih prevrata, koji su se opet morali dogoditi točno na datum kada je za njih nastupila “najpovoljnija astrološka konstelacija”. O kabali i njenom povijesnom razvoju bismo mogli nadugo i naširoko, no vrijeme je da se vratimo na modernije praktičare te doktrine i njihovoj eventualnoj  povezanosti s reformatorskim naukom Martina Luthera.

U više povijesnih izvora spomenut je, naime podatak da je mladi Paracelsus studirao u njemačkom Würzburgu te bio učenik glasovitog  opata Trithemiusa, koji je u to vrijeme bio učitelj i još  nekolicini poznatih “magičara” iz tog doba, poput Johannesa Reuchlina (ujaka najbližeg Lutherovog suradnika Philipa Melanchthona, od kojeg opet potječe nikad dokazana priča o “pribijanju 95 teza na vrata crkve u Wittenbergu ) i Corneliusa Aggripe.  Taj pak Cornelius Aggripa bio je kasnije pisac u okultističkim krugovima jako cijenjene knjige “De occulta philosophia”, koja je bila pokušaj stvaranja enciklopedijskog prikaza praktične “kršćanske kabale”, s velikim popisom magijskih formula kojime se okultisti služe i u današnjem vremenu kompjutera i interneta. Pokušajem sintetiziranja kršćanske i kabalističke tradicije bavio se i sam Paracelzus, ali i otac evangelizma Martin Luther, također jedan od ljubitelja duhovne filozofije opata Trithemiusa.

Kad se prouče svi dostupni povijesni izvori iz toga vremena, čini se da je upravo Johannes Trithemius bio centralna figura jednog prilično dobro povezanog i organiziranog kruga ljudi; kruga kojem je pripadao i sam Martin Luther, ali i mnogi koje povijest navodi kao začetnike i glavne ideologe reformatorskog pokreta, poput spomenutih  Philipa Melanchthona i Johannes Reuchlina. Taj krug ljudi možemo, radi više iznesenih razloga i poveznica, s potpunim pravom nazvati nastavljačima tradicije Rosenkreuzera.

Znakovit je i podatak kako je najveći Lutherov zaštitnik u redovima Katoličke crkve bio upravo nadbiskup Würzburga, Lorenz von Bibra, koji je u Würzburg i doveo opata Trithemiusa, bivaju kroz cijelo jedno desetljeće veliki pokrovitelj svih istraživanja koje je taj genijalni um provodio u tišini svog samostana. U kontekstu kabalističkog numeričkog simbolizma, spomenimo još samo da je opat Trithemius bio jedan od pionira na polju istraživanja tajnih biblijskih kodova i dešifriranja skrivenih poruka koje su se nalazile u biblijskim tekstovima. Trithemius je važio za najvećeg poznavatelja okultne mistike brojeva u svom vremenu, a njegove knjige o poligrafiji bile su prva tiskana djela o kriptografiji uopće.

Kada se sjetimo početka ove naše priče, u kojem smo preko Rosenkreuzera povijesni kontinuitet masonskih loža tražili u vitezovima Templarima iz Škotske, nimalo nas ne treba iznenaditi ime samostana u kojem je stolovao opat Trithemius. Naime, to je bio samostan kojeg su osnovali škotski i irski misionari, a dobio je ime Samostan Sv.Jakova od Škotske, ili, kako su ga svi u gradu popularno zvali – Škotski samostan.

Ako Veliku Britaniju s razlogom nazovemo “majkom Novog svjetskog poretka”, bit ćemo strahovito nepravedni ne dodijelivši Nijemcima očinstvo nad tim projektom, i to ne samo radi činjenice da su “Rosenkreuzeri” nastali na tlu Njemačke, već i radi čitavog niza Germana koji su bili istaknuti članovi raznoraznih mističnih tajnih društava te buduća inspiracija inicijanata u masonske lože.  Osim u prošlim kolumnama spominjanih Meistera Eckharta, Opata Trithemiusa, Paracelsusa,Corneliusa Agrippe, Philipa Melanchthona i Johannesa Reuchlina ( a vjerovatno u tu skupinu možemo ubrojati i Martina Luthera), postoji još čitav niz zanimljivih imena, koja su djelovala nadahnuta doktrinama “Reda Ruže i Križa”.

Nabrojimo samo one najeminentnije: Johan Sebastian Bach, Johannes Tauler, Jakob Böhme, Albrecht Dürer, Johannes Kepler itd. U Italiji su pak ideje hermetizma  pronosili čuveni Giordano Bruno i Gallieo Gallilei, koji je unaprijedio i dokazao Kopernikovo heliocentrično učenje, što je početkom 17.stoljeća bilo u suprotnosti s crkvenim astrološkim premisama, pa je Gallilei samo zahvaljujući svom javnom pokajanju izbjegao inkvizicijsku lomaču.  Papinska vatra je ipak progutala njegovog suvremenika Giordana Bruna, kojeg je inkvizicija osudila zbog njegovog zalaganja za heliocentrizam, no pravi razlog je bio taj što je Bruno prakticirao drevne rituale starih Egipćana, iz čijih je zapisa sačuvanih u arhivi bratstva “Rosenkreuzera” i saznao da se Zemlja okreće oko Sunca. O tim spisima su naravno znali i Vatikanski oci, kao što su mnogi od njih znali da je su Galileo i Giordano Bruno bili u pravu, no njihova karizma i omiljenost u narodu su označavali konkretnu opasnost za crkvenu hijerarhiju, te su kao takvi bili ubrzo upisani u “knjigu nepoželjnih”.

