Bill Gates je udvostručio svoj cilj da smanji broj stanovnika na, koristeći varljiv orvelovski dvosmisleni govor u novom videu kako bi odgojio svoje naivne sljedbenike u uvjerenju da “ljudi mogu biti zdraviji, ako se smanji svjetska populacija.”

Nemojte pogriješiti, kada Gates govori o “povećanju zdravih ljudi”, o čemu zapravo on govori je da želi provesti obvezno provođenje svojih eksperimentalnih cjepiva. Ista cjepiva koja su već izazvala masovnu sterilizaciju i smrt na više kontinenata.

Drugi najbogatiji čovjek na planetu je predani globalist i eugeničar koji radi na planu Novog svjetskog poretka – depopulaciji.

Bill Gates i njegova zaklada redovito dolaze pod velike kritike javnosti zbog svog cilja depopulacije, a sada isti čovjek koji je priznao u TED govoru da je njegov cilj eliminirati milijardu ljudi sa lica zemlje, je sada “preuzeo” Facebook na kojem održava predavanja o tome zašto je iskorjenjavanje ljudi zapravo dio naših vlastitih interesa.

Ironija brige Bill Gatesa za ljudsku rasu gotovo je smiješna. Indiji, međutim, to možda nije smiješno.

Prošle godine, Indijska nacionalna tehnička savjetodavna skupina za imunizaciju najavila je da će izbaciti Zakladu Gates iz zemlje nakon što se otkrila da cjepiva koje je podupirao Gates i koja “čine ljude zdravijima” zapravo čine nepopravljivu štetu mladim djevojkama – i da su “kampanje” Zaklade Gates zapravo bile “pokusni testovi tih cjepiva”.

Glavni istražitelji su otkrili da su ova ispitivanja cjepiva u Indiji dovela do ozlijede tisuća ljudi i smrti mladih žena.

“Filantrop” također financira tajne programe sterilizacije i kaže da trebamo formirati smrtonosne popise (panele) kako bismo razlikovali one koji su dostojni života i one koji “nemaju nikakve koristi” u društvu. Ova hladna, iskrivljena psihopatska “logika” je zastrašujuća i podsjeća na najgore ekscese najgorih režima 20. stoljeća.

Sada počinjemo uviđati strašne rezultate Gatesova programa raseljavanja diljem svijeta.

Kenija ne nalazi ovu lažnu zabrinutost Bill Gatesa za ljudsku rasu zanimljivom. U rujnu 2017. godine izviještaj je pokazao da je barem 500.000 mladih kenskih djevojaka i žena postalo sterilno, nakon cijepljenja protiv tetanusa kojim je upravljala vlada, i bila podržana od strane međunarodnih organizacija u stražnjem džepu Bill Gatesa.

“Danas možemo potvrditi da je Katolička crkva bila u pravu. Stotine tisuća naših djevojaka i žena u dobi između 14 i 49 godina, u najbrže rastućoj populaciji u zemlji, neće imati djecu zbog sterilizacije koju je država provela pod pokroviteljstvom kroz cijepljenje protiv tetanusa” – rekao je kenijski oporbeni čelnik Raila Odinga.

Gates, koji ima 23 milijuna dolara dionica Monsanta, odgovoran je za rasprostranjene programe cijepljenja koji su povezani s pojavom bolesti u Južnoj Americi i epidemijom Ebole u zapadnoj Africi.

GMO i cijepljenje su povezani sa ljudskom bolesti i smrću, iako Farmaceutske kompanije i Agrokemijske kompanije i dalje negiraju neporecive korelacije.

Zaitajmo se: Ako je Gates usredotočen na njegov cilj smanjenja broja ljudi na našem planetu, zašto bi onda financirao programe cijepljenja kako bi spasio živote?

Ništa od ovoga nema smisla, osim ako cijepljenje nije namijenjeno za spašavanje života.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Liječnici u Keniji su optužili UNICEF, Svjetsku zdravstvenu organizaciju i Fondaciju Bill i Melinde Gates da potajno pokušava sterilizirati milijune žena u Africi putem programa cjepiva protiv tetanusa

Prema LifeSiteNews, a Udruženje Kenijskih katoličkih doktora je iznijelo u javnost da su doktori otkrili dokaze o programu masovne sterilizacije pod pokroviteljstvom kenijske vlade koju financira Bill Gates.

Prema portalu Healthimpactnews.com kenijska vlada negira da postoji išta krivo sa cjepivom, i kaže da je savršeno sigurno.

Udruženje Kenijskih katoličkih doktora, međutim, dokazuje suprotno, nakon što je poslalo šest različitih uzoraka cjepiva protiv tetanusa iz različitih lokacija diljem Kenije na testiranje u neovisni laboratorij u Južnoj Africi.

Rezultati su potvrdili njihove najgore strahove: svih šest uzoraka je bilo pozitivno na HCH antigen. HCG Antigen se koristi u cjepivima protiv plodnosti, ali je sada pronađeno u cjepivo protiv tetanusa ciljaju na mlade djevojke i žene u fertilnoj dobi.

Dr. Ngare, glasnogovornik Udruženja Kenijskih katoličkih doktora, navodi u biltenu objavljenom 4. studenog:

“Naši najgori strahovi su se pokazali istinitima; da ova kampanja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ne radi na iskorjenjivanju neonatalnog tetanusa, već je dobro koordinirana kontrola masovne nasilne sterilizacije stanovništva pomoću dokazano štetnog cjepiva. Ovaj dokaz je predstavljen Ministarstvu zdravstva prije trećeg kruga imunizacije, ali je zanemaren.”

Dr. Ngare je naglasio za LifeSiteNews nekoliko stvari u kojima je upozorio liječnike u medicinskom sustavu od 54 bolnica, 83 domova zdravlja i 17 liječničkih i medicinskih škola na mogućnost kampanje sterilizacije u cjepivu protiv tetanusa.

UNICEF: Povijest iskorištavanja katastroffalnog masovnog cijepljenja

Treba napomenuti da UNICEF i WHO distribuiraju ova cjepiva – besplatno, i da postoje financijski poticaji za kenijsku Vladu ako sudjeluje u tim programima.

Kad sredstava iz UN-a nisu dovoljna za kupnju godišnje doznake cjepiva, organizaciju je započela financirati i Zaklada Bill i Melinda Gates (GAVI), koja osigurava dodatna sredstva za mnoge od tih programa cijepljenja u siromašnim zemljama.

Također, nije bilo pojave tetanusa u Keniji, samo se percipira “prijetnja” od tetanusa zbog lokalnih poplava.

Ove lokalne meteorološke katastrofe su čest razlog zašto UNICEF ide u siromašne zemlje sa besplatnim cjepivima da bi započeo početak programa masovnog cijepljenja.

Health Impact News je prošle godine objavio da je UNICEF započeo sličan program masovnog cijepljenja sa 500.000 doza živog oralnog polio cjepiva na Filipinima nakon devastacije super tajfuna Tacolban.

Unatoč činjenici da nije bilo prijavljenih slučajeva dječje paralize na Filipinima od 1993. godine, ljudi su morali primati cjepivo protiv dječje paralize, kao prevenciju.

Vrlo slično masovno cijepljenje s oralnim polio cjepivom se dogodio između sirijskih izbjeglica 2013. godine, kada je 1,7 milijuna doza cjepiva kupljeno od strane UNICEF-a, unatoč činjenici da u Siriji nije bilo slučajeva dječje paralize od 1999.

Nakon programa masovnog cijepljenja, slučajevi dječje paralize su se počeli ponovo pojavljivati u Siriji.

Čini se prilično očito da UNICEF i WHO koristi ove lokalne katastrofe da bi proveo masovno cijepljenje ljudi, uglavnom djece i mladih žena.

Masivna propaganda je također potrebna da se uvjeri lokalno stanovništvo da im je potrebno to cjepivo.

Dolje se nalazi video UNICEF-a koji opisuje kako se provodi cijepljenje protiv tetanusa u Keniji. Video govori o tome kako oni koriste nastavnike i lokalne liječnike da provode edukaciji, iako su cjepiva proizvedena od strane zapadnih zemalja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Katolička redovnica je uhićena prije neki dan zbog opstrukcije kampanje cijepljenja protiv ospica i rubeole u Nakura županiji u Keniji

Ministarstvo zdravstva je najavio da je kampanja koju je pokrenula kenijska vlade bila usmjerena prema 19 milijuna djece u dobi između 9 mjeseci i 14 godina.

Sestra Cecilija Kamau, ravnateljica katoličke misije pod pokroviteljstvom St Anthony akademije uhićena je nakon što ometala “imunizaciju” više od 700 učenika.

Zdravstveni djelatnik Nakuru županijae Samuel King’ori i patrola policije upali su na mjesto gdje se provodilo cijepljenje i uhitili sestru Kamau. Oni temelje njihovo uhićenje na “pritužbama” veznim za blokadu koju je časna provela protiv programa cijepljenja protiv ospica.

Zdravstveni zvaničnik je rekao da želi da se stopa cijepljenja poveća sa 91% na 100%. Čini se da koriste bilo koji način koji je potreban, uključujući i zatvaranje nevine redovnice.

Katolička crkva je osudila uhićenje sestre Cecilia Kamau.

Biskup Nakuru Katoliče biskupije Maurice Muhatia nazvao je uhićenje “nesretnim činom”.

“Mi katolici smo Kenijci, a prema Ustavu, imamo pravo na slobodu izbora i govora”, rekao je biskup Muhatia.

“Ja osuđujem ono što medicinsko osoblje radi … kako oni mogu zaključati djecu u sobu i ubrizgati im cjepivo kao da su životinje?”, rekao je biskup.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Afrika je kontinent s golemim prirodnim resursima, kontinent koji je u prošlosti mnogo propatio zbog akcija bijelih doseljenika koji su prekrajali regiju prema svojim interesima, ne uzimajući u obzir tradiciju i lokalne društvene odnose

To je kontinent na kojem su mnoge zemlje osim siromaštva, gladi i prirodnih katastrofa, trpjele krvave ratove i unutarnje sukobe, koji u mnogim slučajevima traju još i danas, dok su drugi ostavili duboke rane ili uzrokovali teške posljedice za društvo.