No ne kaže se uzalud kako je “samo jedna majka”, pa se radije vratimo na područje Velike Britanije, u kojoj je tih dramatičnih godina s prijelaza iz 16. u 17. stoljeće djelovalo nekoliko istaknutih “Rosenkreuzera”, a najpoznatiji među njima je svakako bio filozof, državnik i znanstvenik Francis Bacon. Bacon je bio član tajnog društva zvanog “Order of Helmet” (Red kacige”), a dio njegovog nevjerovatno širokog stvaralačkog opusa bile su knjige koje su dominirale intelektualnim životom njegovog doba. Najpoznatije njegovo djelo je svakako “Novi Organon”, u kojem je predložio radikalno nov pristup znanstvenom razmišljanju, ali za ovu našu priču je možda još značajnije njegovo utopističko djelo “Nova Atlantida” (Nova Atlantis), u kojem Bacon predstavlja viziju budućeg “Novog svjetskog poretka”.

Ovo izvanredno važno književno djelo, sasvim nepravedno se izbjegava ozbiljnije spomenuti u modernim analizama geneze Novog svjetskog poretka, pa na ovom mjestu svakako moram opisati sadržaj i osnovnu misao ove Baconove utopističke vizije. Naime, za razliku od svog povijesnog prethodnika Thomasa Morusa, koji je svoju poznatu “Utopiju” napisao također inspiriran Platonovom utopističkom idejom, Bacon se u svom djelu još konkretnije naslanja na Platonovu “Atlantidu” te uzima postojanje mitske Atlantide kao dokazanu povijesnu činjenicu. Knjiga je u javnost izašla tek 1627., točno godinu dana nakon smrti Francisa Bacona, a u ezoteričnim  krugovima je ubrzo postigla kultni status.

Najintrigantniji dio knjige u kontekstu Novog svjetskog poretka, u kojem danas nedvojbeno živimo, svakako je onaj u kojem Bacon kao “Novu Atlantidu” predstavlja novi kontinent – Ameriku. Ako znamo povijesnu činjenicu da je Francis Bacon dolaskom Jamesa I. (istog onog  kralja koji je na izradi svoje autorizirane verzije Biblije uposlio velikog kabalista Roberta Fludda) na britansko prijestolje postao kancelarom, a jedna od njegovih dužnosti je bila upravo raspodjela zemlje u “Novom svijetu”, onda ćemo lako shvatiti da je Baconova “Nova Atlantida” bila mnogo više od puke utopističke vizije.

Njegovo djelo poslužilo je kao ideja vodilja mnogim budućim političkim odlukama na tlu Amerike, a ostalo je i trajnom inspiracijom modernih utopista poput H.G.Wellsa ili Aldousa Huxleya, o kojima ćemo detaljnije prozboriti u posljednjem, sedmom nastavku ove zanimljive priče. Kada govorimo o Baconu, važno je spomenuti da je ovaj svestrani genij bio fasciniran tajnim kodovima i numerološkim šiframa. Na tzv. “bilateralnoj šifri”, koju je Bacon analizirao u svom drugom dijelu “Unaprjeđenje znanja”, kasnije će se temeljiti Morseova abeceda. Baconovo omiljeno tajno pismo je bila drevna “kabalistička šifra”, prema kojoj je ime “Bacon” imalo numeričku vrijednost trideset tri, a tu šifru nalazimo na naslovnoj stranici ili važnim stranicama mnogih njegovih djela.

Posebno je zanimljivo da iste te šifre, kojima su se koristili i njemački “Rosenkreuzeri”, nalazimo i u posvetama mnogih Shakespearovih izdanja, kao i na Shakespearovom spomeniku u njegovom rodnom gradu, Stratford-upon-Avenu. Mnogi istraživači britanske kulturne povijesti danas smatraju da je pravi autor Shakespearovih drama zapravo bio baš Francis Bacon, na što nas navode brojne indicije i povijesna saznanja, no pravih dokaza za takve tvrdnje još uvijek nema.

Nedvojbeno je, međutim da su ova dva velika uma bila vođena istim duhovnim  putokazima, koje su im u naslijeđe ostavili njihovi povijesni prethodnici: Meister Eckhart, Christian Rosencrantz, Paracelsus, Cornelius Agrippa itd., a ti putokazi nas uglavnom upućuju na putovanje “izmjenjenim stanjima svijesti”. I zaista, Shaekspeare je više no ijedan svjetski pisac pridonio stvaranju naše kolektivne predodžbe o bićima i pojavama iz duhovnih svjetova, te njihovom povremenom “izbijanju” u materijalni svijet.

Mnogi teatrolozi i danas vjeruju da “Macbeth” sadrži opasne okultne formule zbog čega njegova izvedba ima snagu magijskog obreda, a i ostali arhetipski likovi iz Shakespearovih drama, poput Falstaffa, Othella, Kralja Leara te pogotovo Romea i Julije, imali su nevjerovatan utjecaj na duhovni razvoj modernog društva. Posebno je zanimljiv lik vojvode Prospera, iz “Oluje”, koji je stvoren po uzoru na Elizabetinog dvorskog astrologa, čuvenog Johna Deeja, poznatijeg kao  Dr.Dee.  Spomenuti Dr.Dee je bio veliki engleski mag i kabalist iz 16.stoljeća, čijim su životom i naukom podjednako bili inspirirani i Shaekspeare i Francis Bacon. Dee je vjerovao u skup matematičkih načela, za koja je smatrao da su temelj svemira, a svoje učenje o tome je sažeo u svom djelu zvanom “Monas hieroglyfica”. Malo je poznato da je kraljica Elizabeta I. toliko cjenila spomenutog okultista, da ga je čak pozvala da na temelju astroloških proračuna izabere datum za njenu krunidbu.