Crni kontinent sa svojim nepresušnim prirodnim bogatstvima tradicionalno privlače najmoćnije nacije, osobito zapadne zemlje, koje su utjecaj u toj regiji vidjele i kao ključnu komponentu u borbi za utjecaj u cijelom svijetu.

Osim Francuske i njenog vječnog sna o kolonijalnom carstvu “Françafrique”, jedna od ključnih zemalja su Sjedinjene Američke Države, koje su nakon raspada Sovjetskog Saveza znatno ojačale napore u jačanju svoje prisutnosti u Africi. Prvo su krenule sa Sudanom i Etiopijom, zemljama koje su u prošlosti aktivno surađivala sa SSSR-om, a kasnije je Washington svoje aktivnosti proširio na mnoge druge zemlje, ponekad izazivajući više štetnih “nuspojava” od suše ili gladi.

Katastrofa u Libiji

Jedan od najindikativnijih slučajeva širenja američkog i utjecaja NATO saveznika u Africi je Libija, zemlja koja je još uvijek trpi posljedice američke “podrške demokraciji”.

Washington “će uvijek biti uz libijski narod”, uvjereno je izjavio američki predsjednik Barack Obama 2011. godine, na početku vojne kampanje NATO saveza protiv te arapske države.

“SAD, zajedno s međunarodnom zajednicom, podržavaju libijski narod. Vi ste pobijedili u svojoj revoluciji”, oduševljeno je rekao američki predsjednik nekoliko mjeseci kasnije, 20. listopada, kada je dobio vijest o likvidaciji pukovnika Muammara Gaddafija, te pozdravio demokratske promjene koje u budućnosti čekaju zemlju.

Zapadne zemlje su se odlučile oglušiti na mnoga svjedočanstva i javnosti su prikazivale lažnu sliku o Libiji. Čak su i brojni stručnjaci upozoravali da je klađenje na libijsku “oporbu” bila pogreška.

Umirovljeni američki diplomat George Kenney je u ožujku 2011. upozorio da će inozemna vojna intervencija u Libiji dovesti do produženog sukoba i posljedičnog porasta terorizma.

“Aktivnost NATO-a u Libiji će uzrokovati daljnja previranja u svijetu. Po mom mišljenju, dogodit će se ista stvar kao u Iraku i Afganistanu”, rekao je George Kenney.

“Libijska oporba nakon svrgavanja neprijatelja neće biti u stanju stvoriti stabilnu novu vladu, a pobunjenici će se suočiti zbog unutarnjih proturječja”, usred libijskog sukoba je rekao tada još ruski veleposlanik pri NATO-u, Dmitrij Rogozin.

“NATO intervencije, političke i vojne, i Arapsko proljeće bi mogli rezultirati u vrelim Arapskim ljetom, sa svim posljedicama koje će ono imati i na druge države u regiji”, ponovio je Rogozin krajem 2011. godine.

“SAD i saveznici promiču građanske ratove u stranim zemljama iz jednostavnog razloga što su obdareni potpunom neznanjem. Pokušavaju promijeniti režime od kojih većinu uopće ne razumiju”, rekao je u srpnju 2011. istraživački novinar Adrian Salbuchi.

11. rujna 2012. je Washington prvi put na vlastitoj koži doživio kako izgleda “nova libijska demokracija”. U napadu na američko veleposlanstvo u Bengaziju su ubijena četiri Amerikanaca, među kojima i veleposlanik Christopher Stevens. Zbog visokog rizika od terorističkih napada su u kolovozu 2013. SAD bile prisiljene privremeno zatvoriti 19 veleposlanstva na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi. U svibnju 2014. godine je Washington naredio raspoređivanje ratnih brodova uz libijske obale.

Danas je ta arapska zemlja utonula u kaos. U Libiji postoje dvije “de facto” vlade, jedna izabrana na legitimnim izborima, koja se nalazi na istoku zemlje, te vlada islamističkih ekstremista čiji je Kongres u Tripoliju.

U travnju prošle godine je tijekom sastanka u Moskvi s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovom libijski premijer Abdullah Al-Tani optužio Zapad i prozvao ga odgovornim za kaos u zemlji nakon pada režima Muammara Gaddafija, te pozvao Rusiju da pomogne Libiji u ponovnom uspostavljanju državnih institucija. Ruski ministar vanjskih poslova je tada naglasio da Moskva sudjeluje u međunarodnim naporima koliko god je moguće, samo da se stabilizira stanje u toj sjevernoafričkoj zemlji, te istaknuo potrebu pronalaska što bržeg rješenja za ponovno ujedinjenje države.

Mali – Kolateralna žrtva akcije u Libiji

Kao što se očekivalo, rat u Libiji je uz potporu NATO saveza otvorio ‘Pandorinu kutiju’ nestabilnosti u zemljama Sahela. Tisuće boraca iz Mauritanije, Malija, Nigera i drugih zemalja, koji su se borile kao plaćenici u vojsci bivšeg libijskog vođe Muammara Gaddafija, vratili su se u zemlje porijekla naoružani do zuba.

Jedna od prvih afričkih zemalja koja je osjetila posljedice rata u Libiji je bila Mali.

Kroz svojoj kratku postkolonijalnu povijest ta je zemlja konstantno bila pod prijetnjom pobune sjevernih plemena, posebno Tuarega, koji su težili stvoriti nezavisnu državu čiji će teritorij uključivati ​​sjeverni Malija, južni dio Alžira, istočne provincije Mauritanije i sjeverni Niger.

22. ožujka 2012. je državnim udarom u Maliju svrgnut predsjednik Amadou Toumani Touré, a 6. travnja Tuareg pobunjenici iz Nacionalnog pokreta za oslobođenje AZAWAD (MNLA) proglasili su uspostavu Islamske države AZAWAD na području od 850 000 četvornih kilometara.

Prema optužbama od strane vlasti u Maliju, Tuarezi, koji su bili dio elitne divizije Gaddafija, stigli su automatskim puškama, bacačima granata i strojnicama, oružje koje su dobili od bivše libijske vlade. Također su imali i veću količinu modernog francuskog oružja, isporučenog tijekom rata libijskim pobunjenicima.

“Gaddafi je znao kontrolirati aktivnost Tuarega u Sahelu, ali su oni sada krenuli vlastitim ‘putem’. To su vrlo dobro pripremljeni i naoružani ljudi, koje su iskusili zapovjedništvo i borba protiv njih je izuzetno teška zadaća”, rekao je Jevgenij Satanovski, predsjednik ruskog Instituta za Bliski istok.

Rat u Libiji je bivšim plaćenicima Gaddafija donio ne samo novac i oružje, nego i pola godine od borbenog iskustva.

Osim toga, prema pisanju lista The New York Times , SAD su u regiji četiri godine provodile velike anti-terorističke programe i uložile između 520 i 600 milijuna dolara za obuku postrojbi u Maliju. Vojnike su učili da patroliraju granice i neutraliziraju zasjede, kao i druge metode borbe protiv terorizma. Međutim, iako obučene za borbu protiv terorista, te su vojne jedinice napustile zemlju i zaputile se u redove islamističkih ekstremista.

Krajem 2012. godine je došlo do eskalacije nasilja na sjeveru Malija, koji je bio okupiran od strane separatističkih skupina, a rezolucijom UN-a je odobreno slanje strane vojne misije da toj afričkoj zemlji da vrati mir. Francuski vojnici bili prvi koji su u Mali stigli u siječnju 2013.

Unatoč izjavama predsjednika Françoisa Hollandea, francuska vojska se nije borila u Maliju više od mjesec dana, a vojna intervencija u afričkoj zemlji je produžena do 13. srpnja 2014., a zatim se sve okončalo operacijom Barkhane u kojoj su se protiv islamista borile vojske Francuske, Malija, Nigera, Burkine Faso, Mauritanije i Čada, uz veliku podršku Sjedinjenih Država.

Prema nekim stručnjacima, tada se ponovno probudilo suparništvo između Francuske i SAD-a u upravljanju post-kolonijalnom Afrikom.

Kriza se nastavlja u Sudanu

Godine 1983. je građanski rat podijelio Sudan na dva dijela. Sukob poznat kao ‘Drugi sudanski građanski rat’ je postao poznat kao jedna od najnasilnijih epizoda dvadesetog stoljeća i trajao je sve do 2005. godine, kada je potpisan mirovni sporazum.

U prvoj fazi sukoba, SAD su podržavale muslimansku vladu u Khartoumu koja je u područjima pod svojim nadzorom nametnula krutu interpretaciju šerijata, no američka prisutnost je samo intenzivirala borbe. 1989. godine je u muslimanskom sjevernom Sudanu izvršen vojni udar koji je doveo do uspona na vlast još radikalnijim islamista i tada se Washington odlučio podržati južne pobunjenike.

“Otkriće polja nafte u Sudanu 1990. godine od strane američke kompanije Chevron je samo dodalo ulje na vatru”, piše Aleksandar Šarkovski, analitičar portala NVO, koji ističe najnasilnije karaktere ratova u područjima bogatima naftom.

Borbe postaju sve složenije zbog prisutnosti američkih magnata, a 1994. SAD prisiljavaju sukobljene strane da potpišu dogovor o novom državnom uređenju. Međutim, čelnici muslimanskog sjevera se ne slažu i američke tajne službe orkestriraju nerede, koji su imali potporu Zapada.

2005. godine je potpisan mirovni sporazum i započeo proces tranzicije koji je kulminirao proglašenjem neovisnosti Južnog Sudana. Međutim, dugo očekivani mir nije došao ni u jednu od dvije nove države.