Dee je pridonio i usmjeravanju Elizabetine vanjske politike, a pogotovo kada je riječ bila o naseljavanju Amerike. Dokumentirana je povijesna činjenica da je Dr.Dee na vrhuncu svoje moći dobio u vlasništvo golemo zemljište zvano Kanada, te da je njegova vizija Britanskog carstva ( tu je sintagmu skovao baš on) potaknula i povela istraživačka osvajanja britanske krune. Njegove snove o “velikom britanskom imperiju”, Dee je ostavio u “zavjet” svom učeniku Francisu Baconu, koji će tu viziju  kao što smo već gore spomenuli, sažeti u svom poznatom djelu “Nova Atlantida”.

Vjerovatno se moderni povjesničari ne bi složili sa mnom, ali po mom mišljenju je upravo tajanstveni Dr.Dee ideološki oblikovao i duhovno usmjerio ono što će u britanskoj i svjetskoj povijesti ostati zabilježeno kao  “zlatna Elizabetina era”. Treba spomenuti da je upravo Elizabeta I. ponovo i zauvijek uvela protestantizam kao službenu religiju Engleza, u čemu je presudnu ulogu svojom ceremonijalnom magijom odigrao opet Dr.Dee. Ako bismo stoga anglikanski protestantizam trebali opisati u dvije riječi, možda bi najrealniji i najprecizniji termin na kraju glasio – kristijanizirana kabala.

Smrću Elizabete I. (24.ožujka 1603.), završila je  zlatna era britanskog kraljevstva, a započelo je stoljeće ratova, nesigurnosti i tektonskih geopolitičkih promjena na tlu “starog kontinenta”. Netrpeljivost zmeđu katolika i protestanata doživljavala je nevjerovatnu progresiju, što je rezultiralo tzv. “Tridesetogodišnjim ratom”. Formalni povod za taj krvavi sukob bio je događaj koji će u europskoj povijesti ostati upamćen kao “Praška defenestracija”, a naziv je sasvim prikladan, jer su u proljeće 1618. protestantski pobunjenici doslovno izbacili kroz prozor nekoliko istaknutih carskih savjetnika, sljedbenika katoličkih Habsburgovaca.

Taj događaj zapalio je iskru ratnog plamena, koji je u nadolazećih tridesetak godina prepolovio stanovništvo Njemačke, a cijelu Europu unazadio u duhovnom i moralnom smislu. Predvodnik “Katoličke lige” u tom sukobu je bila Habsburška Austrija, na čijoj se strani borilo i hrvatsko plemstvo. Habsburški vojskovođa Wallenstein je u svojoj armiji imao čak 19 pukovnija hrvatske lake konjice (oko 30000 konjanika), koje su tridesetih godina 17.stoljeća osvojile važna političko-upravna središta, Prag i Leipzig. Zanimljivo je da su Hrvati, kao dio svoje tradicionalne odore, na sebi svojstven način vezali oko vrata slikovite rupce. Ovaj lijepi “hrvatski stil” osvojio je probirljive Parižane u vrijeme Louisa XIV i oni su usvojili novi modni predmet koji se nosio “a la Croate” (na hrvatski način). Taj izraz ubrzo je postao korijenom nove francuske riječi “cravate”.

No vratimo se poanti ove cijele priče, koja se manje bazira na “školskoj interpretaciji” povijesti, a puno više na duhovne i intelektualne “sive eminencije”, koje su svojim vizijama nadahnjivale europske vladare i ratnike. Moć, novac i status uvijek su naravno bili važni za motivaciju pokretača velikih oružanih sukoba, no unatoč tome možemo zaključiti kako je iznad svih povijesnih prevrata uvijek stajala jedna metafizička i iracionalna misija. Sama ideja “Svetog Rimskog Carstva”, kojeg je godine 800. osnovao Karlo Veliki, bila je bazirana na idealu svjetskog vođe, koji bi s Papinim blagoslovom držao na okupu kršćanski svijet, braneći katoličku vjeru i pokrštavajući “krivovjerne”.

Reformatorski pokret, Tridesetogodišnji rat i pogotovo jačanje engleske krune, doveli su naposlijetku do propasti ideje o “Europi ujedinjenoj pod rimskim carem”. Trebalo je nakon toga proteći čak nekoliko stoljeća, dok se na tlu Europe nije etablirala jedna slična globalna vizija – Europska unija…. U jednom od prošlih nastavaka ove serije kolumni, već sam napomenuo kako bi, u slučaju da Veliku Britaniju nazovemo “NWO majkom”, očinstvo moderne ideje o Novom svjetskom poretku svakako trebalo pripisati Njemačkoj.

A što se tiče uloge Vatikana i Rima u cijelom tom projektu, potrebno je samo između redova iščitati povijest antičkog Rimskog carstva, s naglaskom na godine 313. (kad je “Milanskim ediktom” označen kraj vjerskih progona u Italiji) i 380. (kada će uredbom cara Teodozija I.  kršćanstvo postati službena religija u cijelom Rimskom carstvu). O tim događajima se baš previše ne uči u vjeronaučnim klupama, a oni su kasnije odredili tok moderne europske povijesti te na neki način “fuzionirali” dotada nepomirljivo;  religiju starih Rimljana s izvornim oblikom kršćanstva koje su pronosili Isusovi apostoli…

Katolička crkva se stoljećima trsila da ideju Novog svjetskog poretka pripiše isključivo Britaniji, no kad malo bolje razmislimo, u pitanju je zapravo stoljetna borba između dvije inačice Novog svjetskog poretka, one “očinske” (pod vodstvom Vatikana i Njemačke)  ili “majčinske” (pod patronatom Velike Britanije). Prevlast u zadnjh nekoliko stoljeća, koju je boljim pozicioniranjem snaga na “Novoj Atlantidi” (Amerika) izvojevala Engleska, stvorila je dojam kako su upravo Englezi ti koji su jedini imali viziju globalne svjetske države. No povijest, ali i sadašnjost nam jasno govori kako je riječ o dvije suprostavljene vizije, s jednakim ciljem koji se zove  – duhovna kontrola čovječanstva… Sve te osobine roditelja su se  logičnim razvojem događaja manifestirale i na “odgoju” zajedničkog djeteta, nad kojim se i danas vodi borba za “skrbništvo”, a riječ je o Sjedinjenim Američkim Državama.

Već smo u prošlom nastavku napomenuli kako je naseljavanje novog kontinenta bio proces u kojem su jako aktivno sudjelovali i “duhovno-intelektualni  gurui” engleskih vladara, John Dee i Francis Bacon. Poznavajući duhovnu pozadinu spomenutog dvojca (s kormilarom), ne treba nas nimalo čuditi da je povijest kao jedan od ključnih događaja američke rane povijesti zapamtila uplovljavanje jedrenjaka “Mayflower” (1620.) u luku iz koje se razvio današnji grad Massachusetts. Taj brod je, naime prevozio radikalne kalvinističke misionare (Pilgrims), koji su početkom 17.stoljeća bili nezadovoljni engleskom verzijom reformacije, smatrajući je nedoslijednom. Spomen na susret i zajednički domjenak tih engleskih doseljenika s domorodačkim indijanskim plemenom, koje im je pomoglo preživjeti u surovim zimskim uvjetima, i danas se u Americi slavi pod imenom “Thanksgiving day”.

Bitno je reći da američka djeca danas uče znatno “uljepšanu” verziju vlastite povijesti, koja spomenute događaje opisuje prilično šturo i nepotpuno, a ponekad i sasvim netočno. Recimo samo da većina Amerikanaca danas pripadnike posade “Mayflowera” percipira kao izrazito pozitivne povijesne ličnosti, koji su prijateljevali s američkim indijancima, a bili u izrazitoj nemilosti engleske države, koja ih je progonila, protjerivala i ubijala. Nije li, s obzirom na tu službenu verziju, u najmanju ruku čudno da je vođa te sekte Edward Winslow, samo 13 godina nakon uplovljavanja “Mayflowera”, postao (od engleskog kralja službeno postavljen) guverner novoosnovanog naselja Plymouth?

S engleskom krunom je odlično surađivao i njegov sin i nasljednik na guvernerskoj poziciji, Josiah Winslow, koji je 1675. proglašen za vrhovnog zapovjednika svih britanskih vojnih snaga u “Novom svijetu”. Upravo u tom razdoblju bilježimo i najveće pokolje američkih Indijanaca, koji su masovnim naseljavanjem britanskih emigranata silom postali gosti u vlastitoj zemlji.

Prešućuje se i činjenica da je u razdoblju od 1617.-1619. godine (dakle neposredno prije “opjevanog” uplovljavanja “Mayflowera”), indijanska plemena zahvatila dotad nezapamćena epidemija nepoznate smrtonosne bolesti, od koje je pomrlo i obolilo više od polovice indijanskog stanovništva na istočnoj obali Amerike. Je li virus uzročnik te tajanstvene pandemije namjerno donešen jednim od engleskih trgovačkih brodova? Je li to sve skupa  zapravo predstavljalo “pripremu terena” za jedno od najvećih etničkih čišćenja u povijesti čovječanstva? Precizne odgovore na ova pitanja nažalost nećemo nikada dobiti, no ostaje dokumentirana činjenica kako je od 1492., kad je Kolumbo prvi put stao na tlo američkog kontineta, do raznih kolonizacija europskih osvajača, ubijeno između 15 i 20 milijuna američkih Indijanaca.

Genocid je to radi kojeg nitko nikada nije krivično odgovarao, niti će ikada odgovarati, a “hollywoodska tvornica snova” će se pobrinuti za to da u svjetskoj kolektivnoj svijesti stvori snažnu sliku “simpatičnog cowboya”, nasuprot “divljeg i vječito pijanog indijanca”. Ni prva ni zadnja besramna falsifikacija američke i svjetske povijesti.