Aleksandar Šarkovski ističe “kako Washington pruža potporu, uključujući i vojnu, i jednoj i drugoj državi, koje se, unatoč svojim bogatim resursima, oslanjaju na američku pomoć, dok istovremeno obje zemlje trpe siromaštvo i korupciju i snose posljedice svojih odluka”.

Etiopija pod stalnim pritiskom “saveznika”

Etiopija, koja graniči sa Sudanom, također je prošla teška razdoblja u svojoj povijesti koja je također obilježena utjecajem Sjedinjenih Država.

Godine 1993. je zemlja je bila podijeljena na Etiopiju i Eritreju. Godine 1996. su pod pritiskom Washingtona, te dvije godine od početka rata jedne zemlje protiv druge, kopnene snage Eritreje i Etiopije sudjeluju u građanskom ratu u Sudanu, podržane od strane američkog ratnog zrakoplovstva.

Nakon 11. rujna 2001. američki obavještajne službe u Etiopiji stvaraju kamp u kojem provode obuku oporbenih boraca Somalije. U Etiopiji su i američke zračne luke odakle se pokreću tradicionalni napadi bespilotnim letjelicama protiv u Somaliji i Jemenu.

Od 2011. godine SAD imaju bazu vojnih bespilotnih letjelica u Arba Minchu u južnoj Etiopiji.

Godine 2006., također pod pritiskom Washingtona, Etiopija šalje trupe u Somaliju, gdje us prisutne i danas.

Intervencija u Somaliji

U ranim 90-im Somalija je poprište kaotičnog građanskog rata i humanitarne katastrofe.

U sklopu operacije Ujednjenih naroda “Restore Hope”, 1992. godine američki predsjednik George Bush u tu zemlju šalje 28 000 vojnika. Misija se proširila na Bushevog nasljednika, Billa Clintona, koji se morao pozabaviti gospodarima rata odgovornima za nerede i kaos u zemlji.

U listopadu 1993. godine somalijski gerilci postavljaju zasjedu američkim snagama za brzo djelovanje, a rezultat bitke je obaranje dva američka borbena helikoptera UH-60 Black Hawk. 18 vojnika je poginulo, a više od 70 ih je ranjeno i Bill Clinton tada najavljuje povlačenje američkih snaga.

Od 2000. godine u Somaliji jača islamistička radikalna skupina “Zajednica islamskih sudova” (Islamic Courts Union), koja prima potporu iz Saudijske Arabije i drugih monarhija Perzijskog zaljeva.

Suočeni s novom prijetnjom, predstavnici američke obavještajne zajednice uvjeravaju i financiraju gospodare rata u Somaliji i potiču ih na stvaranje saveza protiv islamista, Saveza za obnovu mira i borbu protiv terorizma (ARCPT). Kampanja naišla i na oštre kritike nekih američkih dužnosnika koji su tvrdili da će se tako potkopati svi napore u borbi protiv terorizma u Somaliji.

Savez kojeg su stvorile SAD ne samo da je unio duboke podjele, nego se pokazao potpuno neučinkovit. U srpnju 2006. snage “Zajednice islamskih sudova” zauzimaju Mogadiš, glavni grad Somalije, a u prosincu iste godine su pod kontrolom držale cijelu zemlju.

21. prosinca 2006. i službeno počinje rat između Somalije pod kontrolom ICU i Etiopije koja podupire snage prijelazne vlade Somalije i vlade autonomnih regija Puntland i Galmudug.

Sjedinjene Države se u siječnju 2007., uz podršku tadašnjeg predsjednika Somalije, Abdullahija Yusufa Ahmeda, izravno uključuju u rat i pokreću zračne napade protiv navodnih vođa Al Qaede u toj zemlji i islamista iz ICU-a.

U kolovozu 2008. godine radikalna skupina Al Shabaab se odvaja od “Zajednice islamskih sudova” i vodi rat protiv koalicije koju je stvorio Washington koji traje do danas.

Al Shabaab surađuje s terorističkim organizacijama poput Al Qaede i pokušava svrgnuti prozapadnu vladu u Mogadišu, te nametnuti svoju strogu verziju islamskog zakona, dok tranzicijska vlada, unatoč podršci Etiopije, još uvijek nije uspjela uspostaviti nacionalno jedinstvo.

Početkom 2014. godine su SAD angažirale nekoliko desetina redovnih postrojbi u toj zemlji, a američki vojnici provode obuku i daju savjete domaćim borcima.

Međutim, u srpnju 2014. godine se otkrilo da Washington kao strogu tajnu čuva svoju vojnu nazočnost u Somaliji u posljednjih sedam godina. Naime, tamo se neprestano rotira odred od 120 vojnika, koji uključuje i pripadnike specijalnih snaga i još uvijek je u Somaliji.

Rezultat “kontinuiranih intervencija” je da su vlade zemalja Roga Afrike –Sudana, Južnog Sudana, Somalije i Etiopije – sada potpuno ovisne o američkoj pomoći.

Postrojbe u drugim afričkim zemljama

The Washington Post 2014. objavljuje kartu koja otkriva koliko je iznenađujuća američka vojna prisutnost u subsaharskim zemljama i koliko je američka vojska uključena u ratne operacije u tom dijelu Afrike.

Kao što navodi američki dnevni list, sve bi se moglo opisati kao “rastući rat u sjeni borbe protiv Al-Qaede i drugih militantnih skupina”.

Osim već spomenutih slučajeva, karta uključuje sljedeće zemlje:

Burkina Faso

Od 2007. SAD imaju bazu u glavnom gradu, Ouagadougou, koja djeluje kao središte američke obavještajne mreže u cijsloj regiji. Špijunski zrakoplovi polijeću iz te zemlje i nadziru Mali, Mauritaniju i Saharu u potrazi za borcima Al Qaede islamskog Magreba (AQIM).

Republika Kongo

Američki vojnici ovoj zemlji pomažu u potrazi za članovima ugandske gerile iz “Vojske Gospodnjeg otpora” (Lord’s Resistance Army), koju vodi Joseph Kony.

Centralnoafrička Republika

U travnja 2013. SAD imaju oko 40 vojnika u toj državi, kojoj također pomažu u potrazi za Konyevom “Vojskom Gospodnjeg otpora”.

Čad

U svibnju 2014. godine je Washington najavio da će poslati 80 vojnika u tu zemlju i surađivati u potrazi za nigerijskim djevojkama koje je otela islamistička teroristička skupina Boko Haram.

Džibuti

Američka vojska tamo ima veliku bazu poznatu kao ‘Camp Lemonnier’. U zračnoj luci Džibuti-Ambouli se nalazi oko 4 000 vojnika, mnoštvo zrakoplova i bespilotnih letjelica.

Kenija

Od studenog 2013. u objektu “Camp Simba”, u blizini granice sa Somalijom, američka vojska ima oko 60 vojnika.

Niger

2013. američko ratno zrakoplovstvo uspostavlja bazu za bespilotne letjelice u glavnom gradu, Niameyu. Bijela kuća tvrdi da je u bazi oko 100 vojnika u misiji “prikupljanja obavještajnih podataka”.

Nigerija

U svibnju 2014. je mala skupina američkih vojnika i civilnih savjetnika raspoređena u Nigeriji, a pridružila se potrazi za djevojkama koje su oteli teroristi Boko Harama. Ovoj se postrojbi pridružilo oko 70 vojnika koji su već bili u Nigeriji, od kojih je 50 pripadnika redovitog osiguranja američkog veleposlanstva, te 20 marinaca koji su provodili vježbe.

SAD ima bazu u gradu Entebbe, iz koje polijeću nadzorni zrakoplova PC-12 u potrazi za “Vojskom Gospodnjeg otpora”. Ukupan broj američkih vojnika u Ugandi je oko 300, a službeno u zemlji “pružaju informacije, savjete i pomoć” snagama Afričke unije u potrazi za Konyem.

Američki ciljevi u Africi

Afrika je za SAD u zona od vitalnog interesa. 2008. se stvoreno Posebno zapovjedništvo američkih oružanih snaga za Afriku (AFRICOM), što jasno govori o strateškoj važnosti Afrike, od pomorskih puteva, Sueskog kanala i Roga Afrike, do pristupa prirodnim resursima.

Prema mnogim stručnjacima, SAD naporno rade da zadrže svoj utjecaj u Africi, jer znaju da će, ako što prije ne poduzmu hitne mjere, bit će ‘protjerani’ s afričkog teritorija.

Osim toga, neki analitičari ističu da je utjecaj na afričkom kontinentu “posljednje utočište Baracka Obame da na bilo koji način spasi svoj ugled koji je ozbiljno narušen neuspjesima njegove vanjske politike”.

“Američka vanjska politika pod Obamom je od strane mnogih stručnjaka osjenjena kao neuspješna, tako da Obama mora pokazati barem neki napredak u tom području”, rekao je politički analitičar Peter Akopov nakon summita američkog predsjednika i 47 afričkih šefova država u kolovozu 2014. godine.

Konačno, summit su mnogi vidjeli kao posljednji pokušaj da ujedinjenja SAD-a i Afrike u suprotstavljaju napredovanja konkurenata, posebice Kine, na takozvanom “crnom kontinentu”.

Američki rivali u Africi

Glavni protivnik zapadnih zemalja, posebice SAD-a, u borbi za utjecaj u Africi je Kina, čija je kampanja na kontinentu započela prije četvrt stoljeća. Iako su Kinezi počeli graditi odnose s afričkim zemljama u šezdesetim godinama, prije početka devedesetih nisu imali sredstava da značajno povećaju svoj utjecaj u Africi.

Afrički prirodni resursi su od vitalnog značaja za brzi rast azijskog diva, a posljednjih godina je Pekingu napravio značajan napredak zahvaljujući svojoj ekspanziji diljem kontinenta. Od 2000. godine Kina organizira slične sastanke na vrhu kao i SAD, a obujam trgovine između Kine i Afrike se u 2014. udvostručio, dok je onaj između SAD-a i Afrike ostao na istoj razini.