U razdoblju od samo šest godina, između 1660 i 1666. (uvijek te šestice), na području grada Londona su se dogodile ogromne promjene, koje su označile početak povijesnog razdoblja organiziranog masonstva. Tajna društva koja su dotada djelovala ilegalno, zatražila su od kralja Charlesa II. dozvolu za javno djelovanje (no u javnost će otvoreno izaći tek pedesetak godina kasnije), a 1662. je osnovano “Kraljevsko londonsko društvo za usavršavanje prirodnog znanja” (The Royal Society of London for the improvement of Natural Knowledge), institucija koja će do dana današnjeg zadržati ogroman utjecaj na znanstvena i politička zbivanja diljem svijeta. Spomenute godine 1666., u Londonu je buknuo veliki požar  koji je tijekom četiri dana u prah i pepeo pretvorio tri četvrtine tadašnjeg Londona.

Tko stoji iza podmetanja tog požara, možemo samo pretpostaviti, ali kad znamo da je glavni arhitekt u ponovnoj izgradnji britanske prijestolnice bio jedan od najutjecajnijih masona tog  vremena, arhitekt Christopher Wren, nije teško pretpostaviti čijim je interesirama odgovarala nova arhitektonska slika  Londona. Izgrađeni “novi London” bio je grad prepun masonskih i okultnih simbola, što je i simbolički označilo početak nove globalne ere te implementacije onoga što danas poznajemo pod pojmom NWO.

Možda je najbolji primjer za ove tvrdnje, analiza lokacije crkve Sv.Pavla u Londonu (St.Paul’s Church), koja se nalazi u tzv. “Tifferetu”, tj. centru “kabalističkog Stabla života”. Naime, Christopher Wren je kralju Charlesu II. podnio novi ulični plan Londona, iz kojeg su izbacili sve stare i krivudave ulice, a nove ulice položili u skladu sa spomenutim kabalističkim simbolom. Inače, vatra koja će progutati London počela je 2. rujna 1666. u pekarni Thomasa Farrinera, u srcu staroga Londona, današnjem Cityju. To mjesto je i danas obilježeno spomenikom što ga je nakon požara projektirao Christopher Wren, nazvanim jednostavno “Monument”.

Ovaj spomenik, izgrađen između 1671. i 1677. visok je 61 metar, a nalazi se navodno na točno tolikoj udaljenosti od nekadašnje lokacije Farrinerove kobne pekarnice. Ideološki cilj ponovne izgradnje Londona bio je jasan, “raskrstiti” sa starim naslijeđem iz doba vladavine Svetog Rimskog Carstva te simbolički objaviti početak “nove političke ere”. Ideja vodilja novog društvenog poretka potječe dakle nedvojbeno iz “rosenkreuzerske” tradicije, potaknuta ponajviše ostavštinom Francisa Bacona i njegovim monumentalnim djelom – Nova Atlantida.

Od tog trenutka, do dana današnjeg, cilj masonskih loža je bio potaknuti razvoj društvenih odnosa koji će ljude dovesti do stanja razvoja u kojem će postati spremni na “inicijaciju”. Masoni su radili i rade na stvaranju “snošljivog i naprednog društva”, sa stanovitom mjerom društvenih i ekonomskih sloboda, a koje će ljudima omogućiti uspješnije istraživanje “vanjskog i unutrašnjeg svemira”. Takva će evolucija neminovno za sobom povući mnoge promjene, koje je u svojoj “Novoj Atlantidi” nevjerovatno m preciznošću predvidio i Francis Bacon. Osnivanje “Royal Society of London” značilo je, u metafizičkom smislu napuštanje ideja baziranih na vjeri i idealizmu, u korist materijalizma i znanstvenog napretka.

No, sve navedeno ne znači da je masonstvo u svojoj suštini ateističko, iako ga mnogi iz crkvenih redova danas takvim apostrofiraju. Naprotiv, masoni se u svojoj inicijaciji tradicionalno zaklinju da će “proučavati skrivene tajne naravi i znanosti, kako bi što bolje upoznali Velikog Arhitekta Svemira. Isto tako je manje poznato, kako su se mnogi slobodni zidari iz osamnaestog stoljeća, a koje danas povijesna znanost ubraja u ateiste, bavili alkemijom i sudjelovali u magijskim obredima. Viši redovi masonstva i danas teže izravnom i osobnom doživljaju duhovnih svjetova, tj. “izmjenjenim stanjima svijesti”. Zbog svega ovoga, ali i svega što smo kroz ovu priču naučili o tradiciji Rosenkreuzera, bilo bi potpuno pogrešno nazivati masone ateistima, a mnogi ljudi koji sukob crkve i masonstva na taj način trivijaliziraju, nikad neće shvatiti bit i smisao masonstva, koja korijene vuče sve do vremena kralja Salomona.

Uostalom, ateisti nisu bili ni osnivači Sjedinjenih Američkih Država, ali su svi redom bili pripadnici engleskih masonskih loža, a većina potpisnika američke Deklaracije o nezavisnosti su u službnim dokumentima kao svoju religiju naveli  – Deizam. Za one koji nisu upoznati s pojmom deizma, reći ćemo samo kratko da je “deizam” filozofsko učenje koje potječe od grčkog filozofa Aristotela, a zasniva se na premisi da “izvan spoznatljivoga svijeta postoji Bog koji je stvorio svijet po svojim zakonima, ali ne sudjeluje u razvoju i povijesti svog djela”. 