Općenito je Zapad u Africi još utjecajniji od Kine. Na primjer, Francuska kontrolira gotovo cijeli financijski sustav zapadnoafričkih država, ali Kineski uspon ozbiljno zabrinjava predstavnike zapadnih zemalja.

Rusija se vraća u Afriku

SSSR je pak uložio puno novaca i truda na kontinentu i bio je čvrsto uporište afričkih zemalja u procesu dekolonizacije. Od 1960. do 1990. godine je Sovjetski Savez takoreći bio najvažnija sila na kontinentu, a zemlje oslobođene od kolonijalizma su od Moskve tražile pomoć kako bi postale istinski neovisne.

SSSR je odgovorio na njihov zahtjev i dao im kredite, opreme i gradio infrastrukturu. Ideološko razumijevanje je također važno, jer su se mnoge zemlje odlučile za onoga koji im je dao priliku da se oslobode diktate Zapada i tako krenule socijalističkim putem.

Iako je nakon kolapsa Sovjetskog Saveza Rusija gotovo u potpunosti napustila Afriku, već ranih 2000-ih počinje postupni povratak na kontinent. Trenutno vodeće ruske rudarske tvrtke rade u Angoli, Gvineji, Namibiji, Nigeriji i Južnoj Africi. Sveukupno, Ruska je pozicija najjača u Južnoafričkoj Republici

Spirala povijesti

” Naravno da su temelje mnogih aktualnih problema Afrike stvorili kolonizatori. Europljani su preuredili kontinent na svoj način, bez obzira na lokalne tradicije, društvene odnose i kulturna obilježja afričkih zemalja, a zatim podmetnule bombu koja je sada aktivirana” , piše Aleksandar Šarkovski, analitičar portala NVO.

“Danas, zapadne zemlje, prije svega, SAD i multinacionalne korporacije koje iskorištavaju Afriku i njezine resurse, koriste prednosti od krize koju su sami. Oslabljene nacionalne vlade, jedna za drugom, došle su u situaciju da ovise o Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima. Sadašnja politika Zapada prema Africi podsjeća na Britansko Carstvo i temelji se na načelu “podijeli pa vladaj”, što je samo još jedna od analogija Amerike s politikom Rimskog Carstva i strategijom “divide et impera”. Svi znamo što se dogodilo Vječnom Rimu i Londonu. I ne zaboravite da se povijest ponavlja”, kaže stručnjak.

Zemlje subsaharske Afrike u kojima su trenutno prisutne američke oružane snage (Foto / Ivan Serbinov)

 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Rasno baziranim cjepivom protiv tetanusa u kojem se nalazi kemilalija kojom se provodi sterilnost, su se cjepile milijuni djevojaka u Keniji, a pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a u Keniji. Ovo je najvećim mirnodopski genocid koji je ikada proveo UNICEF

Kenijski katolički biskup optužio je Svjetsku zdravstvenu organizaciju i UNICEF za sterilizaciju milijune djevojaka i žena pod krinkom inokulacije anti-tetanus programa pod pokroviteljstvom kenijske vlade.

Prema priopćenju objavljenim u utorak, 04. studenog, od strane Udruge Kenijskih katoličkih liječnika, organizacija je u cjepivima pronašla antigen koji uzrokuje sterilizaciju i pobačaje.

To je cjepivo od strane Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a primilo čak 2,3 milijuna mladih djevojaka i žena. Svećenici diljem Kenije sada savjetuju da se prestane s primanjem zaraženog cjepiva.

Udruga katoličkih liječnika u Keniji optužuje dvije organizacije pri Ujedinjenim narodima za sterilizaciju milijuna djevojaka i žena pod krinkom programa cijepljenja protiv tetanusa, prenosi LifeSiteNews.

Prema izjavi Udruge katoličkih liječnika u Keniji, u šest zasebnih uzoraka cjepiva, uzetih s različitih mjesta, pronađeni su antigeni koji uzrokuju pobačaj. Cijepljenje protiv tetanusa za 2,3 milijuna djevojaka i žena pokrenula je Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF.

Kemikalija uzrokuje reakciju kroz koje žensko tijelo uništi vlastiti fetus uz pomoć antitijela

HCG je kemikalija razvijena od strane Svjetske zdravstvene organizacije u svrhu sterilizacije kod ljudi. Kada se ubrizgava u tijelo mlade žene, cjepivo uništava trudnoću kao vlastiti odgovor antitijela na HCG, što rezultira spontanim pobačajem. Njegova djelotvornost traje godinama, uzrokuje pobačaje u žena do tri godine nakon injekcije.

Dr. Ngare oobjašnjava “… ova kampanja SZO (svjetska zdravstvena organizacija) nije u svezi iskorjenjivanja neonatalnog tetanusa, već dobro koordinirana masovna kontrola stanovništva kroz praksu masovne sterilizacije koristeći cjepivo koje je dokazano da regulira plodnost”.

Kenijska Vlada, naravno, inzistira da je cijepljenje savršeno sigurno. Dr. Tabu iz kenijskog ministarstva zdravstva rekao je za medije da zato što neke mlade žene još uvijek imaju bebe, cjepiva, dakle, ne može sadržavati bilo kakvo sredstvo za sterilizaciju. Međutim, ova tvrdnja podupire činjenicu da HCG ne radi u 100% slučajeva. Cjepivo sterilizira većinu onih kojima se ubrizgava, no ne sve cijepljenje.

Što je još važnije, Kenijska Katolička crkva je organizacija koja je orijentirana pro-cjepljenja. “Koje razloge katolički liječnici imaju za laganje?”, zapitao se dr Ngare iskazanom članku LifeSiteNews. “Katolička crkva ovdje u Keniji pruža zdravstvenu zaštitu i cijepljenje 100 godina duže nego što Kenija postoji kao država.”

Drugim riječima, ista grupa koja razotkriva sterilizaciju kroz cjepivo protiv tetanusa je u stvari grupa koja je zapravo za cijepljenje. Ipak, čak i sada shvćaju stravičnu istinu: cjepiva su savršeni smijer vlade kroz koje se zločesto može umetnuti tajna kemijska ili virusna sredstva koja se nikada ne otkrivaju javnosti.

Glasnogovornik Udruge katoličkih liječnika izjavio je:

Ovo dokazuje naše najgore strahove; da se ovaj pothvat Svjetske zdravstvene organizacije ne tiče iskorjenjivanja neonatalnog tetanusa, već da je dobro koordinirana masovna sterilizacija koristeći dokazano cjepivo regulacije plodnosti.

Liječnici ističu kako su od početka inicijativu pratile neobična odstupanja od redovite prakse: katoličke medicinske ustanove nisu bile uključene, ciljane su samo mlade djevojke i žene u plodnoj dobi, cjepivo umjesto redovitih zdravstvenih djelatnika, podjeljuje samo odabrani broj vladinih službenika u pratnji policije, umjesto redovite tri injekcije, sada ih se daje pet. Jedini put kada je cjepivo tetanusa dano u pet doza bilo je kada je korišteno kao nositelj za cjepivo kontrole plodnosti – ističu liječnici.

Na primjedbu kako su neke žene koje su cijepljene prošle godine i ranije ove godine trudne, iz Udruge katoličkih liječnika odgovaraju: Takva populacijska kontrola pod krinkom cijepljenja provedena je u Meksiku 1993. te u Nikaragvi i na Filipinima 1994. godine. Uzrokovalo je spontane pobačaje tek tri godine kasnije. Zbog toga su – ističu liječnici – izvještaji o ženama koje su u Keniji nedavno cijepljene i zatrudnjele, beznačajni.

Istu vrstu populacijske kontrole je Svjetska zdravstvena organizacija pokušala provesti u Keniji tijekom 1990-ih, međutim liječnici su pravovremeno obavijestili vladu te je program bio zaustavljen.

Ove godine, kažu iz Udruge katoličkih liječnika, makar su vladu upozorili, cijepljenja nisu spriječena. Zabrinutost zbog pronalaska antigena koji uzrokuju pobačaje izrazili su ranije i Kenijski biskupi te pozvali vladu na transparentnost oko čitavog neuobičajenog načina provođenja akcije cijepljenja.

Naprotiv, Vlada Kenije kaže kako je cjepivo sigurno.

“Preporučio bi vlastitoj kćerki da se cjepi s tim cjepivom”, rekao je za BBC Ministar zdravlja Kenije

I dok se Vlada i nevladine organizacije svađaju oko štetnosti cjepiva, mlade djevojke se i dalje cijepe, a njihovi fetusi umiru!

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(hu-benedikt, youtube.com/uredio: nsp)

Nekoliko posljednjih godina, a pogotovo zadnjih mjeseci, Hrvatsku pogađaju ekstremne vremenske prilike koje nanose veliku štetu poljoprivredi, ali i državi u cjelini.

Pogađaju nas katastrofalne suše (ljeto 2012.), ledene kiše i katastrofalne smrzavice (zima 2014.), poplave (jesen 2010, proljeće 2014.), pa tsunamiji, pijavice i oluje koje nose krovove i trgaju drveće (nedavno u Velikoj Gorici, Dubrovniku, Istri, na Korčuli, na širem zagrebačkom području)…

Pijavice i tsunamiji postali redovita pojava

Kao da je Hrvatska sa svojih meridijana s umjerenom klimom najednom premještena na neko drugo mjesto, u drugačije podneblje na kojem se iz dana u dan naglo izmjenjuju vremenske prilike i gdje vlada neobična i ekstremno ćudljiva klima.

Zbog svega navedenog, sve više građana Hrvatske u zadnje vrijeme ostaje bez krova nad glavom, a država trpi sve veću materijalnu štetu. Iz godine u godinu imamo sve lošiju žetvu, sve slabije prinose kukuruza i drugih kultura – što će ionako onemoćalo selo još više baciti na koljena, a zbog stalne kiše najvjerojatnije će podbaciti i turistička sezona…

Usred žitnice Europe, prisiljeni uvoziti hranu

Na taj način je država, koja bi mogla hraniti pola Europe, prisilljena uvoziti i svinjetinu i junetinu i mlijeko i voće i pšenicu, kukuruz…, odnosno gotovo sve prehrambene namirnice (postoje tu i drugi razlozi – no ovaj put nećemo o njima). Vrlo ćudljivo vrijeme, dakle, doslovce uništava Hrvatsku.

Je li moguće da su navedene ekstremne vremenske prilike – kakve malo stariji naraštaji nisu doživjeli tijekom cijele svoje mladosti i djetinjstva – posljedica upotrebe klimatskog oružja koje danas nedvojbeno postoji (HAARP antene jedno je od takvih oružja)?

Đavolje sjeme umjesto tradicionalnih kultura

Postoji li, dakle, mogućnost da se poplave i druge vremenske nepogode namjerno izazivaju kako bi se uništilo selo i poljoprivreda te kako bi umjesto tradicionalnih kultura, hrvatski seljaci uskoro sijali ‘đavolje sjeme’ multinacionalnih kompanija koje žele osvojiti i hrvatsko tržište, odnosno kako bi netko drugi mogao preuzeti velika prirodna bogatstva i imovinu države koja – valja to napomenuti – leži na važnom geostrateškom položaju – sjecištu puteva Europe, Azije i Afrike, te na plodnim oranicama i velikim bazenima pitke vode?

Postoje mnoge činjenice i indicije koje govore da je to itekako moguće.

Analizom događaja koji su uslijedili nakon ekstremnih vremenskih (ne)prilika drugdje u svijetu, možemo doći do pretpostavke što bi se i u Hrvatskoj moglo dogoditi u sličnim uvjetima.

Prvo stiže glad, pa ‘dobrotvori’ poput Bill Gatesa!

Navest ćemo ovdje primjer Kenije. Ustaljeni godišnji ritam kišnih sezona u Keniji se, kako piše Jill Richardson, poznata autorica bloga o organskom uzgoju hrane, poremetio prije otprilike sedam godina te su prvo počele kasniti i izostajati kratke kiše između listopada i prosinca, a zatim i duge kiše između ožujka i lipnja. Usjevi uzgojeni tijekom svake od tih sezona trebali su potrajati do iduće, no s nepouzdanošću oborina to je postalo gotovo neizvedivo.

No uza sve te nevolje, Kenijce su dodatno ugrozile i velike strane korporacije koje često uzurpiraju ili zagađuju zajedničke zalihe vode. Farme cvijeća tako buše bunare za natapanje nasada zbog kojih rijeke i jezera presušuju. Klimatske promjene zbog kojih Richardson proziva industrijalizirani svijet naštetile su i stočarima iz naroda Masai. Jedan od njih, Sidney Quntai, kaže da su iznenadne suše i poplave u posljednjem desetljeću prouzročile pojavu invazivnih korova i zaraznih bolesti stoke koje su nekim uzgajivačima istrijebile cijela krda.

I u takvoj situaciji pojavljuju se Barack Obama i zemlje G8, Bill Gates te Monstante… kao ‘spasitelji’ gladnog stanovništva.

O kakvoj se tu pomoći radi?

Nakon summita G8, Monsanto stiže u Afriku

Na Godišnjem simpoziju o globalnoj poljoprivredi i sigurnosti hrane održanom 18. svibnja 2012. u sklopu summita zemalja G8 predsjednik Barack Obama najavio je osnivanje Novog saveza za sigurnost hrane i prehranu. Savez je okupio 45 multinacionalnih korporacija koje su se obvezale uložiti ukupno 3.5 milijarde dolara u Afriku. Među njima se nalaze Monsanto, Syngenta, Yara International, Cargill, DuPont te PepsiCo.

Tako je, primjerice, najveći svjetski proizvođač umjetnih gnojiva Yara International najavio izgradnju 2 miljarde dolara vrijednog pogona u Africi, dok će Syngenta uložiti milijardu tijekom sljedećih deset godina. No, ova obećanja nisu motivirana humanitarnim pobudama, ističe autorica teksta. ‘Radi se o čistom biznisu’.

‘Dobrotvori’ samo povećavaju glad u Keniji

Nova inicijativa samo je nastavak afričke ‘druge zelene revolucije’ koju je pokrenula Zaklada Billa i Melinde Gates sa svojim Savezom za zelenu revoluciju u Africi, usmjerenim ka „izgradnji mreže privatnih sjemenskih kompanija i privatnih agro-trgovaca širom Afrike”. Novi plan Baracka Obame i zemalja G8 – zaključuje Richardson – neće riješiti problem gladi u Africi, već će dodatno povećati siromaštvo i nejednakost širom kontinenta.

Nakon poplave, hrvatskim seljacima besplatno GMO sjemenje!

Pogledajmo sad što se u Hrvatskoj dogodilo nakon velike suše prije dvije godine, te nakon nedavne poplave: usred suše u kojoj je najviše stradao kukuruz, plasirana je vijest preko ‘Glasa Amerike’, a prenijeli su je i drugi mediji, kako GMO kukuruz odolijeva i najvećoj suši. Pojedini hrvatski mediji nedavno su, pak, objavili da je Monsanto, zloglasna američka tvrtka koja je i jedan od najvećih svjetskih proizvođača GMO proizvoda, nakon katastrofalne poplave donirala oko 445 tisuća eura vrijedno sjeme kukuruza poljoprivrednicima u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Vijest je objavljena na službenoj stranici te kompanije, a količina sjemena navodno je dovoljna da se zasadi oko tri tisuće hektara zemlje. Mnogi smatraju kako je time ova korporacija iskoristila najgore poplave u posljednjih 120 godina u ovim zemljama i u tajnosti, pod krinkom humanosti i solidarnosti na njihova polja uvela GMO sjeme.

O tome koliko je GMO loš i štetan može se najbolje vidjeti na primjeru SAD-a, gdje se GMO usjevi sade već godinama, a gdje je svaki četvrti stanovnik alergičan na gluten koji se nalazi u pšenici. U isto vrijeme u Europi je na gluten osjetljivo od 0,1 do 0,2 posto ljudi, a u Kini i Rusiji u kojima se ne sadi GMO sjeme, alergija na gluten je nepoznata. Biolozi su također nakon dugotrajnih istraživanja parova zamijetili problem s neplodnošću, a žene koje bi uspjele zatrudnjeti su ili završavale sa spontanim pobačajem ili su se znala rađati djeca s raznim deformacijama.

Mnoge činjenice govore da je poplava namjerno izazvana

E sad, je li nedavna poplava u Slavoniji namjerno izazvana kako bi na poplavljeno područje kasnije lakše ušlo GMO sjeme te čeka li i Hrvatsku kenijska sudbina?

Odgovore na ta i druga pitanja pokušali smo dobiti od intelektualaca koji se godinama bave istraživanjem pozadine zbivanja, odnosno događaja ‘iza kulise’, koji sve češće i sve značajnije određuju sudbinu svijeta, pa i Hrvatske.

Postoje brojne činjenice i indicije koje idu u prilog teoriji da je HAARP program ustvari oružje koje može utjecati i na vrijeme, te izazivati katastrofe poput poplava i potresa. Poznato je da je još šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća pred američkim Kongresom bilo govora o ideji korištenja programa koji bi se koristio Teslinim otkrićima i ionosferom.

Devedesetih je američki znanstvenik Nick Begich o opasnostima koje sa sobom donosi program HAARP progovorio u knjizi ‘Angels, don’t play this haarp’ (Anđeli, ne svirajte tu harfu) Kasnije je o svojim saznanjima, odnosno o klimatskom HAARP oružju govorio i u Europskom parlamentu, nakon čega je EP donio rezoluciju po kojoj se brani razvoj takvih oružja. No, ta je rezolucija, ostala mrtvo slovo na papiru jer Europski parlament nema znatnog utjecaja na američku politiku. Prije nekoliko godina katastrofalne suše su pogodile Iran, nakon čega je iransko vodstvo optužilo vladu SAD-a za namjerno izazivanje suše upravo uz pomoć HAARP programa. Mnogi tvrde da je i tsunami u Japanu izazvan HAARP-om, kao i brojni potresi u Kini. Nemoguće je, dakako, na sudu dokazati da se radi doista o HAARP-u.

No samo iz činjenica: da se o toj tehnologiji odavno razmišljalo, da se ta tehnologija u SAD-u nedvojbeno razvijala, te da se razmišljalo da se HAARP tehnologija koristi i kao oružje, može se zaključiti da postoji realna mogunost da se to o čemu govore i mnogi drugi, doista i događa, no koji vjeruje da bi se to dalo rastumačiti uz pomoć šire geostrateške karte.

Zašto gađaju ovo područje?

Zašto klimatskim oružjem gađaju, po svemu sudeći, ovo područje? Teško je precizno reći, no, ako imamo na umu da je i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izazvan svojevrsnim inžinjeringom, te da se Bosna i Hercogovina, pa i šire područje, do danas ne puštaju na miru, onda možemo zaključiti da bi i poplave, te učestalo nevrijeme mogle biti dio istog šireg scenarija čiji je fokus djelovanja na područje Hrvatske i istočno od nas – zaključuje Mišak.

Bog dopušta da zlo samo sebe iskorjeni

Navedeni događaji imaju dvostruku dimenziju. Ni HAARP program, ni masonerija ne mogu ljudima učiniti ništa nažao, ako ljudi nisu udaljeni od Boga i vjere, odnosno ako njima nije ovladalo zlo. Bog je stvorio čovjeka i predao mu prirodu na upravljanje. Ako se čovjek posve udaljio od Boga i ako loše upravlja prirodom, povrijedio je Boga, jer je kroz čovjeka počeo djelovati Đavo.