Godine 1774. se Benjamin Franklin u jednoj londonskoj loži upoznao s vodećim engleskim intelektualcem tog vremena, Thomasom Paineom. Paine je bio jedan od ideoloških nasljednika Francisa Bacona, a baš od njega i potječe ideja za stvaranje federacije američkih kolonija, koju je on već 1774. nazvao – Sjedinjene Američke Države. Potpisivanjem Deklaracije o nezavisnosti 1776., i službeno je ostvaren masonski plan o stvaranju Nove Atlantide, ili kako bi je nazvao “moderni Rosenkreuzer” Aldous Huxley – “Vrlog novog svijeta”…

*Kraj ove priče o Velikoj Britaniji kao “majci Novog svjetskog poretka”, ujedno je i početak jedne još zanimljivije i dinamičnije priče o političkom i duhovnog razvoju njenog američkog djeteta. Možda ću i tu priču, ispričanu opet iz svog posebnog ugla gledanja, jednom ispričati na stranicama ovog bloga ili čak i u obliku neke zanimljive knjižice. Zahvaljujem se svim čitateljima koji su ovu priču pratili bez predrasuda i nepotrebnog ironiziranja, a posebno onima koji su je svojim zanimljivim komentarima proširili i obogatili. Hvala i svim autorima, iz čijih sam knjiga crpio inspiraciju i korisne informacije za sastavljanje ovog sedmodijelnog teksta, a skromno im se odužujem objavom literature koju sam koristio proteklih tjedana:

1. Francis Bacon – “Nova Atlantis”

2. Baal Hasulam – “Uvod u knjigu Zohar”

3. Roland Goetschel – “Kabala”

4. Theophrastus Paracelsus  – “Živa baština”

5. Philippe Walter  – “Kršćanska mitologija”

6. Jolande Jacobi – “Psihologija C.G.Junga”

7. Aldous Huxley – “Vrli novi svijet”

8. Ludwig Hertling – “Povijest Katoličke crkve”

9. Cyril Aydon – “Povijest čovječanstva”

10. Joel Levy – “Tajna povijest”

11. Wolfgang Bauer – “Leksikon simbola”

12. Cornelius Agrippa – “Četvrta knjiga okultne filozofije”

13. Coyote Cardo – “Ezoterijska fizika”

14. John Salza – “Masonstvo bez maske”

15. Ivan Mužić – “Masonstvo u Hrvata”

16. Mladen Lojkić – “Vladari svijeta”

17. Razni autori – “Dvadeset prekretnica britanske povijesti”

18. John O’Farrel – “Krajnje nepristrana povijest Velike Britanije”

I naravno, povijesna enciklopedija te knjiga svih knjiga – Biblija…
 
(blog.vecernji.hr/uredio:nsp)

Predstojeći bioteroristički napad genetski modificiranim virusom gripe prvo bi bio izveden nad populacijom SAD-a, a optužnica Jane Burgermeister obuhvaća dokaze o umiješanosti Baracka Obame u “razvijanju, proizvodnji i nagomilavanju materijala za izradu cjepiva, u svrhu eliminacije ljudske populacije”

Na pragu smo sezone marketinškog poigravanja sa živcima i savješću (našim), zasutih medijskom mantrom: cjepivo ili smrt.

Dužnosnici tvrde da su cjepiva sigurna i učinkovita, ali je istina mnogo kompliciranija, kažu autori knjige “Epidemija cjepivo” – Louise Kuo Habakus i Mary Holland. “Liječnici vam ne žele rećo da je cijepljenje ozbiljna medicinska intervencija koja nosi brojne rizike, uključujući i smrt”, upozoravaju autori, a austrijska novinarka Jane Burgermeister, kao što je već pisano, podnijela je krivičnu prijavu protiv proizvođača cjepiva “Baxter”, kao i niza suučesnika u “bioterorističkom” napadu na stanovništvo Europe.

Osim “Baxtera”, optuženi su i Svjetska zdravstvena organizacija, UN, kao i vlade nekoliko europskih zemalja.

Iako je kompanija priznala “grešku”, nadležni nisu proveli istragu do kraja, a “Baxter” je u međuvremenu ukazano povjerenje da ove sezone nastavi sa razvijanjem cjepiva protiv virusa “A”.

Namjerno izazivanje pandemije

Riječ je o incidentu iz 2009, kada su iz Baxter-ovih proizvodnih pogona u Orthu (biosigurnosna razina 3) izašle 72 kg kontaminiranog sezonskog cjepiva, pomiješanim sa smrtonosnim virusom ptičje gripe, da bi bile isporučene u 16 laboratorija, lociranih u četiri zemlje EU. “Greška” je slučajno otkrivena u jednom češkm laboratoriju, kada su uginule lasice na kojima je cjepivo testirano.

Tehničari su odmah obavijestili nadležne da materijal sadrži dva živa virusa gripe: jedan je uobičajen sezonski, veoma zarazan, ali sa smrtnošću ispod jedan posto, a drugi ima ograničen potencijal za širenje, ali je smrtonosan u 60 posto slučajeva. Ova kombinacija daje iznimno prenosiv virus, i iznimno smrtonosan, a tolika količina opasne tvari mogla je mogla usmrtiti veliki broj stanovnika zemalja kojima je namijenjena.

Burgermeister podsjeća da je svinjska gripa “hibrid, sastavljen od dijela svinjske, ljudske i ptičje gripe” i da je njegov nastanak moguć samo u laboratoriju. Nakon prozivke u parlamentu, austrijski ministar zdravlja Aloiz Stoger izjavio je da se radi o “prekršaju veterinarskih pravila”, što govori o namjernom prikrivanju stvarnih motiva.