Čovjek sam sebe razara tehnikom kojom je ovladao, pa je uništio prirodu u kojoj živi. Bog to dopušta kako bi zlo na koncu samo sebe iskorjenilo. Kukolj je, dakle, postao predominantan, zbog čega Bog dopušta prirodne nepogode kako bi taj kukolj nestao. To znači da će zli ljudi ‘koji se igraju Boga’ i koji su uz pomoć tehnologije uništili prirodu, na koncu uništiti sami sebe. Moguće je da će tako stradati i neki dobri ljudi, no to će biti manjina. Jer ako čovjek živi zlo, on postaje Zlo, zbog čega Bog dopušta da zli unište sami sebe.
 
(hrvatski-dom.hr/uredio:nsp)

Čim se spomene pojam teorija zavjere, ljudi se po nekoj automatici podsmjehuju. Neki bi mogli pomisliti da su teorije zavjere zapravo samo plod mašte pojedinaca željnih medijske pažnje ili brze slave, no donosimo devet teorija zavjere koje su se doista i dogodile.

Ljudi koji prenose teorije zavjere često nemaju mogućnost dokazati iste na bilo koji način, no s vremenom neke tajne izrone na medijsko vidjelo, vladini dokumenti gube oznaku tajnosti, a onda stvari više nisu toliko smiješne. Business Insider napravio je kompilaciju zavjera vlade SAD-a koje su se doista i dogodile – dokumentirano.

1. Trovanje američkih građana tijekom prohibicije

U siječnju 1920. godine na snagu je stupio 18. amandman američkog ustava, kojim se zabranila proizvodnja, prodaja i transport alkoholnih pića. No, unatoč nastojanjima američke vlade tada, konzumacija alkohola je skočila “u nebo”.

Kako bi držali korak s žeđi Amerikanaca za alkoholom, proizvođači ne samo da su pravili svoju verziju žestokih pića, već su krali i industrijsku verziju alkohola, koja je učinjena nepitkom dodavanjem metilnog alkohola (uglavnom). Kemičari bi takav industrijski alkohol vraćali u prirodno stanje i učinili ga ponovno sigurnim za konzumaciju, prema knjizi “The Poisoner’s Handbook: Murder and the Birth of Forensic Medicine in Jazz Age New York”, autorice Deborah Blum.

Do sredine 1927. godine američka vlada u industrijski je alkohol dodavala kudikamo smrtonosnije kemikalije, poput kerozina, klora i acetona, koje su činile alkohol težim za vraćanje u izvorno stanje. Dodatkom još 10 posto metilnog alkohola stvar je postala još i gora.

Samo u New Yorku od otrovnog alkohola je umrlo 400 osoba, dok je iduće godine od istog trovanja umrlo čak 700 građana. Charles Norris, šef medicinskih istraživanja pokušao je objaviti te podatke u javnost.

2. Američka služba za javno zdravstvo lagala je o liječenju afroameričkih muškaraca zaraženih sifilisom više od 40 godina

Godine 1932. američka Služba za javno zdravstvo surađivala je s Institutom Tuskegee kako bi napravili bilješke povijesti zaraze sifilisom kod afroameričkih muškaraca, a sve da bi istražili mogući program liječenja.

U studiju je inicijalno bilo uključeno 600 afroamerikanaca, 399 zaraženih sifilisom te 201 zdrav. Dok im je bilo obećano kako će dobiti liječenje bolesti, istraživački tim to nikad nije proveo. Čak kad je i penicilin postao najbolji lijek za sifilis, istraživački tim je tu činjenicu prešutio sudionicima studije.

Eksperiment je bio predviđen na šest mjeseci, no potrajao je punih 40 godina. Konačno, 1972. godine agencija Associated press objavila je članak o tome, na što je javnost reagirala sa zgražanjem te je pokrenuta istraga. Eksperiment je gotovo trenutno prekinut, nakon što ga je savjetodavni panel američke vlade proglasio “etički neodgovornim”.

Godine 1974. došlo je do sudske nagodbe između sudionika studije s američkom vladom u visini od 10 milijuna dolara te doživotnog zdravstvenog osiguranja za sve sudionike te studije. Posljednji sudionik te studije umro je 2004. godine.

3. Više od 100 milijuna Amerikanaca primilo je polio injekciju zaraženu virusom koji može urokovati rak

Opasan simijski virus 40 (SV 40), nekako se pojavio u injekcijama polija između 1954. i 1961. godine, prema podacima koje je prenio američki žurnal o raku. Istraživači procjenjuju kako je 98 milijuna Amerikanaca te još više ljudi u svijetu primilo tako zaražene injekcije.

Nakon desetogodišnje istrage, predsjednica Nacionalnog informacijskog centra za injekcije, Barbara Fisher, svjedočila je 2003. godine pred pred američkim Kongresom kako je tvorac cjepiva, Jonas Salk, koristio za cjepivo stanice rezuz majmuna koji su bili zaraženi virusom SV 40.

Iako je američka vlada zamijenila injekcije, liječnici su ih nastavili koristiti sve do 1963. godine.

4. Dijelovi incidenta u zaljevu Tonkin, koji su bili povod za američku intervenciju u Vijetnamu, NIKAD se nisu dogodili

Dakle, službena tadašnja verzija događaja prema Pentagonu bila je da je američki ratni Brod USS Maddox izbjegao napad torpedom te napao tri vijetnamska vojna čamca 2. i 4. kolovoza 1964. godine. To je bilo dovoljno da Kongres donese rezoluciju kojom se tadašnjem američkom predsjedniku Lyndon Johnsonu omogućilo da intervenira u Vijetnamu.

Priče o takozvanoj “false flag” operaciji u zaljevu Tonkin počele su gotovo istovremeno kad i sam incident, a posebice nakon što je američka vlada priznala da je drugi incident možda uzrokovan krivim čitanjem radara.

Godine 2005. istina je izašla na vidjelo, nakon što su deklasificirani dokumenti NSA, u kojima je jasno priznato da se drugi incident u zaljevu Tonkin nikad nije dogodio.

5. Američki vojni vrh planirao je terorističke napade po američkom tlu kako bi dobili podršku za rat protiv Kube

Operacija Northwoods naziv je tajnog plana američkog vojnog stožera, koji je bio osmišljen kako bi se dobila potpora za napad na Kubu, s ciljem svrgavanja Fidela Castra.

Dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti pokazali su kako se razmišljalo o upriličenju pogreba za “lažne žrtve”, “pokretanje brojnih glasina” te potapanje američkog ratnog broda u zaljevu Guantanamo za koji bi se okrivila Kuba. Išlo se do te mjere da se na bilo koji način eventualna smrt američkog testnog pilota i astronauta John Glenna, ako mu eksplodira raketa, prišije komunističkoj Kubi.

Planove vojonog stožera odbio je bivši američki predsjednik John F. Kennedy, a general Lyman L. Lemnitzer je smijenjen.

6. Američka vlada testirala je LSD na američkim i kanadskim građanima bez njihova znanja

Mnogi su već sigurno čuli za zloglasni istraživački program američke vlade nad ljudima, kodnog imena MKUltra, kojeg je provodio znanstveni odsjek CIA-e. Ta je agencija platila zatvorima, bolnicama i drugim institucijama da drže jezik za zubima oko tog istraživanja. Ovisnicima o heroinu nudili su besplatno i heroin, prema dokumentima zajedničkog saslušanja podsavjeta Kongresa, na kojem je govorio i bivši američki predsjednik John F. Kennedy.

Najmanje jedan sudionik je umro, nakon što je nesvjesno u tijelo unio LSD. Frank Olsen počinio je, navodno, samoubojstvo.

Godine 1973. tadašnji šef CIA-e Richard Helms, naredio je uništenje svih dokumenata povezanih s programom MKUltra. Na saslušanju pred Kongresom Helms je iskusio neobjašnjiv gubitak pamćenja oko detalja tog programa.

Čitav taj debakl bio je inspiracija za bestseller knjigu istraživačkog novinara Jona Ronsona, “Muškarci koji gledaju u koze”, prema kojoj je snimljen i istoimeni film s George Clooneyjem u glavnoj ulozi.

7. Godine 1974. CIA je potajno na površinu mora izvukla potopljenu sovjetsku podmornicu s nuklearna balistička projektila

“Projekt Azorian” bio je tajna operacija CIA-e s ciljem podizanja ruske podmornice s dna Tihog oceana, kako bi se iz nje izvukle tri nuklearne bojeve glave, svaka s bojevom glavom od jedne megatone.

Uz odobrenje predsjednika Nixona, već spomenuti šef CIA-e, Helms, sve je planove strpao u tajni dosje imena “Jennifer”, kojem su pristup imali samo odabrani vladini dužnosnici.

NSA je kasnije objavila članak iz žurnala Studies in Intelligence, unutar same CIA-e, otkrivši kako je ta organizacija uspjela u izvlačenju podmornice K-129 s morskog dna. CIA je kasnije redaktirala tekst u dokumentima tako da uspjeh njihove operacije nije do kraja razjašnjen, ali brod koji je izvlačio podmornicu, Glomar Explorer, dovukao je tad nekakav teret do Havaja na istovar.

8. Američka vlada prodavala je oružje Iranu, kršeći embargo te novac iskoristila za potporu nikaragvanskim militantima

Godine 1985. dužnosnici administracije Ronald Reagana provodili su prodaju naoružanja Iranu, koji je tad bio pod embargom. Ključan igrač u čitavoj priči bio je član vijeća za nacionalnu sigurnost, Oliver North, koji je te prihode koristio za plaćanje antikomunističkih pobunjenika Contrasa u Nikaragvi.

Sve je počelo sa sedam talaca koje je zarobila skupina u Libanonu i koja je imala poveznice s Iranom. U kompleksnoj razmjeni u koju je bio umješan i Izrael, SAD su namjeravale prodati oružje Iranu u zamjenu za aoce. Situacija je brzo pošla po zlu, iako su Libanonci pustili sve osim dva taoca.

Iduće godine jedan Iranac o svemu je obavijestio medije, a Reaganova administracija porekla je svaku povezanost s događajem. Uslijedio je 41 dan saslušanja u Kongresu oko tog skandala, no Reaganova uloga u svemu i dan danas ostaje nerazjašnjena.

Prodaja oružja Iranu nikad nije okarakterizirana kriminalnim djelom, no neki dužnosnici su zaradili tužbe zbog podupiranja Contrasa u Nikaragvi. Neki dokumenti, međutim, i dalje su ostali tajni.

9. Kako je počeo rat u Perzijskom zaljevu

Godine 1990. 15-godišnja djevojčica iz Kuvajta, identificirana samo kao Nayirah, svjedočila je pred američkim Kongresom kako je gledala iračke vojnike dok su vadili novorođenu djecu iz inkubatora u bolnici i bacali ih na tlo da umru.

Istraga provedena kasnije pokazala je kako je velika PR agencija Hill & Knowlton pripremila njezino svjedočenje za klijenta iz Kuvajta. Nadalje, Nayirah je, ni manje ni više, bila zapravo kći veleposlanika Kuvajta u SAD-u, otkrio je New York Times.

Zanimljiva je i činjenica da je Tom Lanos, zastupnik u Kongresu iz Kalifornije, koji je sudjelovao u formiranju odbora za saslušanje Nayirah, iznajmljivao prostor u spomenutoj PR ageniciji po nižoj renti.

Amnesty International isprva je u potpunosti podržavao svjedočenje djevojčice, no nakon ponovljene istrage promijenili su mišljenje, ali nisu dovodili u pitanje istinitost svjedočenja, već su smatrali da je pristrana.

Iako bi američki Kongres vjerojatno odobrio napad na Irak 1990. godine i bez njezinog svjedočenja, Nayriah je uvelike ubrzala taj proces.

Neke od poznatih teorije zavjere koje nitko nije uspio opovrgnuti

Unatoč tomu što su ponekad odgovori na pitanja puno jednostavniji nego običavamo misliti, mnoge od ovih teorija postavljaju sasvim logična pitanja na koja nitko još nije dao konkretan odgovor

Tko je omogućio ljudima iz pakistanskih pećina novac i znanje da na koljena sruše najmoćniju naciju na planetu? Je li američki predsjednik Barack Obama rođen u Keniji? Jesu li ljudi doista sletjeli na Mjesec? Ova i brojna druga pitanja svakodnevno golicaju maštu brojnih poklonika različitih teorija zavjera. Unatoč tomu što su ponekad odgovori na pitanja puno jednostavniji i dosadniji nego običavamo misliti, mnoge od ovih teorija postavljaju sasvim logična pitanja, na koja nitko još nije dao konkretan i nepobitni dokaz da su u krivu. Donosimo vam najpoznatije od njih.

Teroristički napadi 11. rujna

Oko čuvenih 9/11 napada s godinama se razvilo cijelo mnoštvo teorija zavjere, a mi ćemo spomenuti one čiji su poklonici (često nazivani i „Truthers”) podastrijeli najviše dokaza. Najveći broj ljudi koji smatraju kako kod tragedije koja je prije 10 godina zadesila SAD puno stvari ne štima tvrde da su napadi 11. rujna izašli iz radionice same Vlade Sjedinjenjih Američkih Država, a ne bijedne terorističke skupine koja obitava po pećinama Afganistana i Pakistana. Za to su podastrijeli i cijeli niz dokaza, od toga da su obitelji Bush i Bin Laden desetljećima bile blisko povezane, do brojnih mišljenja eminentnih stručnjaka koji su u službenoj „priču” američke Vlade našli golemi broj rupa i nelogičnosti.

Druga skupina Truthera ne ide toliko daleko da tvrdi kako je Vlada odgovorna za samo osmišljavanje napada, ali napominju da postoje brojni dokazi da je Vlada itekako bila svjesna da će se napadi dogoditi, a da pritom nije poduzela ama baš ništa. Štoviše, mnogi su uvjereni da je Vlada aktivno radila na onemogućavanju svojih obrambenih kapaciteta, kako bi teroristima olakšala posao.

Ubojstvo Johna F. Kennedya

22. studenog 1963. godine predsjednik SAD-a John F. Kennedy upucan je dva puta dok je iz svog automobila mahao razdraganoj gomili u Dallasu. Unatoč tomu što je službeno proglašen mrtvim po dolasku u bolnicu, liječnici su ustvrdili da ga je drugi metak u glavu na mjestu usmrtio. Američke su vlasti kao jedinog osumnjičenog prokazale Lee Harveya Oswalda, koji je navodno snajperom s obližnje zgrade knjižnice upucao nesretnog predsjednika. Dva dana poslije ubio ga je vlasnik noćnog kluba Jack Ruby.

Čak i oni koji su samo površno proučavali navode iz ove priče lako mogu primijetiti kako cijeli niz toga jednostavno ne drži vodu. Nelogičnosti i greške u istrazi oružja kojim je navodno počinjeno ubojstvo, konfliktne izjave svjedoka, krajnje neobične okolnosti oko ubojstva Harveya Oswalda te zbrzana autopsija Kennedyeva tijela „mirišu” na zataškavanje. Unatoč tomu što se teoretičari zavjere ne mogu dogovoriti stoji li iza ubojstva CIA, KGB, mafija, Federalne rezerve, Fidel Castro ili potpredsjednik Johnson (koji je kasnije postao predsjednik), svi se slažu u jednom – Lee Harvey Oswald nipošto nije radio sam.

Slijetanje na Mjesec

Unatoč tomu što nas već desetljećima u školama uče kako je misija NASA-e Appolo 11 prva letjelica koja je odvela ljude na površinu Mjeseca 20. srpnja 1969. godine, mnogi su skloni vjerovati kako slavne riječi „mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo” nisu izrečene na površini našeg jedinog prirodnog satelita, već u holivudskom studiju. Ova je teorija zavjere jedna od najstarijih i nitko nije do sada uspio dati odgovor koji bi konačno uvjerio onu drugu stranu.

Pristaše teorije tvrde kako su SAD lažno prikazale cijelo slijetanje na Mjesec kako bi konačno ostvarili važnu pobjedu protiv Sovjeta u svemirskoj utrci i, konačno, Hladnom ratu. Kako bi uspjeli u tom naumu, napravili su iznimno vjerodostojnu snimku slijetanja na Mjesec u filmskom studiju, a za taj su posao angažirali jednog od najboljih filmskih redatelja u povijesti, Stanleya Kubricka, koji se koristio scenarijem Arthura C. Clarka.

Smrt Osame bin Ladena

Američka je administracija početkom svibnja ove godine slavodobitno objavila kako su pronašli i ubili najtraženijeg čovjeka na svijetu, talibanskog vođu Osamu bin Ladena. Prema službenim informacijama, odred američkih Navy Seal marinaca u noći su 2. svibnja 2011. godine s dva helikoptera provalili u dobro čuvani kompleks u Pakistanu te u razmjeni vatre ubili šefa al Qaide i njegove tjelohranitelje.

Ono što je i najobičnijem promatraču odmah upalo u oči jest činjenica da Vlada nije ponudila ni jedan konkretan niti nepobitan dokaz kojim bi se sa sigurnošću potvrdila Osamina smrt. Sumnju podiže nedostatak bilo kakve ozbiljnije obdukcije kojom bi se potvrdio identitet, budući da su marinci sahranili tijelo u more već nekoliko sati nakon smrti, a ulje je na vatru dodao američki predsjednik koji je odbio objaviti bilo kakve fotografije ili video cijele akcije. Unatoč tomu što je kasnije objavljen video navodno snimljen kamerom na kacigi jednog od vojnika, to nije razuvjerilo sve brojnije poklonike ideje da je i u ovom slučaju došlo do opake muljaže.

Globalno zatopljenje

Poznato i pod nazivom klimatske promjene, globalno zatopljenje označava dizanje prosječnih temperatura Zemljine atmosfere i oceana kao rezultat povećanja koncentracije stakleničkih plinova. Kao način za sprječavanje efekata globalnog zatopljenja, aktivisti i zakonodavci predlažu cijeli niz promjena, od zaustavljanja sječe šuma do potpune zabrane izgaranje fosilnih goriva.

Protivnici ovog koncepta dijele su u dvije osnovne grupe. Jedna grupa tvrdi kako ne postoji niti jedan dokaz u mjerenjima prosječnih temperatura koji bi nedvojbeno dokazao da su se one doista i podigle. Druga grupa ne niječe dizanje temperature, ali tvrdi da čovječanstvo nema nikakve veze s time, budući da se radi o sasvim normalnim i prirodnim klimatskim mijenama i razdobljima kroz koje prolazi naš planet. Nije zgorega ni spomenuti da su jedni od najvećih financijera različitih grupa koje se bore protiv globalnog zatopljenja ljudi koji predstavljaju industriju nuklearne energije. Nema sumnje, potpuna zabrana fosilnih goriva natjerala bi vlade i ekonomije da se okrenu jedinoj pravoj alternativi – nuklearnoj energiji.
 

 
(dnevnik.hr, metro-portal,youtube.com/uredio:nsp)

Nakon 11. rujna 2001, CIA je pokrenula program “izvanredne predaje i pritvaranja” kako bi obradila osumnjičene za terorizam. Problem Agencije, je bio da je htjela pritvarati i ispitivati ​​strane osumnjičenike bez da ih se dovodi u Sjedinjene Države ili da ih se teretiti sa bilo kakvim zločinom.

Njihovo rješenje je bilo da se osumnjičeni potajno premjesti u drugu zemlju. Ponekad bi to značilo u tajni CIA zatvor u mjestima kao što su Tajland ili Rumunjska, gdje bi CIA trebala ispitivati osumnjičenika. Ponekad bi to značilo da ga predaju suosjećajanoj vlasti – neke od njih mogu biti vrlo neugodne, ili mogu provesti vlastito “ispitivanje”.