To je, prema tvrdnjama Burgermeister-ove, “namjerno izazivanje pandemije, uvođenje izvanrednog stanja i prinudno masovno cjepljenje cjepivom kontaminiranim raznim bolestima”, kao što se desilo u Poljskoj 2008. kada je “Novartis” cjepivo ubilo 21 beskućnika.

Pored tužbe protiv Baxtera i Avir Green Hills Biotechnology (istražni postupak u tijeku), Jane je tužila WHO i Baxter za incident kad je kontejner svinjske gripe eksplodirao u vlaku u Švicarskoj.

U optužnici su dokazi da skupina poduzetnika, povezanih sa internacionalnim bankarskim lobijem, kontrolira WHO, UN i NATO, a predstojeći bioteroristički napad genetski modificiranim virusom gripe prvo bi bio izveden nad stanovništvom SAD-a. Optužnica obuhvaća dokaze o umiješanosti Barack Obame u “razvijanju, proizvodnji i nagomilavanju materijala za izradu cjepiva, u svrhu eliminacije ljudske populacije”.

Jane u tužbi tvrdi da su “optuženi udružili s farmaceutskom kućom, Baxter i Novartis, radi puštanja u opticaj smrtonosnih bioloških agenasa … kako bi stvorili povod za provođenje programa masovnog cjepljenja. Ne postoji mogućnost da u jednoj od najsigurnijih laboratorija u svijetu dođe do slučajnog miješanja tolike količine patogenih organizama sa običnim virusom gripe, i da taj kontingent izađe iz tvornice nezamijećen.”

“ŠIRENJE TEORIJE ZAVJERE”

Austrijski sud na ove argumente reagira tako što je pokušava optužiti za “uznemiravanje javnosti širenjem teorije zavjere”. Ovo za sada nije prošlo, ali su metode preuzete iz razdoblja nacističke Njemačke bile dovoljan signal za upozorenje ovoj hrabroj ženi da donese odluku o napuštanju Austrije.

Ona je u rujnu 2012. objavila članak nekrolog austrijskoj državi, citirajući riječi kancelara Kurta Schusschniga iz 1938. godine: “Neka Bog štiti Austriju”.

Sudeći po reakcijama javnosti, Jane Burgermeister nije uzalud žrtvovala egzistenciju suprotstavivši se jednom od najmoćnijih lobija: u Francuskoj je broj ljudi spremnih da primi sezonsko cjepivo sa 65% posto opao na 39% posto, čemu je pridonijelo i objavljivanje “smrtonosnog pandemičnog scenarija” Fondacije Rockefeller “, izložen na stranici: http://www.rockefellerfoundation.org.

Španjolci su 9. listopada 2012. pokrenuli peticiju protiv uvođenja u praksu cijepljenja HPV cjepivom Gardasil i Cervariks (navodna preventiva protiv raka). Peticijom se, osim moratorija, zahtijeva i angažiranje države na pribavljanju sredstava za kompenzaciju žrtava cijepljenja.

Akcija se vodi od 2009., kada je sakupljeno deset tisuća potpisa, što nije bilo dovoljno da se ovo cjepivo izbaci iz programa. Iako se u međuvremenu povećao broj žrtava među mladim djevojkama, država je namjeravala uvesti obavezu cijepljenja dječaka.

Olimpijske igre u Londonu bile su pozornica iza koje su se odigravale igre u sjeni, s razrađenim scenarijem za izazivanje epidemije radi proglašavanja pandemije i uvođenja obveznog masovnog cijepljenja. Ovaj nacistički scenarij bi osim ogromne zarade – uz pomoć smrtonosnog koktela omogućio i rješenje pitanja “viška populacije”.

Dodatnu logistiku i kredibilitet akterima ovog zločina dali su u svibnju 2012. britanska kraljica Elizabetha i princ Charles, su dodijelili vitešku titulu proizvođaču Pandemriks, kako bi opremljeni ugledom kraljevskog pečata započeli “vitešku borbu” s epidemijom i insceniranim bioterorističkim napadom.

Europljani se na sreću bude, pa su švicarski aktivisti već u srpnju prikupili potrebnih 50.000 potpisa, ne bi li natjerali vladu da se o cjepivima odlučuje putem referenduma.

Crvena lista za neprijatelje

Amerikanci nisu bili u prilici da odlučuju o prisilnom cjepljenju, pa je vlada neometano potpisala tri nova ugovora u svrhu “biološke obrane SAD-a”, među kojima je i proizvodnja pandemičkih cjepiva, što potvrđuje da cjepiva spadaju u kategoriju biološkog oružja.

Mnogi se pitaju da li je preko 800 FEMA kampova, izgrađenih diljem Amerike i snabdjevenih sa milijun plastičnih mrtvačkih kovčega (dovoljno velikih za četiri tijela), namijenjeno za žrtve planirane epidemije?

Vojnici povratnici iz Iraka svakodnevno razmjenjuju iskustva na Internetu, iznoseći detalje o vježbama “čišćenja” i provođenja racija tijekom obuke u SAD-u, uz ispunjavanje testova o psihološkoj spremnosti da, pod određenim okolnostima, pucaju u svoje sunarodnjake, uključujući prijatelje i članove obitelji.

Ran Clifford je objavio tekst pod naslovom “Ameriko! Budi zaista uplašena“, upozoravajući na sličnost vojnog zakona “Martial law” sa zakonima nacističke Njemačke, a FEMA kampove s koncentracijskim logorima: “Crvena lista je za neprijatelje Novog svjetskog poretka.”