CIA Program Predaje i Pritvaranja je gotov, ali je njezin djelokrug još uvijek zavijen u nekom misterija.

Izvješće u PDF pod nazivom GLOBALNA TORTURA, izdana od strane Open Society Foundation (Fondacija Otvorenog Društva – odobrena i financirana od strane George Soros-a sa ciljem oblikovanja javnog mišljenja i politike, promicanje demokratske vlasti, ljudskih prava, i ekonomske, legalne, i socijalne reforme – ref. Wikipedia.org), baca novo svjetlo u šokantnoj mjeri. Prema izvješću, 54 strane vlade na neki način surađuju u programu. Neki od tih država imaju brutalnu diktaturu na vlasti, a samo nekoliko njih su iskreni američki protivnici.

Njihovo sudjelovanje je provedeno u nekoliko oblika. Neki, poput Poljske i Litve, dopuštaju da CIA vodi tajne zatvore u svojim zemljama. Mnoge bliskoistočne zemlje, zemlje središnje Azije i Europe predaju zatočenike CIA Agenciji, od kojih neke zemlje hvataju i zatvaraju zatočenike u ime Agencije. Druge države, osobito na Bliskom istoku, ispituju zatočenike u ime Agencije, kao što je Jordan, koji je prihvatio nekoliko Pakistanaca. Neke od njih, kao što su Grčka i Španjolska, dozvoljavaju letove povezane sa programom CIA-e i program čak koristi njihove zračne luke.

Evo što izvješće Open Society Foundation-a ima za reći o zapanjujućem globalnom sudjelovanju u programu CIA-e, uključujući i potpuni popis zemalja:

Izvješće također pokazuje da čak 54 stranih vlada navodno sudjeluje u tim operacijama na različite načine, uključujući pružanje pomoći i udomljavanje CIA zatvora na njihovim područjima, pritvaranje, ispitivanje, mučenja i zlostavljanje pojedinaca, pomaganje u zarobljavanju i transportu zatočenika; dopuštaju korištenje svojeg domaćeg zračnog prostora i zračnih luka za tajne letove koji prevoze zatočenike, pružajući logistiku koja vodi do tajnog pritvaranja i torture pojedinaca, i ispitivanje pojedinaca koji se tajno  drže u pritvoru drugih vlada. Strane vlade također još uvijek nisu uspjele zaštititi zatočenike od tajnog pritvaranja i torture na svojim područjima i provesti učinkovite istrage u svezi agencije i dužnosnika koji su sudjelovali u tim operacijama.

U 54 zemalja koje su utvrđene u ovom izvješću obuhvaćaju kontinente Afrike, Azije, Australije, Europe i Sjeverne Amerike, a uključuju: Afganistan, Albanija, Alžir, Australija, Austrija, Azerbejdžan, Belgija, Bosna i Hercegovina, Kanada, Hrvatska, Cipar, Češka, Danska, Džibuti, Egipat, Etiopija, Finska, Gambija, Gruzija, Njemačka, Grčka, Hong Kong, Island, Indonezija, Iran, Irska, Italija, Jordan, Kenija, Libija, Litva, Makedonija, Malavi, Malezija, Mauritanija , Maroko, Pakistan, Poljska, Portugal, Rumunjska, Saudijska Arabija, Somalija, Južna Afrika, Španjolska, Šri Lanka, Švedska, Sirija, Tajland, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Ujedinjeno Kraljevstvo, Uzbekistan, Jemen i Zimbabve.

Bili smo znatiželjni najviše u svezi sudjelovanja dviju vlada koji su protivnici Sjedinjenih Američkih Država: od Irana i Sirije. Jasno je da, u oba slučaja, to je bila kalkulacija neprijatelj neprijatelja. Iran i Sirija su i neprijatelji s al-Qaedom, te su se borili protiv sunitskog islamističkog ekstremizma (sirijska vlada je sekularna, iranska je Shia). Evo izvješća poglavlja o Iranu:

Iran je bio uključen u zarobljavanju i prijenosu pojedinaca podvrgnuti CIA tajnom pritvoru. U ožujku 2002, iranska vlada privodi petnaest osoba vlasti u Afganistanu, koji su pak predali deset od tih pojedinaca američkoj vladi. Najmanje šest tih pritvorenika su ostali u američkom pritvoru držani u tajnim CIA zatvorima u Afganistanu. 

Iranska predaja odoba se dogodila kao dio razmjene zatočenika. Budući da se predaja dogodila ubrzo nakon američke invazije na Afganistan, Iran je bio svjestan da će Sjedinjene Države imaju efektivnu kontrolu nad svim zatočenicima predanim afganistanskoj vlasti.

Nema poznatih sudskih slučajeva ili istraga u Iranu koji se odnose na sudjelovanje u CIA Programu Predaje i Pritvaranja.

Poglavlje o Siriji je uznemirujuće. Vladini zapisi govore o strašnom zloporabi je procurila na vidjelo jer  je ustanak 2011. postao građanski rat, s više Sirijaca koji su bili podvrgnuti – i govoriili o tome – režim mučenja koji zvuči kao da je iz nekog drugog stoljeća. Prema članku iz 2005. godine od strane New Yorker-a Jane Mayer, navodi se u izvješću, Sirija je bila jedan od “najčešćih destinacija za predaju osumnjičenika”. Vladine snage, su prema izvješću držale neke američko-predviđene zatočenike u zatvoru poznatom pod nazivom “Grob” koji je poznat po zatvorskim ćelijama veličine lijesa, te ih podvrgavali “mučenju koje je uključivalo stolicu koja se koristi za protezanje kralježnice (“njemački stolica”) i premlaćivanja.”

PRAVA ISTINA O METODAMA CIA-e Sumnjivce zvjerski mučili, dio horor programa bila i RH?

Javnosti je dostupan samo sažetak izvješća američkog Senata, čije je objavljivanje bilo odlagano jer se službeni Washington nije mogao usuglasiti što se može objaviti .

Američki je senat 9. prosinca 2014. napokon objavio dugo očekivano izvješće o metodama kojima se nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. koristila središnja obavještajna agencija CIA. Sažetak izvješća obavještajnog odbora Senata navodi kako je CIA izvršava “brutalna” ispitivanja osumnjičenika za terorizam u godinama nakon napada 11. rujna. Također, senatski odbor je zaključio da je CIA obmanula Amerikance u pogledu učinkovitosti “pojačanog ispitivanja”.

Ispitivanja su loše provođena i informacije koje su tako prikupljene bile su nepouzdane. Cjelovito senatsko izvješće koje se proteže na više od šest tisuća stranica ostaje povjerljivo, ali je javnosti dostupan sažetak na nešto više od 480 stranica, čije je objavljivanje bilo odlagano jer se službeni Washington nije mogao usuglasiti oko toga što se može objaviti. Sastavili su ga demokratski članovi odbora.

Američki predsjednik Barack Obama obustavio je CIA-in program ispitivanja dolaskom na vlast 2009. godine, te je rekao da su te tehnike predstavljale mučenje zatvorenika, odnosno “torturu”. ‘Ove su metode značajno naštetile američkom ugledu u svijetu i zbog toga nam je teže gurati naše interese kod saveznika i partnera’, izjavio je, komentirajući danas objavljeni sažetak.

Najmanje 119 zatočenika prošlo je kroz program CIA-e “Privedi, zatvori, ispitaj”, trećina njih bila je podvrgnuta torturama, a čak je 26 mučenih bilo zatočeno zbog zamjene identiteta ili pogrešnih obavještajnih informacija. Među metodama mučenja posebno se ističe simulirano utapanje, jedan od najstrašnijih oblika torture, zatim izlaganje niskim temperaturama, šamaranje, zatvaranje u skučene prostorije, uskraćivanje sna, prijetnje seksualnim zlostavljanjem ili nasilna rehidracija i hranjenje kroz anus.

Organizator terorističkog napada na američki brod USS Cole u jemenskoj luci Aden 2000., al-Qaidin operativac Abdel Rahman al Nashiri, našao se pod prijetnjom da će biti mučen električnom bušilicom, ali to se na sreću nije dogodilo, stoji u izvješću.

Braneći svog tadašnjeg lidera Georgea W. Busha, republikanci u Senatu danas tvrde da su sve korištene metode dovele do hvatanja ključnih bjegunaca, među njima i Osame bin Ladena.

Hrvatska je među 54 zemalja svijeta koje su sudjelovale u brutalnom programu CIA-e, kako je navedeno 2013. u izvještaju Otvorenog društva

U 480 stranica sažetka navodi se kako niti u jednom slučaju takve tehnike ispitivanja nisu dovele do prikupljanja informacija o neposrednim terorističkim prijetnjama.

Nadalje, niti jedan od dvadeset slučajeva “uspjeha” u borbi protiv terorizma koji su pripisivani tehnikama ispitivanja nije doveo do podataka koji bi inače bili nedohvatljivi obavještajcima.

Izvješće navodi da je CIA zavarala političare i javnost tako što je davala netočne informacije kako bi pridobila dozvolu za korištenje svojih tehnika. CIA je također lažno tvrdila da niti jedan senator nije imao prigovora na program ispitivanja.

Najmanje 26 pa do 119 poznatih pritvorenika tokom trajanja zloglasnog CIA-inog programa bilo je neopravdano zatočeno, a mnogi od njih su bili zatočeni mjesecima duže nego što je trebalo.

CIA je zatočenike prisilno držala u budnom stanju čak i po 180 sati, a često su pritom osumnjičenici morali stajati ili boraviti u bolnim položajima. Gušenje vodom (“waterboarding”) bilo je, navodi se u izvješću, fizički štetno za pritvorenike, koji su se pritom grčili i povraćali.
 

 
(washingtonpost.com,jutarnji.hr,youtube.com/uredio: nsp)