Njih je, bez sudskog naloga, dozvoljeno uhititi i proslijediti u kampove radi provođenja egzekucije, a odnosi se na ljude s liderskim sposobnostima ili javno eksponirane. Na plavoj listi su također neprijatelji Novog svjetskog poretka, ali ne moraju biti lideri.

Oni poslije izglasavanja Vojnog Zakona – Martial law, mogu biti provedeni u kamp radi “reprogramiranja”, a preživjeli bi bili korišteni kao besplatna radna snaga. “Clifford tvrdi da su svećenici također instruirani podučavati pastvu poslušnosti, radi lakšeg provođenja Vojnog zakona, uz sprovođenje racija, napada na privatne posjede, cijepljenja i prisilnog raseljavanja.

Istovarišta sa kovčezima su smještena u blizini Američkog centra za kontrolu bolesti, što dodatnopotkrepljuje sumnje Clifford-a.

Federalna vlada je investirala preko 400 milijuna dolara za razvoj cjepiva, uloživši ih u kompanije: “Novartis”, “Lonza”, “Glaxo Smith Kline” i mnoge druge. Još strašnije je saznanje da je bioteks tvrtka “ProdiGene” (čiji su rukovoditelji u zatvoru) kontaminirala hranu “biofarmaceutskim” usjevima koji su imali farmaceutske komponente vezane za AIDS, dijabetes i dijareju …

I sve se to dogodilo “slučajno”!
Jane Burgermeister završava oproštaj od rodne Austrije sljedećim upozorenjem: “Previše ljudi podsjeća na Adolf Hitler-a, iako nisu psihopati kao on; oni žive svoj mali život zaglibljeni u volji za moći privučeni novcem, laskajući sebi da pripadaju superiornom sloju …”

U vrijeme najžešćeg nacističkog terora Claus von Stauffenber je pokušao ubiti Adolfa Hitlera, a na drugoj strani su bile udružene kompanije Rothschild i Rockefeller; scenarij se ponavlja u vidu izazivanja masovnih epidemija preko cjepiva i ratova pokrenutih s izmišljenim povodom. Sve je to moguće zato što previše ljudi odbija preuzeti odgovornost.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(vestinet.rs, youtube.com / uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11265"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Dvorac Gjalski čini se kao logičan izbor mjesta za njihovo ‘čiribiranje’ jer se zna da je i sam Ksaver Šandor Gjalski bio mason. Ovo nije jedini dvorac u koji oni rado zalaze. Svjetska masonska elita često zalazi u engleski dvor gdje ih rado dočekuje kraljica Elizabetha.

Da, hrvatski masoni povremeno se sastaju u ‘Dvorcu Gjalski’. Kad su se prvi put najavili stvarno nisam znala što očekivati. Na osnovu saznanja od prije stvorila sam si neku predodžbu i nadala se kako će nas posjetiti ljudi s viškom novaca koji će se u mantilima poigravati tvoraca novog poretka. Ostala sam u tom uvjerenju sve dok nisu došli u skupim autima sa zatamljenim staklima i tražili da se dvorana koju su unajmili u potpunosti zamrači. Nakon toga, novo iznenađenje.

Inzistirali su da ih se niti hranom, a ni pićem ne uznemirava 24 sata. To me je po prvi put potaknulo da barem malo provirim i uvjerim se što to masoni tako grozničavo skrivaju od očiju javnosti. Mislim, 24 sata bez vode? Ipak sam ostala profesionalna i oduprla se virkanju, pa je tako njihovo druženje ostalo misterij – povjerava nam se bivša djelatnica hotel-restorana ‘Dvorac Gjalski’.

Nama je ipak malo žao što se nije odlučila na malo špijuniranja i zavirila pod tajni veo ove organizacije. Nekako se čini da se masoni u Gjalskom nisu uhvatili ‘zidanja’ jer naša sugovornica tvrdi da su po izlasku djelovali odmorni i svježi, galantno podmirili račun i otišli. Kako bilo da bilo, i dalje će biti onih koji će oko masona kovati teorije urote i zavjere, onih koji će tvrditi da su to izvanzemaljci, da su to sotonini podanici, ali i dokoni bogataši.

Dvorac Gjalski čini se kao logičan izbor mjesta za njihovo ‘čiribiranje’ jer se zna da je i sam Ksaver Šandor Gjalski bio mason. Ovo nije jedini dvorac u koji oni rado zalaze. Svjetska masonska elita često zalazi u engleski dvor gdje ih rado dočekuje kraljica Elizabetha. Tamo je svojevremeno živjela osoba koja ipak nije bila profesionalna kao naša sugovornica, pa je ipak kriomice gledala što se događa. Ugledala je, navodno, skupinu ljudi pred kojima je stajao ogroman, dvometarski gušter. Osoba koja je virila je bila Lady Diana, a gušter sama kraljica. Diana je nakon toga ubrzo, ako je vjerovati štovateljima teorija zavjere i urote, bila ubijena od masonske ruke.

Htjeli mi to priznati ili ne, činjenica je da su se masoni uvukli u sve sfere i afere i da im nagađanja o njihovim djelovanjima idu na ruku. Ima ih u politici, sportu i umjetnosti, a spominje se da su im prsti upleteni i u samu organizaciju Olimpijade. Kao da su, ne svojom krivnjom, postali gospodari svemira a zapravo su možda zaista samo bogati egocentrici koji ubijaju dosadu.
 
izvor: dnevno.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10130"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]